Momčad Michaela Jordana nikako da krene na pravi put, obaraju negativne rekorde, biraju loše na draftu i rijetko koji slobodni igrač želi potpisati za njihovu ekipu. Uglavnom, jedan loš potez prati drugi i sve tako do ove sezone gdje su napokon uspjeli napraviti poteze koji će ih pogurati prema više pobjeda.
Trenutni roster za sezonu 2013/14:
Al Jefferson, Ben Gordon, Gerald Henderson, Ramon Sessions, Michael Kidd – Gilchrist, Cody Zeller, Bismack Biyombo, Kemba Walker, Josh McRoberts, Brendan Haywood, Jannero Pargo, Anthony Tolliver, Jeffrey Taylor, Jeff Adrien
Došli:
Al Jefferson, Cody Zeller, Josh McRoberts, Anthony Tolliver, Cody Zeller
Otišli:
Byron Mullens, Hakim Warrick, Reggie Williams, Cory Higgins, DeSagana Diop, Matt Carroll, Tyrus Thomas (amnestiran)
Opisati prošle dvije sezone ove ekipe je najjednostavnije reći u jednoj riječi – tankiranje – jer kako drugačije objasniti ekipu koja je u sezoni 2011/12 potukla sve negativne rekorde u postotku pobjeda, broju pobjeda (skoro su oborili rekord Providence Steam Rollersa iz 1948, oni su tada ostvarili 6 pobjeda iz 48 utakmica), te je još završila na začelju u napadačkom i obrambenom dijelu. Prošle godine su se malo popravili i ostvarili su 21 pobjedu, ali opet to nije izgledalo dobro i gledajući napadački i obrambeni dio opet su bili na dnu lige. Napad je postizao 101,5 poena na 100 posjeda lopte što ih je svrstalo na 28 mjesto, dok je obrana dopuštala 111,5 poena na 100 posjeda što ih je svrstalo na pretposljednje mjesto. Jedina pozitivna stvar u te dvije godine je što su se očistili svih loših ugovora u ekipi.
Jordanu je bilo dosta gledanja ove muke, kao i svima nama, te je odlučio zavući ruku u džep i dovesti nekog kvalitetnog igrača. Generalni menadžer Richard Cho i Jordan usuglasili su se u dovođenju bivšeg centra Utaha Jazza, Ala Jeffersona kojemu su dali 40,5 milijuna dolara za tri sezone s tim da Jefferson ima player opciju u zadnjoj godini. On je bio jedini igrač koji je želio igrati u posrnuloj franšizi, ali je to dobro naplatio i obje strane u ovom poslu su jako zadovoljne.
Big Al spada u napadački najpotkovanije centre u ligi koji posjeduje sve elemente napadačke igre, a obožava ordinirati na lijevoj strani terena. Bit ćemo precizniji, najviše voli raditi nered na lijevoj strani reketa s koje odlučuje o daljnjim potezima bilo na šut koji mu je 40% s poludistance ili prodor prema košu ili leđna tehnika koja je jedna od najubojitijih i najljepših u ligi. Lijeva strana mu je toliko jaka da čak preko 80% akcija mu dolazi od tamo i gotovo je nezaustavljiv. U redovima Bobcatsa imat će dobrog “partnera u kriminalu” Kembu Walkera s kojim može vrtjeti pick igru jer su obojica odlični u tom dijelu igre, Jefferson kao roll ili pop igrač, dok Walker kao ball handler. Ako im napad zapne uvijek se mogu osloniti na izolacijske akcije Jeffersona koji je jako efikasan u tim situacijama s prosjekom od 0,83 poena po posjedu, te osim toga odlično čita igru i dobro pronalazi rupe u protivničkim obranama što se vidi iz cut situacija u kojima u prosjeku zabija 1,41 poen po posjedu što ga svrstava među najbolje igrače u tom segmentu.
Osim ovog malog, ali bitnog igračkog pojačanja, vlasnik Jordan odlučio je dati otkaz Mikeu Dunlapu, te je na njegovo mjesto doveo Stevea Clifforda kojemu će ovo biti prvi samostalni trenerski posao. Clifford je do sada radio kao pomoćni trener braći Stanu i Jeffu Van Gundyju u njihovim momčadima, te je stekao reputaciju kao obrambeni stručnjak. Također, na sveučilištu je bio kapetan svoje momčadi i bio je izabran za najboljeg obrambenog igrača godine. Posljednju sezonu odradio je kao pomoćnik u Lakersima. Navijači Bobcatsa se nadaju da će nastaviti put i rad kakav su imala braća Van Gundy koji su u karijeri samo jednom kao glavni treneri propustili odvesti svoje ekipe u doigravanje.
Jeffersonu će na centarskoj poziciji pomagati “drvo” iz Konga, Bismack Biyombo i Brendan Haywood koji je imao operaciju na lijevom stopalu i neće ga biti 12 tjedana. Biyombo bi trebao iskoristiti situaciju s Haywoodovom ozljedom da se nametne novom treneru kao prva zamjena za Jeffersona. On ne posjeduje nikakve napadačke vještine, ali baš nikakve, te je još loš izvođač slobodnih bacanja (u ove dvije sezone je na prosjeku od 50% realizacije s linije). Gotovo 60% svojih poena zabija nakon napadačkog skoka (preko 2 skoka u prosjeku) i cutova, a u ostalim segmentima ga se koristi minimalno zbog nedostatka vještina i razumijevanja igre. Bicmack je fenomenalna atleta i uvijek ostavi srce na terenu, te njegova najveća snaga je u obrambenom dijelu jer se za svoju visinu lijepo kreće terenom. Jako dobro brani pick igru, na spot-up šuteve redovno izlazi na vrijeme, solidan je u post-up obrani, a njegov specijal su blokade koje zadaje nevjerojatnim intenzitetom, te bi vjerojatno bio jedan od najboljih blokera u ligi da je u stanju ostati na terenu duže od 25 minuta jer za to vrijeme bilježi 2 blokade po utakmici. S njim na terenu Bobcatsi neće imati problema sa skokom jer Biyombo lovi gotovo svaku loptu koja se odbije od obruča, prosjek mu je 5 obrambenih skokova po utakmici.
Biyombo bi mogao vrlo lijepo funkcionirati s Jeffersonom u kombinaciji jer je njegova totalna suprotnost. Napadački se može posvetiti onome što radi solidno, skakanju i čekanju kvalitetnog dodavanja od Jeffersona ili Walkera, dok bi u obrambenom dijelu trebao pokrpati sve rupe koje iza sebe ostavi Jefferson (ovo je nemoguće), ali bi mogao smanjiti broj primljenih poena svoje ekipe dok je na terenu zbog svih prednosti koje smo nabrojali.
Pozicija trećeg centra je rezervirana za iskusnog Haywooda koji je još u stanju odigrati solidnih deset minuta u kojima će dobro držati svoju poziciju u obrani, a u napadu će pospremiti zicere i potruditi se da napadne svaki promašeni šut svoje ekipe. Njegove najbolje igre su iza njega, ali još uvijek može poslužiti kao dodatno tijelo pod košem koje može pomoći gotovo svakoj ozbiljnijoj ekipi.
Pozicija startnog visokog krila je još uvijek otvorena, a glavni pretendenti za nju su Josh McRoberts (dobio je ugovor na dvije godine u visini od 5 milijuna dolara s tim da ima player opciju u drugoj godini) i četvrti izbor na ovogodišnjem draftu, Cody Zeller. McRoberts je u Bobcatsima pokazao da može pozitivno djelovati na svoju ekipu u napadačkom dijelu, a uvijek je imao osjećaj za skok. U napadu je najviše korišten kao spot-up soluciju u kojoj se nije najbolje snašao jer je bilježio samo 0,85 poena po posjedu, dok je u ostalim elementima bio više nego dobar. Obrambeno je jako loš igrač koji ne pomaže dobro suigračima, te se uopće ne snalazi na tom dijelu terena jer jako brzo izgubi svog protivnika iz vida i ostavlja mu kvalitetne šuteve, te u reketu ima problema s igračima koji imaju solidnu leđnu tehniku jer je McRoberts jako loša atleta bez obzira na solidnu težinu (109 kg) za svoju poziciju.
Mi polažemo nade da će Clifford ipak staviti najboljeg od braće Zeller, Codyja. On je sa svojih 211 centimetara jako pokretan igrač koji se do sada istaknuo kao jako dobar obrambeni igrač u pick situacijama, te bi trebao biti dobar par s Jeffersonom u obrambenom dijelu. Problem u obrambenom dijelu će biti što nije bloker, te mora raditi na snazi. U napadačkom dijelu pokazuje da bi mogao razviti dobar šut s poludistance, jako dobro razumije igru i dobar je dodavač za poziciju. Posjeduje jako lijepu igru oko obruča, te je vrlo borben igrač koji gotovo uvijek uspije pospremiti svoj promašaj. Stoga se nadamo da ćemo odmah u startu na dijelu vidjeti Zeller – Jefferson kombinaciju.
Kao treće krilo, specijalca za šut imaju Anthonyja Tollivera koji se u toj ulozi dobro snalazi, te im može pomoći raširiti reket. U ostalim dijelovima igre je jako loš jer kampira na 6 ili više metara od koša i čeka povratne lopte za realizaciju. Obrambeno je gotovo nebitan igrač, ali u roli specijalca ne može previše naštetiti svojoj ekipi jer posjeduje solidne fizičke predispozicije i dobro razumije igru.
Vanjske pozicije su zacementira za prošlogodišnje startere, a to su Michael Kidd-Gilchrist, Gerald Henderson i Kemba Walker. Poziciju niskog krila držat će Gilchrist koji se nije proslavio u svojoj rookie sezoni. Napadački je gotovo bio igrač manje na postavljeni napad jer ne posjeduje nikakav šut s dalje od 3 metra od koša. On nije jedan od najlošijih u tom pogledu nego je najlošiji šuter na poziciji krila s prosječnim brojem pokušaja. Ovo ljeto je stoga odlučio raditi na tom segmentu, te mu je mentor Mark Price koji je jedan od najboljih šutera u povijesti lige s linije slobodnih bacanja i bio je odličan šuter sa svih dijelova terena (šutirao je 50% za dva poena i 40% za tri poena u karijeri). Najveća snaga Gilchrista je odlično istrčavanje kontri, all-round vještine, fenomenalan je obrambeni potencijal, te će u tom dijelu biti zadužen za protivničke najbolje vanjske igrače (ekipa je bez njega u petorci primala tri poena više) i jedan je od boljih skakača za svoju poziciju, posebno u napadačko skoku.
Poziciju šutera okupirat će Henderson koji u posljednje dvije sezone igra jako dobro i bilježi 15 poena u prosjeku. U napadu se odlično snalazi u bilo kojoj poziciji, a jedino mu izolacijske akcije ne leže jer se kompletna protivnička obrana može usmjeriti samo na njega. Ovaj segment mu se poboljšava svake sezone jer dosta vremena vježba jedan na jedan situacije s vlasnikom, Jordanom. Prošle sezone je najviše iznenadio u napretku šuta za tri poena što možemo vidjeti po realizaciji spot-up situacija u kojima je pogodio 24/55 pokušaja ili 43,6%. Obrambeno je imao problema kao i kompletna ekipa Bobcatsa, te je poprilično teško donositi sud o njemu kao pojedincu u tom dijelu, ali možemo vidjeti da se jako dobro snalazi u jedan na jedan obranama, dok ostatak je debelo ispod prosjeka lige.
Startni razigravač će biti Walker koji je prošle sezone potiho napredovao na svim poljima, počevši od scorerski do razigravačkih dijelova svoje igre. Fenomenalan je u pick igri koja mu predstavlja trećinu njegovih akcija i iz koje postiže trećinu svojih poena. Najviše se oslanja na šut s poludistance ili trice jer još nije razvio dobar floater, te zbog slabe fizičke konstitucije nije u stanju efikasno završavati oko obruča. Obrambeno je jedan od najlošijih igrača na poziciji razigravača koji se nikako ne snalazi na to polju zbog loših fizičkih predispozicija, te ga treneri uvijek pokušavaju sakriti na protivničkom najlošijem napadaču.
Walkeru će na poziciji razigravača pomagati Ramon Sessions koji je jedna od kvalitetnijih back up opcija u ligi na svojoj poziciji. Kao i njegov kolega Walker, Sessions je odličan pick igrač iz kojeg zabija većinu svojih poena, najčešće putem ulaza pod koš kojeg pretjerano koristi jer ne posjeduje dovoljno kvalitetan šut. Solidno se snalazi u situacijama jedan na jedan i redovno uspijeva probiti svog čuvara i završiti akciju. Ove akcije on sve odlično odrađuje protiv drugih petorki, ali kada mu se ekipe malo više posvete on postaje skoro beznačajan igrač. Obrambeno je prosječan igrač u svojoj ulozi, malo bolji od Walkera, ali opet ne toliko dobar da bi u tom dijelu mogao utjecati pozitivno na svoju ekipu.
Treći razigravač bit će Jannero Pargo koji je prošle sezone promijenio tri kluba, bio je u Hawksima, Wizardsima i na kraju Bobcatsima. Njima može poslužiti kao instant napad s klupe. On je šuter koji je zarobljen u tijelu razigravača i ne posjeduje dobre razigravačke sposobnosti, ali je solidan obrambeni igrač.
Kao glavni bombarder s klupe ulazit će preplaćeni Ben Gordon koji je nevjerojatan igrač u napadu, izrazito efikasan šuter za tri poena, posebno u situacijama kada izlazi iz bloka ili nakon pravovremena dodavanja gdje uspijeva pogađati tricu u jako visokom postotku, čak 42%. Također, odličan je s loptom u rukama i sam si može kreirati šut s bilo koje pozicije na terenu, te mu možete povjeriti ključne lopte (vjerojatno se mnogi sjećate doigravanja u sezoni 2008/09 kada su Bullsi igrali jednu nevjerojatnu seriju u kojoj su poraženi od Celticsa tek nakon sedme utakmice i ukupno sedam produžetaka u cijeloj seriji). Njegov problem je obrana u kojoj je nevjerojatno loš, spada u kategoriju najgorih obrambenih igrača na poziciji šutera, te ga je gotovo nemoguće držati u startnoj postavi. Uglavnom, on je jako zanemaren od strane javnosti jer se promatra kroz prizmu prevelikog ugovora, ali iduće godine se nemojte čuditi ako završi u ekipi koja će se boriti za naslov jer će biti slobodan igrač.
Zamjena na poziciji niskog krila biti će Jeffery Taylor koji je svoje sposobnosti pokaza na netom završenom Europskom prvenstvu gdje je u prosjeku zabijao 21 poena uz 47% šuta i 42% za tri poena. Obrambeno je veliki potencijal , posjeduje dobre fizičke predispozicije i dobar šut za tri poena, te bi se mogao razviti u kvalitetnog 3&D igrača kroz koju sezonu jer mu je ovo bila prva godina u NBA ligi. Napadački dio mu se svodi na tranziciju i na postavljeni napad se koristi kao catch and shoot opcija, te će se teško razviti u nešto više od toga jer ne može dominirati s fizičkim predispozicijama kao na Eurobasketu.
Najbitniji igrač ekipe bit će Big Al preko kojeg će se vrtjeti većina napada Bobcatsa, te bi on mogao jako olakšati život ostalim suigračima, a ponajviše Walkeru koji neće više biti jedina prijetnja košu. Jefferson je najtalentiraniji igrač u ekipi, te se od njega očekuje najviše i možemo ga očekivati na prosjeku od 20 poena i 10 skokova ove sezone jer će dobiti ključeve momčadi. Ostali mladi igrači bi trebali pokazati veliki napredak da bi se Bobcatsi mogli uključiti za recimo, mjesto koje vodi u doigravanje, ali to je gotovo nemoguće jer ne posjeduje dovoljno igrača koji kvalitetno mogu igrati u oba smjera. Većina momčadi je sastavljena od specijalaca za određene dijelove igre, a najveći teret osim na spomenutu dvojicu bi trebao pasti na Hendersona, te Sessionsa i Gordona kao igrače s klupe.
Prognoza: Između 10. i 13. pozicije na Istoku
Bobcatsi su se napokon pomaknuli s mrtve točke i sada imaju puno ozbiljniju ekipu u odnosu na prethodne dvije sezone, te možemo očekivati da više neće biti kanta za napucavanje (tu ulogu su preuzeli 76ersi u ovoj sezoni) i vjerujemo da mogu ostvariti više od 30 pobjeda u novoj sezoni.