U drugom dijelu najave March Madnessa donosimo odgovore na sljedeća pitanja: tko gađa protivnike loptom u glavu? Od čije spore igre je brže i rotiranje Andree Bargnanija na stranu pomoći? Čiji potomci igraju u March Madnessu i koja ekipa u Martovskom ludilu ima najcool prezimena.
Louisville
Momčad iz istoimenog grada odlično je otvorila regularnu NCAA sezonu s 14 pobjeda i samo jednim porazom, i to od neprikosnovenog Kentuckyja. Pobjeđivali su manje i srednje programe, nisu gubili od istih, i činilo se da će se momčad Ricka Pitina i ove godine nešto pitati u March Madnessu. Ali onda je momčad izgubila svog ponajboljeg igrača Chrisa Jonesa koji je optužen za silovanje. Jones je odigrao 26 od 32 utakmice Cardinalsa ubacujući 13,7 poena uz 4 skoka i 3,6 dodavanja, i sve to za 31 minutu igre. Odlično je obavljao svoje razigravačke dužnosti ali bio je važan igrač i u press obrani. Cardinalsi su bez njega izgubili 3 od 7 utakmica. Sezonu su završili s omjerom 24-8, dok je onaj konferencijski omjer bio 12-6. U konferencijskom razigravanju u četvrtfinalu su izgubili od North Caroline, a u poretku ACC konferencije u leđa su gledali Virginiji, Dukeu i Notre Dameu.
Njihova igra temelji se na moćnoj obrani koju je Pitino izgradio oko visokih i fizički moćnih visokih kao što su Mangok Mathiang, Chinanu Onuaku i Montrezl Harrell, ali i dugačkih krila i bekova kao što su Terry Rozier, Shaqquan Aaron i Wayne Blackshear. Cardinalsi tako svoje protivnike tjeraju na osmi najlošiji šut za tri u NCAA konkurenciji, samo 29%. Dopuštaju niske postotke šuta iz igre, blokerski su vrlo moćni i uspješno kradu lopte.
Za napadački segment igre važi pak neka potpuno druga priča. Po napadačkom rejtingu ubacuju 104 poena na 100 posjeda što ih smješta na 136. mjesto od 351 momčadi. Najbolji strijelac ekipe, i jedan od najboljih igrača momčadi Rozier ubacuje 17 koševa po susretu i tome pridoda 5 skokova i 2,8 dodavanja, ali u šutu ne briljira. Iz igre gađa sa 41% uspjeha, a za tricu samo 31%. Sa spomenutim Jonesom kojeg više nema činio je ubojit tandem bekova koji su dijelili playmakerske i scorerske dužnosti ali sada je cijeli teret napada pao na Roziera. Rozieru u napadačkom dijelu najviše pomaže Harrell koji zabija 15,7 koševa uz odličan šut iz igre od 57%, a tu je i swingman Blackshear koji postiže 10 koševa po utakmici. Nakon ove trojke nitko više u momčadi ne ubacuje više od 3,3 poena po utakmici i jasno je da Jonesovih 14 poena i 3,5 asista po utakmici neće biti moguće nadoknaditi.
Još jedna zanimljivost vezana uz Louisvilleovu napadačku nemoć: najbolji šut za tri od igrača s ozbiljnim minutama ima Blackshear koji tricu pogađa sa samo 32% uspjeha.
Koga gledati: Montrezl Harrell
Harrella ćemo sigurno vidjeti na ovogodišnjem draftu pa od sljedeće sezone u NBA ligi. On je i prošle godine trebao izaći na draft, ali je odustao. Ima 21 godinu i igra poziciju krilnog centra. Odlikuje ga sjajna kombinacija visine, dužine i atleticizma. Visok je 204 cm, a raspon ruku iznosi 221 cm. Duša je i srce momčadi Ricka Pitina, obrambeni stup, vrlo eksplozivan, sjajan skakač i bloker. Često je vrlo neobuzdanog, zapaljivog karaktera što često dovodi do ekscesa na terenu. Harrella zato bije zao glas divljaka kojemu nije strano udarati u lice protivničke igrače ili punom snagom baciti košarkašku loptu u facu igraču Miamija.
Virginia
Cavaliersi su pravo iznenađenje ove sezone koju su u regularnom dijelu završili s omjerom 29-3. Nisu imali „glupe“ poraza, a izgubili su samo od Dukea, Louisvillea te u polufinalu ACC konferencije od North Caroline. Glavni oslonac ekipe kroz cijelu sezonu bila je moćna obrana. Zapravo, najmoćnija obrana u cijelom NCAA-u. Virginija dopušta samo 85 koševa na 100 posjeda, a postotci šuteva protivnika još us impresivniji od gore spomenutih Cardinalsa. Ekipe protiv njih šutiraju samo 36% iz igre (3. najbolji rezultat u NCAA-u), 39% za 2 (3.), 30% za 3 (19.), odlično zagrađuju skok u obrani, i primili su najmanje poena od svih momčadi na nacionalnoj razini, samo 1624.
Virginija nema ultramoćne bekove i krila koji će vas udaviti presingom. Nemaju ni visoke elitne rim protectore. Ne igraju ni egzotične zone, ali prebit će boga u vama u obrani i natjerati da u trideset i petoj sekundi napada uzmete loš šut. Ipak, postoji zanimljiv stil igre u obrani kojeg je u svoju momčad implementirao trener Tony Bennett, a to je takozvana Pack defense. Ništa novo za ljubitelje NBA košarke i taktike. To je već davno uveo Gregg Popovich u Spurse, a vjerno prekopirali danas Hawksi i Warriorsi. O čemu se radi: četiri igrača igraju zonu oko reketa i umjesto da striktno pokrivaju svoje igrače na perimetru oni pokrivaju prostor, vješto gomilajući tijela da bi zatvorili ulaze protivničkih bekova i pomogli petom suigraču u 1 na 1 obrani odnosno obrani na loptu. Izgleda i vjerojatno zvuči kao lako ostvarivo ali takva vrsta obrane zahtijeva puno trke, rada nogama i precizne rotacije nakon prva dva pasa oko zone. Ali sudeći prema obrambenom rejtingu, igrači Tonyja Bennetta doktorirali su ovu obranu.
Igraju jako sporu košarku, paze na svaki posjed i gotovo nikad ne gube lopte. Prva dva beka ekipe su London Perrantes i Malcolm Brogdon. Prvi je klasični pass-first razigravač koji ove sezone ostvaruje 4,8 dodavanja uz samo 1,6 izgubljenih lopti. Njegov kolega s bekovske pozicije Brogdon je najbolji strijelac ekipe s 14 poena prosječno, 4 skoka i 2,5 dodavanja. Visok je 195 centimetara, fizički vrlo moćan zbog čega voli ulaziti pod obruč, iznuđivati prekršaje, ali solidan je i šuter, tricu pogađa s 35% uspjeha.
Najvažniji obrambeni igrač na perimetru je Justin Anderson koji se vraća nakon ozljede prsta. Visok je 198 centimetara i uvijek je zadužen za najboljeg protivničkog strijelca na perimetru. Napadački je također koristan. Ubacuje prosječno 12,3 koša, a za tricu šutira fantastičnih 47%.
Na centarskim pozicijama su Anthony Gill koji ove sezone bilježi 11 poena i 6,5 skokova po susretu; Mike Tobey visok 210 cm, igrač koji će uvijek protivničkog beka natjerati da razmisli želi li se okušati protiv tako visokog igrača na ulazu; i Darion Atkins, igrač od 203 cm i najbolji bloker momčadi.
Ako ne bude većih iznenađenja Cavalierse ćemo gledati u Elite 8 stadiju natjecanja. Iako je ovo eliminacijsko natjecanje Virginijina obrana je predobra da bi dozvolila da je netko iznenadi, i jedno je sigurno: zbog stila igre, nitko ne želi igrati protiv Virginije.
Koga gledati: Virgnijinu obranu
Gonzaga
Buldozi su na kraju regularne balade imali šesti najbolji napad u ligi (119 poena na 100 posjeda) i 21. obranu (93,5 poena na 100 posjeda su primali. Naravno, uspjeli su osvojiti svoju nejaku WCC konferenciju, odigravši 18. uzastopno finale pobijedivši u njemu BYU. Omjer na kraju sezone bio im je 32-2. Jedini porazi došli su od odlične Arizone u gostima, u produžetku, i od spomenutog BYU-a u posljednjem kolu regularne sezone. Trener Mark Few na kraju može itekako biti zadovoljan ostvarenim, iako mi neutralni promatrači teško možemo znati od čega je sazdana nekadašnja ekipa Johna Stocktona budući da nisu ukrstili koplja s elitnim programima (iznimka je spomenuta Arizona). Njihove brojke koje su i napadački i obrambeno poprilično dobre zato nećemo ni predstavljati, nisu baš vjerodostojne.
Ako to zanemarimo, možemo reći da na rosteru imaju nekolicinu vrlo vrlo zanimljivih igrača, od kojih će nekolicina sigurno pronaći put do NBA svijeta. Pa da predstavim ovu momčad punu neameričkih prezimena.
Gary Bell (guard-G) – prosječno igra 27 minuta i ostvaruje 8,6 poena, 2,5 skokova i 1,9 dodavanja. Bell je u svojoj zadnjoj godini, i dok je prošle sezone imao problema s ozljedama ove je zdrav i uglavnom igra spot up rolu „rokajući“ trice s 38% uspjeha.
Kevin Pangos (G) – s Bellom čini vrlo zanimljiv backcourt tandem i drugi je najbolji strijelac ekipe s 11,5 koševa po utakmici. Odličan je s loptom u rukama (samo 1,4 izgubljene lopte), sa sjajnim pregledom terena i prosječno podijeli 5 asista. Sjajno kombinira ulaze i trice, iz igre šutira 46%, a za tricu fenomenalnih 44%. Sjajan NCAA bek na kojeg vrijedi obratiti pozornost.
Byron Wesley (G- Forward) – Wesley je „prebjeg“ s USC-a, senior (zadnja godina koledža), koji je na USC-u bio apsolutna zvijezda ubacujući 18 poena po meču i skupljavši 6 skokova i 2,3 dodavanja. U nešto balansiranijoj Gonzagi prosjek poena mu je pao na 10,8, hvata 5 skokova i ima 2 dodavanja po susretu. Trica mu je lošiji segment igre, a bolji su mu ulazi i iznuđivanje slobodnih bacanja. Visok je 195 centimetara i najbolji je obrambeni igrač Bulldogsa na perimetru.
Kyle Wiltjer (F) – zamislite da čitate rubriku „Koga gledati“ jer Wiltjer je apsolutno prvo ime ove momčadi. Iza njega je zanimljiva priča. Kao regrut od 5 zvjezdica po izlasku iz srednje škole otišao je, naravno, gdje drugdje, nego na Kentucky kod Johna Caliparija. Kyle se nikada nije uklopio u momčad Kentuckyja s kojim je osvojio naslov 2012. godine, igrajući najčešće rou šuterskog specijaliste s klupe. Odlučio je otići iz Kentuckyja nakon sezone 2012/13, i bivša momčad ga je transferirala u Gonzagu. Zbog pravila, Wiltjer je propustio prošlu NCAA sezonu, ali zato je oduševio sve poklonike koledž košarke u ovoj. Prosječno zabija 16,7 poena i hvata 6 skokova. Odličan je s trice koju pogađa s 46% uspjeha. Iako se radi o igraču visokom 210 cm, Wiltjer je rođeni strijelac koji stvara matchup probleme svim protivnicima Gonzage. Mane su mu nedostatak atleticizma i eksplozivnosti, odnosno obrana kao i ostalim visokim bjeloputim šuterima.
Przemek Karnowski (C) – Poljak koji u reketu dominira visinom (216 cm) i masom (135), i u tandemu s Wiltjerom čini komplementaran tandem visokih igrača Gonzage. Karnowski je treći najbolji strijelac momčadi (11 koševa), treći najbolji skakač (5,8) i najbolji bloker (1). Standardno već za ovakvog gorostasa od centra Przemekov postotak ubačaja iz igre iznosi 61%. Mogao bi se pokazati kao važan faktor u slučaju ostvarivanju povoljnog rezultata Gonzage zato što se zbog visine i mase može nositi protiv svih elitnih visokih igrača u ligi.
Domantas Sabonis (F) – još jedan internacionalac na Gonzagi, Litvanac, i sin poznatog oca Arvydasa. Nakon iskustva igranja u Europi (Unicaja Malaga) Domantas se odlučio okušati u koledž košarci. Za Gonzagu igra 21 minutu, ubacuje 9,5 poena uz 6,9 skokova.
Zato što tijekom regularne sezone nisu testirani u jačoj konkurenciji teško je procijeniti koliko daleko može otići momčad Marka Fewa, ali da će ih biti zanimljivo gledati jer imaju nekoliko odličnih individualaca, to svakako. Po svemu sudeći u Sweet 16 rundi čeka ih Iowa State, a tu utakmicu nemojte propustiti.
Koga gledati: Kylea Korvear. Ups, lapsus calami. Kylea Wiltjera.
Wisconsin
Prošle sezone Badgersi su igrali Final 4 završnog NCAA turnira i to protiv budućeg finaliste Kentuckyja od kojeg su izgubili buzzer-beater tricom pri vodstvu Wisconsina 73:71. Ako nešto može utješiti navijače Wisconsina to je činjenica da se ove godine mogu osvetiti Wildcatsima, s kojima bi se mogli susresti u polufinalu. Problem je samo što je Kentucky duplo jači nego što je bio lani.
Badgersi su suvremeno marširali regularnom sezonom i na kraju ostvarili score 31-3, a poraze su im nanijeli Duke i Maryland od high major programa i opskurni Rutgers koledž. Osvojili su i svoju Big 10 konferenciju, u finalu pobijedivši Michigan State. Rezultate su ostvarili zahvaljujući izvrsnom napadu. Badgersi su po napadačkom rejtingu imali najbolji napad u ligi – ubacivali su 124,6 poena na 100 posjeda. Obrambeno su bili nešto lošiji – 41. Ova 124 poena na 100 posjeda treba uzeti sa zrnom soli, jer Wisconsin igra petim najsporijim tempom u ligi. Igraju prosječno na samo 58 posjeda. Napad im nerijetko traje punih 35 sekundi, tijekom kojeg polako ali metodično kruže loptom oko obrane i čekaju njen kiks. Što je najbolje u cijeloj priči, obrana gotovo uvijek i poklekne zbog čega i imaju ovako efikasan napad. Ali ako ste željni ili ljubitelj dinamične košarke ili run&guna izbjegavajte Badgerse, baš kao i gore spomenutu Virginiju.
Ali ako želite gledati zanimljive igrače i potencijalne draft pickove prve runde, štoviše lutrije, onda obratite pozornost na dva imena. Prvo je ono Franka Kaminskog, a drugo je Sam Dekker. Kaminsky je centar visok 213 cm, tehnički i taktički odlično potkovan. Taj čovjek na parketu može sve: zabijati poene licem prema košu, gađati trice, igrati leđima ili razigravati iz niskog posta ili s laktova. Evo njegovih brojki kroz sezonu: 32 min, 18 poena, 8 skokova, 2,7 asistencija, 1,6 blokada, 55% šut iz igre, 39% za tricu, 76% slobodna bacanja (izvodi ih po 5 komada prosječno). Kaminsky je sjajan all-rounder kojeg je užitak gledati, a Ken Pomeroy, statistički guru koledž košarke dodijelio mu je titulu najboljeg igrača godine.
Kaminsky se inače pojavio od nikud. Samo dva sveučilišta su mu nudila školarinu, a on je odabrao Wisconsin, ali prve dvije godine je proveo grijući klupu igrajući u prvoj 7 minuta prosječno, u drugoj 10. U junior godini pokazao je naznake svoje odlične all-round igre, da bi u ovoj eksplodirao nametnuvši se kao mogući lutrijski pick. Kažem „mogući“ jer postoje šanse da će ga ekipe preskakati zbog godina (ima gotovo 22 godine, što je za draft prilike previše), manjka atleticizma, nepovjerenja u njegovo tanko tijelo i nedostatak mase, kao i nepovjerenja da bi se ovako „plemeniti“ igrač mogao uklopiti u iso sisteme NBA ekipa. Ali recimo, u triangle sustavu Knicksa ili kod Spursa bio bi idealan fit.
Sam Dekker je krilni igrač od 205 cm, a ovo su njegove brojke kroz sezonu: 30 minuta, 13 koševa, 5,5 skokova, 1,2 asistencije, 51% šut iz igre, 30% za tricu. Dekker je drugi najvažniji igrač Badgersa, čovjek čije brojke ne sugeriraju da je all-rounder kao Kaminsky ali jest. Odličan swingman koji može u napadu igrati s loptom u rukama i poentirati oko obruča, ili se kretati kroz screenove da bi došao do šut, ili pak može odlično cutati kroz prostor i završavati iz reketa. S 205 cm i 100 kg i može čuvati većinu krila na ovoj razini, ali postoji upitnik hoće li to moći na NBA razini jer ipak nije rasna atleta, i nedostaje mu lateralne pokretljivosti.
Pored Kaminskog i Dekkera tu je i Traevon Jackson koji je za Badgerse odigrao prvih 17 utakmica a onda se ozlijedio. Šanse da odigra utakmicu u prvoj rundi su kažu iz tabora Wisconsina 50-50. Pored Jacksona tu je još i Nigel Hayes, još jedno krilo koje ubacuje 10 poena uz 6 skokova, 2 asistencije i 40% za tricu. Pored ove četvorke (ili trojke zbog Jacksona) trener Bo Ryan nema previše izbora. U petorci starta Josh Gasser, bek solidnog šuta za tricu (37%), a tu je i Bronson Koenig, još jedan bek, dobar razigravač i također tricaš (41%).
Badgerse ćemo vjerojatno gledati protiv Arizone u Final 4 dijelu natjecanja, ali moguća ozljeda (gluho bilo!) Kaminskog ili Dekkera potpuno bi uništila sve njihove snove da naprave dobar rezultat.
Koga gledati: Duje Dukan
Hrvat, dakako kao šećer na kraju. Duje, sin Ivice Dukana, skauta za Europu Chicago Bullsa igra za Badgerse, i to dobiva pristojnu minutažu: 16 minuta pri čemu bilježi 5 poena, 2,7 skokova, 0,7 asista, uz šut iz igre od ipak skromnih 38%. Go Duje, go!