Kada razmišljate o velikim franšizama u NBA ligi, vjerojatno mislite o Lakersima, Celticsima, možda i Knicksima, ali zbog svojih recentnih uspjeha, još jedna organizacija se ugurala među ove velike ribe – San Antonio Spursi.
Do titule 1999. oni nisu imali nikakvog relevantnog uspjeha, a zajedno sa tom titulom oni imaju ukupno pet. Uz sve to drže rekord za najdužu seriju sezona sa preko 60% pobjeda u regularnoj sezoni (60% je circa 50 pobjeda, a Spursi to rade već 18 godina) a od zadnjih 25 sezona u playoff su ušli – 24 puta. Sve je to urađeno na “pogon” prvenstveno Twin Towera i legendi franšize Davida Robinsona i Tima Duncana, a onda na pogon velike trojke Duncan-Tony Parker–Manu Ginobili. Međutim, igrači stare pa tako polako je vrijeme Duncana i Ginobilija (prvenstveno tog dvojca, nije ni Parker predaleko od toga) prošlo i treba ih zamijeniti adekvatnim igračima.
Naravno, daleko od toga da se ne radi o izvanrednim igračima, ali Duncan ipak ima 39 godina i uskoro će uploviti u petu deceniju svog života, dok Ginobili ne zaostaje sa čak 38 godina. U tim godinama oni više ne mogu da igraju na istoj razini kao i u vremenima kada su Cavse LeBrona Jamesa čistili 4:0 u finalu NBA lige.
Da ne bude rebuilding faze koja nerijetko završi u dugogodišnjem mučenju jedne franšize (zar i treba reći na koju se ekipu referenciram ovdje?), pobrinuo se prvenstveno R.C. Bufford, a onda naravno i Gregg Popovich. Dok je Popovich brinuo kako bi izvukao maksimum iz svojih prastarih veterana, R.C. je vukao poteze koji su doveli do toga da se može reći da postoje i više nego adekvatne zamjene za Manua i Tima – Kawhi Leonard i LaMarcus Aldridge.
Igrajući ulogu Reggiea Hammonda, poznati glumac Eddie Murphy je izrekao danas poznatu rečenicu there is a new sheriff in town, a slično sada može reći nova investicija Spursa LaMarcus Aldridge. Naime, u njega je Bufford uložio mnogo vremena i mnogo novca da bi ga privukao u Texas, pa se od njega očekuje da štafetu polako počne preuzimati od Duncana od kojeg se očekuje da se povuče nakon ove sezone. Uloga lidera, kao i dijeljenje iste, nije mu strana jer je TrailBlazerse vukao zajedno sa Damianom Lillardom do sasvim dobrih rezultata. Popularni LMA već par sezona zaredom igra vrlo dobro, zadnja četiri All-star vikenda bio je dio ekipe Zapada a zadnje dvije sezone završava sa double-double učinkom u prosjeku.
Sličnost sa Duncanom naravno postoji, obojica su visoki igrači, mogu igrati obje visoke pozicije (Duncanu je ugodnije na poziciji centra nego Aldridgeu, iako su inače obojica krilni centri), te su im brojevi tokom karijere slični. Ono što se da primjetiti je to kako je Duncan miljama bolji defanzivac, a da je Aldridge malo bolji ofanzivac. Uz to, Duncan ima bolji osjećaj za asistenciju, i ima ono na što ću se fokusirati – ima mindset pobjednika. Otkada je on ušao u ligu, propustio je samo tri All-star vikenda od njih ukupno 18, osvojio je pet titula i tu je u svakom od njih imao ogromnu ulogu u ekipi, MVP dva puta, trostruki MVP finala, 15 puta je bio u All-Defensive timu na kraju sezone (osam puta prvi, sedam puta drugi tim), a ostale stvari ne treba ni spominjati.
Aldridge samo može da sanja ovakve uspjehe, jer u svojoj devetogodišnjoj karijeri on ima “samo” četiri All-star nastupa, i jednom je izabran u drugu najbolju ekipu lige. Nakon svega ovoga, treba reći da je Duncan stvarno ostavio ogromne cipele za ispuniti, i to LaMarcus neće uraditi. Jednostavno, iako se radi o izvanserijskom igraču, Duncan je legenda ove lige i netko čiji rezime može mnoge druge legende koje će mu praviti društvo u Hall of Fameu čak i postiditi. Međutim, u ovoj ligi (osim Anthonya Davisa koji ima potencijal da to uradi) ne postoji bolja zamjena za Timmy D-ja od LaMarcusa i mislim da će uraditi svoj posao.
Trebam napomenuti da je moje mišljenje kako uprava Spursa vjerojatno ne traži od svoje najnovije zvijezde da ima neke nemoguće brojeve i natjera čitav AT&T Centar da zaboravi na Duncana, već traži da on igra istu onu igru zbog koje će za narednih pet sezona biti plaćen $80 milijuna. Ono što ja vidim kao najveću stvar koja traži napredak u igri Aldridgea je to da on mora sebe odviknuti od toga da će biti centar napada. Mora raditi na svojim dodavanjima i barem probati da pokrije dio onog razigravanja koje je radio Big Fundamentals. Na kraju krajeva, ofanzivno gledajući, mislim da su Spursi dobili tog nekoga ko će četiri puta sedmično ubacivati 20 ili više poena, ali kada ode Duncan osjetiti će se pad u defanzivi. Ipak, da se to ne primjeti toliko, Bufford je odlučio da na dugo vremena potpiše čovjeka koji je po mnogima jedan od najboljih defanzivaca sad, a u budućnosti sigurno najbolji – Kawhi Leonard.
Čovjek koji će za isto vrijeme dobiti otprilike $10 milijuna više od svog novog suigrača je trenutni defanzivac godine i čovjek zbog kojeg se vjerojatno Larry Bird jede. Podsjetimo se: 2011. je Bird birao Leonarda kao 15. na draftu a uprava Spursa, koja radi savršen posao od kada se sastavila, prepoznala je talent mladog beka i za njega bila spremna dati tada vrlo dobrog back-up razigravača Georgea Hilla. U suštini, kao mnogo poteza ove uprave, ovo je bio rizik – Hill je bio igrač koji je svoju sophmore godinu čak i pored sjajnog Parkera počeo čak 43 utakmice, a Leonard je bio samo prospekt, i to tek 15. izbor na tom draftu.
Kada sada gledamo generaciju, vrlo malo igrača biranih ispred Leonarda napravilo je slične ili bolje karijere: Kyrie Irving kao prvi pick će vrlo vjerojatno u jednoj od sljedećih sezona uzeti prsten sa Kraljem LeBronom, dok je Klay Thompson sa svojim Warriorsima prošle godine uzeo titulu, dok su ostali ili nadprosječni igrači koji nemaju većeg uspjeha (primjeri uključuju Kembu Walkera, Brandona Knighta te djelimično Tristana Thompsona), a ostali su manje-više neuspjehi (treba iz grupe neuspjeha isključiti Enesa Kantera i Jonasa Valanciunasa, mada su za visinu svog picka pokazali nedovoljno).
Ono što Leonard ima u svom rezimeu nema nijedan igrač ni ispred, a ni iza njega, tako da je genijalnost uprave Spursa još jednom izašla na vidjelo. Koliko god se sada to čini nevjerojatno, bilo je vrlo hrabro pustiti jednog od boljih scorera i jednog vrlo dobrog back-up playmakera za samo još jednog prospekta. Leonard je na tu hrabrost odgovorio savršeno – svoju draft klasu predvodi u mnogim segmentima a u AT&T Centru svake godine gledaju sve bolje igre svoje mlade zvijezde.
Da li će Kawhi biti na razini igrača kojeg treba da zamijeni, Manua Ginobilija? Teško je reći. U suštini, njihovi prosjeci su vrlo slični – Ginobili je malo bolji scorer i asistent, dok je Leonard isto tako malo bolji u skoku i u obrani. Malo bolje procente šuta posjeduje Leonard dok, zanimljivo, imaju isti procenat šuta za tri poena, s tim da trojke ipak Argentinac malo više šuta. Što se igre tiče, igre koja se ne može prikazati brojevima, ovdje se radi o dva vrlo različita igrača.
Manu je genijalac sa loptom, čovjek čija dodavanja “imaju oči” i nerijetko su bila dio lista najboljih poteza dana ili čak sezone. Leonard nema tako istančan osjećaj za pas, on je osoba koja se više oslanja na fizički dio igre. Malo je viši i teži od Argentinca i tome više teži kada igra – agresivna obrana, “maltretiranja” nerijetko nižih i slabijih obranbenih igrača te malo rjeđe korištenje vanjskog šuta. Treba još dodati da se ovdje naravno radi o dvije različite pozicije, dok je Ginobili čista dvojka, Leonard igra nisko krilo. Iako se radi o dvije različite pozicije, nekako čitav timeline događaja u San Antoniu govori kako je Leonard čista zamjena za sada već zastarjelog Manua pa je svaka usporedba opravdana.
Ono što će Spursi izgubiti sa odlaskom Ginobilija je taj motor koji će ih vući sa klupe, šesti igrač koji će većinu minuta igrati protiv druge petorke protivničke ekipe. Kada pogledamo sadašnji roster, osim Ginobilija slabo tko ima realan kvalitet da preuzme njegovu produkciju sa klupe. Najbliži tome po meni je Patty Mills koji je u sezoni 2013-14 imao sasvim solidne brojeve sa klupe. Za 55. izbora drafta, malo preko deset poena u prosjeku za oko 19 minuta na parketu je odlično, tako da pretpostavljam kako će makar jedan dio, istina manji, produkcije Ginobilija preuzeti mladi Australac.
Iako ni Aldridge i Leonard nisu “čiste” zamjene za svoje uskoro umirovljene suigrače, svakako da su igrači koji na rosteru preuzimaju primat od legendi Duncana i Ginobilija. Moj cilj nije bio da radim čisto poređenje ovih igrača međusobno (iako je bilo malo i toga), već da pokažem šta to donose novi a šta odnose stari. Moje mišljenje je kako će “guravo” biti samo naviknuti se da nema Timmy-D među igračima, ali na parketu će trenutni roster biti više nego dovoljan da Spursi samo produžuju rekord sa 60% i više pobjeda u regularnoj sezoni. Ne treba zaboraviti da je tu još barem pet sezona, kako on to sam kaže, Tony Parker a njegova produkcija na parketu često se zna previditi. Njemu još ne treba tražiti zamjenu, ali mislim da ste kroz ovaj tekst više puta vidjeli da kada bude trebalo zamijeniti Parkera, gosp. Bufford i košarkaški doktor Gregg Popovich će naći nekoga možda još i boljeg.