Nakon razočaravajuće druge runde playoffa protiv Rocketsa, u kojoj su Clippersi uspjeli izgubiti nakon vodstva od 3-1, momčad je trebala neke izmjene. Može se reći da su Clippersi u ljetnom prijelaznom roku bili jedni od najaktivnijih ekipa tradinga.
Prva momčad Clippersa je jedna od najboljih početnih petorki u ligi. Chris Paul, JJ Redick, Matt Barnes, Blake Griffin i DeAndre Jodan, petorka koja je odlično djelovala u igri. Problem je bio u jako tankoj klupi. Nisu imali niti jedno zvučno ime na klupi, osim Crawforda koji ide u smjeru napada, gdje obrana dosta pati. Također je poznato da prva petorka Clippersa igra najviše minuta u ligi, te su tako podvrgnuti velikim mogućnostima ozljeda. Druga su napadačka momčad lige s 106,7 poena po utakmici (prvi su Warriorsi), a po primljenim koševima su tek 16. sa 100,1 poenom po utakmici.
Ove godine stvari su se promijenile. Uprava Clippersa je znala što im treba, pojačati klupu. Pa krenimo redom o pojačanjima i novim igračima. Što se tiče startne petorke, ekipu je napustio samo Matt Barnes, možda i najslabija točka prve momčadi. Na njegovoj poziciji su stigla dva nova igrača ovo ljeto, stari dobri Paul Pierce i Wesley Johnson. Trener Doc Rivers je izjavio kako će ih rotirati što se tiče startne petorke. Pierce bi mogao igrati oko 25 min u prosjeku, gdje se igra kroz regularnu sezonu neće puno vrtjeti oko njega, nego više kroz playoff kada je on najpotrebniji. Mislim da bi bilo puno bolje držati Johnsona u prvoj postavi. Prošle sezone je u Lakersima imao 10 poena po utakmici, uz 29.5 minuta po utakmici. Donosi Clippersima potrebni atleticizam, brzu tranziciju i solidnu obranu.
Na pozicijama beka šutera i playmakera ove godine dovedeni su Lance Stephenson i veteran Pablo Prigioni. Lance se prošlu sezonu u Hornetsima nije naigrao, u prosjeku je ubacivao 8,2 poena po utakmici. Postavlja se pitanje, može li Lance biti kao što je igrao u Indiani? Poznat je kao jedan od najboljih obrambenih igrača na perimetru, uz njegovog suigrača Chris Paula. Ukoliko se stvari promjene u odnosu na prošlu sezonu, Lance bi mogao biti ključ uspjeha Clippersa. Igru neće morati vući na svojim leđima, postat će slobodniji i imat će uz sebe jako dobre igrače na klupi. Naravno, ako se stvari poslože. Ovo je dosta riskantan potez uprave, ukoliko Lance bude kao što je bio prošlu sezonu, neće mnogo pomoći. On treba naučiti da sada u svlačionici nije glavni autoritet, postoje igrači iznad njega koje mora poštovati i slušati što se traži od njega.
Prigioni je igrač koji ima 38 godina i od njega se neće puno očekivati. Dosta zahvalan igrač koji Clippersima može pridonijeti brži napad, jako dobre sposobnosti playmakera i dobar šut za tri. U prosjeku ne bi trebao dobivati više od 15 minuta igre, što je dosta da pokaže da Clippersi imaju odličnog trećeg playmakera.
Na poziciji bek-šutera ostala su tri igrača koja su igrala prošle sezone. Dobri stari Jamal Crawford, trenerov sin Austin Rivers i CJ Wilcox. Bilo je priče da bi Jamal mogao biti razmijenjen, ali je ipak ostao u ekipi. Dva puta je dobio nagradu za najboljeg šestog igrača lige, pa o njemu ne treba puno pričati. Izuzetan napadački igrač, nevjerojatne sposobnosti driblinga sa svojim poznatim crossoverom, trice koje može pogoditi samo Curry i tako u nedogled. S obranom se ne može toliko pohvaliti, ali tu je samo zbog napada.
Tu je i trenerov sin Austin Rivers, koji je prošle sezone razmijenjen u Clipperse. O tome se pričalo jako puno, mnogi nisu bili zadovoljni tom odlukom. Koliko god da ga većina ne voli, on nije toliko loš. Prošle sezone se pokazao u playoffu kada je bilo najpotrebnije. Igrao je odličan napad protiv Parkera i Bellinelija, a također i protiv Houstona. Ima 23 godine, dosta vremena da se iskaže. Dok je Clippersima, minuta mu neće faliti. Sljedeću sezonu bi mogao biti jedan od igrača koji su najviše napredovali.
CJ Wilcox je izbran na draftu 2014. godine. Prošle sezone nije dobivao skoro nikakvih minuta. Ulazio je tek u nekoliko utakmica i zapravo se nije mogao ni dokazati. No, Clippersi ga se nisu htjeli odreći, valjda s nekim razlogom. Dosta nepoznat igrač, nadajmo se da će ove godine dobiti nešto više prilika.
Frontcourt Clippersa čini jedan jak i dominantan duo. Prošlogodišnje igrače s klupe Glena Davisa i Spencera Hawesa zamjenili su Josh Smith, pridošlica iz Houstona, i Cole Aldrich, bivši centar Knicksa. Josh Smith se svakako može gledati kao najjače pojačanje klupe. Može igrati na poziciji krilnog centra ili klasičnog centra. Prošle sezone se pokazao kao jak adut s klupe u rotaciji Houstona, koji su izbacili Clipperse u polufinalu konferencije. U prosjeku je ubacivao 12,4 poena uz 6,4 skoka po utakmici. Izuzetno jak tranzicijski igrač, dobar u napadačkom skoku, i dosta dobar rim-protector. Postavlja se pitanje koliko dobro će se Smith uklopiti u ekipu. Još jedan veliki problem za njega, a i za Clipperse kroz nekoliko zadnjih sezona su slobodna bacanja. Ni Josh nema preko 50% slobodnih, što predstavlja veliku prednost protivničkim momčadima u Hack-A-Shaq taktici.
Također, novopridošlica iz Knicksa Cole Adrich daje klupi potrebnu s visinu. S 2,10 m u rebound mogućnostima može dostojno zamijeniti DeAndrea. Naravno da u napadu ne može pružati što pruža DeAndre, ali može pomoći kao taktički igrač. Naime, gore spomenuti problem Clippersa nije prisutan kod Aldricha, barem donekle. Slobodna bacanja pogađa s uspješnošću od 78 % što svakako donosi klupi raznolikost.
Clippersi su konačno riješili problem klupe, ekipa nikada nije bila jača. Koliko daleko Clippersi mogu otići? Na zapadu je konkurencija velika, NBA prvaci Warriorsi, pojačani Spursi, Thunderi s oporavljenim Durantom i Westbrookom, Clippersi s jakom klupom. Lov na prsten može početi.