Zaboravite na šut, dribling, finte, zaboravite na tapkanje lopte, slobodna bacanja, zaboravite sve što ima veze s košarkom i dodajte ga na listu najboljih centara lige u posljednjih 15 godina. Predstavljam vam priču o jednom od najvećih boraca koji su se našli na NBA parketima, o šampionu, o igraču koji je osvojio mnoštvo nagrada i priznanja. Nije mogao koš da pogodi da mu život zavisi od toga, ali posljednje ime na ovoj planeti na koje biste željeli da naletite u reketu. Beast from the East. Big Ben. Ben Wallace.
Kakve su šanse da uspijete u životu, ako dolazite iz malog mjesta u Alabami, iz obitelji s 12 članova koju uzdržava samohrana majka? U društvu svojih desetero braće i sestara, Ben nije mogao mnogo birati. Kako bi uspjeli da spoje kraj s krajem svatko je morao doprinijeti – Ben je za nekoliko dolara uglavnom uređivao dvorišta po komšiluku. Iako njegova majka nije pretjerano odobravala Benovo bavljenje sportom, njegov ujak ga je u potpunosti podržavao.
Godinu dana prije nego što je upisao srednju školu, Charles Oakley je održao košarkaški kamp, a prijava je koštala 50 dolara. Da bi skupio potreban novac, Ben je šišao ljudima frizure za 3 dolara. Pred kraj samog kampa održan je 1 na 1 turnir između kandidata, koji je Ben lagano osvojio – na opće oduševljenje sada već legendarnog Charlesa. Upravo je Oakley preporučio Bena lokalnom koledžu, što je možda i bila prekretnica u Benovoj budućoj košarkaškoj karijeri. Osim košarke, Ben se bavio i bejzbolom i američkim nogometom, a tijekom svojih srednjoškolskih dana je osvajao znatna priznanja u svakom od navedenih sportova.
„Kao najmlađem bratu, znao sam da mi nitko ne želi dodati loptu kada igramo košarku. Ako želim loptu, moram da je osvojim skokom, krađom ili da je spasim kada odskače van terena“.
Nakon srednje škole, Ben je dobio nekoliko ponuda za stipendiju na univerzitetskim programima američkog nogometa, ali je ipak odabrao košarku. Pohađao je spomenuti lokalni koledž na kojem je doslovno dominirao, u takvoj konkurenciji nije mu nitko mogao parirati. Tijekom prve dvije godine na Cuyahoga Community Colledge, Ben je prosječno postizao 24 poena, 17 skokova i 7 blokada po meču. Man among boys.
Nakon dominantnih partija uslijedio je transfer na Virginia Union (Charles je također pomogao oko ovog transfera), koledž koji je igrao NCAA Division II. Benova ljubav prema treniranju je ubrzo došla do izražaja, kada je osoblje moralo nabaviti još utega – Ben je na bench press stavljao doslovno sve utege koje su imali u teretani. Za vrijeme koje je proveo na Virginia koledžu, Ben je prosječno postizao 13,4 poena uz 10 skokova po meču, a pritom je osvojio i nekoliko individualnih priznanja. Charles je svojevremeno napustio Virginia Union kao 9. pick u NBA, Ben ipak nije imao te sreće. S vrlo malo, gotovo nikakvim košarkaških vještinama, pa čak i očiglednim neslaganjem prijavljene visine od stvarne visine (Ben se vodi kao 207cm, iako je po mnogim drugim mjerenjima, a i prema njegovim osobnim izjavama visok 201cm) Ben završava draft 1996. godine kao neizabrani igrač. Tijekom ljeta je pokušao da se nametne u ljetni kamp Celticsa, pa čak i u Italiju, ali nigdje nije zadovoljio kriterijum. Plan B – vratiti se na koledž i završiti kriminalistiku. Međutim, te jeseni je uslijedio poziv na trening kamp još jednog NBA tima, ovoga puta su zainteresiranost pokazali Bulletsi (današnji Wizardsi). Tu šansu nije smio ispustiti. U roster jedva upada kao dvanaesti igrač i ulazi u tim u kojem ga čeka uloga izmjene (Chris Webber, Juwan Howard, Harvey Grant). Prve sezone je odigrao svega 34 utakmice, s prosjekom od 1,1 poen i 1,7 skokova. Međutim, radne navike i nevjerojatna želja za treningom donijele su mu u narednim godinama za nijansu bolju ulogu. U sljedeće dvije sezone Ben se izborio za korektnu minutažu, pa čak na nekim utakmicama i za mjesto u startnoj petorci. U svojoj trećoj sezoni u karijeri, prosječno je postizao 6 poena uz 8,3 skokova. Dovoljno da skrene pažnju na sebe.
U paketu koji je uključivao nekoliko igrača, Bulletsi šalju Bena u Orlando – u kojem Ben dobiva ulogu startnog centra (koju neće ispustiti do kraja karijere). Nakon sezone Orlando pravi po mnogima jedan od najboljih tradeova u svojoj franšizi, ako ne i u kompletnom NBA-u. Tijekom sezone su uvjerili jednog od najboljih NBA igrača u tom trenutku da po isteku ugovora potpiše za njih, te je Detroit pristao na gotovo besmislen trade prije isteka roka kako bi za svoga najboljeg igrača dobio barem nešto. U svoje redove Orlando je doveo 5x All-Star igrača, Granta Hilla, u zamjenu za Chuckyja Atkinsa i Ben Wallacea koji su zajedno postizali oko 5 poena po meču.
„Igrao je s mnogim vrhunskim igračima: Michael Jordan, Allen Iverson, Grant Hill. Ime Bena pripada toj listi, te iz nekog razloga ljudi ga ne smatraju vrhunskim igračem i to mi nije jasno“ – izjavio je Jerry Stackhouse suigrač Bena iz dana Detroita.
Prva sezona u Detroitu – lider kompletnog NBA u skokovima. Sa svojih 201cm (+ sigurno još 15cm jedne od najluđih frizura u NBA ligi) Ben je hvatao 13,2 skoka po meču. Naredne sezone osvaja nagradu DPOY, osim što je hvatao 13 skokova po meču, Ben je dijelio i 3,5 blokada po meču. Te sezone su Pistonsi nakon 32-50 prošlosezonskog rezultata završili sezonu s 50-32. Tijekom sezone 2002/2003 Ben zauzima dominantnu poziciju među NBA centrima. Pokazao je da se lagano može nositi s imenima koja su se tih godina gurali pod obručima, sezonu završava sa 15,4 skokova po meču. Nakon smrti svoje majke, Ben je do kraja sezone na preostalih 29 utakmica prosječno bilježio 17 skokova. Postao je prvi igrač u povijesti NBA lige koje je izabran za All-Star utakmicu, a da nije bio draftovan. Te sezone se našao i u trci za MVP nagradu, ali tu nagradu je uzeo Tim Duncan. Postao je prvi igrač u povijesti franšize koji je predvodio Pistonse u skokovima, u blokadama i u ukradenim loptama. Što zajedničko imaju Hakeem Olajuwon, Kareem Abdul-Jabbar, Bill Walton i Ben Wallace? Samo su njih četvorica u povijesti NBA lige predvodili iste godine kompletnu ligu u skokovima i blokiranim šutevima. Da li je potrebno spomenuti da je i ove, a i naredne dvije sezone bio najbolji defanzivac lige? Iako su i te sezone stigli do finala Istoka, u redovima Pistonsa je došlo da drastičnih promjena. Trener godine, Rick Carlisle, Jerry Stackhouse, Cliff Robinson, Michael Curry, Jon Barry pa čak i rookie Rodney White su bili otpušteni. U odnosu na prethodnu sezonu u timu su ostala samo četiri igrača. Formiran je novi Detroit s ciljem da napadne šampionsku titulu.
„U NBA ligi 75% igrača nema želju za treningom. Kada se pojavi netko kao Ben, koji trenira i prekovremeno, naravno da će se istaknuti“ – Charles Oakley.
Kormilar lađe – Larry Brown, startna petorka – Ben Wallace, Rasheed Wallace, Tayshaun Prince, Richard Hamilton, Chauncey Billups. Sezona iz snova. U timu u kojem je Darko Miličić s klupe gledao kako Pistonsi bilježe 54-28, Ben je igrao košarku života. Defanzivni koordinatori tima su prilagođavali obranu tako što su dopuštali Benu da napusti svoga igrača kako bi blokirao tuđega ili osigurao defanzivan skok. Toliko su imali povjerenja u njegove defanzivne sposobnosti. Benov dres ulazi u listu top 20 najprodavanijih dresova lige, navijači su ga obožavali. Gotovo double-double prosjek od 9,5 poena i 12,4 skokova uz 3 blokade po meču, bio je pravi predvodnik tima. Pistonsi u finalu razbijaju favorite Lakerse s 4-1 i tako Ben osvaja šampionski prsten.
„Želio sam skakati kao Mike, da imam dribling kao Zeke, da šutiram kao Bird. Želje mi se nisu ostvarile, ali mi je Charles rekao što bih mogao raditi umjesto toga.“
Ben će ostati još jednu sezonu u Mo-Town. I te sezone stiže do velikog finala, ali su ovoga puta Spursi bili prejaki. Svoj prvi mandat u Pistonsima Ben završava s četiri uzastopno osvojene DPOY nagrade i svaku sezonu je završio s dvocifrenim brojem skokova i s preko 2 bloka po meču. Kao 31-godišnjak Ben napušta Detroit, naredne tri sezone nosi dres Chicaga i Clevelanda. Cleveland ga šalje u paketu sa Sašom Pavlovićem u Phoenix koji ga momentalno otpušta i tako kao slobodan agent potpisuje za tim u kojem je proživio najljepše košarkaške godine – Detroit Pistons. Tu će se zadržati još tri sezone prije nego što se povuče iz košarke, a i s punih 37 godina Ben je pružao solidne partije, prije svega, defanzivne. Kažu da je van terena bio povučen. Da je volio gledati crtiće, a da mu je hobi bio skupljanje automobila na daljinsko upravljanje. Zavisnik od treniranja. Prema poznatom fitness magazinu, izbacivao je 210kg s bench pressa.
S punih 37 godina u posljednjoj sezoni u Pistonsima, kada ga je novinar pitao da li je istina da će napraviti pauzu od 3 tjedna kako bi se odmorio do napornog tempa, Ben se nasmijao i rekao: „Najviše u životu što sam izdržao bez treniranja je jedan tjedan. Neću opet prolaziti kroz to“.
Provokacije Rona Artesta, opasnog momka? Dvije milisekunde je bilo potrebno Benu da mu pokaže što misli o njegovom prljavom faulu. Na kraju je Artest svoj ego morao zaliječiti napadom na navijače, protiv Bena u klinču nije imao što tražiti jer bi inače dobio po tamburi. Sve u svemu, jedan od najčvršćih, najpožrtvovnijih igrača koji su ikada kročili na NBA parket. Sjajan suigrač (po povratku u Pistonse prepustio je dres s broje 3 Rodneyju, nije želio praviti problem.) S bekovskom visinom i građom security radnika Ben je bio defanzivna sila lige, malo tko se mogao nositi s njim pod obručima. Nije bio draftovan, ali ipak je bio All-Star i NBA šampion. Jedan od mojih omiljenih igrača, Big Ben!