Atlanta Hawks – Bye Boss, hello Superman
Došli: Taurean Prince (draft), DeAndre Bembry (draft), Malcolm Delaney, Jarrett Jack, Dwight Howard
Otišli: Kirk Hinrich, Jeff Teague, Al Horford, Lamar Patterson
Ostali: Kent Bazemore, Kris Humphries
Hawksi su se pred ulazom u supermarket zvani ljetna tržnica našli pred gomilom nedoumica. Što uzeti na kupone, što na popustu, koji luksuz im je potreban a koji ne. Momčad je došla do svog vrhunca, plafona i glavom kroz zid se ne može. Prije dvije sezone jezgra je igrala finale konferencije, prošle sezone zapeli su na polufinalu ili drugoj rundi. Oba puta Cavaliersi su bili prevelik zalogaj. S te točke gledišta promjene su bile neophodne a počele su sa startnim razigravačem Jeffom Teagueom koji je razmijenjen u Pacerse za 12. pick na draftu, koji je postao nisko krilo Taurean Prince, izgledom ali i stilom igre isti DeMarre Carroll. Zamjenu za nekonstantnog Teaguea Hawksi imaju u Dennisu Schroderu (ništa manje nekonstantan, ali i još uvijek mlad) pa je potez razumljiv.
Budući da su Hawksi razmijenili iskusnog razigravača za draft izbor a ključeve volana dali mladom Schroderu bilo je pitanje idu li Hawksi u rebuilding, hoće li razbiti ekipu – pustiti Kenta Bazemorea i Ala Horforda da odšetaju, tradeati Paula Millsapa za pick prve runde i krenuti iznova s izgradnjom momčadi. Ali kako su to Hawksi sa spursijanskim predznakom brzo su otklonili bilo kakvu mogućnost hardcore rebuildinga i odlučili u hodu modificirati momčad. Prvo je potpisan Dwight Howard (3 godine, $70,5M) čime je postalo poprilično jasno da Horford ili Millsap neće karijere nastaviti u Atlanti. Atlanta je navodno htjela u trade uključiti Millsapa ali ponude nisu bile zadovoljavajuće, a Horford je prema izvorima izrazio skepsu prema igranju u tandemu s Howardom i na kraju potpisao max ugovor sa Celticsima. Dobar posao obavljen je i potpisom novog ugovora s Kentom Bazemoreom (4 g, $70M), igračem koji je produkt Atlante koja je dosta uložila u njega i njegov razvoj kao igrača i nisu si htjeli dopustiti da nakon toga ostanu bez njega.
Ostao je u ekipi i Kris Humphries (1 g, $4M) koji je odigrao vrlo dobrih 20-ak utakmica lani za Atlantu i koji će i ove sezone biti backup opcija na centru vrlo vjerojatno, jer Tiago Splitter (sjeća li ga se itko?) i dalje ima probleme s ozljedama. Osigurala se Atlanta i na poziciji razigravača s dva potpisa. Iz Europe, nakon vrlo uspješne sezone s Lokomotiv Kubanom, dolazi Malcolm Delaney (2 g, $5M), a minimalac na jednu sezonu dobio je prekaljeni veteran Jarrett Jack. Delaney je tipični hawksy potez ispod radara, traženje jeftinog a vrlo efikasnog rješenja na poziciji, a s obzirom na igre koje je Delaney pružao u Europi (gdje god je igrao osvajao je naslove i(li) MVP titule) čini se da bi i ovaj put Hawksi mogli „ubosti“. Delaney može igrati obje bekovske pozicije, odličan je šuter za tri, sjajno vrti pick and roll a specijali su mu šut za tri nakon screen and rolla i napadanje iz tranzicije gdje odlično koristi svoju brzinu. Nije isključeno da ga u nekim periodima utakmice gledamo u tandemu sa Schroderom ili Jackom kojima može pomoći u kreaciji napada ali istovremeno biti i opasna spot-up/catch and shoot varijanta jer su mu obojica kolega bolja s loptom u rukama nego bez nje. Potpis Jacka je malo iznenađenje s obzirom da Jarrett ima izraženu tu combo rolu i često se zna zaigrati s loptom u rukama misleći samo na svoje brojke što nije dopustivo u Atlantinom sistemu. Ali dobro, možda su to Hawksi i tražili – novog strijelca s klupe sad kada je Schroder u petorci, koji uz to može uskočiti u petorku i igrati završnicu onda kada Schroder počne pokazivati simptome „dječjih bolesti“.
Howard je ipak najveće ime potpisano od Jastrebova ove sezone pa zaslužuje da mu se vratim i posvetim jedan ulomak. Zapravo, da se ispravim: Howard je najveće ime potpisano od strane Hawksa u zadnjih XY godina, ne računajući Tracyja McGradyja na zalazu karijere i s 10 kilograma viška, ili Paula Millsapa koji otkad je došao u Atlantu igra kao All-Star. Već znamo onu izlizanu priču o franšizi iz grada Coca-Cole za koju velika imena ne žele igrati i potpisati u free-agencyju za ne znam koje novce da im nude. S dolaskom Howarda možda je ta fama ili loša aura nestala. Istina, Dwight Howard nije više onaj Dwight iz nekih ranijih razdoblja ali je i dalje All-Star igrač na Istoku gotovo sigurno, veliko ime i jedan od boljih na svojoj poziciji u ligi. Atlanta je jednog takvog izgubila odlaskom Horforda, ali dokazano u zadnje dvije sezone Atlanta s Horfordom više nije mogla naprijed. Uz to, Alova uloga je postajala sve manja u Budenholzerovom napadačkom sistemu. Od prvoklasne pick and pop ubojice s poludistance Horford se pretvorio (ili su ga pretvorili) u stretch peticu što mu je smanjilo potrošnju i brojke, a veću ulogu su dobili Millsap i Teague. Obrambeno su The Boss i Millsap činili jedan od boljih obrambenih tandema na 4 i 5, ali pitanje skoka bilo je i ostalo rak rana premda su Hawksi gotovo u svim ostalim obrambenim parametrima bili elita.
S Howardom Atlanta će riješiti problem zaštite skoka, a vjerojatno će malo i modificirati obranu s manje dubokih izlazaka na perimetar i konzervativnijom zonom u kojoj će se Howard osjećati ugodnije. Naravno, trebat će napraviti preinake i u napadu jer Bud ostaje bez vrijednih Horfordovih vještina a dobiva Howardove zastarjele tipa napadanje iz low posta ili skok u napadu. Howard više ne može nositi jedan napad a pitanje je koliko će se pored njega snaći Schroder i Millsap koji su „klimavi“ sa šutom i ovise dosta o napadanju reketa ili slash and kick akcijama. Napadanje kroz pick and roll 1-5 biti će dosta otežano jer Dennis nema pouzdan šut i može mu se ići ispod bloka i tako blokirati Dwighta kao rollera. Izgledno je da Budenholzera i stručni štab čeka puno više posla oko toga kako Dwighta uklopiti u napadački sistem, jer premda Horford nije bio napadačka opcija u napadu već role player ipak je svojim postojanjem otvarao gomilu prostora u napadu (koji je lani ipak bio debelo ispodprosječan, to treba naglasiti).
Howardov ugovor na kraju je manji nego što je mogao biti i što se spominjalo, a i kraći je, nema četvrte godine što je dobro za Atlantu jer će Howard tada već biti u trideset i četvrtoj godini a ipak se radi o centru s problematičnim leđima i ovisnom o atleticizmu. Superman se vratio kući (rođen je u Atlanti) u pokušaju da vrati staru slavu. Čak je promijenio i broj na dresu, nema više 12, novi je 8 što u biblijskoj numerologiji označuje novi početak. Važno je imati na umu da nikada niti jedan igrač koji je potpisao za Hawkse otkad je Budenholzer tu nije nazadovao, svi su više-manje napredovali. Nisam siguran koliko novi centar može napredovati ali definitivno može pronaći stabilnost u Hawksima jer mu je trebala takva zdrava sredina nakon vrlo turbulentnih u Lakersima i Rocketsima. Pa da vidimo što može, po novome, D8.
Ocjena (od 1-5): 4
Teško da su Hawksi napravili nekakav značajniji iskorak s novim licem franšize, ali nakon dugog niza godina doveli su veliko ime u free agencyju koje, lako moguće, nije još uvijek reklo svoju posljednju riječ na NBA parketima. Potpis ponajboljeg igrača u Europi prošle sezone je vrlo zanimljiv kao i pronalazak strijelca s klupe u Jacku.
Charlotte Hornets – Rast iznutra
Došli: Ramon Sessions, Brian Roberts, Marco Belinelli, Roy Hibbert, Christian Wood
Otišli: Jeremy Lin, Courtney Lee, Al Jefferson, Troy Daniels, Tyler Hansbrough, Jorge Guttierez
Ostali: Nicolas Batum, Marvin Williams
Hornetsi kao i Hawksi nisu baš poželjna destinacija među slobodnim igračima koji će radije zaobići područje gdje je sveučilišna košarka puno popularnija od profesionalne. Charlotte se ne može kao Atlanta pohvaliti ulovom nekog velikog kapitalca ovo ljeto ali zadržali su jezgru od prošle sezone, potpisali na dobre ugovore dva važna igrača od lani, popunili rotaciju provjerenim imenima koja im se uklapaju u filozofiju i sustav Stevea Clifforda te imaju nekolicinu mladih igrača od kojih očekuju da pridonesu i napreduju.
Definitivno najvažniji njihovi potezi ovog ljeta bili su potpisi Nicolasa Batuma i Marvina Williamsa. Francuz je dobio novi ugovor na 5 godina, ukupne vrijednosti $120M i tako je postao najplaćeniji igrač Hornetsa na rosteru. Od ukupne cifre možda „boli glava“ ali all-round swingmani ne rastu na grani u ligi, a i kao što smo rekli, Hornetsi nisu top destinacija u ligi da na „lijepe oči“ mogu dovoditi imena. Batum će ostati u svojoj roli sekundarnog playmakera i glavnog potrošača posjeda uz Kembu Walkera. Vrlo vjerojatno će biti starter na bekovskoj poziciji jer se vraća Michael Kidd Gilchrist što bi Batumu moglo pomoći da još poboljša svoje scorerske brojke jer bi MKG trebao preuzeti na sebe branjenje najboljih protivničkih strijelaca na perimetru.
Marvin Williams imao je sjajnu prošlu sezonu i ako nastavi približno tako idućih godina možda i ne ostane upamćen kao „onaj koji je biran ispred Derona Williamsa i Chrisa Paula“. Marvin je elitna stretch opcija na četvorci koja nudi i dobru obrambenu produkciju na obje krilne pozicije i sposobnost preuzimanja. Očito mu se nije išlo nigdje iz Hornetsa jer je dao fin popust i uzeo samo 54,5 milijuna dolara na 4 godine, očito svjestan da mu je ovo posljednja prilika za dobar posao pa bolje uzeti manje novca uz godinu duži ugovor u sredini gdje igra košarku karijere i gdje ga se cijeni.
Od ostalih imena za početak su tu povratnici Ramon Sessions (2 g, $12,3M) i Brian Roberts (1 g, $1,1M) koji bi trebali zamijeniti lani vrlo kvalitetnu backup opciju zvanu Jeremy Lin. Sessions je imao solidnu sezonu u Wizardsima i već godinama slovi za ponajboljeg backup playa u ligi. Nije Linova razina, ali nije ni puno lošija, dok je Roberts doveden da bude ono što Roberts godinama jest – treći play. Marco Belinelli je stigao u tradeu za Malachija Richardsona koji je poslan u Kingse a trebao bi biti nekakva kvazi zamjena za Courtneyja Leeja koji je novi igrač Knicksa. Ako će ponoviti sezonu od lani ne može Belli biti zamjena ni za Nicka Stauskasa a ne Courtneyja Leeja koji je donosio produkciju u oba smjera.
Roy Hibbert (1 g, $5M) je konačno pronašao pravu rolu i pravu ekipu za sebe. Daleko do očiju, daleko od srca, daleko od reflektora, ali u Cliffordovom opreznom obrambenom sistemu plivat će kao riba u vodi kada bude trebalo zatvoriti protivničkog centra ili uplašiti nabrijane bekove s loptom. Cody Zeller će imati od koga učiti, ali i još jedno novo ime – Christian Wood (2 g, $1,9M) koji je lani bio na rosteru Sixersa, igrao za njih netom završenu Ljetnu ligu gdje se očito dopao Hornetsima koji će mu dati šansu s nadom da bi u njemu mogli možda pronaći novog Bismacka Biyomba jer se radi otprilike o sličnom profilu igrača.
Ocjena: 4
Nisu potpisali veliko ime, ali su zadržali važne startne karike iz lanjske sezone. Hibbert i Sessions nisu Al Jefferson i Lin, Belinelli nije Lee pa se možda može reći da su Hornetsi i malo slabiji nego lani ali ne treba pretjerivati jer su ipak dvojica igrači s klupe, a Leejev učinak će pokriti MKG. Klupa možda neće biti toliko dobra kao lani zbog ovih gubitaka ali ne zaboravimo da Hornetsi možda mogu pronaći dodatni impuls za ekipu unutar već postojećeg rostera i to kod igrača koji nisu do kraja izbrušeni: Jeremy Lamb (prvenstveno), Frank Kaminsky, Zeller, Aaron Harrison. I nije neka utjeha.
Miami Heat – Na putu prema dolje
Došli: James Johnson, Wayne Ellington, Luke Babbitt, Derrick Williams, Willie Reed
Otišli: Amare Stoudemire, Chris Andersen, Luol Deng, Joe Johnson, Dwyane Wade, Gerald Green
Ostali: Hassan Whiteside, Tyler Johnson, Udonis Haslem, Josh Richardson
Hassan Whiteside lani je imao plaću od 981,348 dolara, a ovog ljeta dobio je ugovor na 4 godine od Heata težak 98,4 milijuna dolara. Život je nekad lijep. Bio je ovo pokazatelj pak Dwyane Wadeu da se ne nada svom maxu ili mogućnosti da će konačno postati najplaćeniji igrač Miamija na rosteru, pa je Wade skupio svoje talente i odnio ih u Chicago. Život je nekad sranje.
Pat Riley je odigrao svoju igru i u to nema sumnje. Nije želio Miami voditi putem Lakersa i njihovog primjera s Kobejem Bryantom te njegovim posljednjim ugovorom, nego je odabrao okrenuti novu stranicu na možda manje džentlemenski način, ali s biznis strane potpuno legitiman i opravdan. Masni ugovori Whitesideu i Wadeu zatvorili bi cap za sljedeću sezonu kada na tržnicu izlaze neka velika imena na koja će Riley ciljati. Bez Wadea Heat okreće novu stranicu svoje povijesti s Whitesideom kao jednim od stožernih igrača (koliko je to dobro upitno je). Može Riley sada gasiti požar „žaljenjem što je pustio Wadea da ode“ da bi se dodvorio navijačima. Nema u tom prekaljenom „mafijašu“ NBA lige ni trunke sentimenta kada se radi o poslu, biznisu i vođenju franšize. Rileyjeve ekipe nikada nisu osrednje, Rileyjeve ekipe nikada nisu u rebuildingu kroz draft nekoliko godina, Riley ekipe slaže da se bore za vrh, a ako to znači da ikona franšize mora otići, pa, neka bude tako.
Whiteside je očekivano dobio max ugovor i jako me zanima kako će se taj čovjek sada ponašat kada je dobio lovu. Od njegovog samog početka ozbiljnog bavljenja košarkom na sveučilištu pa kroz NBA ligu oko njega su crvene zastavice koje upozoravaju na njegov flegmasti karakter ili nepredvidljivo ponašanje. Ima još gomilu prostora za napredovanje u svojoj igri i ako bude radio na sebi Heat je dobio vrhunskog centra za iduće godine.
Udonis Haslem (1 g, $4M) tu je da bude mentor i gazda svlačionice ali Heat od dva mlada igrača očekuje velike stvari u novoj sezoni. Izjednačili su ponudu Netsa za Tylera Johnsona (4 g, $50M), a na rosteru ostaje i Josh Richardson koji se u knjigama još uvijek vodi kao vlasnik negarantiranog ugovora za novu sezonu. Uz Gorana Dragića, Whitesidea i Justisea Winslowa ova dvojica su najbolje što Heat trenutno ima na rosteru. Johnson će vjerojatno ostati u backup roli kao strijelac s klupe i solidan obrambeni igrač na poziciji 1 i 2, dok će Richardson u petorku vrlo izgledno jer više nema ni Wadea ni Luola Denga, a njegova dužina i atleticizam, te obrana i šut za tricu bit će od koristi Eriku Speolstri.
Jadni Spo. Walter White je mali miš prema onome što će Filipinac trebati „skuhati“ ove sezone u svom labosu da bi Miami vidio playoffa. Riley mu je dao nikad tanji roster, posebno ako Chris Bosh ne bude spreman a tu je situacija vrlo neizvjesna. Zaigrali su u upravi Heata na kartu kratkoročnih ugovora od jedne sezone i pokušati će istražiti kod svakog od novih igrača na rosteru krije li se što u njima. U South Beachu su magistrirali na temu: „Kako od govna napraviti pitu“ i majstori su za pronalazak pravih rola i iskorištavanja vještina kod totalnih anonimusa (Whiteside, Richardson, Johnson su njihovi proizvodi). Derrick Williams (1 g, $4,6M) i James Johnson (1 g, $4M) će igrati role stretch četvorki koje nisu stretch jer se ne mogu pohvaliti šutom ali Derrick Williams kao nekadašnji drugi pick drafta i dalje intrigira GM-ove diljem lige, a Johnson je žilava četvorka kojemu je valjda najveća vještina to što zna igrati s loptom u rukama i kickboxer je u slobodno vrijeme pa franšiza ne treba plaćati tjelohranitelje i osiguranje.
Wayne Ellington (1 g, $6M) i dalje nikako da postane novi Jodie Meeks i uzme neku lovu. Recimo samo da Rick Carlisle nije uspio izvući ništa od ovog šutera i da mu je ovo sedma momčad u 8 godina NBA iskustva. Luke Babbitt (1 g, $1M) je jednodimenzionalni šuter za tri koji ne igra obranu ni da mu život ovisi o tome, a Willie Reed (1 g, $1M) je nakon odrađene sezone u Netsima u koje je došao s epitetom najboljeg centra NBDL-a svoju sreću odlučio potražiti u Miamiju, s nadom da može postati mini-Hassan. Na rosteru Miamija nalazi se još nekoliko igrača koji su dobili negarantirane ugovore pred trening kamp tipa Rodney McGruder, Briante Weber, Stefan Janković, Okaro White, itd., koji su novi projekti i koje će franšiza iz Miamija testirati ne bi li u njima našla nešto vrijedno za budućnost.
Ocjena: 4
Stvar je konteksta. Ja ne očekujem da ovakav Miami izbori playoff premda ne treba podcijeniti Spoelstru kao ni kilavost Istoka, ali recimo da ovo nije roster za doigravanje i s te točke Riley i uprava zaslužuju nekakvih 2,5 jer su ipak zadržali Whitesidea, vratili njihove produkte, ali i izgubili 4 startera od lani a doveli sumnjive tipove. Ali mislim da ovaj Heat ipak trebamo promatrati kroz prizmu budućnosti i tu je Riley napravio dobar posao. Opet je zadržao svoje igrače (Hassan, Josh, Tyler), riješio se Wadea koji bi realno bio smetnja u budućnosti, nije potpisao niti jedan jedini štetan ugovor i već je pripremio stvari za testiranje i traženje novih Hassana, Johnsona i Richardsona u McGruderu, Weberu ili Whiteu.
Orlando Magic – U lovu na playoff
Došli: D.J. Augustin, Serge Ibaka, Bismack Biyombo, Jeff Green, Jodie Meeks
Otišli: Victor Oladipo, Ersan Ilyasova, Dewayne Dedmon, Shabazz Napier, Brandon Jennings, Devyn Marble, Andrew Nicholson, Jason Smith
Ostali: Evan Fournier
Pokušajte se prisjetiti kada je Magic posljednji put bio rezultatski relevantna ekipa na NBA mapi. Ne ide a? Turbulentne rebuilding godine su iza njih, nered u upravi, nered u trenerskoj struci pa i neredi u rosterima i draft pickovima. GM Rob Hennigan ne može se pohvaliti pretjerano dobrim ulovima na draftu zadnjih godina, igrači koje je birao a koji su trebali biti nositelji bili su ili jesu nekomplementarni jedni s drugima i franšiza je redala sezonu jednu za drugom ostvarujući mizeran broj pobjeda. Vlasnicima je očito dosadilo tavoriti u irelevantnosti, toliko da su pustili svog prijatelja i legendu momčadi, trenera Scotta Skilesa da ode nakon završetka sezone ali je zato Hennigan dobio ultimatum: „Ili playoff, ili letiš“.
Jer kako drugačije objasniti ovo sve što je klub napravio na ljetnoj tržnici gdje su skupljali igrače bez nekog prevelikog smisla ili redoslijeda. Ponašali su se kao ja na Football Manageru kada imam i previše novca u wage budžetu pa na approach to sign dovodim i četvrtog napadača za masnu lovu, čistu devetku iako igram 4-2-3-1, ali nek` se nađe za svaki slučaj.
Pa krenimo s prikazom što su na Floridi pazarili.
Serge Ibaka je došao prvi i to putem tradea s Oklahomom a u suprotnom pravcu su otišli Victor Oladipo, Domantas Sabonis i Ersan Ilyasova. U Orlandu su procijenili da im je Oladipo višak pored Elfrida Paytona, a očito i nudi više vrijednosti za trade, pa su novom treneru Franku Vogelu doveli za njegov obrambeni i fizički stil košarke idealnog igrača. Ibaka bi trebao biti starter uz Vučevića i komplementaran s njim jer Crnogorac, poznato je, ima alergiju na igranje obrane i obavljanje prljavih poslova. Ibaka je ovim potezom samo iznajmljen, jer ima još samo godinu dana ugovora i već na ljeto može odšetati, ali to je rizik posla, i rizik koji moraš preuzeti kada ti gori pod nogama i loviš rezultat.
Nakon Ibake stigao je Jodie Meeks iz Detroita, a Magic se riješio picka druge runde 2019. godine. Meeks se nije naigrao u Detroitu zbog ozljede metatarzalne kosti u desnoj nozi a čini se kako se nije dovoljno ni zaliječio jer je prije par dana objavljeno da mora na novu operaciju i upitno je hoće li biti spreman za novu sezonu. I on ima kao i Ibaka ugovor samo za ovu sezonu, ali ima i dug prema Mikeu D`Antoniju barem u vidu neke obilne večere, jer ga je ovaj doslovno izmislio u Lakersima i osigurao mu egzistenciju nakon prestanka igranja košarkom.
Možda i najbolji potez ovog ljeta Orlanda bio je potpisivanje novog ugovora s Evanom Fournierom (5 g, $85M) što je čista krađa, jer Evan je lani pokazao da se radi o zanimljivom potencijalu, beku šuteru koji ima i šut i ulaz, koji je kreator a takvi ne rastu na grani i nema ih previše u ligi. Može po potrebi odigrati obje bočne pozicije i solidno odraditi posao u obrani. Lijep i vrlo podcijenjen potez Magica. Skoro kao Evanova frizura.
Orlando se odrekao prava na Dewayna Dedmona, zanimljivog igrača kojeg su Spursi odmah skupili (Spurs alert!), a izdašno su platili vrlo traženog igrača na ovoj ljetnoj tržnici – Bismacka Biyomba (4 g, $72M). E sad im je već malo gužva na centarskoj poziciji. Izvjesno je da će Vučević ostati startni centar a pored njega će igrati Ibaka. Biyombo dakle ostaje igrač s klupe al zar si mu za to dao ovoliki ugovor? Backup centar ne može/ne smije imati 17 milijuna godišnje (zanimljivo kako je na ovaj potez bilo puno manje pljuvanja nego na onaj potez Lakersa s Mozgovom koji će barem biti startni centar). A tko zna, možda Hennigan ima Vučevića u planovima za neki trade. Ali hajde, ako ništa drugo trojac Vučević, Biyombo, Ibaka čini možda i najbolju centarsku liniju na Istoku i Magic će biti dobro pokriven na toj poziciji svih 48 minuta i mogu igrati nekoliko stilova bez da pozicija petice i sve ono što ide uz nju pati.
Nakon jednog dobrog poteza i jednog nelogičnog, koji ipak može završiti sa sretnim završetkom, Hennigan vuče dva vrlo sumnjiva. Korak naprijed nazad dva. Jeff Green je dobio jednogodišnji ugovor i 15 milijuna dolara. Greena su se riješili u Oklahomi. Green nije pomogao Bostonu. Green nije napravio ništa u Memphisu. Ni u Clippersima. A kad Doc Rivers izgubi vjeru u tebe e onda znaš da si izgubljen slučaj. Ali Green i dalje ima ono nešto zbog čega GM-ovima cure sline kada ga vide. Izgleda kao moderno krilo koje može igrati 3 i 4, pogodit će i tricu, pogodit će i clutch šut, odigrat će i obranu, završit će akciju prekrasnim ulazom ili će monstruozno zakucati. A onda u 10 idućih utakmica neće napraviti ništa osim kidati živce svima oko sebe. Kada zagrebeš malo ispod površine i zaviriš u brojke shvatiš da Green niti je dobar strijelac, niti tricaš, ispodprosječan je skakač za svoju visinu, ne igra obranu. Ali si mu dao 15 milja jer loviš playoff i trebaju ti veterani a ne Mario Hezonja. Pošteno, ali bilo je i boljih rješenja.
Drugi upitan Henniganov potez je D.J. Augustin, još jedan neprilagođeni igrač koji je u 8 godina karijere 7 puta mijenjao dres, a Orlando mu je nova recka. Zanimljivo, on je za Vogela već igrao u sezoni 2012/13, ali nije nudio bogznakakve partije. Najbolji je bio u Bullsima, ali ti combo bekovi, Thibodeauovi izumi nisu nikakvo mjerilo, tamo su za Thibsove vladavine i C.J. Watson, Aaron Brooks, Nate Robinson i drugi izgledali kao Jamal Crawford u najboljim danima. Augustina čeka rola strijelca s klupe koji se solidno se snalazi u pick and rollu i dobar je u potezanju trica. Primjerena rola rekao bi, ali njegov ugovor je iz trenutne perspektive čisto „groblje“. Čovjeka kojeg se franšize riješe čim stignu i koji je promijenio ovoliko momčadi ti vezuješ četverogodišnjim ugovorom vrijednosti $29M. Godišnja svota nije velika, ali i s ovim ugovorom Orlando je požurio jer je period ugovora mogao biti i kraći.
Ocjena: 3
Pojačali su se i dodali su veteranskog mesa na roster što definitivno potvrđuje kako jure u bitku za doigravanje. Centarska linija, uz dodatak Aarona Gordona izgleda vrlo impresivno, a rolu četvorke može pokriti još i Green. Ali sve pozicije ispod su vrlo klimave i nedovoljno osnažene ili su dovedeni igrači u čiju se efikasnost opravdano sumnja.
Washington Wizards – Krpanje i duplanje
Došli: Trey Burke, Tomas Satoransky, Jason Smith, Andrew Nicholson, Ian Mahinmi
Otišli: Nene, Jared Dudley, Alan Anderson, Drew Gooden, J.J. Hickson, Ramon Sessions, Garrett Temple
Ostali: Bradley Beal
Jesu samo meni Nene, Jared Dudley, Alan Anderson, Ramon Sessions i Garrett Temple bolji od svega što je Washington potpisao ovog ljeta? Dobro, Tomasu Satoranskom dajem šansu da bude bolji igrač od Templea, ali uzimam Nenea ispred bilo kojeg novog centra Čarobnjaka, Sessions je dokazani backup a Trey Burke još ne, dok je Dudleyjevu raznovrsnost teško nadoknaditi i boljim igračima od Jasona Smitha ili Andrewa Nicholsona. Kad će Ernie Grunfeld napokon dobiti otkaz???
Snovi o Kevinu Durantu brzo su nestali ali Wizardsi i nisu pokazali pretjerano aktivnost u free agency ludilu, ili su gubili bitku za bitkom u borbi za potpis, da bi ipak na kraju „oduševili“ u svom stilu. Najvažniji potez ovog ljeta tako im je vezan uz rubriku „ostanci“ jer je Bradley Beal dobio novi ugovor – 5 g, $127M. Previše, dakako da je, kada se u kontekst uzme debeli zdravstveni karton Beala i popis operacija koje je imao kao i to da ipak nije pokazao previše i kada je zdrav. Ili „zdrav“ jer i kad igra rekonvalescent je nakon oporavka i tako u krug. Ali dobro, njegov potencijal i dalje intrigira, John Wall je na prijateljskom ugovoru a kao što sam rekao iza Fourniera, šuteri kreatori endemska su vrsta i vrijede pretplaćivanja.
Ian Mahinmi (4 g, $62M) bio je sljedeći potez Grunfelda. Svota je relativno prihvatljiva jer to je izgleda realna tržišna cijena nekadašnjih backup centara koji su preko noći postali starteri zato jer ne mogu svi biti profinjeni tehničari, netko mora obavljati i prljavi posao: igrati obranu, štititi reket, skakati i tući se u postu. Mozgov, Biyombo, Mahinmi, Festus Ezeli – svi odgovaraju tom opisu. Cifra dakle nije sporna ali jest dupliranje centarske pozicije, isto kao i u slučaju Orlanda Wizardsi na ovoj poziciji imaju rješenje u Marcinu Gortatu. Ne bi se iznenadio da Gortat završi na trade listi i promijeni ekipu nakon All-Stara. Ali pitanje je što možeš dobiti za njega? Poljak ima 32 godine i još dvije godine ugovora nakon ove sezone vrijednosti 26 milijuna dolara. Ali ne, ozbiljno, kada će Grunfeld dobiti otkaz???
Mahinmi je tako brzopotezno rješenje da GM ipak opravda plaću koju će dobiti više nego dobar poslovni potez, premda će Ian odraditi svoj posao u defanzivnim shemama Scotta Brooksa gdje je naglasak na zaštiti reketa. Prelijevanje iz šupljeg u prazno je i trade za Treya Burkea koji u idealnim uvjetima u Utah Jazzu gdje se pomno prati i radi na napretku s prospectima nije uspio napraviti ništa nego su ga Raul Neto a onda i Shelvin Mack izbacili iz rotacije. Ali barem ga ne moraju zadržati sjedeće sezone. Zadržat će sigurno Satoranskog (3 g, $9M), češkog playa od 201 cm kojeg sigurno čeka duga NBA karijera jer ima i fizikalije i atleticizam da uspije, a u Wizardsima će igrati obje bekovske pozicije, a u tandemu s Wallom bi mogao pumpati tempo u beskraj.
Rotaciju pod košem Wizardsi su za kraj popunili s dva dojučerašnja centra Magica, Smithom (3 g, $15,7M) i Nicholsonom (4 g, $26M). Prvi je pick and pop opcija, vrlo dobar šuter s poludistance ali moraš paziti kada ćeš mu dodati loptu jer je „povratna lopta“ njemu stran pojam. Ništa bolji u tome nije ni Nicholson koji se trudi dodati tricu u svoj repertoar i vidjet ćemo što je s tim u budućnosti ali je korisniji kada loptu dobije bliže obruču. Obojica su četvorke, a Wizardsi tu imaju Markieffa Morrisa, a to može igrati u small ballu i Otto Porter, ali neće, jer mu je Brooks trener. Gdje će Washington naći minute za ovu trojicu na četvorci i za Mahinmija i Gortata na petici meni je veći misterij nego kako je Portugal uzeo „kantu“ europskog šampiona.
Ocjena: 2
Potpisali su Beala i to je uredan potez, ali ovo ostalo je dupliranje pozicija ili nerazumno kockanje. I dalje stojim pri tvrdnji da su bolji bili lani nego što su trenutno. Roster je nakrcan jednodimenzionalnim igračima čije se vještine preklapaju, bez previše fleksibilnosti. Takav im je i trener. Takav je i GM. A onda i ne zaslužuju bolje. #FreeJohnWall