Novi CBA i njegovo značenje za ligu

Sigurno ste mnogo puta do sad negodovali na odluke GM-a momčadi za koju navijate i 100 puta govorili kako biste Vi doveli bolje igrače ili uradili bolje razmjene za svoju momčad. Prije svega, moram Vam reći da to nije ni malo lak posao, jer GM osim što mora da brine o samom igraču kojeg dovodi i tome kako će se on uklopiti u roster njegove momčadi, on mora da brine ili bolje reći da zna sve stavke i ,,rupe“ u CBA ugovoru. CBA je ugovor između lige i udruge igrača i on određuje po kojim uvjetima momčadi mogu potpisivati igrače. Od jučer ga je liga počela provoditi novi CBA. U najvećem dijelu CBA je jako sličan prethodnom CBA ugovoru. Novi ugovor ima nekoliko stavki koje će biti značajne za buduće potpisivanje slobodnih igrača i one će biti vidljive nakon što počne free agency period. Moratorijum  je period kada igrači mogu pregovarati s momčadima i postizati usmene dogovore, ali ne i potpisati ugovore. On je počeo jučer i završava 6. srpnja. Tek tada igrači mogu potpisivati ugovore sa starim ili budućim momčadima.

Nekada važnu ulogu u odabiru momčadi (ne računam draft) igraju dolari, nekad važnu ulogu igra trener i suigrači i njihova međusobna kemija. Jedino što moramo priznati da će neke momčadi (Boston Celticsi, Los Angeles Lakersi, Miami Heat, Chicago Bullsi, New York Knicksi) uvijek imati blagu prednost zbog veličine grada i sponzora (još jedna stavka koja nekad igra ključnu ulogu u odabiru buduće momčadi za neke zvijezde).

Probat ću u najkraćim crtama da predstavim odlike novog CBA ugovora visine igračkih ugovora (minimalni, maksimalni, mid level exception ugovori, bi-annual, rookie ugovori i dr.). Pa mi onda na kraju priznajte da li ste znali sve ove stavke i da li bi uvijek bolje odradili neki dolazak ili razmjenu za svoju momčad. Ja unaprijed priznajem da bih se ja izgubio u moru svih stavki ovog CBA ugovora.

Prije svega da se dotaknemo nekih stavki o samom salary capu:

Nedavno su čelnici NBA lige obavijestili (nezvanično) čelnike momčadi da će salary cap za narednu 2017/2018. sezonu biti 99 milijuna dolara. Iako su na početku prošle sezone najavljivali da će salary cap biti 103 milijuna, u veljači je bilo najave da će biti 101 milijun, ali je jučer zvanično objavljeno da on iznosi 99,093 milijuna dolara, što će biti porast od oko 5 milijuna u odnosu na prošlu 2016/2017. sezonu kada je bio 94,134 milijuna dolara. Luxury tax je granica poreza i ona će sljedeće sezone iznositi 119,266 milijuna dolara što je porast od nekih 6 milijuna dolara u iznosu na prošlu sezonu.

Apron će sada biti 6 milijuna iznad granice luxury taxa, a ne kako je po starom bio 4 milijuna.  Apron predstavlja granicu preko koje momčadi ne smiju prijeći ako su već iskoristili puni Mid Level Exception ugovor ili Bi-annual ugovor ili doveli nekog igrača putem sign and trade opcije.

Cap hold za rookie igrače koji postaju nakon četvrte godine zaštićeni slobodni igrači raste na 120 %, (prije je bio 100 %). Što to znači? Da igrač može potpisati novi maksimalni ugovor s dosadašnjom momčadi koji će biti 120 % viši od njegove zadnje četvrte godine ugovora.

Još jedna važnost kod igračkih ugovora jeste da oni sadrže dvije opcije i to team ili player opciju prije zadnje godine ugovora. Te opcije ostavljaju mogućnost momčadima ili samom igraču da prekinu suradnju. Momčad obično iskoristi opciju da bi ponovno potpisala nekog igrača na dulji period ili u slučaju da igrač ne opravdava visinu plaće da oslobode prostor na salary capu. Igrači, kao i momčadi, obično iskoriste ovu opciju da postanu free agenti i potpišu novi bogatiji i dulji ugovor ili zadrže zadnju godinu ugovora (kao ove godine Greg Monroe ili Spencer Hawes) kada procjene da toliko para drugdje ne mogu dobiti.

Bird pravo je stavka koja govori da igrač može potpisati novi ugovor s dosadašnjom momčadi uz 8% povećanja ako je igrač za tu momčad igrao barem tri pune godine. Prema ovom pravu igrač može tražiti petogodišnji ugovor. Primjer ovoga je Stephen Curry koji je dobio novi petogodišnji ugovor s Ratnicima.

Early bird exception pravo je ono koje govori da igrač može potpisati ugovor s dosadašnjom momčadi ako je za njih odigrao barem dvije duge i takav ugovor traje od 2-4 godine. Iznosi srednjih Mid Level Exception ugovora, Bi-annual i minimalnih ugovora se značajno povećavaju i o njima ću kasnije u tekst govoriti.

Pa da počnemo s ostalim opcijama CBA ugovora:

ZAŠTIĆENI I NEZAŠTIĆENI SLOBODNI IGRAČI (RESTRICTED AND UNRESTRICTED FREE AGENTS):

Nezaštićeni slobodni igrači potpisuju ugovore u duljini od jedne do četiri godine i njihove dosadašnje momčadi nemaju pravo da u slučaju iste ponude kao i druge momčadi zadrže tog igrača. Tu igrač odlučuje o svojoj budućnosti, dok zaštićeni slobodni igrači mogu potpisati petogodišnji ugovor ako ostaju u istoj momčadi ili četverogodišnji ako odlaze u drugu momčad, i njegova zadnja momčad može izjednačiti ponude ostalih momčadi i tako ga zadržati.

Godišnje povećanje maksimalnih ugovora će iznositi čak 8% (Bird i Early Bird prava) ili 5% (svi ostali ugovori) umjesto dosadašnjih 7,5% za prve i 4% za druge.

Momčadi će sada imati samo dva dana da izjednače ponude drugih momčadi za njihovog igrača. Prošle godine je bilo 3 dana, a prije desetak godina je bilo čak 7 dana. Ako bi se zaštićeni igrač dogovorio s drugom momčadi za vrijeme moratorijuma, njegova dosadašnja momčad će moći da izjednači ponudu do 8. srpnja.

Rok za povlačenje kvalifikacijske ponude (qualifying offer) će biti do 13. srpnja, a ne kao ranije do 23. srpnja. To znači da ako neka momčad procijeni da je njihova ponuda za svog dosadašnjeg rookie igrača visoka ili žele drugog igrača na njegovo mjesto dovesti, prekidaju kvalifikacijsku ponudu i taj igrač postaje nezaštićeni slobodni igrač i može slobodno da ode negdje drugdje.

Pravilo ,,iznad 36“ (over-36 rule) je promijenjeno u ,,iznad 38“, što može biti značajno za igrače kao što su Chris Paul i Paul Millsap da dobiju maksimalni petogodišnji ugovor iako sada imaju već 32 godine.

MINIMALNI UGOVORI:

Minimalni ugovori od ove sezone su porasli zahvaljujući salary capu i novom CBA ugovoru. Važno je spomenuti sa sve momčadi mogu potpisivati minimalne ugovore. Igrači potpisuju minimalne ugovore u zavisnosti od košarkaškog staža i iskustva. Što se tiče duljine, uglavnom su to na jednu ili dvije godine (jako rijetko na tri, a još manje na četiri godine). Prva godina bude garantirana, druga i treća obično djelomično garantirana ili potpuno negarantirana. I u skoro svim slučajevima (dvije ili tri godine) momčad ima team opciju da može prekinuti ili nastaviti suradnju s nekim igračem.

Minimalne ugovore (najčešće dvogodišnje s team opcijom) potpisuju igrači birani u drugoj rundi, igrači koji nisu izabrani na draftu, oni koji nemaju NBA iskustva tj. oni iz tablice dolje gdje piše 0 godina iskustva i oni koji su se za ugovor izborili igrama na Ljetnoj ligi.

Evo liste visine jednogodišnjih ugovora za sljedeću sezonu:

Spomenut ćemo npr. da su jednogodišnji ugovor s 10 ili više godina iskustva potpisali Jose Calderon s Cavsima i David West s Warriorsima.

Momčadi će sada imati mogućnost da potpišu dva igrača na two-way minimalnim ugovorima. Two-way minimalni ugovori mogu se potpisivati već tijekom srpnja, odmah nakon prestanka moratorijuma. Oni omogućuju NBA momčadima da dva igrača koji ne mogu da se izbore za minutažu u regularnom dijelu prvenstva pošalju u svoje NBDL filijale da se razigravaju i stječu preko potrebno iskustvo.

MAKSIMALNI UGOVORI:

Da bi neki igrač potpisao maksimalni ugovor, mora da posjeduje godine staža, ali i da iza sebe ima rezultate, tj. nagrade (nastupi na All Staru, MVP i/ili barem neku drugu od nagrada).

Kod maksimalnih ugovora je važno da li je igrač Designated player ili Rose rule player. Momčad može imati samo jednog Designated playera (drugog može dovesti putem razmjene ako je on Designated player druge momčadi). Maksimum je dva Designated playera u jednoj momčadi. Ovo je odlučeno da bi liga zabranila udruživanje i stvaranje Velikih trojki ili četvorki (?).

Rose rule igrač je onaj igrač koji nakon što mu istekne četverogodišnji rookie ugovor, a ima prethodno barem dva All Star nastupa u startnoj petorci ili bio u dva All NBA tima sezone ili ima MVP titulu. Takav igrač može da dobije maksimalni ugovor koji krade 30 %  salary capa, a ne standardnih 25%. Ta opcija je dobila ime po Derricku Roseu, jer ju je on prvi iskoristio.  Takav ugovor su prošle godine potpisali Damian Lillard i Anthony Davis.

Maksimalni ugovori se mogu potpisati na pet godina uz 8 % porasta sljedećih godina ako igrač produljuje s dosadašnjom momčadi uz ili na četiri godine uz porast od 5 % ako potpisuje za drugu momčad. Maksimalni ugovori se potpisuje na 25 % salary capa ako ima od 4-6 godina iskustva, na 30 % salary capa ako igrač ima od 7-9 godina iskustva ili na 35 % salary capa ako igrač ima 10 ili više godina NBA iskustva.

Prva tablica je za petogodišnje ugovore, a druga (ispod nje) je za četverogodišnje ugovore pa pogledajte:

Primjer prve tablice  (ona je pravljena prema projekciji za 101 milijun dolara) jeste Stephen Curry je produljio ugovor s Warriorsima za pet godina u vrijednosti od 201 milijun dolara. Primjer za srednji dio prve tablice jeste Blake Griffin koji je potpisao novi petogodišnji ugovor s LA Clippersima vrijedan 173 milijuna dolara.

Za ostale slučajeve još uvijek nemamo primjer, ali ima nekoliko kandidata. Otto Porter i Kentavious Caldwell-Pope su kandidati za prve stupce u obje tablice, samo zavisi hoće li potpisati petogodišnje ili četverogodišnje ugovore. Gordon Hayward je kandidat za središnji dio obije tablice u zavisnosti da li potpisuje novi petogodišnji ili četverogodišnji ugovor. Paul Millsap je kandidat za treći stup obje tablice. Chris Paul je odustao od opcije da ovog ljeta postane free agent i on sljedeće godine postaje nezaštićeni free agent. Derrick Rose zbog ozljeda više nije kandidat za maksimalni ugovor iako je po igrama prije ozljeda bio kandidat za ugovor sličan Curryju.

MID LEVEL EXCEPTION I BI-ANNUAL IZNIMKE:

Mid Level Exception je iznimka koja dozvoljava momčadi da potpiše jednog igrača koji u suštini ne udara na njihovu cap situaciju, ali se računa protiv luxury taxa. Ovu iznimku momčadi mogu koristiti svake godine za razliku od bi-annual iznimke koju momčadi mogu koristiti sve druge godine. Mid Level iznimki ima tri vrste i njih koriste one momčadi koje su 1) ispod granice salary capa, 2) one koje su prešle granicu salary capa ali ne i luxury taxa i 3) one koje su prešle granicu luxury taxa.

Za prvi slučaj igrači potpisuju jednogodišnje ili dvogodišnje ugovore prema tablici ispod:

Room Exception:

Momčadi koje su prešle granicu salary capa ali ne i luxury taxa potpisuju ugovore između 1-4 godine prema tablici ispod:

Mid-Level Exception (Non-Taxpayer):

Momčadi koje su prešle granicu luxury taxa potpisuju trogodišnje ugovore prema ovoj tablici:

Mid-Level Exception (Taxpayer):

Zasad još nemamo nijedan ugovor ovog ljeta prema ovoj opciji. Prije dvije godine ovakav ugovor (ali niži, tri godine oko 10,5 milijuna dolara) je bio potpisao Paul Pierce s LA Clippersima.

Bi-annual ugovor je iznimka koja kaže da momčad koja je ispod granice luxury taxa ima pravo potpisati jednog igrača na dvogodišnji ugovor ako time ne bi prošli granicu luxury taxa. U prošlosti su Lakersi potpisali Karla Malonea na takav dvogodišnji ugovor. Danas je takav dvogodišnji ugovor ali bez team ili player opcije s Washington Wizardsima potpisao Jodie Meeks. Visina ovakvog ugovora je u tablici ispod i obično takav ugovor traje jednu ili dvije godine (uz team opciju).

Bi-Annual Exception:

ROOKIE IGRAČI I NJIHOVE ZARADE:

Igrači koji dolaze u NBA dolaze nakon drafta dijele se u dvije grupe. Oni koji su birani u prvoj rundi dobivaju garantirane četverogodišnje ugovore (tj. dvogodišnje, ali momčad prije početka druge godine biraju hoće li zadržati rookie igrača treću godinu, a prije početke treće godine biraju hoće li zadržati igrača i četvrtu godinu. Nakon četvrte godine igrač postaje slobodan igrač. Momčad opet ima mogućnost da ga učini zaštićenim ili nezaštićenim slobodnim igračem.

Lista zarada ovogodišnjih rookie igrača iz prve runde je ova:

Oni igrači koji su izabrani u drugoj rundi dobivaju negarantirane ugovore (najčešće dvogodišnje ili trogodišnje) koji se kreću od minimalca (nekih 0,543 milijuna pa do nekih 1,5 milijuna u prvoj rookie sezoni). Neki igrači koji su izabrani u drugoj rundi odigraju odlično Ljetnu ligu i momčad ih zato nagradi kao da su izabrani krajem prve runde.

Još jednu stavku sam zaboravio spomenuti, a tiče se igrača iz prve runde. Ako igrač koji je izabran u prvoj rundi u roku od tri godine dođe u NBA ligu, on potpisuje garantirane ugovore po rookie skali (ona se mijenja svake godine, ali rookie igrač je potpisuje po onoj iz godine kada je izabran). Ako u NBA ligu dođe nakon tri godine (slično ranije Nikoli Mirotiću, ili ove godine Bogdanu Bogdanoviću) oni mogu da pregovaraju o puno većim primanjima nego što bi zaradili da su došli u prve tri godine. Klasičan primjer ovih slučaja su Dario Šarić koji je prošle godine došao u NBA ligu, a izabran 2014. godine, i za sve četiri godine će zaraditi oko 15 milijuna dolara, dok će Bogdan koji je isto biran na draftu 2014. godine za tri godine zaraditi između 30-36 milijuna dolara (zvanično se ne zna koliko su mu Kingsi ponudili).

TRADEOVI (RAZMJENE):

U NBA ligi nema klasične kupovine igrača kao u Europskom nogometu da neka momčad ponudi 80 milijuna za igrača plus još da je obavezna platiti igraču godišnju plaću. U NBA ligi se obavljaju razmjene ako su plaće igrača približne. Prije je to bilo unutar jednog milijuna dolara, a sad je unutar 175%. No od prošlog CBA ugovora su uvedene tzv. trade exception klauzule da momčad koja dobije manji ugovor u odnosu kojeg pošalje, taj iznos može iskoristiti unutar godinu dana.

Trade exception klauzula će omogućiti momčadima koje ne plaćaju luxury tax da natrag dobiju do 175% od odlazećeg ugovora. Također, postoje takozvani dump tradeovi kad momčadi s prostorom prihvaćaju jedan ili više ugovora koji opterećuju suprotnu momčad, a za uzvrat obično dobiju i buduće draft pickove. Takav slučaj je bio prije dva ljeta između Philadelphia Sixersa i Sacramento Kingsa, a imamo i primjer od prije neki dan kada su Minnesota Timberwolvesi poslali Rickyja Rubija u Utah Jazz u zamjenu za pick prve runde 2018. godine (top 14 zaštićen, i zapravo je bio vlasništvo Oklahoma City Thundersa).

Važna stavka novog CBA ugovora je da će od prvog srpnja momčadi moći poslati 5,1 milijun u razmjeni, dok je prošloj 2016/2017. sezoni bio 3,5 milijuna. To znači da ako se plaće igrača iz suprotnih strana ne poklapaju, jedna momčad može uz igrače slati i do 5,1 milijun dolara da bi trade štimao.

VETERANI:

Službeno, liga kao veterane računa sve one koji imaju 10 ili više godina iskustva. Veterani sada imaju mogućnost potpisati extension ugovor preko Bird prava s dosadašnjom momčadi ako su odigrali dvije pune sezone za tu momčad. Prije toga, veterani nisu mogli potpisati novi maksimalni ugovor s momčadi ako prethodno nisu bili 3 sezone za njih. Veterani koji sada potpišu extension ugovor sad imaju pravo na povećanje od 20% umjesto dosadašnjih 7,5%.

Designated Veteran Extension ugovor će biti dostupan igračima koji su ispunili određene stavke kao što su godine, NBA iskustvo, povijest pređašnjih ugovora, All Star i ostale nagrade. Stephen Curry i Blake Griffin će vjerojatno (zasad samo usmeni dogovor postoji) ovog ljeta potpisati ovakve ugovore s dosadašnjim momčadima.