Kreće sudski proces protiv Dannyja Aingea. Okrivljenika zastupa Luka Medak, dugododišnji fan Celticsa, dok državno odvjetništvo predstavlja Nihad Žunić. Porota ste VI!
Ainge je bez puno debate solidan GM. Od ekipe koja je 2006/07 završila s drugim najgorim omjerom za Celticse ikada, Ainge je napravio šampiona dovođenjem Raya Allena i Kevina Garnetta. Međutim, ne bih o dalekoj prošlosti. Ono o čemu bih, su moji razlozi zašto je on precijenjen kao generalni menadžer. Moje točke optužnice:
TOČKA 1 – NEKORIŠTENJE TRADE ASSETA I ŠKRTOST SA ISTIMA
Samo ove sezone, tradeom su u Minnesotu, odnosno Oklahomu otišla dva superstar igrača – Jimmy Butler i Paul George, respektivno. Znate li koga su dobile njihove franšize zauzvrat? Chicago je dobio Krisa Dunna, Zacha LaVinea i sedmi pick, koji se pretvorio u Laurija Markkanena. Pacersi su, s druge strane, dobili Victora Oladipa i Domantasa Sabonisa. Sada vas ja pitam, zar ovo nisu igrači koji bi mogli pomoći Bostonu da skinu NBA supertimove poput Cavsa i Warriorsa? A pogledajte samo ovo – u oba tradea iskorišten je samo jedan pick prve runde, nešto čega Ainge ima i previše. Ainge je tijekom zadnje dvije godine, gdje su njegovi Celticsi bili u Playoffu, samo od Netsa imao dva visoka picka te još jedan, nezaštićeni, za draft naredne godine. Tijekom zadnje dvije godine, na tržištu je bio jedan DeMarcus Cousins, spomenuti George i Butler, te Serge Ibaka i svejedno, Celticsi nisu povukli niti jedan jedini potez. Umjesto toga, dva drafta zaredom Ainge uzima nisko krilo te tako ih sada, uz nedavno potpisanog Haywarda (doći ćemo i do njega), ima čak četiri na rosteru. Što to radi Ainge? Nitko, osim valjda njega i trenera Brada Stevensa, to ne može znati sa 100%-tnom sigurnošću. Umjesto da je vrlo visoke pickove pretvarao u instant-help igrače kojih je na marketu bilo itekako, Ainge je uzimao igrače kojima treba vrijeme da se razvijaju.
Druga bitna poenta jeste koliko je samo Ainge škrt s onim što ima. Naravno, treba braniti svoju stranu razmjene i gledati da se da što manje, ali neke ponude koje je Ainge, po svim reportima, slao u druge ekipe su bile smiješne. Recimo, za Jimmy Butlera se navodno nije htio odreći Jaea Crowdera, u potezu koji bi apsolutno imao smisla. Odustani od par pickova koji ti ni ne trebaju jer si u win-now modeu, odustani od startnog krila jer će ti doći bolje, i automatski si u boljoj poziciji. Ni Jaylen Brown ni Jayson Tatum, igrači izabrani sa spomenuta dva visoka izbora Netsa koji su završili u Bostonu ti neće značajno pomoći da pobijediš Cavse, a i ako nekom srećom/kombinacijom ozljeda i umora Cavsa i prođeš u finale, tamo te čeka ekipa Warriorsa koju, s ovakvom ekipom, možeš samo moliti za milost.
Ako ćemo uzimati potencijal Tatuma i Browna u obzir, onda dolazimo do druge točke optužnice.
TOČKA 2 – KONTRADIKTORNI POTEZI
Ovdje dosta navijača Bostona, onog dijela koji slijepo podržava Aingea i sve što radi, skače sebi u usta. Priče s draft izborima i o tome kako ih ne treba mijenjati radi njihovog potencijala i što bi oni mogli biti u budućnosti padaju u vodu kada dva ljeta zaredom napuniš svoj cap s dva win-now igrača. I ono malo logike koju sam htio tražiti u potezima Aingea ovdje meni otpada, jer ulazimo u kontradiktorne poteze. Zašto daješ Alu Horfordu $127 milijuna preko četiri godine kada on ima 30 godina i dok se svi razviju, on će biti preplaćeni višak koji ne popravlja apsolutno nijedan problem koji Celticsi imaju. Onda naredno ljeto daješ Haywardu 127 milijuna dolara preko četiri godine. Ok, Hayward nije 30-godišnjak, ali kako je on tačno ikakvo rješenje? Što si konkretno uradio Danny? U riječima Shannona Sharpa, analitičara sa Undisputeda, „you won’t lose 4-1, you’ll lose 4-0“.
Dakle, gdje se gubi logika ovdje: umjesto da razmijeniš izbore kako bi imao ekipu koja će odmah konkurirati za naslov i pošteno se „pobiti“ s Cavsima, gradiš kroz te izbore za budućnost. Uredu, ali što onda davati 30-godišnjem Horfordu 25% capa? Što dati Haywardu 25% capa naredne četiri godine koji je, istina, upgrade ali nedovoljan upgrade? Upravo si se s dva poteza obvezao na to da oko igrača koji ne mogu biti drugi i treći najbolji igrači na šampionskom rosteru moraš graditi čitavu ekipu. Da ne spomenem da je prvi najbolji igrač omaleni Isaiah Thomas, kojeg obožavam kao igrača, ali on nije kvaliteta da bude prva zvijezda šampiona. Nije slučajnost da je jedina utakmica koju su Celticsi dobili protiv Cavaliersa bila ona u kojoj nije bilo Thomasa.
Ainge mora da se odluči, i to mora brzo, oko koga će da gradi svoju ekipu, jer ovo sada vuče na obje strane. Ili mijenjaj mlade nade za instant pomoć, ili ne potpisuj free agente koji ti jedu cap. Trenutno, to uspijeva da iznjedri Celticse kao solidnu ekipu Istoka (solidnu kada je uporedimo s realno najboljom ekipom Istoka), ali dugoročno neće raditi. Ne može, barem ne pod trenutnim financijskim pravilima NBA lige. Ako Thomas naredne godine, a hoće, zatraži svoj zasluženi super-max, Celticsi će na tri igrača s kojima jednostavno ne mogu osvojiti naslov trošiti oko 90 milijuna dolara. Dakle, na 10 igrača (NBA minimum za jedan roster je 13 igrača) će imati otprilike 12 milijuna dolara. Pod garantiranim ugovorima imaju spomenutog Crowdera, novopridošlog Marcusa Morrisa, te mnogobrojne rookieje, što sve zajedno Celticse ostavlja vjerojatno u luxury taxu, sve to za nešampionsku ekipu.
Kada sam već spomenuo Morrisa, idemo na treću i finalnu točku.
TOČKA 3 – RAZMJENA BRADLEYA
Čitajući pojedine Facebook postove stranica koje pratim, naišao sam na jednu objavu stranice „Boston Celtics Hrvatska“, u kojoj je autor te objave rekao da su Celticsi izgubili ovu razmjenu gdje su dobili Morrisa za Avery Bradleya. Mislim da je izgubili pogrešna riječ. Bolji izraz bi bio da su Kelti dobro ispušili foru.
Ok, shvaćam, riješio si se viška plaće kako bi potpisao Haywarda, ali čovječe, Ainge, što radiš?! Bradley je igrač koji je od dolaska u ligu neminovno napredovao i koji je apsolutno dominirao na defenzivnom kraju parketa. Ovom razmjenom su realno izgubili čovjeka koji je omogućio Isaiahu da legitimno igra 30+ minuta na parketu, sakrivajući ga u obrani. Koga to Ainge planira kao zamjenu? Prostora pod plaćama više nema, a koga god da baci tamo, jednostavno nije dobar kao Avery. Naravno, ima igrača koji bi mogli da igraju beka šutera, ali čak i ta rješenja ne mogu biti dugoročna.
I naravno, financijski aspekt se morao uzeti u obzir. Bradley postaje slobodan igrač naredno ljeto i dobiti će veliki novac, kao što zaslužuje, ali što je točno sa svim ovim potezima dobio Ainge? Dobio je valjda ono što je želio, Haywarda, ali je izgubio nešto što je, po meni, vrjednije – najboljeg perimeter defenzivca svoje ekipe. Bradley se, barem za narednu sezonu, mogao zadržati. Pogodite tko je, po svim izvještajima, kriv za to? Imate pravo jednom pogađati.
Da, veliki genije Ainge nije želio ni za što da preda Crowdera Utahu u sign-and-tradeu, kao što nije želio da razmjeni Marcusa Smarta za bilo što kako bi očistio plaće i potpisao Haywarda. Zbog toga, poslao je Averyja u Detroit za još jedno j*ebeno nisko krilo u liku Marcusa Morrisa, i tako pokrenuo lavinu kritika na svoj račun. Naravno, Boston faithful ga još brani, ali koja je poanta slijepog branjenja nekoga?
ZAVRŠNE RIJEČI
Mislim da sam cijenjenu porotu uvjerio da je Ainge daleko od onoga čemu ga predstavljaju navijači Celticsa, a posebno moj kolega Luka. Da je Ainge uradio ono što je uradio 2007. te obrnuo sve ono što je vrijedno skupljao tokom godina u Bostonu, ja bih mu prvi čestitao.
Nažalost, nije. Uradio je nešto što bi uradio otprilike netko tko se boji rizika. Mogao je imati ekipu s Paulom Georgeom, Jimmy Butlerom ili DeMarcusom Cousinsom, ali čini se da je Ainge izabrao Horforda, Haywarda, Browna i Tatuma. NBA GM, posebno jedan sa ovakvom franšizom koju predstavlja i koju kontrolira, mora imati jasan put za svoju franšizu. Mislim da sam prilično dobro dokazao kako Ainge to nema, i zbog toga tražim smrtn…pardon, tražim da se Ainge počne malo objektivnije ocjenjivati i kritizirati za svoj rad.