Nove prvake imamo, svi važniji slobodni igrači su pronašli novi klub, draft je prošao i red je stigao na Ljetnu ligu. Uvod u ovo fajtersko zabavno natjecanje smo prošli i nekako je po ovoj sparini i vrućini došlo vrijeme za rekapitulaciju. Možete si misliti cirkusa tipkanja po uzavrelom laptopu gdje cooler ne odrađuje ono za što je namijenjen. Zamišljeno je da prođem neke važne nastupe rookie igrača što sam pogledao i onih što su već odgulili jednu sezonu u NBA ligi.
Najpoštenije je da krenem s najboljima, a to su Dallas Mavericksi predvođeni rookie čudom zvanom Dennis Smith Jr. s kojim za kormilom Mavsi još ne znaju za poraz od kada je krenula liga, imaju 7-0. Smith je odigrao svega dvije utakmice ali smo imali što vidjeti. Trener Mavsa ga je odmah postavio kao glavnog kreatora kada god je bio na terenu bez iskusnog Yogija Ferrella (on nema što tu raditi, odavno je prekvalitetan za ovu razinu i trebalo bi poslati na odmor). Puštali su ga da igra pick igru i vodi napade. Istaknuo se s odličnim čitanjem situacija na terenu (hook dodavanje – 3 min u videu), te kada ga preuzme viši i sporiji igrač bio je u stanju kazniti mismatch. Izdvojio bi utakmicu protiv Sunsa zato što smo tu mogli vidjeti tri igrača koja će imati važnu rolu u rotaciji naredne sezone. Smith je protiv njih izgledao definitivno kao igrač koji odmah pripada NBA svijetu. Prvo poluvrijeme je nekoliko puta probio Dragan Bendera i Marquesea Chrissa dok ga je u drugom dijelu pod svoje uzeo kolega s drafta, Josh Jackson koji se također nije proslavio. Preko njih je bez problema dolazio do obruča, uspješno završavao na obruču i pogađao šuteve preko ruke.
Vjerovao bi da je to bio one match wonder, ali je prije toga imao utakmicu protiv Bullsa koji su na bekovskim pozicijama imali Krisa Dunna i Camerona Paynea. Situacija je bila identična kao protiv Sunsa samo je Smith ovaj put više bio fokusiran na razigravački dio (suigrači su napokon nešto pogodili). Protiv Dunna koji slovi za obrambenog terijera je upisao 6 dodavanja i samo jednu izgubljenu loptu, dok su oba beka Bullsa istovremeno ubilježili 5 izgubljenih lopti i šut 8/27. Donositi zaključak nakon 50 odigranih minuta u Ljetnoj ligi je neozbiljno, ali s obzirom na njegove igre sa sveučilišta i ovo što je pokazao (baza je malo veća od ovih 50 min) mogu reći da su Mavsi dobili startnog razigravača koji će svojom borbenošću, realizacijom u clutch momentima, ulazima i razigravanjem dobiti status general na terenu.
Drugo zanimljivo ime u redovima Dallasa bio je Johnatan Motley s kim su potpisali two-way ugovor i bit će na raspolaganju njihovoj ekipi u G-League (bivša D Liga) i glavnoj momčadi. Definitivno nije ime koje će vas očarati nekim spektakularnim potezima već je teški undersize radnik pod košem. Poziciju gdje bi mogao profitirati u NBA ligi je rezervni centar i šljaker.
Da imam neki logičan slijed događanja zadržat ću se na Sunsima. Prvenstveno sam želio vidjeti kakvu je to ulogu najavio Earl Watson za Bendera. Koristi ga često u kombinaciji s Chrissom gdje nema točnog zaduženja tko je na kojoj poziciji, kontinuirano se rotiraju u obrambenim zadacima. Bender nastavlja pokazivati da je u stanju preuzeti niže igrače na perimetru i ispratiti ih do obruča, a slabije se snalazi kao zadnja linija obrane, tj. u ulozi centra koji treba štiti obruč. Napadački igra iz vani prema unutra. Znači, nakon pick akcije se redovno rotira na šut za tri poena s kojim ima ogromnih problema jer je na realizaciji od 26%, a dobio je dozvolu da šutira doslovno kada god želi. Nastavi li s ovakvim postotcima “pogađat” neće dobiti veliku minutažu u idućoj godini jer tada niti njegove dodavačke sposobnosti ne dolaze do izražaja (obrambeni igrači uopće mu nisu izlazili na šut).
Sreća za Bendera, nesreća za sve navijače Sunsa je što Chriss mu parira s lošim učinkom. Kombinacija od 30% šuta iz igre, 7 izgubljenih lopti u prosjeku je definitivno nešto što ne želite vidjeti kod igrača koji je odradio već jednu sezonu u NBA ligi. Osim loše igre, Chriss je došao s novih 10 kila mase koji se nisu baš pretvorili u mišićnu masu već više u ljetni pivski stomak. Koliko god intrigantno i zanimljivo izgleda ova kombinacija Sunsa njih dvojica na niti jedan način nisu pokazala da se na njih može ozbiljnije računati u novoj sezoni. Sunsi su imali baš odlične provjere za njih dvojicu, protiv Dallasa ih je držao rubni rotacijski NBA igrač, Dorian Finney-Smith (odradio 1600 minuta za Mavse prošle godine u sezoni), dok su protiv Kingsa vodili borbu sa Skalom Labissiereom i Georgiosom Papagiannisom. Bacite oko na njihove učinke da ne duljim dalje jer imaju bar jednu svijetlu točku.
Svijetlo u tunelu je rookie Josh Jackson. Ako postavimo očekivanja da smo znali kako nije šuter (pozitivno što je pogodio 8/11 slobodnih bacanja) i da će tu imati problema tada njegova dva nastupa možemo okarakterizirati kao jako pozitivna stvar za Sunse. Isto tako moram reći da mu protivnici bili rubni NBA igrači kao Nicolas Brussino iz Dallasa i Malachi Richardson iz Kings. Josh je bio korišten kao sekundarni kreator i scorer iz posta nakon što bi ga preuzeo niži igrač. Realizacija nije bila na ekstra razini, ali je pokazao solidan repertoar floatera i dodavanja iz navedenih situacija. Obrambeno je bio u stanju držati sve pozicije od razigravača do visokog krila koje je držao na ispodprosječnom učinku.
Ostanimo onda još na utakmici Suns-Kings i igračima iz Sacramenta. Došli su na Ljetnu ligu sa sedam zanimljivih talenata, a glavna pozornost je bila na De’Aaronu Foxu. Peti izbor na draftu nije imao jake suparnike na bekovskim pozicijama protiv Sunsa, Grizzliesa i Lakers jer je Lonzo Ball dobio poštedu zbog umora. Pikirao sam si tu utakmicu protiv Lonza a kad ono ništa. Odluka je poprilično pičkasta (pardon na izrazu, ali nije da je dan prije igrao utakmicu) i ne ide u prilog Lakersima, te je očito svima jasno o čemu se ovdje radi a kome nije neka samo pogleda utakmice sa sveučilišta na March Madnessu.
Vratimo se Foxu i njegovim nastupima. Kingsi su ga na half court setovima dosta koristili kao igrač koji prima loptu u hand offa akciji gdje bi mu otvorili prostor za ulaz, a Fox je elegantno išao na polaganje ili na šut s lakta. Bio je više scorer na postavljenim napadima nego kreator za druge. Također, pokušavali su tempo igre što više ubrzati da bi njegove “sprinterske” kvalitete došle do izražaja i u tom dijelu je ubilježio veliku većinu svojih asistencija. Garantiram vam da dugo ovako brzog igrača na otvorenom terenu niste vidjeli. Ovdje na Ljetnoj ligi izgleda kao Russell Westbrook ili John Wall. Akciju koju bi volio vidjeti protiv NBA drugih postava da Dave Joerger instalira za Foxa je pick igra s Labissierom gdje bi Skal ostao na poludistanci, a na trici i sekundarnoj akciji bi čekali Bogdan Bogdanović i Justin Jackson. Što se tiče obrambenog dijela terena, tu je sijao paniku sa svojim ogromnim rasponom ruku, nevjerojatnim lateralnim kretanjem i odličnim čitanjem igre. Imao je osam ukradenih lopti za 57 minuta! Mana, šut az tri poena, tu nemojte postavljati velika pitanja, razbija obruče i table kao da nema snage u rukama da dobaci do koša.
Najzanimljiviji igrač kod Kingsa što sam htio vidjeti je Buddy Hield zbog najave Viveka Ranadivea da je to “njihov Curry”. U njegovoj igri sam se fokusirao na kreatorski dio, i nije bio na razini. Dapače, prilikom ulaza ako nije mogao završiti na obruču (ukupna realizacija ispod 40% na tri utakmice) redovno bi gubio lopte, omjer asistencija i dodavanja mu je “u minusu” – 3 dodavanja i 6 izgubljenih lopti. Prije utakmice s Lakersima nije bio niti trice u stanju pogoditi, a na toj utakmici su mu jedini koševi bili iza linije za tri poena (pogodio 6 od 9 šuteva). Obrambeno se potvrdio kao totalno nepouzdan i nebitan jer svaki igrač u tim utakmicama je imao iznadprosječnu realizaciju. Problem je što se tu radi o rubnim NBA igračima kao Derrick Jones, David Nwaba, Vander Blue i Wayne Selden. Ako nije protiv njih u stanju imati bar 45% šuta i 35% za tri poena tada je njegova situacija u ekipi kao startnog šutera jako upitna.
Puno više je pokazao rookie Justin Jackson u tim utakmicama. Dvije od tri utakmice (podbacio protiv Memphisa) je odigrao izrazito dobro, pogađao je šuteve, a pokazao je svoj specijal s mid rangea – floatere. Kao najdojmljiviji potez izdvojio bi pump fake kada primi loptu nakon glavne akcije.
Dolazimo do glavnog spektakla Ljetne lige i najiščekivaniji nastup, LaVara Balla, pardon, sina Lonza Balla. Jadno dijete je vidljivo pod stresom odigralo prvu utakmicu. Otvoreni šutevi za tri poena su sjedali na obruče i table, a niti airball nije bio strani pojam. Bilo je stvarno strašno za gledati utakmicu protiv Clippersa. Međutim, u tom susretu je isto pokazao zašto je bio drugi izbor na draftu, a to je fantastičan pregled igre i stanja na terenu. Samo dvije utakmice mu je trebalo da pokaže kako je najbolji dodavač u Ljetnoj ligi. Neočekivani problem koji je izašao na vidjelo a bilo je upitnika prilikom izlaska na draft je kreiranje iz pick akcija kao primarni razigravač. Kako nema eksplozivnosti nije u stanju stvoriti višak niti probiti prvog igrača, dok kod izolacija je šut “s krive strane” stavka koja ga usporava i zbog toga ako ne dođe do obruča tada nema rješenja jer u mid range igri ga je vrlo lako blokirati dok izvuče šut. Obrambeni dio igre odrađuje na visokoj razini ako nije na inicijatoru napada već da ga se koristi kao stopera na poziciji dva ili tri, te tu njegov košarkaški IQ dolazi do izražaja.
Kod Lakersa bi se zadržao na Ivici Zupcu i Brandonu Ingramu. Zubac je dobio malo mase, ali žalosno je vidjeti da ima 6 uhvaćenih skokova u tri utakmice. Napadački dio su ga sveli na finišera i postavljača blokova. Nažalost niti taj dio nije odradio na zadovoljavajućem nivou s realizacijom 6/16. Tako da ga je praktični rookie Thomas Bryant nadigrao u svim utakmicama. Završno kod Lakersa, mali pogled na utakmicu Ingrama gdje je u pola sata protiv Clippersa bilo vidljivo kako njega mogu slobodno poslati doma jer je izdominirao. Poene je zabijao na sve moguće načine poznate igri bilo da su ga koristili kao mamac koji izlazi iz blokova ili mu dali loptu u ruke da kreira iz pick igre ili ga pustili u jedan na jedan igri. Doslovno, najljepši dio Ljetne lige kojem sam svjedočio a upotpunili su ga odlični nastupi igrača Clippersa.
Situacija u utakmici Clippers-Lakers u kojoj se pripremam prvenstveno pogledati mlade snage Lakersa i show ukradu Brice Johnson i Sindarius Thornwell. Igračima Lakersa se još uvijek vrti u glavi od Johnsonovih poteza u postu. Cilj utakmice je bio, spustiti loptu Briceu da u maniri najvećeg doktora, Phd. Ala Jeffersona izdominira protiv nedorasle konkurencije u redovima Lakersa. Dobru igru je ponovio protiv Jazza protiv Joela Bolombyja (bori se za NBA život), ali je zato dan kasnije u susretu s Bucksima očito ostao bez zraka i odigrao je svega 13 minuta. Njemu Doc Rivers mora pronaći minutažu u novoj sezoni kao i idućem caru Thornwellu. Pokraj njega stoji crtica (opet pardon na izrazu) – igra kao kurvin sin. Kada ga gledate ne vjerujete da se može odlijepiti od poda niti zakucati loptu, a kad tamo vas na masu izdominira i izigra kao malo dijete. Lakerse je zatrpao s 26 poena, a Buckse s 18 poena sve na isti način – siledžijskim stilom igre i borbenošću. Igrač kojeg bi Rivers mogao obožavati zbog načina igre.
Prije nego što izdvojim igrača koji me očarao nastupima na Ljetnoj ligi svratit ću u Detroit i njihov nastup u Orlandu gdje su poraženi u finalu od Dallasa. Tri imena su se pokazala kao moguća pomoć u rotaciji. Poziciju visokog krila i centra konkurirat će Henry Ellenson koji je prerastao ovu razinu natjecanja, te sada treba vidjeti da li je u stanju ovu razinu realizacije prenijeti na najveći nivo. Ellenson je imao najveći teret u ekipi kao primarni scorer i pop igrač u pick akcijama što je završavao sa zadovoljavajućim postotcima. Najveći nedostatak se vidio u obrambenom dijelu gdje nije sposoban čuvati igrače na perimetru, a pod košem nije u stanju braniti obruč, pomagati suigračima niti koordinirati obranom. To je još nekako izgledalo dok je Eric Moreland bio centar i čistač iza svih što je od uprave Detroita odmah nagrađeno ugovorom za trening kamp. Moreland je u Orlandu bio najbolji centar uz Bama Adebayoa iz Heata. Ugovor je zaradio s odličnom realizacijom od 70% i gotovo 3 blokade u prosjeku. Moreland je bio dvije godine na rosteru Kingsa ali tamo rijetko tko može uspjeti, dok su ga kasnije ozljede sputale da dođe do ozbiljnije uloge u nekoj ekipi.
Jedan od igrača što je imao odličnu prezentaciju na Ljetnoj ligi bio je Luke Kennard, šuter Pistonsa i njihov 12. izbor na ovogodišnjem draftu. Pokazao je hladnokrvnost u ključnim momentima utakmica, predivan šut za tri poena i solidnu kontrolu lopte. Uloga šuterskog specijalca u rookie sezoni mu ne gine, no obrambeni dio igre bi ga mogao koštati velike minutaže. Bog mu jednostavno nije dao atletske i fizičke predispozicije za igranje obrane na NBA razini, prespor je za čuvanje bekova, a prenizak za niska krila. Dobitna kombinacija za pronaći mu ulogu na najslabijem protivničkom napadaču odakle bi mogao pokazati odlično čitanje igre i pravovremena pomaganja suigračima. Situacija u kojoj bi rekao, ako vam je Kennard najlošiji obrambeni igrač u petorci onda imate vrhunsku obranu, a budete li tražili bilo kakav ozbiljniji iskorak u tom dijelu od njega tada ste u problemu (npr. da mora čuvati Devina Bookera).
Titulu najbolje centra Ljetne lige dao bi Heatovom Bamu Adebayou. Momak je tolika sila da se Pat Riley odlučio ne produžiti ugovor Willieju Reedu kada je vidio kako Bam razbija nedoraslu konkurenciju u svega dvije utakmice. Obrambeno je pokazao rijetko viđenu pokretljivost za toliko čeljade i dobar tajming za blokade. U napadu kada vidite igrača od 210 cm da je u stanju povući kontru, napraviti euro step i položiti loptu uz prekršaj tada znate da imate u najmanju ruku posjedujete zanimljiv talent od igrača. Na postavljene napade je najviše korišten kao pick and roll finišer, a dobio je nekolicinu akcija leđima prema košu što mu nije forte. Definitivno ime koje se mora zapamtiti prilikom ulaska u novu sezonu.
Lagao sam da dolazim do kraja jer postoji jedno malo iznenađenje u dresu Jazza, a odaziva se na ime i prezime Donovan Mitchell. Ubilježio je najveći +/- rating na Ljetnoj ligi od +62 u svega tri utakmice što je odigrao za Jazz. Istaknuo je terijerskom obranom (više od 3 ukradene lopte u prosjeku), odličnim šutem za tri poena i potencijalom da bude scorer u drugim petorkama. Prva dva elementa, obrana i šut za tri poena bi mu mogla osigurati startnu rolu odmah na početku sezone. Možete samo zamisliti presing na bekove kada krenu on i Ricky Rubio. Posljednji element, tzv. combo beka bi mogao iskoristiti protiv slabijih petorki u ligi, recimo početkom drugih četvrtina. Njegovo najlošiji izdanje je bilo protiv Celticsa ali ta utakmica je došla dan nakon utakmice sa 76ersima gdje je imao poslao s Markelleom Fultzom.
Kakva bi ovo Ljetna liga bila da Spursi nemaju svog konja za utrku i uz to najboljeg strijelca trenutnog natjecanja, beka Bryna Forbesa. Njemu je ovo druga Ljetna liga, ali prvi put je dobio ključeve napada u ruke i odlučio je pokazati svoj šuterski potencijal kojem je dodao više nego dobar ulaz. Trenere Spursa nije iznenadio Forbesov šuterski domet (43% za tri poena na sveučilištu, zadnje sezone 48%) jer su ga zato prošle godine i uzeli u ekipu kao nedraftiranog igrača već su htjeli vidjeti u situacijama gdje traže kreiranje poena kroz pick igru ili izolacije. Odlično se snašao u tom dijelu, a pokazao je zavidno napadanje koša iz sekundarnih akcija kada bi mu zatvorili šut za tri poena. Ako bi taj dio mogao prenijeti u sezonu tada Spursi dobivaju novo neočekivano pojačanje, te bi Forbes mogao popuniti rupu na poziciji beka koju je ostavila ozljeda Tonyja Parkera. Obavezno pratiti Forbesov razvoj u nadolazećoj sezoni.
Stigli smo do prvog imena Ljetne lige, dominatora, veliki gospodina s poludistance i najljepšom leđnom tehnikom koja je unazad nekoliko godina izašla s drafta. Dame i gospodo, Jayson Tatum ili mini Melo po novom. Njega je toliki užitak gledati u napadu da apsolutno zaboravite na obrambene mane i nezainteresiranost za taj dio igre. Ako vam je napad u problemu, ne znate kako postići poen, jednostavno loptu bacite Tatumu u bilo kojoj poziciji samo da je na cca 5-6 metara od koša i imate više od 50% šanse da ćete dobiti poene (preciznije, realizacija u post up situacijama i jedan na jedan akcijama mu je 54%). Također, nemojte samo od njega tražiti da mora dodavati loptu jer on se fokusira na zabijanje poena. Rekao bi da nije loš dodavač niti da ima loš pregled igre već su mu trenutno prva, druga i treća opcija zabijanje poena. Celticsima je točno to nedostajalo prošle sezone, a sada bi to mogli dobiti u trećem izboru s drafta. Preliminarno nakon ovih nastupa prvo ime za najboljeg rookie igrača sezone 2017/18.
Ljetni pregled ću završiti s Antom Žižićem koji je zbog ovih nastupa otkazao reprezentativno okupljanje (to je priča za javnost, stvari su mrvicu kompliciranije). Kod njega je bitno da se vidi NBA potencijal i neki specijal što bi trebao prenijeti u ligu a to je aktivna igra, požrtvovnost, borba za svaki skok (doslovno kako je rekao trener McCarty) i finišer nakon pick akcija. Očekivanja kod njega sam postavio puno niže u odnosu na Zupca jer prvo je pitanje bilo, pripada li Žižić ovom svijetu. Odgovor je bio jasan nakon prve utakmice da mu je ovdje sigurno mjesto. Žižić treba ostati u gabaritima obavljanja najjednostavniji i istovremeno najtežih zadataka za momčad. To je kontinuirano postavljanje blokova, napadanje skoka i čuvanje prilaza obruču. Problem nastaje kada se traži od njega da brzo reagira u napadačkim akcijama jer njegovo kretanje i vođenje lopte je presporo za razinu Ljetne lige (12 izgubljenih lopti u minimalnoj napadačkoj ulozi), a obrambeno kao i svaki mladi igrač ima problem s brzinom igre samo njega kao npr. Adebayoa neće izvući fantastične fizičke predispozicije već će morati brzinom munje naučiti se pravovremeno postavljati i čitati igru. Nažalost, takve stavke dolaze s iskustvom i zato su Celticsi ovo ljeto posegnuli za Aronom Baynesom da im bude osiguranje i rezervni centar dok će Žižić pokupiti ostatak minuta koje budu bile iza Ala Horforda i Baynes.