Ime Krešimira Æosiæa i dan danas je sinonim za svjetsku košarkašku klasu, za igraèa kakav se rodi jednom u sto godina.Iako je veæ prošlo gotovo 12 godina otkad nije meðu nama, otkad je podlegao zloæudnoj bolesti, on je i dalje cijenjen u domovini i u svijetu. Treba vam neko vrijeme da nabrojite sva priznanja i naslove koje je Krešo osvojio. U riznici ima nevjerojatnih 14 odlièja sa svjetskih i europskih prvenstava te olimpijskih igara, ukljuèujuæi tri naslova europskog, dva naslova svjetskog prvaka i olimpijsko zlato u Moskvi 1980.

Posljednje priznanje stiglo je sa sveuèilišta Brigham Young (BYU) na kojem je Æosiæ oduševljavao svojim igrama poèetkom sedamdesetih godina. 20. sijeènja 2006. objavljena je vijest da æe sveuèilište u ožujku umiroviti njegov dres s brojem 11, na poluvremenu posljednje utakmice regularnog dijela sezone protiv sveuèilišta New Mexico. 25 stranih igraèa je dosad igralo košarku na BYU, ali Krešo je bio prvi Europljanin koji je uspješno igrao košarku na amerièkom sveuèilištu.

Sportski direktor sveuèilišta Tom Holmoe tada je izjavio: Æosiæ je bio veliki ambasador sveuèilišta Brigham Young i košarke opæenito. Njegova dostignuæa na košarkaškom terenu i izvan njega bila su inspiracija mnogima diljem svijeta. Ovo je zaslužena poèast velikom èovjeku.

Veliki dan za hrvatsku, ali i svjetsku košarku stigao je u subotu 4. ožujka 2006. Tada je umirovljen dres najboljeg košarkaša u povijesti Brigham Younga. Postoji cijela generacija navijaèa Brigham Younga koji nikada nisu vidjeli Æosiæa kako igra. I u tome su ostali zakinuti. Jer nisu vidjeli jednog od najuzbudljivijih igraèa koji je ikad igrao ovu igru, inovatora, košarkaškog genijalca.

Salt Lake City je glavni grad amerièke savezne države Utah i sjedište mormona. Èetrdesetak milja od Salt Lake Cityja nalazi se Provo, grad u kojem je sveuèilište Brigham Young. Svako sveuèilište u Americi ima nadimak, a nadimak Brigham Younga je Cougars (Pume). I upravo su te subotnje veèeri u Provu tisuæe studenata obukli dres s brojem 11. Mnogi od njih nisu ni bili roðeni u vrijeme kad je Krešo oduševljavao publiku svojim potezima. Na utakmici je bio i dobar dio onih koji su imali sreæu gledati Æosiæa u živo. Iako je rezultat utakmice nama potpuno nevažan, spomenimo kako je Brigham Young pobijedio New Mexico 76-68.

Amerièki mediji takoðer su popratili ceremoniju umirovljenja Krešinog dresa. Dnevne novine iz Prova (Provo Daily Herald) nisu propustile ceremoniju, kao ni novine iz Salt Lake Cityja (The Salt Lake Tribune i Deseret Morning News). Stranica sveuèilišta Brigham Young takoðer je odlièno popratila ceremoniju (www.byucougars.com).

Polusatna ceremonija je poèela s video predstavljanjem na kojem su bili prikazani highlightsi Æosiæeve karijere kao i intervjui s ljudima koji su ga poznavali. Dvorana Marriott Center, koja može primiti 20700 ljudi, bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, posljednji put bila je rasprodana prije dvije godine. Svi su oduševljeno klicali: “Co-sic! Co-sic! Co-sic!” Neki od studenata su istaknuli i hrvatske zastave Kreši u èast.

Obitelj Æosiæ, supruga Ljerka, i djeca Ana, Iva i Petar Krešimir, putovali su dvadeset sati kako bi prisustvovali ceremoniji. Oni su bili ganuti srdaènošæu koja je prireðena njihovom voljenom Kreši.

“Vrlo je dojmljivo to što Krešo ovdje nije zaboravljen. Krešo nikad nije zaboravio Provo. Mislim da ga nikad nije ni napustio. Provo i sveuèilište Brigham Young su oznaèili njegov život i karijeru. Volio je svoju Hrvatsku i uvijek je govorio o njoj kao o najljepšem mjestu na zemlji, ali Provo je zauvijek postao njegov drugi dom” rekla je kæer Ana, koja je prošle godine diplomirala na tom istom sveuèilištu.

Suze su potekle supruzi Ljerki nakon što je vidjela koliko pažnje su domaæini posvetili liku i djelu Kreše Æosiæa. Rekla je: Ganuta sam kada vidim da mu odaju poèast tako daleko od njegove domovine i to je znak da on nije zaboravljen.

Na velikoj ceremoniji govorili su još bivši suigraè Steve Kelly, bivši trener Glenn Potter, sadašnji trener Dave Rose, rektor sveuèilišta Cecil O. Samuelson.

Steve Kelly se s radošæu prisjetio igraèkih dana s Æosiæem. Za njega je rekao da je bio bek zarobljen u tijelu centra.

– Krešo je mogao asistirati, šutirati i igrati obranu.

Glenn Potter je bio pomoæni trener na BYU u Krešine prve dvije sezone, a u sezoni 1972-73 (Krešinoj posljednoj), preuzeo je mjesto glavnog trenera. Za Æosiæa je rekao: Bio je veliki èovjek, veliki košarkaš i sjajan ambasador svoje zemlje.

Govorio je i Ranko Žeravica, Krešin prvi trener u reprezentaciji Jugoslavije.

– Reprezentacija Jugoslavije je imala probleme prije nego je Æosiæ došao na sveuèilište zato jer nije bio dovoljno fizièki razvijen. Ali on se vratio natrag u domovinu kao kompletan igraè i èovjek. Imam toliko radosnih sjeæanja o njemu. Treneri ga i danas koriste kao uzor djeci i prikazuju njegove poteze kako bi pokazali kako nešto pravilno napraviti. Krešo je bio posebna osoba, roðeni voða, briljantnog košarkaškog IQ-a i zaista je poznavao igru. Bio je trener na terenu. Davao je 100% u svemu što je radio, i sve to je èinio s ljubavlju.

Sadašnji trener Dave Rose rekao je: Pogledajte gledatelje na tribinama. To vam pokazuje kakav veliki igraè i èovjek je Krešo bio.

Iako je Krešino umirovljenje dresa kruna jedne velike sveuèilišne karijere ostaje pitanje zašto se to nije prije dogodilo. Sve do 2003. košarkaška momèad BYU nije umirovila nijedan dres. Prvi je led probio Danny Ainge, nekada playmaker šampionskih Boston Celticsa iz osamdesetih, a danas general manager istog kluba. Aingeov dres s brojem 22 prvi je svanuo pod svodom Marriott Centra. Ainge je tada rekao da ne zna zašto je baš njegov dres prvi umirovljen, te da je bilo i boljih igraèa od njega na Brigham Youngu. Takoðer je rekao da on nije najbolji igraè u povijesti sveuèilišta.

Krešo je nakon košarkaške karijere u KK Zadar otišao u Ameriku. Nakon EP 1969. u Napulju, na kojem je proglašen najboljim igraèem, Krešo dolazi u Provo. Na aerodromu u Salt Lake Cityju doèekao ga je pomoæni trener BYU Pete Witbeck. Witbeck ga je prvi put uživo gledao na Olimpijskim igrama 1968. u Mexico Cityju i odmah se zaljubio u njegovu igru. Witbeck se nakon Olimpijskih igara vratio u Provo i jednom tjedno je Æosiæu slao pisma, a jednom mjeseèno ga zvao telefonom. Bile su potrebne dvije godine pisanja i telefoniranja sve dok Krešo nije stigao u Provo, na sveuèilište BYU. Kada je stigao Witbeck je Kreši objasnio neke stvari: Rekao sam mu da nas sponzorira Institut Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana (to je drugi naziv za mormone) i da smo župna institucija te da zato mora zadovoljiti standarde poput koda èasti. Taj kod èasti je zabranjivao cigarete i alkohol, kao i tople napitke poput kave ili èaja. I stimulansi su takoðer bili zabranjeni. Krešo je rekao da katkad popije pivo poslije treninga, ali sam mu i to zabranio. Prvo se zaèudio, ali se onda složio i s time.

Strani igraèi igrali su na amerièkim sveuèilištima i prije Æosiæa, njih nekolicina, ali nijedan od njih nije ostvario Æosiæeve uspjehe. I baš je Krešo zapoèeo utiranje puta za gotovo sve meðunarodne igraèe koji su kasnije kroèili na amerièko tlo. Za Brigham Young je odigrao tri sezone (1970-1973), s tim da prvu sezonu (1969-70) nije mogao igrati jer tada freshmanima (brucošima) nije bilo dozvoljeno igrati u prvoj momèadi sveuèilišta. Ali te tri sezone odigrao je fantastièno, odveo je BYU do dva konferencijska naslova, postavio rekorde sveuèilišta u broju koševa (1512) i skokova (919). Takoðer je prvi stranac u povijesti imenovan u All-American momèad. Od svih dostignuæa na sveuèilištu možda je najveæe ono koje je ostvario 18. ožujka 1971. BYU je tada igrao kljuènu utakmicu za ulazak meðu èetiri najbolje momèadi u Americi protiv moænog UCLA. Nisu prošli, UCLA je uvjerljivo dobio: 91-73, a Krešo je zabilježio èak 23 skoka. I to ne protiv bilo koga, nego protiv strašne centarske linije UCLA predvoðene odliènim Billom Waltonom. UCLA je te sezone osvojio NCAA naslov. Pete Witbeck je rekao da su Krešine košarkaške vještine u rangu onih Billa Waltona, koji je tada bio najbolji centar u sveuèilišnoj košarci.

Æosiæ je proveo èetiri godine na sveuèilištu. Na treæoj godini studija bio je najbolji strijelac i skakaè ekipe (prosjeèno 22.3 koša i 12.8 skokova), na èetvrtoj opet najbolji strijelac i skakaè (20.2 koša i 9.5 skokova). Sa svojim nastupima je zaslužio i izbor u All-WAC ekipu desetljeæa.

Sportski novinar HRT-a Slavko Cvitkoviæ autor je odliènog dokumentarca Krešo – Èovjek ispred vremena, koji je emitiran prošle godine na desetu godišnjicu Krešine smrti. On je prije par godina boravio u Provu i tada je iz prve ruke intervjuirao Witbecka i Stana Wattsa, Krešinog prvog trenera koji je preminuo 2000.

Pete Witbeck je tada rekao: Njegov stil igre i njegova košarkaška osobnost bili su zarazni. Gomile su dolazile gledati Æosiæa. Obožavali su ga. S njime smo punili dvorani i dvaput osvojili naslov prvaka konferencije.

Stan Watts je rekao: Èuli smo mnogo toga dobroga o njemu. Znali smo da je košarka izvan Amerike dobra. Neki strani timovi posjetili su nas. Imali smo manju dvoranu koja je mogla primiti 10000 ljudi. Naša košarka je postala toliko popularna da je dvorana postala premalena pa smo sagradili Marriott Center. Bogati biznismen Willard Marriott nam je dao mnogo novca. Ljudi u Provu su govorili da sam ja sagradio dvoranu, da ju je Marriott platio, a Æosiæ popunio.

Joe Watts je bio novinar koji je izvještavao s Æosiæeve posljednje utakmice u Provu, i on je tada zapisao: Sama pomisao njegova odlaska ostavlja u meni osjeæaj praznine, samoæe, tuge, kao da æu izgubiti prijatelja. Nešto zaista dobro æe otiæi iz mog života. Krešimir Æosiæ pružio mi je, a i mnogim drugima neke od najugodnijih trenutaka u košarci. On je bez ikakve sumnje najveæi centar sa smislom za asistenciju (passing center) kojeg sam ikad vidio. I samo to je po sebi uzbudljivo.

Iako je bio kompletan košarkaš, Æosiæ nikad nije zaigrao u NBA ligi. Dvije NBA momèadi su ga draftirale, 1972. Portland TrailBlazers (u desetoj rundi) i Los Angeles Lakersi 1973. (u petoj rundi). Umjesto da ode u NBA, izabrao je povratak u Hrvatsku, u Zadar. Da su tada bila drugaèija pravila, možda bi Krešo i zaigrao u NBA. Da je potpisao za Lakerse, koji su mu u to vrijeme nudili nezamislivih milijun dolara, ne bi mogao igrati za reprezentaciju. A Krešo to nije želio. I zbog reprezentacije, a i zbog Zadra.

U Europu je došao kao kompletan igraè, ali je sa sobom donio i drugaèije navike. Krešo je u Americi prihvatio mormonsku vjeru. U studenome 1971. pridružio se njihovoj crkvi i poèeo vjerno prouèavati Bibliju. Vjera je u zaista velikoj mjeri obilježila njegov život.

1976. znameniti Boston Celticsi ponudili su mu mjesto u momèadi, ali opet je odluèio ostati u Europi.

Rijetki su igraèi u povijesti BYU osvojili srca navijaèa poput Kreše. Krešo je bio jedan od rijetkih koji je mogao igrati svih pet pozicija na terenu. Iako je uglavnom igrao centra, èesto ga se znalo vidjeti i u ulozi playmakera, mogao je voditi loptu u kontri, znao je proæi od jednog kraja terena na drugi i onda zabiti koš. Èesto je šutirao s velikih udaljenosti iako tada nije bilo trice. Suigraèima je dodavao loptu kroz noge, a kada je bio na otvorenom šutu samo je zaviknuo: Opa!

1996. izabran je u Hall of Fame, košarkašku Kuæu slavnih, i jedini je igraè Brigham Younga izabran u HOF. Jedino je prije njega izabran Stan Watts (1986), koji je bio Krešin trener na sveuèilištu prve dvije sezone. Krešo je tek treæi Europljanin izabran u Kuæu slavnih. Prvi je bio Borislav Stankoviæ, dugogodišnji komesar FIBA-e, koji je izabran 1991. zbog posebnih zasluga. 1992. Rus Sergej Belov izabran je kao prvi europski igraè. Krešo je takoðer èlan Kuæe slavnih u Utahu, izabran je 2001. u Utah Basketball Hall of Fame.

Nakon igraèkih dana prihvatio se trenerskog posla. Veæ je kao igraè bio produžena ruka trenera na terenu. U reprezentaciju koju je predvodio Dražen Petroviæ uveo je golobrade mladiæe: Tonija Kukoèa, Dina Raðu, Stojka Vrankoviæa, Divca. Svi su kasnije ostvarili sjajne karijere.

Osim na sportskom planu, istaknuo se i u diplomaciji. Bio je savjetnik u veleposlanstvu RH u Washingtonu. Bio je istinski borac za samostalnu Hrvatsku, pa je koristeæi svoje sportske i politièke veze u SAD u hrvatskom veleposlanstvo u Washingtonu u mnogome pridonio da istina o Hrvatskoj u ratnim godinama prodre i u taj najutjecajniji dio svijeta. Nakon kratke i teške bolesti umro je 25. svibnja 1995. u 47. godini u Baltimoreu. Od 1998. godine u njegovu èast hrvatski košarkaški Kup nosi ime Krešimira Æosiæa. Toèno na desetu obljetnicu njegove smrti Trg sportova u Zagrebu preimenovan je u Trg Krešimira Æosiæa.

Prošle su 33 godine otkad je Krešo posljednji put igrao za BYU. Otada se mnogo promijenilo, košarka se globalizirala i sve je više europskih igraèa na amerièkim sveuèilištima kao i u NBA ligi. Jedan od razloga što su svi oni tamo je i Krešo Æosiæ. Prerano je umro, ali njegova ostavština neæe nikada biti zaboravljena. Jer kao što mnogi kažu i u tome su potpuno u pravu: Krešo Æosiæ bio je igraè ispred svoga vremena.

STATISTIKA NA SVEUÈILIŠTU

Season       G  FGM-FGA  FT-FTA  Reb. Avg.                  Pts  Avg.  *  High Pts. High Reb.

1970-71     27 153-317  101-137 341  12.6     407  15.0 15     30        23

1971-72     26 207-415  167-207 332  12.8     581  22.3 20                    30        18

1972-73     26 206-430  113-140 246   9.5      524  20.2 12                    36        19

Career 79 566-1162 381-484 919  11.6 1512 19.1  47            36          23

* – broj double-double uèinaka

Asistencije i blokade se nisu brojale u Æosiæevo vrijeme

#11 Krešimir Æosiæ

Roðen: 26. studenog 1948. u Zagrebu

Umro: 25. svibnja 1995. u Baltimoreu, Maryland

Krešina postignuæa na sveuèilištu:

– Drugi je košarkaš Brigham Younga kome su umirovili dres. Prvi je bio Danny Ainge (#22).

–  Prvi stranac koji je imenovan All-Americanom, dobio je i šest razlièitih All-America nagrada kao igraè treæe i èetvrte godine (1972 i 1973).

– Tri puta izabran u All-WAC prvu momèad (1971-73).

– U tri sezone u prosjeku bilježio 19.1 koševa i 11.6 skokova.

– Bio je najbolji strijelac BYU na treæoj (22.3 koša po utakmici) i èetvrtoj godini (20.2).

– Bio je najbolji skakaè BYU u sve tri sezone (druga godina –  12.6, treæa – 12.8, èetvrta – 9.5).

– Završio kao najbolji strijelac (1512 koševa) i skakaè (919) u povijesti sveuèilišta, kasnije ga prestigli igraèi koji su igrali sve èetiri godine na sveuèilištu.

– Trenutno je deseti strijelac po ukupnom broju koševa (1512) i èetvrti po prosjeku (19.1).

– Trenutno je drugi po ukupnom broju skokova (919) i drugi po prosjeku skokova (11.6).

– Zauzima drugo (30 koševa protiv Utah Statea 1971) i èetvrto mjesto (27 protiv Long Beach Statea 1972) po broju koševa na NCAA turniru.

– U èetiri utakmice NCAA turnira imao prosjeèno 15 skokova, a drži i rekord po ukupnom broju skokova u utakmici NCAA turnira (23 skoka protiv kasnijeg prvaka UCLA 1971).

– Drži rekord sveuèilišta za prosjek šuta u jednoj utakmici (12-12 protiv Arizone 1971).

– Drži rekord sveuèilišta po broju double-double uèinaka (47).

– Vodio BYU do dva WAC (Western Athletic Conference) naslova (1971 i 1972).

– Odveo BYU na NCAA regionalni turnir (1971 i 1972).

– Na drugoj godini s BYU je ostvario omjer 18-11, na treæoj 21-5, a na èetvrtoj 19-7 (ukupno 58-23).

– Uèinci karijere na sveuèilištu: 36 koševa (protiv Arizone) i 23 skoka (protiv UCLA).