Franèeski: Zašto Kobe ne može prestiæi Jordana?

*To vam je moj život. Gledanje basketa do 6 ujutro i chatanje s ljudima koje nikad nisam vidio i koje svejedno smatram prijateljima. Šta se može.

Naravno, odmah sam ga napao i optužio da prièa gluposti, no Alan je svejedno branio svoju poziciju koja se bazirala na Kobeovoj trenutnoj formi, moguænostima da u karijeri osvoji još nekoliko naslova i tome slièno. Dosta sam razmišljao o tome i došao do sljedeæeg zakljuèka – bio sam u pravu. Kobe nema nikakve šanse prestiæi Jordana. Zapravo, pitanje je može li uopæe doseæi top 10.

Jasno, da je ovo pitanje postavljeno nakon Bryantove prve èetiri i pol sezone u ligi ono bi bilo potpuno legitimno. Veæ u drugoj sezoni karijere mladiæa su poèeli usporeðivati s Jordanom i Magicom, a Kobe je drage volje preuzeo ulogu druge violine u Shaqovoj momèadi.. Ukoliko ste ga gledali sigurno se sjeæate kako je gradio napade za suigraèe, igrao nesebiènu košarku, uzimao šuteve kad je znao da ih može pogoditi, nije se gurao u prvi plan te je ubacivao u višu brzinu u završnicama tijesnih utakmica. Podsjeæa vas na nekoga? Usporedbe s Jordanom nisu bile pretjerane, dapaèe, Kobe je imao sreæu da je od poèetka uletio u dobru momèad pa je samim tim pritisak bio manji te je odmah u startu stekao naviku pobjeðivanja. (nešto što bi moglo pokopati Paulovu ili Boshevu karijeru).

Kažem vam, Bryant je bio spreman da pretekne MJ-a, no pojavio se jedan veliki problem – on je došao do istog zakljuèka. Ego mu je eksplodirao, obrijao je glavu da što više slièi Jordanu* te se poèeo boriti sa Shaqom za prevlast u èoporu. Iako æe nam daljnja O’Nealova karijera potvrditi kako je za raspad Lakersa on podjednako kriv kao i Kobe, pošto se s Orlandom i Miamijem rastao na jednako ružan naèin, Bryant je prvi bacio kamen koji je uzburkao vodu u NBA-u i promijenio karijere tri superstara (Bryanta, O’Neala i Wadea). Za vrijeme osvajanja treæeg prstena Kobe je prestajao nalikovati na Jordana i poèeo slièiti još jednoj legendi Lakersa – Wiltu Chamberlainu.

*Jedan od najglupljih poteza njegove karijere. Kobe je bio 10 puta prepoznatljiviji s frizuricom u ligi u kojoj je 80 posto igraèa izgledalo poput kugli u kuglanju. Karijera Dr J-a naglo je potonula nakon što se riješio svog metar visokog afro friza, a slièno se može reæi i za Kobea. Zašto ljudi nikad ništa ne nauèe iz povijesti? Boli me glava zbog toga…

Wilt je za mene jedan od simbola onog najgoreg u košarci. Elokventan i uglaðen izvan terena*, na parketu se pretvarao u najsebiènije dijete iz vrtiæa, ono koje bi uzelo sve igraèke i s mržnjom vas gledalo ukoliko bi ste mu pokušali oteti autiæ ili bojanku. Kraj igraèkog dana Wilt bi obièno doèekao baš kao i dijete iz vrtiæa – potpuno sam u kutu, bez iti jednog prijatelja, no okružen hrpom blještavih igraèaka. U Wiltovom sluèaju prijatelji su bili suigraèi, a igraèke statistika. Može li takav èovjek biti sretan?** Jasno da su ljudi koji su pratili NBA bili zabrinuti zbog Kobeove transformacije.

*Nemojte mi reæi da je poševio sve one djevojke na raèun slave i para. Odbijam vjerovati u to. Nada umire posljednja!

**To bi donekle objasnilo njegovu sklonost mijenjanju spolnih partnera. Ili to ili ta beskrajna želja za nabijanjem. Statistike, naravno.

Kroz sljedeæih nekoliko godina Bryant je postao jedan od najkontroverznijih igraèa u ligi –njegov odnos prema suigraèima bio je kriminalan, privatni život bio je detaljno seciran zbog sluèaja silovanja u Coloradu, sukob s Shaqom punio je stranice, a Kobe je kroz sve to vrijeme upisivao najbolje brojke svoje karijere. No, to nije bilo dovoljno i Kobe je to jako dobro znao. Jordan je nakon pet godina svoje karijere shvatio kako utakmice ne možeš pobjeðivati sam te kako moraš dopustiti suigraèima da se razmašu, da imaju osjeæaj kako pridonose pobjedama, da imaju iluziju da su bitni i èinio je sve kako bi ih ostavio u toj iluziji. Kobe je to znao od samog poèetka, no odluèio je ignorirati tu spoznaju zbog sebiène potrebe da postane alfa mužjak NBA lige. Danas svi zaboravljaju taj period izmeðu 2003. i 2007. godine kad je Bryant radio sve da samo napumpa svoje brojke i na kraju shvatio kako na taj naèin više neæe osvojiti niti jednu titulu. Par mjeseci prije dolaska Gasola èovjek je nanovo poèeo igrati kao na poèetku karijere, nesebièno i pametno, i opet su poèele letjeti usporedbe s Jordanom. No može li to izbrisati ovu petogodišnju rupu u kojoj Kobe, istini za volju, nije imao dobre suigraèe i u kojoj je uèinio sve što je mogao da ih uèini još gorim? Ja kažem ne. Ne, ukoliko ga želimo usporeðivati s Jordanom. Da bi dokazao zašto je ova usporedba ravna blasfemiji iskoristit æemo nekoliko pokazatelja, od kojih su neki objektivni, a neki subjektivni. Smeta vam to? E pa, ‘ko vam je kriv, ovo je moja kolumna!

Brojke:

Odmah æemo poèeti s najvažnijim argumentom – Jordan je jednostavno imao bolje brojke od Kobea. Evo brzinske analize:

Stat………Kobe………..Jordan
MPG……..36,5…………..38,3..
PPG……..25,2…………..30,1..
Skok……..5,3…………….6,2….
Asist……..4,6…………….5,3….
Steal……..1,5…………….2,4…
TO………..2,90…………..2,73..
FG%……..0,455………..0,497
3P%………0,341………..0,327
FT%………0,840………..0,835

Kao što vidite, Jordan je kroz èitavu karijeru šišao Kobea u skoro svim rubrikama. Gotovo pet poena više po utakmici i 4 posto više ubaèaja iz igre dovoljno govore o tome koliko je Jordan bio bolji igraè od Kobea, no ukoliko vam to nije dovoljno imate još i skokove, asistencije i osvojene lopte po utakmici. Jedino u èemu je Kobe bio bolji su slobodnjaci (jedva) i šut za tri. S tim da je Jordan na svom vrhuncu gaðao trice bolje od Kobea – 42% u sezoni 95/96 (ne raèunamo sezonu prije toga kad je igrao samo 17 utakmica nakon povratka i ubacio 50% trica), dok je Kobe najbolji rezultat postigao u svojoj statistièki najboljoj sezoni 02/03 kad je ubacivao 38 posto šuteva za tri poena. Osim toga, bilo bi dobro napomenuti kako je Jordan u svojoj karijeri u 6 sezona šutirao preko 50% iz igre, što je neèuveno za jednog beka, dok Kobeu to još uvijek nije pošlo za rukom (iako je ove godine dobro krenuo i za sad ima 49% iz igre).

No, svi znamo kako regularna sezona u basketu zapravo ništa ne znaèi te kako se pravi junaci pojavljuju tek u doigravanju. Što mislite tko je bolji?

Stat………Kobe………..Jordan
MPG……..38,9…………..41,8..
PPG……..24,6…………..33,4..
Skok……..4,9…………….6,4….
Asist……..4,6…………….5,7….
Steal……..1,4…………….2,1…
TO………..2,84…………..3,05..
FG%……..0,444………..0,487
3P%………0,330………..0,332
FT%………0,810………..0,840

Zanimljivo kako Jordanove brojke u playoffu rastu dok Kobeove padaju. Dobro, treba priznati kako MJ nikad nije igrao manje od 41 minute po utakmici u playoffu, dok je Kobe u svoje prve dvije sezone (20 utakmica) igrao po 16 minuta, no èak i ako zanemarimo Jordanovih 8.8 poena više po utakmici ostaju nam postotci koji su opet na strani MJ-a èak i u rubrikama u kojima je Kobe kroz regularnu sezonu bio jaèi, dakle u postotku ubaèaja sa crte za slobodna bacanja te u postoku šuta za tri.

Tu je i mit o Kobeu kao clutch igraèu, èovjeku koji preuzima odgovornost u završnicama tijesnih utakmica i dovodi svoju momèad do pobjede. Prema podacima s 82games.com Kobe je prošle godine predvodio ligu po clutch (4. èetvrtina ili produžeci, manje od 5 razlike, manje od 5 minuta do kraja) poenima s 56 poena, dok je drugi bio LeBron s 55 poena. Razlika je u tome što je Kobe gaðao 45 posto iz igre, dok je LeBron gaðao 55 %. Od 7 igraèa koji su zabili više od 40 clutch poena samo je Nowitzki imao lošiji postotak šuta (40%) od Kobea.

Još je poraznija situacija kad se u obzir uzmu šutevi za pobjedu ili izjednaèenje. Na žalost dostupni su nam samo podaci u periodu izmeðu sezone 03/04 i sezone 08/09 (ukljuèujuæi playoff), pa ove brojke treba uzeti sa zrnom soli, no svejedno pokazuju jedan zanimljiv trend.

U tom periodu Kobe je 56 puta šutirao za pobjedu ili izjednaèenje na kraju utakmice i pogodio 14 koševa. To vam iznosi ravnih 25 posto*. U istom periodu LBJ je puknuo 50 i pogodio 17 (34%), Carter je imao 16/51 (31%), Allen 15/39 (38%), a Anthony 13/27 (48%). Istina kako je Kobe šutirao najviše puta i kako je momak nosio drugu najveæu franšizu u ligi na svojim pleæima, pa je i osjeæao najveæi pritisak, no teško da clutch igraèem možemo zvati èovjeka koji zabija manje od prosjeka lige (29%).

*Što otprilike znaèi da jedan debeli i sramežljivi momak poput mene ima veæe šanse da pokupi curu u veèernjem izlasku nego da Kobe zabije šut za pobjedu. Razmislite malo o tome. Ja sigurno hoæu.

S druge strane nemamo brojke koje bi pokazale koliko je MJ bio clutch igraè, no mislim da treba istaknuti kako je veæi dio mita o Air Jordanu izgraðen na njegovoj sposobnosti da preuzima kontrolu u završnicama utakmica i da pogaða game winnere. Tip je bio pouzdaniji od popodnevne sheme RTL-a!* Osobno se sjeæam jedno 10-ak promašaja i 40-ak game winnera, no sjeæanje je varljivo i puno rupa tako da bi bilo pošteno zanemariti moj iskaz. Iako ih ne možemo usporeðivati po tom pitanju dovoljno je reæi kako Kobe nije najbolji ni meðu svojim vršnjacima.

*Predlažem da za potrebe promocije uvedu sljedeæi slogan: ‘Ukoliko vam se èini da je život pun iznenaðenja utjehu uvijek možete potražiti na programu RTL-a. Malcolm u sredini, Dadilja, Steve Urkel, Reba, Magnum i Will Smith su uvijek tu za vas, kamen oslonac u nesigurnom i varljivom svijetu’. Kad bi bar poèeli reprizirati i vijesti… Di bi im bio kraj?!

Nagrade:

E sad, nemojte misliti kako ne cijenim Kobea Bryanta! Radi se o iznimno talentiranom igraèu, èovjeku koji naporno radi na sebi i svake dvije godine usavrši novi potez ili dva (posljednji je bio onaj prekrasni fallaway jumper kojeg gotovo nitko ne može obraniti i koji puno bolje pristaje jendom beku nego krilu), i èovjeku koji nije bez razloga jedno od zaštitnih lica ove lige. To sasvim dobro dokazuju i nagrade: MVP finala 09, MVP 08 (nezasluženo, no ionako su ga pokrali 2006. godine kad je Nash osvojio svoj drugi trofej), All star x 12 Prva petorka lige x 7, Druga petorka x 2, Treæa petorka x 2, Prva obrambena petorka x 6, Druga obrambena petorka x 2, Prvi strijelac x 2.

Ako vam se ne da zbrajati to vam je 1 MVP, 1 MVP finala, 2 puta najbolji strijelac, 12 All star utakmica, 6 najboljih obrambenih petorki i 7 najboljih petorki lige. Impresivno.

No, Jordan je opet bio bolji. Èek it aut: MVP finala 91, 92, 93, 96, 97, 98, MVP 88, 91, 92, 96, 98 (s tim da je trebao dobiti i 93. i 97. kad je ljudima dosadilo glasati za njega pa su trofeje dali Barkleyu i Maloneu), All Star x 16, Prva petorka x 10, Druga petorka x 1, Rookie godine, Prva obrambena petorka x 9, Najbolji obrambeni igraè x 1, Najbolji strijelac lige x 10, Najviše ukradenih lopti x 3.
Ovako od oka to vam iznosi 5 MVP nagrada, 6 puta MVP finala, 10 puta najbolji strijelac, 16 All star nastupa, 10 puta prva petorka, 9 puta prva obrambena petorka, jednom najbolji defanzivni igraè lige, 10 puta najbolji strijelac i 3 puta najbolji „kradljivac“ lige.

Kad se sve zbroji i oduzme Jordan šiša Kobea za 4 MVP nagrade, 5 Finals MVP nagrada, 4 All star utakmice, 3 najbolje petorke lige, 3 najbolje defanzivne petorke, 3 titule najboljeg „kradljivca“ lige i 8 titula najboljeg strijelca lige. Oh da, ne zaboravimo i dva prstena. Jordan je osim toga osvojio i titule rookieja godine i najboljeg defanzivnog igraèa lige.

Do kraja karijere Kobe bi mogao sustiæi ili èak prestiæi Jordana po All star nastupima, prvim petorkama lige i možda èak i osvojenim naslovima (teoretske šanse postoje). Za to æe se trebati èuvati ozljeda i moliti boga da Wade ne doðe u Chicago ili da LeBron ne okupi dobru ekipu oko sebe.

Konkurencija:

Kobe je imao sportsku nesreæu da se rodio 10 godina prekasno te je samim tim izbjegao direktno suèeljavanje s Jordanom, ali i igranje protiv najveæih igraèa u povijesti lige. Jordan je svoj vrhunac dosegao upravo u vrijeme najveæe koncentracije talenata u NBA-u, dakle u razdoblju izmeðu 1984. i 1993. godine. Taj period nam je podario najveæi broj Hall of famera, a otprilike 15 od najboljih 30 igraèa svih vremena igralo je u tom periodu (od èega ih je 13 upravo tada doseglo svoj vrhunac).
Kobe je svoju karijeru odradio u razvodnjenoj ligi koja je prolazila kroz proširenje i smjenu talenata. Dojuèerašnje zamjene postajale su drugi najbolji igraèi svojih ekipa ili èak nositelji momèadi, a Stern je radio sve kako bi olakšao napadaèima da zabijaju u ligi koja je polako gubila svoej navijaèe. Jedino što Kobeu ide na ruku je to što se NBA otvorila prema vani te je igrao protiv stranaca koji su u ligu dolazili na vrhuncu karijere, a ne smijemo zanemariti ni drugaèiji odnos prema zonskoj obrani koja je unijela jedan novi faktor u NBA s kojim se Jordan nije trebao pretjerano zamarati. Svejedno, Kobe je imao lakši posao od MJ-a, iako za to nije sam kriv i ne bi ga trebalo previše kažnjavati.

Mit:

Kad uklonimo sve brojke i sve objektivne faktore na kraju nam ostaje mit.
Neki igraèi, poput Elgina Baylora, Kevina McHalea, Sama Jonesa, pa èak i Billa Russella veæ su zaboravljeni od strane šire košarkaške publike, iako ih možemo ubrojiti meðu 35 najboljih igraèa svih vremena (2. Russell, 15. Baylor, 31. McHale, 35. Jones). Bili su to iznimno talentirani, sposobni i pametni igraèi koji su se uvijek stavljali u funkciju momèadi i koje nikad nije zanimalo ništa osim pobjede. Ostali su upamæeni u povijesnim knjigama, no nestali su iz globalne košarkaške podsvjesti. Nešto slièno moglo bi se dogoditi i nekim današnjim igraèima, prije svega Timu Duncanu kojeg smatram najboljim igraèem desetljeæa i kojeg æe ljudi zaboraviti èim izaðe iz lige zato jer je bio tako prokleto dosadan*.

*Jeste li vidjeli na NBA.com ove Decade gluposti? Jedva èekam kad bude izbor za igraèa dekade i kad Kobe ili LeBron smažu Duncana za doruèak. Mislim da æu jedno dva tjedna mrmljati kako su ljudi glupi.

Kobe i Jordan nisu meðu njima.

Jordan je svoj mit poèeo graditi odmah na poèetku, naèinom na koji je preuzimao utakmice, naèinom na koji se izdvajao od svih u završnicama, naèinom na koji je pobijedio u najbopljem natjecanju u zakucavanjima ikad. Mit je nadogradio brojkama, osvojenim naslovima, igranjem u Dream Teamu i najboljoj ekipi svih vremena (Bullsi iz 96. godine). Èovjeku su podigli spomenik za vrijeme života, dva put se vraæao iz mirovine, propustio je jednu godinu svog košarkaškog vrhunca i opet je u kolektivnoj svijesti upamæen kao najbolji igraè svih vremena. Mitskih trenutaka bilo je milijardu, od šuta preko Ehloa, preko gripozne utakmice u finalu, do potpunog uništavanja Malonea i Stocktona 1998 godine.

No Jordanov mit prije svega okružuje njegova bolesna potreba za nadmetanjem; njegova patološka opsjednutost pobjeðivanjem. Sjeæam se jednog priloga s NBA.coma u kojem je Jordan igrao basket s klincima od 10-11 godina. Jedan ga je upitao tko bi pobjedio u utakmici 1 na 1. Jordanu su zabljesnule oèi: „Pobijedio bi Kobe. Ja ipak imam 43 godine. Ali da imam godina isto k’o i on? Heh, pa to uopæe ne bi bilo natjecanje“.

U èitavoj povijesti NBA lige nikad se nije pojavio èovjek koji je toliko volio pobjeðivati i toliko mrzio gubiti. Pri tom ne mislim samo na košarku; kad ga je suigraè Rod Higgins porazio u stolnom tenisu Jordan je kupio stol i s vremenom postao najbolj ping pong igraè u momèadi. Njegova potreba za nadmetanjem širila se na suigraèe koji nikako nisu mogli biti indiferentni prema njemu te su na svakom treningu morali raditi preko svojih moguænosti kako ne bi zaostajali za èovjekom koji se natjecao s drugima svake sekunde svog života. Treninzi su Jordanu služili da odvoji jake od slabih, da vidi kome je stalo, a kome je svejedno te je u utakmicama nagraðivao one koji su se trudili, a ljenèinama je uskraæivao prilike da se dokažu. Bio je voða i u svakom intervjuu zapoèinjao je reèenice rijeèju ‘momèad’. To ne znaèi da Jordan nije bio egoist, dapaèe, njegovo samoljublje je bilo toliko da je više puta nehotice posramio svoje suigraèe kakvom nepromišljenom izjavom, no na terenu je uvijek dopuštao suigraèima da igraju ravnopravnu ulogu do posljednjih pet minuta u utakmici. Postoji bezbroj prièa o Jordanu, i gotovo sve govore kako se radilo o jedinstvenoj osobi i jedinstvenom igraèu kakvog više neæemo vidjeti. Isto se ne može reæi za Kobea.

Najveæi problem Kobeovog mita je taj što je stigao u vrijeme demistificiranja stvari. Došao je u vrijeme ciniènih analiza i podmuklih komentara, u vrijeme seciranja i usporeðivanja, u vrijeme kad društvo ima veæu potrebu rušiti svoje heroje nego ih podizati, u vrijeme kad ne želimo imati uzore veæ se osjeæati ravnopravni sa svima. Kad mi netko spomene 81 poen u MSG-u prvo èega se sjetim su samo dvije Kobeove asistencije i neprestano forsiranje, a ne najveæa napadaèka predstava koju sam vidio u životu. Kobe je baksuz, u to nema sumnje, no èak i da je imao sreæe njegov mit ne bi bio velik kao Jordanov. Zašto? Zato jer je Kobe svjesno odabrao imitiranje svog junaka. Obrijao je glavu kako bi bio kao Jordan, uzeo je broj koji je za jedan bio bolji od Jordanovog, èak je i slavio na isti naèin kao Jordan, sa èvrsto stisnutom šakom. Baš kao i Jordan pokušao je uspostaviti status alfa mužjaka u svojoj ekipi, no to mu nije pretjerano uspjevalo. Sjeæate se finala 2008. godine kad se Kobe derao na Gasola bez ikakvog uèinka; sjeæate se kako su suigraèi okretali oèima dok je odlazio? Pravi autoritet se ne može uspostaviti na silu, on mora doæi prirodno, a u Bryantovom sluèaju on nikad nije bio uspostavljen. Jordan je bio poput narednika u ratu, èovjeka kojeg se slušalo ili umiralo i èija se zapovijed izvršavala bez pogovora, Kobe je bio kao omrznuti šef u firmi kojeg se ogovoralo iza leða i u èije se odluke neprestano sumnjalo. Zato æe njegov mit i njegov status u povijesti košarke uvijek patiti.

Ukoliko ste pažljivo èitali tekst shvatili ste zašto Kobe nema šanse preteæi Jordana na tom neobjektivnom pijedestalu namijenjenom najboljem NBA igraèu svih vremena. Bilo da se radi o brojkama, o mitologiji, o pamtljivim potezima, o nagradama, o poštovanju suigraèa Jordan je debelo ispred Kobea. Do kraja karijere Bryant bi mogao stiæi meðu prvih šest ili sedam najboljih igraèa svih vremena (1. Jordan, 2. Russell, 3. Jabbar, 4. Bird, 5. Magic, 6. Hakeem, 7. Duncan, 8. Wilt), no sumnjam da æe ga povijest zapamtiti kao najboljeg igraèa Lakersa, a kamoli kao najboljeg igraèa svih vremena. No, to ne znaèi da æe Jordan ostati na prvom mjestu zauvijek. LeBron ima sasvim dobre šanse da ga pretekne.

Ukoliko sleti u dobru ekipu (mlaðahni Netsi, redizajnirani Knicksi, Chicago, Miami s Wadeom ili pak [gulp!] Lakersi) LeBron bi mogao dominirati ligom i osvojiti 10 prstenova za redom. Èovjek je toliko dobar, stvarno jest. Uzmimo u obzir da nastoji sam stvoriti svoj imidž, da ima potrebu da bude spasitelj (zato ga toliko privlaèe Knicksi), da želi postati ikona, da ima potrebu da bude dominantan i da kombinira nevjerojatne sposobnosti jednog Magica i jednog Barkleya možemo samo zakljuèiti kako je nebo plafon za ovog mladiæa iz Akrona. James ima tek 24 godine, nema nikakvu igru leðima prema košu, a skok šut mu je u najbolju ruku klimav, što samo znaèi da još uvijek ima mjesta za poboljšanje. Zbog velièine i spretnosti može igrati na èetiri pozicije, i ima riješenu situaciju kod kuæe (za razliku od Kobea i Jordana koji su imali problema sa svojim suprugama). Osim toga, liga opet dobija na popularnosti i kroz nekoliko godina mogla bi nas zadesiti nova eksplozija talenta. Bryant, Johnson, Ginobili, Nowitzki, Garnett, Gasol, Parker, Boozer i Amare æe još tumarati ligom, Wade, Bosh, Roy, Howard, Durant, Paul i Anthony bit æe na vrhuncu, a mladiæi poput Smitha, Horforda, Lopeza, Rosea, Bynuma, Griffina, Jeffersona, Currya, Jenningsa i Ronda neæe puno zaostajati. Ukoliko netko ima šansu da skine Jordana s prvog mjesta to je LeBron, a ne Kobe.

No, ukoliko se to dogodi, Lebron do prve pozicije neæe doæi na isti naèin kao Jordan. Prezirem legende i nedodirljive osobe baš kao i svaki drugi mladiæ koji je veæinu svog odrastanja odradio krajem ciniènih devedesetih i poèetkom mizantropskih nultih, no Jordan je svoju titulu nedvojbeno zaslužio i to toliko da je ljenèina poput mene napisala tekst od 18 tisuæa znakova u njegovu obranu. To valjda nešto znaèi.