Da se odmah u poèetku ogradim od bijesa kojeg sam u petak naveèer preživio gledajuæi onu otužujuæu kalvariju protiv Rocketsa, gledajuæi jednu od najlošijih predstava svog najdražeg tima kojeg veæ jedno desetljeæe pratim i živim za njihove pobjede te od toga što je ostalo još par mjeseci do playoffa (ako ga Spursi uopæe izbore) veæ samo dajem mali okret na dosadašnje igre tih “dosadnih mamuza” koje su uz Lakerse obilježili prošlo desetljeæe.
Naime, ljetos Spursi su obavili odlièan posao (barem se tada prije poèetka sezone smatralo) doveli su Richard Jeffersona koji je all-star kvaliteta, barem prema prikazanim igrama u Netsima, gdje je sa Kiddom i Carterom pružao najbolje igre, dok se prošle godine u Bucksima i nije najbolje iskazao, jer zna se da Jefferson nije igraè koji u ekipi mora biti glavni igraè, no to u Spursima i nije potrebno ispred njega je i dalje “Velika trojka” kojoj polako dolazi kraj. Idemo dalje, posao preko ljeta je doveo i draft steal, DeJuana Blaira, kojeg su mnogi preskoèili što zbog koljena (igra bez hrskavice u koljenima) što zbog toga jer je undersized. Doveli su takoðer big mana, Ratliffa kojeg su i nedavno trejdali u Bobcatse, no coach Pop i nije pružao Theu znaèajnu minutažu, pa se gubitak pretjerano ni ne primijeti u rotaciji Spursa.
I tako, skoro sve prije poèetka sezone je nagovještavalo da Spursi i nakon godine gdje su izbaèeni u prvom kolu playoff-a, budu ponovno jedni od konkurenata za naslov. No, sada nakon 56 odigranih utakmica su jedino favoriti za razoèaranje sezone.
Krenimo redom, u poèetku su sezone glavni igraèi (Duncan, Manu, Parker….) imali sitnih problema sa ozljedama, i propustili su nekoliko utakmica, sjeæam se scorea 9-9, veæ sam se ja i svi ostali koji prate NBA zapitali što se to zaista dogaða sa Spursima. Obrana koja im je bila zaštitni znak svih ovih godina, u kojim su i osvojili 4 naslova im je na razini jedne osrednje momèadi, koja se bori za sedmo mjesto na zapadu da kojim sluèajem ne bi izvukli Lakerse odmah u prvom krugu playoffa, eto igrajuæi takvu obranu su to nažalost i postali, ekipa sa solidnom obranom, koja ima velike oscilacije u igri od nekakvih katastrofalnih predstava kao sinoæ protiv Rocketsa, pa Raptorsa, dok nekih fantastiènih izdanja gdje su u stanju pobijediti dva velika konkurenta za naslov (Lakersi u prvoj utakmici, Nuggetsi prije all-star stanke…).
Da se odmah ne bi pomislilo da je samo obrana rezultat katastrofalne igre Spursa ove sezone, uz to bih dodao nedostatak kvalitete u igraèkom kadru, naime statistièki Spursi imaju najbolju klupu u NBA, no kad pogledamo na klupi i nema nekih velikih imena, osim Manu Ginobillija koji je prvi dio sezone odigrao totalno neprepoznatljivo i bilo je puno prièa o njegovom odlasku tijekom nedavno završenog prijelaznog roka, no ostao je u Spursima, i to je po meni odlièan potez jer od kraja sijeènja igra kao preporoðen, glavni organizator u Spursima, sa svojim odlièim pasevima puno upošljava centere poput Duncana ili Blaira. I trenutno je uz Timmya glavi igraè Spursa. Dalje na klupi naðemo igraèe poput Bonnera, koji je u prosincu imao neugodnu ozljedu prsta, koja je došla u jako nezgodno vrijeme jer je Bonner do tada igrao u životnoj formi, no sada nije ni sjena onom Bonneru prije ozljede, u napadu više neopravdava svoj nadimak Red Rocket koji je stekao zbog dalekometnih šuteva, no on nikada nije ni bio ozbiljan obrambeni igraè. Pogledajmo dalje igraèe sa klupe, Mason i Finley – prvi dobiva prevelik ugovor i prelijen je da si da oduška da iskreira nekakvu tricu kojom bi preokrenuo rezultat, a svi znamo kakav Roger posjeduje šut, Popovo silovanje Masona kao organizatora igre ne želim ni komentirati, dok za drugog zaista ne znam zašto veæ nije otišao u penziju, jer ono njegovo trèkaranje iz napada u obranu stvarno nije ugodno gledati, potpuna nezainteresiranost. Jedina pozitivna strana ovog dvojca je ta što im je ovo zadnja sezona u ugovoru, spekulacije oko nekoliko trejdova sa Masonom je bilo ove sezone, kada su ga htjeli uvaliti Bullsima kojima zaista treba šuter, no ipak im ga nisu uspijeli uvaliti. Toj “najboljoj klupi” u NBA, mnogo je i pridonio mladiæ George Hill kojem je ovo tek druga sezona ima zaista vrlo dobre brojke 11 koševa, 2 skoka i 2 asistencije, možda se èak i naðe na užem popisu kandidata za nagradu most improved, no veæ nekoliko utakmica ima ulogu startera što zbog Parkerovih ozljeda, što zbog sjajnih predstava. Dolazimo i do draft steala guzastog DeJuana Blaira, koji na prvu ruku i nema nekakve impresivne brojke, no to nije ni važno ali deèko igra sjajno, odlièno gradi prostor, pravi tajming za skok, borben, mnogima se sviða ovaj igraè jer je jako brz za svoju poziciju, obranu igra sasvim solidno no veæinu vremena èuva mnogo veæe igraèe pa je jedini naèin da ga zaustavi faulom, uz Hilla jedina svjetla strana ovih mraènih Spursa ove sezone. Igraèi poput Hairstonea, Mahinimija… neæe dobiti puno prostora u ovoj kolumni, ne zbog toga jer ne zaslužuju veæ zbog toga jer deèki uopæe ne dobivaju dovoljnu minutažu u Popovoj rotaciji, što je po meni totalno neopravdano, jer su u par predstava pokazali da se na njih može i ozbiljnije raèunati mladi su, atlete, no svježa krv oèito nije što Pop traži…
Malo sam se raspisao o toj velebnoj najboljoj klupi NBA, no idemo bacit oko na prvu petorku, na centru redovito poèinje Tim Duncan koji je sinonim za konstantost, i sa 34. godine ima sjajne brojke, ljetos je poradio na tjelesnoj masi smršavio je nekoliko kilograma te je napokon našao štitnik koji mu paše za koljeno, igraèi poput njega i Nasha mogu igrati i do 45. godine, jer su to igraèi kojima uopæe ne treba snaga i ateleticizam da bi dali doprinos svojoj ekipi, Duncan i dalje ima brojke 19/11, jako dobro zapoèinje utakmice, no onda dolazi pri udavanju na njemu u fazi napada što on olako riješava dodavanjem za McDyessa za šut sa poludistance, ili za jednu Hillovu tricu iz kuta koja me podsjeti na legendarnog Bowena. Kad smo veæ god Bowena, možda je i to problem kod Spursa, nedostatak jednog takvog pitbulla, no prema Popovima rijeèima prije sezone, to je riješeno dolaskom Keitha Bogansa, za kojeg i dalje tvrdim da nema što raditi u prvoj petroci jedne NBA ekipe, kamoli u jednom od contendera za prsten, naime koliko god pratim tog Bogansa, i dalje ne znam što to Pop vidi u njemu, jeli on toliko dobar obrambeni igraè kao Bowen? Nije! Nije ni blizu! Valjda Pop u Bogansu, vidi nešto slièno kao Lino Èervar u Kopljaru, a to što on vidi u njemu, nikome nije poznato, ni novinarima, ni navijaèima, osrednji obrambeni igraè, koji je u napadu koristan kao i Ben Wallace, ali u bek izdanju.
Idemo dalje, petorku upotpunjuju Tony Parker, kojeg nakon svakog povratka zadese nekakve bizarne ozljede, èim uðe u formu, odmah se i ozljedi. Prvi dio sezone je odigrao dosta dobro, no kako se Manu dizao istim tempom je Tony padao, no valjda je to sve rezultat problema u braku sa oèajnom kuæanicom Evom. Usudio bi se reæi glavi igraè Spursa jer im treba jedan scorer, koji sa prodorima i šutem sa poludistance može uništiti svaku momèad, kada Tony igra, Spursi pobjeðuju. Iskusni McDyess je solidna karika u napadu, gdje ima dosta posla pogotovo zbog solidnog šuta sa poludistance nakon udvajanja na Duncanu, no u obrani je veæ to druga prièa, star je pa ga baš kao što je to sinoæ nesuðeni spurs Luis Scola lijepo demonstrirao -nadskaèu ga, zakucavaju preko njega, jako se spor u obrani pa i nema nekakve pomoæi od njega, i trebalo bi mu malo srezati minute. Na kraju dolazimo ponovno do tog Jeffersona, zbog kojeg se tako mnogo pisalo tijekom ljeta, ali i i prilikom njegovoj dovoðenja bio sam skeptièan, jer tijekom karijere nije nauèio igrati teènu i mirnu igru, kakvu igraju Spursi, nije navikao igrati èvrstu obranu i dandanas je premekan u nekim situacijama u obrani, kao protiv Dirka Nowitzkog kada ga je švabo jednostavno uništio. Kako izgleda, Jefferson uopæe nije veliko pojaèanje Spursa, èak mi se èini po nekim intervjuima pomutio malo kemiju u svlaèionici.
Uglavnom, da zakljuèimo ovu raspravu, Spurse ipak ne treba zaboraviti jer ta ekipa ima skoro isti kostur od one pobjednièke kojeg se saèinjavali Pop-Duncan-Parker-Manu, istina je i da njihovo vrijeme tek dolazi sa playoff-om. Svi znamo da je Pop lukav trener i da æe oni tek tada pružiti svoj maksimum. Iskreno se nadam da mogu ozbiljnije pomrsiti raèune, velikim ekipama Lakersima i Nuggetsima, no sada je realnost borba sa tim fake momèadima kao Phoenix za plasman u playoff.