Start Spursa u novu sezonu je bio sve samo ne oèekivan. Momèad koja je prošlih godina imala rezervirano mjesto na vrhu zapada startala je sa samo 2 pobjede u prvih 7 utakmica. Da stvar bude još gora, ozljedio im se jedan od najboljih igraèa, Tony Parker, te se tako prikljuèio Manu Ginobilliu na tribinama.
Nakon tako šokantnog starta vrlo brzo su se poèele pojavljivati prièe koje kruže i dalje: Spursi su prestari i njihov krajnji domet je doigravanje. Neki su išli toliko daleko da su ih spominjali kao kandidate za lottery pick sljedeæe godine. No, iz svih tih silnih nezgoda rodio se poprilièan broj dobrih stvari. U poèetku je Duncan maksimalno preuzimao odgovornost te tako sve podsjetio na svoje MVP sezone i još jednom dokazao da je najkvalitetniji visoki igraè lige. Mnogi su ljudi zaboravili tko je najviše pokazao ukupno gledajuæi od odlaska Jordana. Ljudi zaboravljaju tko je bio na 2 blokade do èetverostruko-dvostrukog uèinka u finalnoj utakmici i tko je vodio svoju ekipu do 4 naslova prvaka. Iza Tima su sada 32 proljeæa, a ako naglasimo da svoju igru gradi ponajviše na tehnici i visokoj igraèoj inteligenciji, a tek tada na fizikalijama, da u posljednjih 5 sezona nije igrao ni pune tri èetvrtine u prosjeku, te da nikada nije imao posebnih problema s ozljedama, lako je zakljuèiti da mu taj broj 32 neæe predstavljati nikakav problem.
Kako jedan igraè ne èini ekipu, a ostali nositelji igre su u odijelima, stari lisac Popovich je bio prisiljen dati priliku “nekim novim klincima“. Koliko su procjene lovaca na talente iz Texasa kvalitetne, svjedoèe i igre ovogodišnjeg novaka, Georga Hilla kojega su pokupili 26. izborom na prošlom draftu. Još je zanimljivije spomenuti da je veèina prognozera Hilla stavljala tek na kraj 2. runde. On za sada Spursima vraæa na najbolji moguæi naèin. Prosjek od 11.1 poena, 3.3 skoka i 3.3 asista za samo 24 minute zasigurno nitko nije oèekivao. Još je pozitivnije iznenadio Roger Mason Jr., pridošlica iz Washingtona koji je na prosjeku od gotovo 15 poena, te je u mnogim susretima bio kljuèna figura Spursa. Kada spomenemo da se vratio startni bekovski duo Manu-Parker (koji igra sezonu života) dobijemo sliku najkvalitetnije rotacije na bekovskim pozicijama u cijeloj ligi. Krilne pozicije pokriva nešto starija garda, ali nikako ne lošija. Finley još uvijek može svaku obranu iznerediti svojom serijom trica, dok je Bowen, unatoè godinama, jedan od najkvalitetnijih obrambenih specijalaca u ligi. Ukoliko on ostane bez daha, tu je nešto mlaði Ime Udoka. Na centarskim pozicijama uz veæ spomenutog Duncana su Thomas, Oberto, Bonner, te mladi Tolliver koji svojom borbenošæu zaslužuje sve veæi broj minuta. Možda æe me netko proglasiti ludim, ali ja sam uvjeren da æe èelnici Spursa biti zahvalni na ozljedama njihov kljuènih igraèa.
Spursi su dobili ono za èime su toliko vapili prošle sezone-mladost, svježinu i širinu klupe. Ako prièu zaokružimo èinjenicom da je neparna godina, a da su Spursi od posljednjih 5 neparnih u 4 osvojili titulu, možemo lagano zakljuèiti da na njih treba najozbiljnije raèunati. Uopæe nije teško zamisliti Duncana kojemu su ruke zauzete peharima. Onim NBA prvaka i MVP finala.