Kada je NBA All-Star utakmica prvi put odigrana 1951. godine, svaki je popis činilo 10 igrača. Tada je u ligi bilo 11 momčadi i dok su ekipe mogle započeti sezonu s 11 igrača u svom rosteru, bili su prisiljeni smanjiti na 10 prije All-Star utakmice. S matematičke strane, ako je 20 od 110 igrača stiglo do prve All-Star utakmice, nešto više od 18 posto lige smatralo se dostojnim te časti kad je ideja prvi put začeta.
Kako su godine prolazile, sve manje igrača u odnosu na veličinu lige činilo je All-Star utakmicu. Danas je na čisto matematičkoj osnovi gotovo četiri puta teže doći tamo nego kad je taj koncept osmišljen.
TEAMS TOTAL ROSTER SPOTS ALL-STARS PERCENTAGE OF ALL-STARS
1950-51 11 110 20 18.2%
1960-61 8 88 22 25%
1970-71 17 190 28 14.7%
1980-81 23 253 22 8.7%
1990-91 27 324 24 7.4%
2000-01 29 348 24 6.8%
2010-11 30 450 24 5.3%
2020-21 30 510 24 4.7%
Svrha All-Star utakmice, na globalnoj razini, oduvijek je bila proslaviti najbolji talent lige. Jednostavno se dogodilo da talenta ima danas više nego ikada. Konkurencija za poziv na All-Star utakmicu 2021. godine, s two way igračima koji proširuju roster na 17 igrača, sada je jača nego ikad. Ipak, All-Star utakmica se nije prilagodila novonastalim okolnostima. Vrijeme je da se ta nepravda ispravi. Vrijeme je da proširimo popis svih zvijezda s 12 na 15 igrača.
Vjerojatno biste mogli opravdati veće brojke. Na primjer, ako želite zadržati postotak korišten za All-Star utakmicu 2001. godine, koja se smatra jednom od najuzbudljivijih ikad odigranih, dobili biste 17 mjesta po konferenciji. To je ujedno i broj igrača koje tipična NBA momčad ima, uključujući two way ugovore.
Ali broj 15 je idealan na više razina. Najjednostavnije, to je broj stalnih NBA igrača koje svaka momčad može zaposliti, ne uključujući dvosmjerne ugovore. Također bi stvorili lijepu simetriju s ligaškim All-NBA sustavom, koji počasti 15 igrača. U teoriji, imati 30 All-Star igrača i 15 All-NBA igrača učinilo bi All-NBA dvostruko prestižnijim od All-Star selekcije (iako ograničenja konferencija to čine nesavršenom usporedbom). Također bi uskladili ukupan broj All-Star igrača ukupnim brojem momčadi, iako, očito, ne bi svih 30 momčadi imalo igrača na All Star vikendu.
Ipak, sam broj je manje važan od principa koji ga vodi. NBA nikada nije crpio iz šireg fonda talenata nego danas. Svih 20 All-Star igrača 1951. godine rođeno je u Sjedinjenim Američkim Državama. Zapravo, 75 posto njih rođeno je u samo šest država: New York, Ohio, Pennsylvania, California, Kentucky i Illinois. Devet od ovogodišnje 24 selekcije rođeno je u zemljama izvan Sjedinjenih Američkih Država.
Igrači se danas razvijaju mnogo brže i traju daleko duže. Najmlađi All-Starovi 1951. bili su Dolph Schayes, Paul Arizin, Ed Macauley i Bob Cousy s 22 godine. Zion Williamson (20) i Luka Dončić (21) pobijedili su ih 2021. Bob Davies bio je najstariji All-Star iz 1951. godine s 31 godinom. LeBron James ima 36 godina. Nije postojala linija za 3 poena 1951. Kada je Kyle Korver bio All Star 2015. godine, 75 posto njegovih hitaca došlo je iza luka.
Košarkaška igra gotovo nimalo ne podsjeća na igru iz 1951. godine, a liga se pokazala komfornom da tu činjenicu prizna i na druge načine tijekom All-Star vikenda. Nije kao da je događaj iz 1951. godine sadržavao natjecanje Slam Dunk ili je korišten Elam Ending. Ipak, što se tiče veličine sastava, NBA se drži brojke 24 više od tri desetljeća, i ne postoji očiti razlog zašto.
Argument da bi dodavanje više All-Star igrača samo po sebi umanjilo proizvod, preklapa se onog trenutka kada gledate minutu All-Star predstave. Većina igre ionako je proslavljena egzibicija. Proširivanje sastava također ne bi umanjilo čast izbora. Kad bi se liga proširila na 15 igrača, samo 5,8 posto NBA igrača bilo bi imenovano All-Starovima. To je još uvijek manje od svih, izuzev protekla dva desetljeća povijesti NBA lige. Zapravo, moglo bi se tvrditi da se moderni igrači kažnjavaju za rast lige. Mike Conley u utorak nije imenovan All-Star-om. Smatra se jednim od najboljih igrača u povijesti NBA-a koji nije upao u All Star momčad. Da je igrao u eri u kojoj je izabran veći postotak igrača lige, možda ne bi imao tu mrlju u svom životopisu.
Conley je bio daleko od jedine možebitne pogreške. Baze obožavatelja širom zemlje (pa čak i u Kanadi) uznemirene su zbog toga što njihovi omiljeni igrači ne dobivaju pozive. Ako je igra zaista za navijače, kao što se često kaže, dopuštanje sudjelovanja više njihovih omiljenih igrača vjerojatno bi bio pametan način njihovog angažiranja. Dodatni bonus je to što bi to moglo donijeti dodatni prihod od televizijskih prava.
Ali ako je svrha te utakmice prikazati svoj najbolji talent, odluka da se proporcionalno pozove najmanje tih istih talenata ikada je nerazumljiva. Košarka ima više igrača All Star kalibra nego ikad. Pa zašto je onda manje igrača nego ikad nagrađeno za njihov talent i vještine?