Na današnji dan: Chicago Bullsi osvajaju svoj 4. NBA naslov pobjedom protiv legendarnih Seattle Supersonicsa

NBA FINALE 1996.

Jordanovi Chicago Bullsi relativno lako su se prošetali do finala. Izgubili su samo jedan susret u polufinalu protiv New York Knicksa. Porazili su Miami Heat (3-0), New York Knickse (4-1) i Orlando Magic (4-0). Očekivao se veliki dvoboj između najboljeg obrambenog igrača te godine i najvećeg svih vremena, ali trener George Karl nije htio riskirati Paytona jer je ovaj već ima ozljedu lista. Seattle se držao u prvoj utakmici prve tri četvrtine, no onda u zadnjoj raspad sistema. 28:13 pobjeda Bullsa u posljednjoj četvrtini u kojoj je veliku ulogu imao i Toni Kukoč. Što se tiče Kukoča nakon serije protiv Miamija malo je bio u lošijoj formi, da bi ponovno pokazao svoju magiju u finalu koje je odigrao maestralno. Pobjeda Bullsa u prvoj utakmici 107:90. Puno izgubljenih lopti u redovima SuperSonicsa, 17, dok su Bullsi imali samo sedam.

U drugoj utakmici Sonicsi su sjajno krenuli imali vodstvo 27:23, Jordan je imao loš šut i gosti su gledali da nekako uspiju ukrasti pobjedu u gostima. Druga i treća četvrtina dominantno je pripala Bullsima koji se su uspjeli odvojiti, da bi Seattle u zadnjoj četvrtini nešto pokušao ali nisu imali dovoljno snage koja bi ih dovela do pobjede. Payton se opet mučio sa svojim šutem koji je bio 6-15 kao i Kemp koji je imao šut 8/18. Jordan je bio na 9/22, ali Bullsi su ugrabili pobjedu 92:88.

Treća utakmica je od početka išla u jednom smjeru, Bullsi su lagano pobijedili 108:86 i na korak došli do osvajanja. Utišali su domaće navijače u trećoj utakmici svojom sjajnom igrom. Jordan je imao šut 11/23 uz 36 koševa što je bila njegova najbolja utakmica u seriji. Svoj show u trećoj utakmici imao je i Dennis Rodman koji je ušao u glave svim prisutnim ljudima u dvorani, od igrača SuperSonicsa, do sudaca  i kod isfrustriranih gledatelja.

SuperSonicsi su bili na koljenima, gube u seriji 3:0, ne mogu nikako zaustaviti Bullse. Nisu igrali svoju igru, pokušali su se adaptirati Bullsima zbog fantastičnih pojedinaca Jordana i Scottieja Pippena. Ali nekad se u vama probude ono najbolje kada ste na dnu, kad vam svi okrenu leđa, kad nitko u vas više ne vjeruje. SuperSonicsi nisu imali što izgubiti, mogli su samo dati sve od sebe a tako je i bilo. Također Gary Payton je odlučio preuzeti odgovornost nad čuvanjem Jordana. Bilo mu je žao što ga nije čuvao prve tri utakmice, ali trener Karl mu nije dopustio zbog ozljede. U iduće tri utakmice Chicago je zabijao ispod 90 koševa, Jordan je imao je igrao dobro, ali u usporedbi sa samim sobom Jordan je bio loš. Njegov prosjek u prve tri utakmice je bio 31 poena, 46% šuta, 50% za tri poena, a u iduće tri kad ga je Payton preuzeo, 23,7 poena, 36,7% šuta, 11,1% za tri poena, Sonicsi su ostvarili dvije pobjede, 107:86 i 89:78.

U šestoj utakmici iako je dobro čuvao Jordana koji je imao „samo“ 22 koša uz šut 5/19, Chicago je uspio doći do pobjede 87:75 a Jordan do svog prstena. Iako je Seattle puno bolje šutirao, jednim dijelom presudio je Rodman koji je imao 19 skokova, a ukupno su imali 51 skok dok su SuperSonicsi imali samo 35. Payton je izjavio u svom intervjuu kako vjeruje da je ona momčad mogla poslije osvojiti naslov, da su imali ono što je imao Chicago a to je zajedništvo. Nakon nekoliko godina ova strašna i zabavna ekipa raspala se i igrači su otišli na sve strane. The Glove je poslije osvojio prsten u ekipi gdje je to najmanje očekivao, Miami Heatu. Kemp se poslije mučio se alimentacijom i žalio se zbog lošeg ugovora.

STATISTIKA ŠESTE UTAKMICE