05/03/1996 – Chicago Bulls-Milwaukee Bucks
Peta utakmica zaredom kod kuće Bullsima je donijela susjede Milwaukee Buckse koji te sezone nisu vidjeli doigravanje. Bullsima je to bio treći, od ukupno četiri ogleda te sezone protiv ekipe koju su predvodili Vin Baker i Glenn Robinson.
23,547 gledatelja u, tko bi rekao, rasprodanom United Centru gledalo je jednu od boljih napadačkih utakmica Bullsa iz tog vremena. Ponovno su, drugu utakmicu zaredom, minute bile raspoređene savršeno. Samo su Longley, Jordan i Pippen igrali preko 30 minuta, a klupa je radila kao švicarski sat.
218 centimetara visoki Australac Luc Longley se u kontekstu tih Bullsa ne spominje često, ali bio je nevjerojatan igrač za ovu ekipu, savršen centar za igranje trokut napada; odlična poludistanca, osjećaj za asistenciju i na trenutke fantastična obrana.
Kuki je odigrao novu vrhunsku partiju, meni osobno jedan od dražih igrača za gledanje u povijesti košarke, pravi umjetnik. Za 23 minute je skupio 16 poena i 7 asistencija, šut 5/8, trica 2/2 i slobodna bacanja 4/5.
Startna petorka je zabila 68 poena, dok su manijaci s klupe, predvođeni našim Tonijem Kukočem (16 poena, 7 asistencija za 23 minute), zabili 47 poena. Ako zbrojimo zadnju utakmicu protiv Celticsa, klupa Bullsa je u dvije utakmice zabila 99 poena, što je fantastična brojka.
Rodman je ponovno ludovao; nakon pogođene trice, napravio je ishitrenu namjernu osobnu na drugoj strani terena, puknuo i skoro se potukao sa sucima, te nakon toga napustio parket i bacio dres u publiku djevojci koja je skoro pala u nesvijest od sreće.
Jordan je samo u prvom poluvremenu zabio 27 poena, ali Phil ga nije forsirao te je na kraju igrao samo 32 minute i susret završio s 33 poena, 8 skokova i 4 asistencije. Centar Luc Longley odigrao je jednu od boljih partija 11 godina duge NBA karijere; zabio je 14 poena, uhvatio 7 skokova i podijelio čak 7 blokada.
Bullsi su na kraju slavili rezultatom 115:106, tipična trokut predstava, 33 asistencije na 41 pogođen šut, 55 posto iz igre i trica odličnih 10/15.
STATISTIKA:
VIDEO: