Dres s potpisom Mitchell i plavkastim bojama od iduće sezone neće biti isključivo vlasništvo Utah Jazza. Baš kao i njegov uvelike poznatiji prezimenjak svojedobno, 22-godišnji Davion Mitchell dolazi u NBA ligu na glasu za jednog od najatraktivnijih bekova ovogodišnje klase novajlija. Proveo je pune četiri godine na sveučilištima Auburn i Baylor (od kojih je jedna bila ‘redshirtana‘), a igračkoj mu zrelosti te mogućnosti da bi se odmah mogao pohrvati s iskusnijim momcima nisu odoljeli Sacramento Kingsi. Unatoč tome što na poziciji playmakera već imaju De’Aarona Foxa i, donekle, Tyresea Haliburtona odlučili su potrošiti deveti izbor drafta na još jednog razigravača.
Kako to, zapitao se Vojko.
Prije svega, Davion nije konvencionalni playmaker (danas malo koji to i jeste) usmjeren na kreaciju igre, već pitbull što na nelaskajućih 183 centimetara visine nosi 93 kilograma isklesanih mišića te redovito grize u obrani. Takozvani ‘Pazi, oštar pas!’ tip lika, a zanimljivo je da je Donovan također bio takve reputacije za svojih akademskih dana. Prošle godine je Davion odveo sveučilište Baylor do naslova NCAA prvaka, a za svoje podvige nagrađen je i priznanjem Obrambenog igrača godine na koledž-razini. Brojke od 14.1 poena, 5.5 asista i 1.9 ukradenih lopti ne izgledaju možda čudesno, no one same ne otkrivaju kakvu je transformaciju identiteta Mitchell donio svojoj momčadi – Baylor je lani bila defenzivna tvrđava od klape. U skladu s tim, zavrijedio je i šmekerski nadimak ‘Off Night’ koji simbolizira suparničku nemoć kad ih se Davion uhvati.
Trebalo je strpljenja za to. Naime, poslije brucoške sezone na Auburnu, gdje je bio rezerva s 3,7 poenčića u prosjeku – sljedeću je morao preležati iliti redshirtati kao što smo spomenuli. Iskoristio ju je u potpunosti, radeći na all-around segmentima igre i toveći se video-analizama Kylea Lowryja te Jalena Brunsona. Good stuff. Osjetilo se to na trećoj, odnosno sophomore godini, jer je upravo tada buknuo, kako obrambeno tako i napadački.
Da, mada mu je obrana calling card, novopečeni bek Kingsa posjeduje i dopadljiv napadački set vještina. Glavno oružje mu je ubojiti prvi korak, a suparnike kažnjava svojom brzinom i duljinom (raspon ruku 193 cm) koje mu dozvoljavaju da efikasno završava prodore u blizini obruča.
Šut mu je sve bolji, a tome u prilog ide i gotovo 45% ubačenih trica ove protekle, money-making sezone na Bayloru. Taj izuzetni podatak uvijek valja uzeti s rezervom jer je teže šutirati efikasno u NBA ligi, a kroz NCAA period je Davion prošao puno toplo-hladnih dionica pri kojima mu je dosljednost nišanskih sprava dovedena pod upitnik. Ipak, na podatnih 4,7 pokušaja po tekmi, postotak je to koji nije za odbaciti… dapače.
Kingsi će s Mitchellom morati poraditi u vezi dosta toga ukoliko žele minimalizirati broj njegovih vlastitih off-nightsa te ga pretvoriti u jednog od nositelja igre. Iako je sveučilišne protivnike nadjačavao fizikalijama – nije neki skakač, a zasad nema razvijene alternative u napadu a la floater koji bi znatno olakšao život igraču njegove visine. Odraz zaboravite. S druge strane, nedostatak pravih razigravačkih sposobnosti jest ono što mu skauti najviše zamjeraju; Davion se na Bayloru često gubio te dovodio u zamršene situacije pri kojima ne bi pronašao najbolje rješenje, nego gubio lopte. Nije problem bio u dodavanjima kad ga nitko ne dira, ali konkretnija udvajanja uparena s prirodnim manjkom osjećaja za pravovremeno odigrani pick’n’roll, nerijetko bi ga osudilo na neprivlačnu scenu omalenog beka koji ne zna što napraviti sa sobom – viša i snažnija NBA konkurencija njegove previde neće opraštati.
No, neće ni on njihove. Na račun herkuleanskog gornjeg dijela tijela i dobrog njuha za inicijaciju kontakta, znat će zagorčati šepirenje i više do li nekolicini jedinica u ligi. Voli krenuti s gnjavažom čim suparnik primi loptu, ne boji se iznuditi prekršaj u napadu, služi se instinktima i oni služe njega. Treba ligi pasa, rekao bi P. J. Tucker.
Za početak je realno očekivati da Mitchell preuzme ulogu defenzivnog specijalista koji će u maniri pčelice ometati elitne protivničke bekove, a hoće li (i kad će) nadići takvu rolu preostaje nam vidjeti. U najbožanskijem slučaju od njega može nastati tip igrača poput Jruea Holidaya, dok u skromnijoj varijanti vreba nekadašnji George Hill. No time to lose doduše, s obzirom na to da Davion navršava 23 godine u rujnu.
Premda, zna taj kako i što će sa svojim vremenom… čemu u prilog ide i činjenica da se četiri dana iza osvajanja NCAA naslova našao u kući Chrisa Paula. Taman je pristao na suradnju s istim agentom, pa je susret bio svojevrsni poklon. Tema nije nedostajalo – prolazilo se kroz nužnu naviku višenja na NBA TV-u, iskorištavanje klasičnih tendencija desnorukih raizgravača, imaginarno su izbjegavali blokove, a za stvarno rokali po lososu. Susret je potrajao šest sati, a zidovi kažu kako CP3 ne odvaja toliko sebe za baš svakog pajaca s ceste.
Zna i što bi s tuđim – o tome pak svjedoče svjedočanstva sa sveučilišta, gdje bi trenerski stožer za šankom dobivao Davionove ponoćne poruke vikendom, jer nisu uploadali snimku posljednjeg treninga. Da da, pogledao je snimke svih ekipnih treninga, a kada individualno trenira – sluša govore, ne pjesme. Ćutimo i pokoju nesportsku pogrešku, uz ovakvu psihu.
Bilo kako bilo, Kingsi su stekli vrlo intrigantnu nadopunu rostera i na papiru bekovski trio Fox-Haliburton-Mitchell ima sve elemente za izvrstan spoj.
A kamo ćeš nam ti, Buddy?