Da vam je netko prije 20 godina rekao da danas nećemo pričati o Grantu Hillu kao o NBA prvaku i jednom od najboljih igrača svih vremena, vjerojatno biste pomislili da je ili potpuni košarkaški laik ili rastrojen čovjek.
Karijera Granta Hilla je jedna od najvećih “što ako” priča u povijesti košarke. Ako uzmemo u obzir da je Hill išao od najboljeg rookieja sezone i usporedbi s Jordanom, preko serije užasnih ozljeda koje su ga dovele na rub provalije pa sve do povlačenja u 41. godini kao najstariji igrač lige, možemo zaključiti da će ova priča biti svojevrsni roller-coaster za sve ljubitelje košarke.
Grant Hill je rođen 1972. godine u Dallasu. Kao sinu proslavljenog NFL igrača, sport je bio logičan izbor. Mladi Grant je umjesto američkog nogometa izabrao američki basket, pozornica za sljedeću veliku priču je bila postavljena. Tek svršeni srednjoškolac, Hill je bio rastrgan između roditeljskih želja za upis fakulteta. U igri su bili Georgetown i Sjeverna Karolina, ali se mlađahni Grant ipak odlučio za Duke.
Postoje igrači koji brže sazrijevaju, postoje i oni koji tek u poznim godinama postanu pravi, postoje oni koji napreduju kroz karijeru, postoje oni koji nikada ništa ne naprave sa svojim talentom, a postoje i oni za koje je već poslije prvog izlaska na teren i najvećoj neznalici jasno da se radi o superstaru. Ovim posljednjim bi se mogla opisati Hillova college karijera. Dvostruki NCAA prvak, lider tima u svim kategorijama, i možda i najdominantiji igrač u povijesti sveučilišne košarke. Hill se jako brzo afirmirao kao all-round igrač koji je u stanju da napravi baš sve s loptom, a i bez nje. Ne sreće se često igrač od 2,03cm koji je u stanju trčati kao Carl Lewis, zakucavati kao Shawn Kemp, a asistirati kao Magic Johnson. Ako se uz to doda nevjerojatna zrelost i racionalost u igri, te dobar postotak šuta i vrhunska obrana, onda možemo početi priču o Grant Hillu. Najbolji i najpopularniji igrač današnjice je svakako LeBron James. Ali pokušajte zamisliti LeBrona prije LeBrona. I to igrača koji može napraviti sve što i LeBron, ali na ljepši način, da djeluje onako više košarkaški, elegantno. Na draftu 1994. godine, Detroit Pistonsi nisu imali ni najmanju dilemu. Izabrali su Hilla kao 3. picka prve runde.
Postoje razne priče o Grantu Hillu, razne ocjene samozvanih analitičara i psihologa, većina njih se bazira na nekakvoj mentalnoj nestabilnosti, i svaka do jedne je totalna glupost. Vidjet ćete i zašto. Grant Hill je prvim koracima na velikoj pozornici svima pokazao o kakvom se majstoru radi. Tehnički tako usavršen da izgleda kao da je programiran, obrambeno svjestan, potrošački racionalan, atraktivan, a zreo i odgovoran poput najprekaljenijih asova. Tu prvu sezonu završio je sa 20 poena, 7 skokova, blizu 6 dodavanja i 2 ukradene lopte po utakmici. Da nije bilo fenomenalnog Jasona Kidda, bio bi usamljen kao rookie godine, ovako, morao je da podijeli tu nagradu s njim. Uzgred rečeno, Hill je postao prvi igrač u povijesti svih velikih američkih sportova, kome je pošlo za rukom da bude prvi na All-Star glasanju u svojoj rookie sezoni. Ostavio je zvijezde poput Jordana, Malonea, Hakeema iza sebe, i prvi je i posljednji igrač koji je uspio žestoko uzdrmati auru nedodirljivosti klasičnih old-school zvijezda. Makar među pravim ljubiteljima košarke. Na marketinškom planu, to je uspjevalo i drugima, međutim to nije pravac u kojem ova priča ide.
Grant Hill je proveo 6 sezona u Detroitu, i svaka je bila bolja od one prethodne. Brojke koje je tada ostvarivao, a koje podrazumijevaju poene, skokove, asistencije i ukradene lopte do tada su uspjevala dosegnuti samo 2 igrača: Larry Bird i Oscar Robertson. Mogu potrošiti još mnoštvo redova da opišem veličinu Granta Hila, mogu redati lijepe riječi kao bisere satima, ali nijedna neće iskazati Hillovu veličinu tako kao prosta činjenica da je upao u društvo Birda i Robertsona.
Ono što je pratilo Hillove odlične partije, bila je i nevjerojatna popularnost koju je uživao. U dva glasanja za All-Star postavu, u svoje prve dvije sezone, Grant Hill je bio uvjerljivo prvi, ostavljajući iza sebe Jordana i Malonea?!
Bio je najbolji triple-double igrač u ligi. Tri sezone zaredom bio je prvi Pistons po broju poena, skokova i asistencija. Sve ovo je jako impresivno i služi nam kao alat pomoću kojeg ćemo shvatiti košarkaški genij Granta Hilla, ali opet to nije ključno za našu priču. Ja ću se baviti usponom i padom, i ponovnim usponom karijere Granta Hilla. A pad je počeo posljednjom sezonom u Detroitu.
Nekoliko dana pred početak playoffa 2000. godine, Hill je povrijedio skočni zglob, povreda nije zaliječena kako treba i on je nastavio igrati sve do druge utakmice prvog kruga protiv Miamija. Zglob je izgledao sve gore, i Hill je otišao na klupu, a Pistonsi su popili čišćenje, 3:0. Hill je tu povredu vukao dosta dugo, mnogo prije playoffa. Ono što je ključna stvar za shvaćanje cijele priče oko Detroita su navijači Pistonsa.
Hill je došao u Pistonse poslije ere čuvenih “loših momaka” Isiaha Thomasa, Laimbeera i ekipe. Vjerna publika iz grada motora bila je naviknuta na sportski bezobrazluk, tučnjavu, stalno podizanje tenzija, medijski rat. Samo, Hill je imao jedan problem za grad Detroit. On nije bio mangup, nije igrao prljavo i definitivno nije bio loš momak. Daleko od toga da je sa sobom nosio strah ili se povlačio, ali bio je simbol fair playa. Igrački je bio nevjerojatno kvalitetan, ali je karakterno bio sve suprotno od onog na što je Detroit navikao prethodnih godina. Dugo su kružile priče da je izmišljao povredu, da je bio previše mlak i mekan, da nije privržen franšizi, da se čuva. Naravno, to je bila samo gomila gluposti ostrašćenijih navijača potpaljenih medijskom mašinerijom stalno u potrazi za novom zabavom. Nitko to tada nije shvaćao da se Hill suočavao s nevjerojatnim, na momente neljudskim pritiscima i žestokim unutrašnjim borbama..
Era u Detroitu je završena bez ozbiljnjije serije u playoffu. Hill je nekako zaliječio povredu i potpisao ugovor s Orlandom za nevjerojatnih 93 milijuna dolara. Negdje u isto vrijeme kada i još jedna zvijezda Tracy McGrady. Da je bilo malo više sreće i kozmičke pravde, ova dva igrača su trebala oformiti jedan od najboljih tandema u povijesti košarke. Međutim…
Jedan meni poprilično nezanimljiv pisac je ipak uspio da kaže jednu zanimljivu rečenicu, “Sve što se dogodi jednom, ne mora se više nikada ponoviti, ali ako se ponovi dva puta, ponoviće se i treći put…”
Povreda zgloba se vratila, i to više od tri puta. U prvoj sezoni za Orlando je odigrao 4 utakmice, u drugoj 14, u trećoj 29, a četvrtu je propustio celu.
Na putu k spoznaji ove naše priče, morat ćemo zaviriti mnogo izvan granica košarke. Konzultirat ćemo medicinu, ali i psihoanalizu. Pojava koja neizostavno prati svakog sportaša koji se vraća poslije povrede je strah. Strah od ponovne povrede, strah od osude navijača i javnosti, strah od duela, strah od neuspjeha, strah od gubitka svrhe, strah od samog sebe. Ako mene pitate, strah je najgora ljudska emocija. Strah paralizira, Strah smanjuje mogućnost rasuđivanja, djelovanja, radi od dobrih loše, od pametnih glupe, i od hrabrih-kukavice. Nitko od nas nije imun na strah, strah svi osjećamo, samo je pitanje kako se svatko od nas bori s njim. Grant Hill je izabrao da se bori do kraja. Jer, u strahu je najgori sam strah, a Grant Hill je bio dovoljno velik i dovoljno hrabar da to shvati.
Nisam ekspert po ovom pitanju, medicina nije moja struka, ali ću vam ipak reći da su Hillove povrede bile užasne. 4 godine je proveo po bolnicama, desetine operacija dovele su do toga da je mogao vrlo lako ostati bez noge. Dijagnoze su bile uglavnom pogrešne. Hill je proživljavao pravi pakao. Da stvari budu gore za njega, ne zadugo poslije njegovog odlaska, Pistonsi su postali prvaci. To je bila njemu obećana titula. Stvara se osjećaj da se svemir urotio protiv njega, a sudbina surovo umiješala svoje prste u sve to. Zar najveća nepravda na svijetu nije ta kada se dobrim ljudima događaju loše stvari?
Početak 5. sezone u Orlandu je konačno donio nešto pozitivno za Hilla. Nadljudski napori da se fizički i mentalno izađe iz povrede, konačno su urodili plodom. Hill nije bio onaj stari, niti će ikada biti, ali je uspio odigrati 65 utakmica u sezoni. Bilježio je prosječno 20 poena po utakmici, uz pristojan udio skokova i asistencija, sve praćeno odličnim postocima šuta. Hill je ponovno izabran na All-Star, navijači su prepoznali njegove napore, i sve vrijeme su ostali uz njega, ali joj. Povrede su se vratile, povrede prepona, a potom i hernije značile su novu seriju operacija.
Za vrijeme koje je Hill proveo u Orlandu, Tracy McGrady je postao ozbiljan superstar i ja i dalje ne mogu, a da se ne prepustim sanjarenju kakav bi to tandem bio i što bi sve Orlando uspio postići da se sudbina, ponovno, nije surovo poigrala s Grant Hillom.
Međutim, on ni tu nije stao. Potpisao je za Phoenix Sunse, i uprkos svim povredama iz prošlosti, uspio je vezati 4 kompletne sezone, u kojima je nekako bilježio prosječno 12 poena po utakmici i vodio Sunse do finala zapadne konferencije! 38-godišnji Grant Hill, maltene uništen povredama.. Pokušajmo shvatiti, poslije svega, kakav je to podvig. U rangu sa titulama, MVP nagradama..ma i mnogo više od toga.
Hill je odigrao još jednu sezonu u Clippersima, i tada kao najstariji igrač u ligi, objavio je završetak svoje karijere.
Što je Grant Hill mogao biti, da nije bilo svih nesretnih okolnosti, ostat će za nas misterija. Ipak, ja odbijam da gledam stvari kroz tu prizmu. Za mene je on nesumnjivi prvak, pobjednik i čovjek koji je svojim primjerom osvjetlio put milijunima ljudi sa sličnim problemima.
Jedna stara izreka nam kaže da nije bitno koliko puta padnemo, već koliko puta ćemo ustati i ponovno se boriti. Grant Hill je svaki put ustao, a danas na kraju karijere može ponosno stajati kao jedan od najvećih velikana u povijesti košarke.
Autor: Bodin Pokrajac
https://www.facebook.com/OldskulNBA/