Dražen Petrović rođen je 22. 10. 1964.u Šibeniku i jedan je od najboljih i najvažnijih europskih igrača svih vremena. Draženov stariji brat Aleksandar je krenuo košarkaškim stopama i uza sebe je uvijek imao svoga mlađeg brata koji ga je u svemu pratio i uvijek pokušavao biti poput njega. No s vremenom mali Dražen svojim upornim radom čak i zasjenjuje brata i već sa 15 godina uspijeva izboriti mjesto u prvom timu Šibenika koji je bio u prvoj ligi. Sa Šibenikom je dva puta nastupao u finalu Kupa Radivoja Koraća, ali su oba izgubili u finalu. U finalu doigravanja lige su pobijedili Bosnu zahvaljujući slobodnim bacanjima baš Dražena, ali im je titula oduzeta zbog, kako je rečeno, neregularnosti u suđenju.
Počeo je i nastupati za jugoslavensku reprezentaciju i 1982. je osvojio srebro na Europskom prvenstvu za juniore u Grčkoj.
Dani u Ciboni
Baš kao i Aleksandar nakon što je odslužio vojsku prešao je u Cibonu. U prvoj sezoni je Dražen igrao fantastično i u toj prvoj sezoni u dresu Cibone osvojio je ligu i kup Jugoslavije kao i titulu Europskih prvaka kada su svladali Real Madrid sa 87:78 u kojoj je Petrović postigao 39 poena. U dresu Cibone je osvajao još dvije euroske titule, a to je kada je u finalu protiv Žalgirisa postigao 22 poena i u Kupu pobjednika kupova gdje je Cibona pobijedila Scavolinija kojima je Dražen ubacio 28 poena.
Za vrijeme kad je igrao u Ciboni počeo je igrati za seniorsku jugoslavensku reprezentaciju i sa njom je osvojio 1984. treće mijesto na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Treće je mjesto osvojio i na Svjetskom prvenstvu 1986. kao i na Europskom prvenstvu 1987. u Grčkoj. Na Univerzijadi koja je održana u Zagrebu 1987. Petrović je sa jugoslovenskim timom osvojio zlato, a 1988. je u Seulu na Olimpijskim igrama osvojio srebro.
Za četiri godine igranja u Ciboni je imao prosjek od 38.7 poena u domaćim natjecanjima, a 33.8 na europskim natjecanjma, a osobni rekordi su čak 112 poena Olimpiji. Učinak mu je često bio između veličansvenih 40 i 60 poena što dokazuje njegovu dominaciju na terenu. U utakmici Kupa europskih prvaka postigao je 9 trica od čega 7 zaredom za ukupnih 45 poena i nevjerojatnih 25 asistencija. Tada je napokon zaključio da je postao predobar za Europu i da mu trebaju novi izazovi i 1986. su ga draftirali Portland Trail Blazersi, ali je ipak na kraju odlučio na još malo odgoditi odlazak u SAD i potpisao ugovor sa Real Madridom za 4 milijuna dolara.
Godina u Madridu
Nakon Cibone počeo je nositi dres kraljevskog kluba Reala iz Madrida. U prvoj i jedinoj sezoni nije uspio osvojiti prvo mjesto u ACB ligi jer je Barcelona bila prevelik zalogaj za Petrovića, ali im se Real odužio kad ih je pobijedio u borbi za naslov nacionalnog kupa. Petrović ih je predvodio i u Kupu pobjednika kupova gdje je postigao 62 poena u finalu protiv Snidera čime je izjednačio svoj rekord u postignutim poenima u europskim natjecanjima. Odličnim igrama u klupskim natjecanjima dodao je i zlatnu medalju sa Europskog prvenstva koje održano u Zagrebu na kojem je mlada jugoslavenska ekipa prošetala do titule. Dražen je proglašen na tom turniru najkorisnijim igračem, a bio je i drugi najbolji strijelac prvenstva. Na kraju sezone je odlučio otkupiti svoj ugovor sa Realom i odlazi preko Atlantika u Portland.
NBA karijera košarkaškog “Mozarta”
Prije dolaska u SAD pribojavao se male minutaže u Blazersima što se i obistinilo. Dražen se nije uklapao u igru Blazersa tako da je igrao samo 12 minuta u prosjeku i postizao 7.4 poena po utakmici. U sljedećoj sezoni je imao još manju minutašu i tako je odlučio tražiti od uprave Portlanda razmjenu koju je i dobio u razmjeni između tri kluba i tada je završio u Netsima. No unatoč svim problemima koji su ga pratili u Buenos Airesu je osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu.
Prelaskom u Netse postao je član perspektivne ekipe koju su činila dvojica igrača koji su najviše obećavala. Pribojavajući da se ne dogodi isto kao i u Portlandu počeo je igrati kako samo on zna. U prvoj sezoni u Netsima je imao minutažu od 20.5 minuta i davao je prosječno 12.6 poena u 43 utakmice. U prvoj cijeloj sezoni odigrao je očaravajuće i nije propustio nijednu utakmicu. Davao je prosječno 20.6 poena za 39.9 minuta po utakmici. Bio je najbolji bek šuter po postotku šuta i proglašen je najboljim timskim igračem. Sljedeću sezonu je odigrao još bolje gdje je postizao 22.3 poena po utakmici i imao je postotak šuta za 3 poena nevjerojatnih 45%. Mediji su ga odabrali za treću postavu u NBA te sezone, ali to što nije bio pozvan da igra na All-Star utakmici ga je razočaralo jer je smatrao da je zaslužio da zaigra i bio je jedini od 15 prvih strijelaca lige koji nije bio pozvan na All-Star utakmicu.
Te 1992. godine Hrvatska je prvi put kao nezavisna reprezentacija sudjelovala na Olimpijskim igrama. To se zbilo u Barceloni kada je hrvatska reprezentacija uspjela doći do finala i tamo se sastala sa prvim Dream Teamom koji su utakmicu dobili sa 32 poena razlike. Petrović srebrom nije bio potpuno zadovoljan, ali se taj uspjeh smatra jednim od najvećih, ako ne i najvećim uspjehom hrvatskog sporta općenito.
Smrt košarkaškog Mozarta
U ljeto 1993. nakon eliminacije od Cleveland Cavaliersa, Dražen se uputio u Poljsku da odigra kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Bio je razočaran stavom Netsa prema njemu te je razmišljao da napusti klub. Bio je razočaran ljubomornim suigračima kojima je smetalo to što je stranac, a zvijezda kluba i neproduživanjem njegovoga ugovora od strane uprave Netsa. Američkim novinarima je izjavio da odlučuje napustiti NBA te da se odlučuje na prelazak u Panathinaikos. No ipak tada se dogodila najveća moguća nesreća našem najboljem sportašu u tom trenutku. Poginuo je kao suvozač 7. 6. 1993. na autoputu A9 pokraj Ingolstadta. Prema izvještaju policije poginuo je u vozilu koje je u pokušaju izbjegavanja sudara sa kamionom zabilo se u zaštitnu ogradu te se tamo i zaustavilo. Jedino je Dražen poginuo, a njegova djevojka Klara je prošla sa tek malo jačim potresom mozga i bez opasnosti po život. Utvrđeno je da je vidljivost na putu bila slaba te da Dražen nije bio zavezan zaštitnim pojasom.
Grob Dražena Petrovića se nalazi na gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu.
Dan kada je poginuo bio je proglasen danom žalosti u Hrvatskoj te je dvorana Cibone preimenovana u dvoranu Dražena Petrovića. Od 1994. godine McDonaldsov trofej je nosio ime po Petroviću. Dražen je 2002. godine postao članom košarkaške Kuće slavnih. Goran Ivanišević je nakon svoje pobjede u Wimbeldonu odlučio svoju pobijedu posvetiti svome velikom prijatelju Petroviću, a na trinaestu godišnjicu smrti otvoren je Draženov memorijalni centar u Zagrebu gdje se neprestano prikazuju sva dostignuća najboljeg hrvatskog košarkaša ikada.
Ime: Dražen
Prezime: Petrović
Pozicija: Bek
Rođen: 22. 10. 1964 u Šibeniku
Visina: 196 cm
Težina: 91 kg
Igrao za: Šibenik, Cibonu, Real Madrid, Portland Trail Blazerse i New Jersey Netse
Draft: Potpisao ugovor sa Portland Trail Blazersima
Marin Vidović