Wednesday, June 29, 2022

ZADNJE OBJAVE

Legenda i čovjek koji je bio definicija uspjeha i životne radosti

Na današnji dan prije 29 godina napustio nas je velikan europske, svjetske i hrvatske košarke Dražen Petrović.

Za Dražena nije bilo praznovanja, sutra, prekosutra, zanimljivo je da je od malih nogu znao da je upravo sada pravi trenutak i da jedan propušteni trening nikada ne može nadoknaditi. Zahvaljujući disciplini, radu i strašću za košarkom ostavio je iza sebe istovremeno jednu od najljepših i jednu od najtužnijih košarkaških priča ikada ispisanih.

DISCIPLINA

Stojko Vranković, jedan od Draženovih najboljih prijatelja:

Prva stvar od koje treba krenuti jest da je bio veliki igrač, ali da je bio i izuzetno veliki radnik i iznimno discipliniran u svojem poslu. To kod nijednog igrača nisam vidio. Njegova radna etika je neponovljiva. Masu puta smo radili zajedno kada bismo došli kasno uvečer u hotel – zagrijavali bi se i sprintali hodnicima hotela, napravili standardnu kvotu trbušnjaka i ležnjaka, sklekova te istezanje. Sve u trajanju od pola sata do 45 minuta prije spavanja.

Aleksandar Petrović:

Kad je dosao u New Jersey, uzeo je profesionalnog trenera, koji mu je pomogao u prvoj sezoni. Kasnije je sam sebe pripremao, znao je o čemu se radi. Četrnaest tjedana utega, toliko je radio. Ne svaki dan, ali po programu koji nijednom nije izbjegao. Bez improvizacije. U zadnje tri-četiri godine, kompletno je sve promijenio, od bijelog mesa koje nikad nije jeo, do tjestenine. Točno se znalo koliko kalorija konzumira, ne znam kako bih to napisao, nemoguće je napisati koliki je Dražen bio profesionalac.

Jasenko Houra, Prljavo kazalište:

“Sjetim se kad sam ga ostavio jednom kasno navečer u hotelu Palace, u kojem je spavao, i vratio se sutradan ujutro, u sedam, dok je doručkovao. Pitao sam ga je li se tek probudio, na što mi je odgovorio da je odradio ‘futing’ od sedam kilometara. Onda smo otišli u dvoranu, gdje je opalio 200-300 šuteva, vratio se na odmor, a dok sam ja popodne spavao, on je imao još jedan trening prije nego što smo se navečer opet našli. Nisam mogao vjerovati.

RAD

U moru popularne psihologije koja manje-više promovira pozitivno razmišljanje i tezu “kako ćemo, lako ćemo”, vrlo često je izostavljena bitna stavka koja vrijedi u sportu i mnogim drugim djelatnostima, a to je da ako želiš uspjeh trebaš zapeti, trebaš raditi. Bez uloženog rada nema rezultata. Draženova radna etika bila je fascinantna, tako da ni slava ni sjedenje na klupi u Portlandu nisu poljuljali njegovu volju za radom i želju za igranjem. Ako radiš i imaš ciljeve, a uz to i znaš svoju vrijednost nema te prepreke, trenera, osobe koja te može zaustaviti, što je Dražen svojim primjerom dokazao.

Stojko Vranković:

“Od Dražena sam naučio mnogo toga.  Prvo, vjera u rad, rad i samo rad. On nije vjerovao u ništa drugo osim radu, niti talentu niti perspektivi, samo radu. To ga je stvorilo onakvim igračem. On je bio i za zafrkanciju i za izaći van, ali kada bi se krenulo raditi tu nije bilo zbora. Odradio je treninge uvijek najbolje što je mogao, a uz  to šutirao do besvijesti pa malo radio trbušnjake pa sklekove i tako svaki dan.

Recimo jedna od zanimljivijih anegdota. Krenemo iz Sarajeva autobusom i stignemo rano ujutro u Šibenik. Ja produžim za Zadar i pitam : “Di ćeš ti sad”, a on odgovori: “Idem ravno u dvoranu!” Kume, bilo je šest sati ujutro! “Pa dobro, tko će ti otvoriti dvoranu”, pitam ga ja, a on će sav sretan: “Imam ja ključ!” Tada bi šutirao do osam sati, vratio se doma, otuširao i krenuo u školu. Vjerovao je da kvalitetu možeš dokazati samo na parketu. Kod njega nije bilo prepucavanja po novinama, on je svoje pokazao na parketu svakome tko mu se suprotstavio. Takav čovjek i igrač više se nece roditi. U to sam sto posto siguran.”

Dražen Petrović:

“Treniram četiri do pet sati kad putujem. Na pripremama i više. Veliku pozornost poklanjam individualnoj taktici. Radim svakodnevno. Ne znam kao drugi rade, ja mislim da treniram dobro. Talent sam respektirao do 18. Nakon toga priklonio sam se radu. Rad me drži u trajanju.

“Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom”.

Rusmir Halilović:

“Dražen je najambiciozniji košarkaš kojeg sam sreo u svojoj karijeri, sve zadaće je radio 200 % i nastojao je biti ispred drugih.

Aleksandar Petrović:

Dražen je bio u pet klubova i dvije reprezentacije. Svi smo mi svjedoci i opjevani su Draženovi uspjesi. Međutim ja bi ovdje spomenuo one rijetke trenutke kada je Dražen udario u zid i svi bi se mi obični smrtnici tog trenutka predali, rekli da idemo natrag u Europu, idem tamo gdje sam bio najbolji. Međutim ne, on je nastavio raditi, još jače još više. Došao je do tradea u Netse. I Dražen je u završnoj, rekao bi, kruni te NBA karijere izabran u treću petorku NBA lige. To znaci među 15 najboljih svjetskih igrača.”

AMBICIJA

Dražen Petrović:

“Mnogo puta su me pitali odakle mi tolika volja, želja za treningom, glad za koševima kada sam u košarci sve postigao i kada nemam potrebe za novim dokazivanjem. Odgovor nije težak: dok igram košarku, želim biti najbolji.”

Dražen je uvijek htio više, krasila ga je velika ambicija i nevjerojatna motivacija i nije si dopustio da se zadovolji trenutnim uspjesima.  Ono dobro što je vidio na utakmicama i videovrpcama  ponavljao je nebrojeno puta.

Faruk Kulenović, trener:

“Bio je poput kompjutera. Iste pogreške nikad nije ponavljao. Također, bio je nevjerojatno pragmatičan – što mi treba, to uzimam, što mi ne treba, to odbacujem .

Zoran Čutura, višegodišnji suigrač iz Cibone i reprezentacije:

Bio je to čovjek i sportaš kojeg su tri stvari izrazito razlikovale od svih ostalih: ambicija, ambicija i ambicija. Iz toga, uz njegov urođeni talent proisteklo je i sve ostalo, od izuzetne radne etike do drugih kvaliteta kroz karijeru. Ne bi u NBA-u bilo ni Kukoča, ni Nowitzkog, ni Parkera, da nije bilo Dražena.”

Zoran Slavnić, trener:

“Dražen je bio nevjerojatan, kao riba u vodi. Kakva trema! Još te prve godine, kao klinac, stalno je gledao samo u mene kada ću ga ubaciti. Vrcao je, taj pogled, želja… Imao je toliko želje da uspije tako da nije imao ni vremena misliti o tremi. Jednostavno trema nije sastavni dio vrhunskih profesionalaca.

ŽIVOT 

”Košarka je moj život. Nikad neću prestati voljeti košarku.” 

El Grande

Proveo je samo jednu sezonu u Madridu i u tako kratkom periodu osvojio je Španjolce te su ga prozvali El Grande.

NEPOPUSTLJIV

”Šest ili sedam ujutro, nije važno. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavi stolice i driblam. I tako satima. I uživam.”

Svojoj Šibenci je ubacio u prvoj utakmici 56 poena

”Ne, nije mi teško. Uspomene su uspomene. Ljubav je ljubav, ali na terenu nikoga ne poznajem. Dat ću im opet budem li mogao.

„Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popustiš. Igrači sve čine da jedan drugoga dekoncentriraju. Ako se povučeš i ne uzvratiš, posao im je uspio. Ja im automatski odgovorim, pa im se to ne sviđa.”

O bivšoj državi nakon ukradene titule protiv Bosne:

”U Novi Sad ne idem, pa i da svi odlučite da ćete ići. Svoju zlatnu medalju nikome ne dam. Što se mene tiče, mi smo prvaci.”

Dino Rađa:

Dražen je broj jedan! Nitko u hrvatskoj košarci nije bio toliki pobjednik kao genijalni Dražen. Ne samo da je on za mene najbolji košarkaš, uvjeren sam da je on i najbolji europski košarkaš svih vremena.

Stojko Vranković:

“Bio je velika zvijezda, to nikada nije pokazivao i davao do znanja. Stravično uporan, velika volja za dokazivanjem i pobjedom. Bio je osoba u koju smo se svi ugledali. Bio je naš lider, naš kapetan.

POBJEDNIK

Dražen Petrović

Nitko nikada nije dobio sve utakmice. Što prije to shvatiš bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah.

Neven Spahija:

Primjetio sam kod Dražena stravičnu volju da uspije i da pobjedi. Igrači poput Slavnića, Kićanovića, Delibašića i Dalipagića bili su mu generalni uzor kao vrhunski sportaši.”

ENIGMA

Mnogima i dan danas nije jasno kako malo dijete može zavoljeti sport i ostati mu vjeran cijeloga života i pritom ne imati ambiciozne roditelje te uvijek biti najbolji i ne gubiti entuzijazam u radu i vjeru u sebe bez obzira na popularnost i životne  prepreke. Bez obzira što je bio vođa i primjer drugima, ostao je skroman i kao većina najboljih stručnjaka u svom polju nije to isticao i držao se visoko:

“Kod nas je svatko kapetan. Pogledajte petorku. Kukoč, Rađa, Stojko…Zar njima treba kapetan? Kapetansku ulogu shvaćam jedino da to znači da u svakom pogledu i u svakom trenutku budem primjer. Uvijek na najvišoj razini.”

Pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju.

Osim skromnosti i humanosti bio je i savjestan:

 “Boris Mutić, poznati sportski novinar, prišao mi je nakon povratka iz Turske gdje je pratio utakmicu Cibone i kazao da nikad u svojoj karijeri nije vidio sportaša koji poslije utakmice ide u svoju hotelsku sobu učiti i pripremati se za ispit dok ostali idu u disko slaviti pobjedu.” (Biserka Petrović)

Nakon što nas je napusto, mnogi su se dugo pitali “Zašto baš on?” Zanimljivo je da je 07.06.1983 izvadio osobnu iskaznicu koja je istekla točno na dan kada je poginuo, deset godina kasnije. Tako da je ostalo još jedno pitanje “Zar je moguće?”

TVRDOGLAV

“Što se naravi tiče, siguran sam da sam strahovito tvrdoglav. Nešto sto namjerim, za tim idem pa makar bilo i pogrešno, makar znam da sam pogriješio. Ali mislim da me ta tvrdoglavost dovela tamo gdje sam sada.”

RANORANIOC

Nije mu bilo teško rano se ustajati, prije škole bi išao u dvoranu šutirati i driblati, imao je nevjerojatnu motivaciju i želju za poboljšanjem i uspjehom u košarci.

ODGOVORAN

Ovo je posao u kojem nemaš pravo na loš dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. Igram za njih, istodobno za klub i sebe.

VJEČAN

Dražen je vječan, misao i sjećanje na njega nikad neće nestati, njegova životna priča nam svima može biti motivacija i zvijezda vodilja.

IDOL

Bio je idol i uzor mnogim generacijama, posebno najmlađima koji su na njegovom primjeru najbolje mogli vidjeti što je potrebno za uspjeh na nekom polju, težak rad, odricanje i znoj.

OSMIJEH

“S jednim milijunom dolara ili s pet, deset ili sto, opet možeš samo jednom dnevno ručati i večerati!”

Draženova rečenica s malo riječi i jako velikom porukom.

MOĆ PONAVLJANJA 

”Moramo ponoviti naslov europskog prvaka. Samo tako se pamte velike momčadi i veliki pobjednici.”

Milan Broćeta:

“U Grčkoj u Solunu temperatura 35 stupnjeva, imamo slobodan dan. Zovem Dražena da idemo na sladoled, a on mi kaže:

Slobodan je dan, ali mogli bismo prvo u dvoranu da odradim šuterski trening pa da onda odemo na sladoled.

U dvorani sam ga upitao:

Zašto 300 šuteva?, a on mi je u trenutku krajnje samoiskrenosti ponudio kratak i jasan odgovor: “Mislim da nisam rođena ruka.”

ZAGREB 

“Prevagnula su tri razloga: studij prava, izazov u Kupu prvaka i želja da igram s bratom.”

”Svi su me tražili, cijela liga. No, od prvog dana za mene je postojala samo Cibona.”

Mihovil Nakić, Draženov suigrač u Ciboni

”Dražen je bio sinonim za ljubav prema košarci i fanatičan pristup radu. Bio je rođeni pobjednik. On je svaku momčad činio boljom. Ono što je Ciboni donio Krešo Ćosić na državnom nivo kad je došao u Zagreb, isto to nam je donio Dražen, ali na europskoj razini. S njim u momčadi smo bili nepobjedivi. Bio je toliko dobar da je već za života postao legenda, a sve ono što se dalje dogodilo, ona bizarna nesreća, ne znam što bih rekao. Tragedija.

Sjećam se kad smo s Cibonom dolazili u Tel Aviv, a posebice u Madrid. To je bilo nevjerojatno. On im je bio noćna mora. Mrzili su ga, ali u onom pozitivnom smislu, užasno su ga se bojali. I navijači i igrači. Real mu je bio posebna mušterija. Mislim da nije bilo utakmice u kojoj im nije utrpao barem 35 poena.”

KONKURENCIJA

“Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popustiš. Igrači sve čine da jedan drugoga dekoncentriraju. Ako se povučeš i ne uzvratiš, posao im je uspio. Ja im automatski odgovorim, pa im se to ne sviđa.”

Neven Bertičević:

“Njemu nije trebalo puno da se napali na nekoga.Toliko je bio zaljubljen u košarku da bi sivom vragu zabio 100 poena ako je mogao i nije ga bilo briga protiv koga igra.“

ALTERNATIVA

”Ako ne mogu igrati u Portlandu, mogu negdje drugdje. Za mladog igrača nema ništa opasnije od sjedenja na klupi. Uvijek sam provodio daleko više vremena u igri nego na klupi. To je sretna strana moje karijere. Nikakav trening ne može nadomjestiti ono što se stekne stalnim igranjem. Više nemamo što da kažemo. Ni Adelman meni, ni ja njemu. Moram otići da bih dokazao koliko vrijedim. Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi. Neću ni u Portlandu. Pa makar bili prvaci. Ako moram otići u najslabiju ekipu, idem. Ovaj put samo s igračkim garancijama.

TRI

Dražen Petrović je u New Jersey Netsima nosio dres s brojem tri, koji je nakon njegove tragične smrti umirovljen. U Šibeniku je živio na adresi Ulica Petra Preradovića 3, a bio je jedan od najboljih NBA šutera za tri poena. Broj tri je imao zanimljivu i veliku simboliku u njegovom životu.

Pokojni Dražen Petrović je trenirao i igrao sport koji je volio, ne zato što je to bilo moderno i zato što to drugi rade, on je vrijedno radio i borio se protiv vjetrenjača i životnih prepreka, a svaki uloženi trud dao mu je rezultat. Dokaz njegove ispunjenosti životom i osobnog zadovoljstva bio je Draženov prepoznatljiv osmijeh. Danas, kada ljudi žive u najboljim mogućim uvjetima od kada postoji čovječanstvo, nestvarno je koliko je ljudi kronično nesretno, koliko vremena troše na sve moguće brige svijeta osim one najbitnije, kako kvalitetno i sretno živjeti.

Nešto takvo nije bilo dio Draženovog životnog poziva i identiteta, on je bio koncentriran na rad i na svoje ciljeve, nije ga bilo briga što drugi misle i rade, on je svoju kvalitetu dokazivao na terenu, bio je u svemu poseban. Ono što je već kao jako mlada osoba shvatio je zapravo ono što mnogi tijekom cijelog svog života ne shvate, a to je da te novac i materijalna dobra neće učiniti sretnim, već tvoji uspjesi, ostvareni ciljevi, iskustva te vrijeme provedeno u dobrom i kvalitetnom društvu.

Prošlo je jako puno vremena, no i dalje je nevjerovatno i za mnoge fascinantno da je gotovo uvijek bio nasmijan, jednostavno Dražen je definicija uspjeha i životne radosti.

- Advertisement -
- Advertisement -

Latest Posts

NE PROPUSTITE