CEDRIC “CORNBREAD” MAXWELL: “Čovjek iz sjene”

Kad je 2004. godine Pistons Chauncey Billups bio izabran za MVP-a NBA Finala, za mnoge je taj izbor bio veliko iznenađenje. Taj naslov je kroz povijest bio namijenjen najboljima od najboljih. Pogledajte samo ta imena; West, Reed, Jabbar, Chamberlain, Havlicek, Barry, Walton, Unseld, Magic, Bird, M.Malone, Worthy, Thomas, Jordan, Olajuwon, Duncan, O’Neal , sve su to odreda TOP 50, Halle of Fame igrači. Jo-Jo White, Dennis Johnson i Joe Dumars također su bili igračine, višestruki all-star igrači. No na tom popisu jedno ime bije u oči. Finals MVP 1981. – Cedric Maxwell.

Tko je sad on? Neki će se sjetiti «Mad Maxa» Maxwella iz Rocketsa, ali on se zvao Vernon. No oni koji su imali priliku gledati koju utakmicu legendarnih Celticsa iz prve polovice 80-tih znaju o kome je riječ.

Cedric Maxwell, rođen 21.11. 1955. bio je ključan čovjek u osvajanju NBA naslova 1981. i 1984. Nakon odlične NCAA karijere (All-American kao senior), ovaj 203cm visoki krilni igrač bio je izaban kao 12.pick drafta 1977 od strane Celticsa. Nakon što je prvu sezonu većinom proveo na klupi promatrajući veterane Havliceka, Cowensa, Binga i Whitea, Maxwell sljedeće sezone eksplodira i sa 19,0 koševa i 9,9 skoka najbolji je igrač Celticsa. Uz to, predvodi cijelu ligu sa 58,4% šuta iz igre. Sljedeće godine dolazi Bird i Maxwellova uloga se mijenja. Od sjajnog napadaća i skakača postaje polako izvrstan obrambeni, all-around igrač, savršen komplement Larryu. I te sezone predvodi ligu sa 60,9% šuta iz igre, najviše od svih Celticsa u povijesti, također i all-time rekord za krilnog igrača. Sljedeće godine dolaze Parish i McHale. Upravo je Maxwell taj koji Parishu daje legendarni nadimak “Chief“.

U Finalu Istoka sjajno parira legendarnom Juliusu Ervingu, a u finalu protiv Houston Rocketsa Mosesa Malonea pruža najbolje partije karijere. Nakon slabe prve dvije partije u kojima je igru Celticsa nosio Bird, Maxwell se budi i ključan je čovjek u trečoj (19p i 10s), četvrtoj (24p i 14s), ključnoj petoj (28p i 15s) i završnoj šestoj (19p, 5s i 6a). Nakon svega bio je izabran za MVP-a Finalne serije, serije gdje su igrali Bird, Malone, Parish, Archibald, Murphy. Cedric je i sljedeće tri godine standardni član startne petorke Celticsa (McHale je tada bio ključni šesti igrač). 1984. je ponovo velika godina za Maxwella. U playoffu Maxwell ponovo dokazuje da je igrač koji je to bolji što je ulog veći i koji je spreman prihvatiti svaku ulogu koju mu trener namijeni. Najprije je u odlučujućoj sedmoj utakmici protiv Knicksa obrambeno briljantan zakočivši legendarnog Bernarda Kinga, da bi u velikom finalu protiv velike generacije Lakersa ponovo podigao svoju igru na višu razinu.

Kad je finalna serija došla do odlučujuće sedme utakmice u Boston Gardenu, Pat Riley se sjeća: «Na izlasku iz svlačionica čuli smo Maxwellov poklič suigračima; «Bez straha, uskočite k meni, ja ću vas nositi»». I nosio je, ponovo je bio ključan čovjek, 24 koša, 8 skokova i 8 asistencija, usput zaustavivši Jamesa Worthya. Sljedeća sezona mu je zadnja u Bostonu, biva mijenjan u Clipperse za velikog Billa Waltona. Nakon sezone i pol u Clippersima i sezone i pol u Rocketsima umirovljuje se 1988. u 33. godini života sa 10.465 koševa u 835 utakmica, 12,5 u prosjeku. Boston Celticsi su mu se za njegova herojstva u 80-tima odužili tako što su 2004. umirovili njegov #31 dres, koji sada visi pod svodovima najtrofejnije NBA momčadi zajedno s ostalim legendama «Kelta».