Devet dana s Draženom: Našem Kapetanu je bila čast igrati za reprezentaciju

REPREZENTACIJA HRVATSKE I BIVŠE JUGOSLAVIJE

Dražen je s reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske osvojio ukupno sedam medalja, dva zlata (jedno s EP i jedno sa SP), dva srebra (s OI) i tri bronce (jedno s OI, jedno sa SP i jedno s EP).

Prvu utakmicu za A reprezentaciju Jugoslavije Dražen je odigrao 21. lipnja 1982. u prijateljskoj utakmici s Italijom. Prvo seniorsko EP je odigrao u Francuskoj 1983. kad su bili tek sedmi, godinu dana kasnije na OI u Los Angelesu 1984. osvojio je broncu. 1986. osvojio je broncu na SP u Španjolskoj, 1987. broncu na EP u Grčkoj. 1988. na OI u Seoulu osvojio je srebrnu medalju. 1989. osvojio je zlato na EP u Zagrebu. 1990. na SP u Buenos Airesu osvaja zlato. 1992. na OI u Barceloni osvaja srebro. Dražen je jedino propustio EP 1991. u Rimu kako bi se što bolje pripremio za nadolazeću NBA sezonu, i zbog toga mu ništa ne treba zamjerati, Dražen je treću NBA sezonu želio dočekati potpuno spreman.

Najbolju igru na jednom prvenstvu pružio je 1989. na EP u Zagrebu. Tada je bio briljantan. Tadašnja reprezentacija Jugoslavije se prošetala do zlata, a Dražen je na svakoj utakmici bio blizu triple-doublea. U finalu protiv Grčke (98:77) ubacio je 28 poena uz 12 asistencija. Ukupno je na turniru zabio 150 poena na 5 utakmica – drugi najbolji strijelac, trice je gađao 16-23 (70 posto), šut iz igre 76 posto. Sa 30 asistencija bio je prvi na prvenstvu. Naravno, proglašen je za najboljeg igrača prvenstva. Jednostavno neponovljivo!

Jedno od najvećih Draženovih razočaranja sigurno je i poraz od SSSR-a u polufinalu SP 1986., 50 sekundi prije kraja Jugoslavija je vodila 9 razlike, a onda su Rusi pogodili tri trice i odveli utakmicu u produžetak gdje su i pobijedili.

NEZABORAVNA BARCELONA 1992.

Nakon sezone 1991/92. Dražen je kao kapetan hrvatske reprezentacije sudjelovao na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje se okitio srebrnom medaljom zlatnog sjaja. U polufinalu protiv ZND-a devet sekundi prije kraja Dražen pogađa dva slobodna bacanja i odvodi nas u finale protiv Dream Teama.

I kad smo ušli u finale i kad su se svi naši reprezentativci predali, jedino je Dražen vjerovao da se možemo nositi s Dream Teamom. Uvjerljivo smo izgubili, a Dražen je zabio najviše u finalu, 24. Dražen je na OI 1992. igrao na poziciji playmakera, na tom turniru prosječno je zabijao 24,6 poena, 3,1 asista, 1,9 skokova uz šut iz igre 49,2 posto.

Niti nepunih mjesec dana nakon posljednje utakmice koju je odigrao za New Jersey Netse u play-offu 1993., zajedno s hrvatskom reprezentacijom zaputio se u poljski Wroclaw, na kvalifikacije za EP. Draženu ništa nije bilo teško, pa tako ni igranje za Hrvatsku na kvalifikacijama za EP, mi bi se i bez njega plasirali na EP, ali Dražen je i na tom kvalifikacijskom turniru želio igrati. I dok danas neke zvjezdice odbijaju igrati za Hrvatsku, Draženu kao istinskoj superzvijezdi ništa nije bilo teško. U Wroclawu je i odigrao posljednju utakmicu u prekratko završenom životu, to je bilo 6. lipnja 1993. protiv Slovenije, zabio je 30 poena uz 3 trice. Posljednji poen zabio je s linije slobodnih bacanja.

U 40 utakmica u hrvatskom dresu postigao je 1002 poena – 25,1 u prosjeku. Najviše je zabio Estoniji, 48 – 31. svibnja 1993. Draženu je bila čast igrati za reprezentaciju, reprezentacija mu je bila svetinja.