Za Dražena nije bilo praznovanja, sutra, prekosutra, zanimljivo je da je od malih nogu znao da je upravo sada pravi trenutak i da jedan propušteni trening nikada ne može nadoknaditi. Zahvaljujući disciplini, radu i strašću za košarkom ostavio je iza sebe istovremeno jednu od najljepših i jednu od najtužnijih košarkaških priča ikada ispisanih.
Dražen Petrović:
“Ako hoćeš biti netko, moraš vježbati dva puta dnevno. Ustajem uvijek u šest, šest i četvrt pa od šest i pol do početka nastave vježbam u dvorani. Sam pucam, driblam. No uvečer je zajednički trening. Od objeda do treninga učim.“
“Što se naravi tiče, siguran sam da sam strahovito tvrdoglav. Nešto sto namjerim, za tim idem pa makar i pogrešno, makar znam da sam pogriješio. Ali mislim da me je upravo tvrdoglavost dovela ovamo gdje sam sada.”
ENIGMA
Mnogima i dan danas nije jasno kako malo dijete može zavoljeti sport i ostati mu vjeran cijeli život i pritom ne imati ambiciozne roditelje te uvijek biti najbolji, ne gubiti entuzijazam u radu i vjeru u sebe bez obzira na popularnost i životne prepreke. Bez obzira što je bio vođa i primjer drugima ostao je skroman i kao većina najboljih stručnjaka u svom polju nije to isticao i držao se visoko:
“Kod nas je svatko kapetan. Pogledajte petorku. Kukoč, Rađa, Stojko… Što njima treba kapetan? Kapetansku ulogu shvaćam jedino da to znači da u svakom pogledu i u svakom trenutku budem primjer. Uvijek na najvišoj razini.”
Pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju.
Osim skromnosti i humanosti bio je i savjestan:
“Boris Mutić, poznati sportski novinar, prišao mi je nakon povratka iz Turske gdje pratio utakmicu Cibone i kazao da nikad u svojoj karijeri nije vidio sportaša koji poslije utakmice ide u svoju hotelsku sobu učiti i pripremati se za ispit dok ostali idu u disko slaviti pobjedu.” (Biserka Petrović).
Nakon što nas je napusto, mnogi su se dugo pitali “Zašto baš on?”. Zanimljivo je da je 07.06.1983 izvadio osobnu iskaznicu koja je istekla točno na dan kada je poginuo deset godina kasnije. Tako da je ostalo još jedno pitanje “Zar je moguće?”.
DISCIPLNA
Stojko Vranković, jedan od Draženovih najboljih prijatelja:
“Prva stvar od koje treba krenuti jest da je bio veliki igrač, ali da je bio i izuzetno veliki radnik i iznimno discipliniran u svojem poslu. To kod nijednog igrača nisam vidio. Njegova radna etika je neponovljiva. Masu puta smo radili zajedno kada bismo došli kasno uvečer u hotel – zagrijavali bi se i sprintali hodnicima hotela, napravili standardnu kvotu trbušnjaka i ležnjaka, sklekova te istezanje. Sve u trajanju od pola sata do 45 minuta prije spavanja.“
Aleksandar Petrović:
“Kad je dosao u New Jersey, uzeo je profesionalnog trenera, koji mu je pomogao u prvoj sezoni. Kasnije je sam sebe pripremao, znao je o čemu se radi. Četrnaest tjedana utega, toliko je radio. Ne svaki dan, ali po programu koji nijednom nije izbjegao. Bez improvizacije. U zadnje tri-četiri godine, kompletno je sve promijenio, od bijelog mesa koje nikad nije jeo, do tjestenine. Točno se znalo koliko kalorija konzumira, ne znam kako bih to napisao, nemoguće je napisati koliki je Dražen bio profesionalac.“
Jasenko Houra, Prljavo kazalište:
“Sjetim se kad sam ga ostavio jednom kasno navečer u hotelu Palace, u kojem je spavao, i vratio se sutradan ujutro, u sedam, dok je doručkovao. Pitao sam ga je li se tek probudio, na što mi je odgovorio da je odradio ‘futing’ od sedam kilometara. Onda smo otišli u dvoranu, gdje je opalio 200-300 šuteva, vratio se na odmor, a dok sam ja popodne spavao, on je imao još jedan trening prije nego što smo se navečer opet našli. Nisam mogao vjerovati.“
RAD
U moru popularne psihologije koja manje-više promovira pozitivno razmišljanje i tezu “kako ćemo, lako ćemo”, vrlo često je izostavljena bitna stavka koja vrijedi u sportu i mnogim drugim djelatnostima, a to je da ako želiš uspjeh trebaš zapeti, trebaš raditi. Bez uloženog rada nema rezultata. Draženova radna etika bila je fascinantna, tako da ni slava ni sjedenje na klupi u Portlandu nisu poljuljali njegovu volju za radom i želju za igranjem. Ako radiš i imaš ciljeve, a uz to i znaš svoju vrijednost nema te prepreke, trenera, osobe koja te može zaustaviti, što je Dražen svojim primjerom dokazao.
Stojko Vranković:
“Od Dražena sam naučio mnogo toga. Prvo, vjera u rad, rad i samo rad. On nije vjerovao u ništa drugo osim radu, niti talentu niti perspektivi, samo radu. To ga je stvorilo onakvim igračem. On je bio i za zafrkanciju i za izaći van, ali kada bi se krenulo raditi tu nije bilo zbora. Odradio je treninge uvijek najbolje što je mogao, a uz to šutirao do besvijesti pa malo radio trbušnjake pa sklekove i tako svaki dan.
Recimo jedna od zanimljivijih anegdota. Krenemo iz Sarajeva autobusom i stignemo rano ujutro u Šibenik. Ja produžim za Zadar i pitam : “Di ćeš ti sad”, a on odgovori: “Idem ravno u dvoranu!” Kume, bilo je šest sati ujutro! “Pa dobro, tko će ti otvoriti dvoranu”, pitam ga ja, a on će sav sretan: “Imam ja ključ!” Tada bi šutirao do osam sati, vratio se doma, otuširao i krenuo u školu. Vjerovao je da kvalitetu možeš dokazati samo na parketu. Kod njega nije bilo prepucavanja po novinama, on je svoje pokazao na parketu svakome tko mu se suprotstavio. Takav čovjek i igrač više se nece roditi. U to sam sto posto siguran.“
Dražen Petrović:
“Treniram četiri do pet sati kad putujem. Na pripremama i više. Veliku pozornost poklanjam individualnoj taktici. Radim svakodnevno. Ne znam kao drugi rade, ja mislim da treniram dobro. Talent sam respektirao do 18. Nakon toga priklonio sam se radu. Rad me drži u trajanju.“
“Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom”.
Rusmir Halilović:
“Dražen je najambiciozniji košarkaš kojeg sam sreo u svojoj karijeri, sve zadaće je radio 200 % i nastojao je biti ispred drugih.“
Aleksandar Petrović:
“Dražen je bio u pet klubova i dvije reprezentacije. Svi smo mi svjedoci i opjevani su Draženovi uspjesi. Međutim ja bi ovdje spomenuo one rijetke trenutke kada je Dražen udario u zid i svi bi se mi obični smrtnici tog trenutka predali, rekli da idemo natrag u Europu, idem tamo gdje sam bio najbolji. Međutim ne, on je nastavio raditi, još jače još više. Došao je do tradea u Netse. I Dražen je u završnoj, rekao bi, kruni te NBA karijere izabran u treću petorku NBA lige. To znaci među 15 najboljih svjetskih igrača.“
AMBICIJA
Dražen Petrović:
“Mnogo puta su me pitali odakle mi tolika volja, želja za treningom, glad za koševima kada sam u košarci sve postigao i kada nemam potrebe za novim dokazivanjem. Odgovor nije težak: dok igram košarku, želim biti najbolji.”
Dražen je uvijek htio više, krasila ga je velika ambicija i nevjerojatna motivacija i nije si dopustio da se zadovolji trenutnim uspjesima. Ono dobro što je vidio na utakmicama i videovrpcama ponavljao je nebrojeno puta.
Faruk Kulenović, trener:
“Bio je poput kompjutera. Iste pogreške nikad nije ponavljao. Također, bio je nevjerojatno pragmatičan – što mi treba, to uzimam, što mi ne treba, to odbacujem .“
Zoran Čutura, višegodišnji suigrač iz Cibone i reprezentacije:
“Bio je to čovjek i sportaš kojeg su tri stvari izrazito razlikovale od svih ostalih: ambicija, ambicija i ambicija. Iz toga, uz njegov urođeni talent proisteklo je i sve ostalo, od izuzetne radne etike do drugih kvaliteta kroz karijeru. Ne bi u NBA-u bilo ni Kukoča, ni Nowitzkog, ni Parkera, da nije bilo Dražena.”
Zoran Slavnić, trener:
“Dražen je bio nevjerojatan, kao riba u vodi. Kakva trema! Još te prve godine, kao klinac, stalno je gledao samo u mene kada ću ga ubaciti. Vrcao je, taj pogled, želja… Imao je toliko želje da uspije tako da nije imao ni vremena misliti o tremi. Jednostavno trema nije sastavni dio vrhunskih profesionalaca.“
POBJEDNIK
Dražen Petrović
”Nitko nikada nije dobio sve utakmice. Što prije to shvatiš bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah.”
Neven Spahija:
“Primjetio sam kod Dražena stravičnu volju da uspije i da pobjedi. Igrači poput Slavnića, Kićanovića, Delibašića i Dalipagića bili su mu generalni uzor kao vrhunski sportaši.”
Dino Rađa:
“Dražen je broj jedan! Nitko u hrvatskoj košarci nije bio toliki pobjednik kao genijalni Dražen. Ne samo da je on za mene najbolji košarkaš, uvjeren sam da je on i najbolji europski košarkaš svih vremena.“
Stojko Vranković:
“Bio je velika zvjezda, to nikada nije pokazivao i davao do znanja. Stravično uporan, velika volja za dokazivanjem i pobjedom. Bio je osoba u koju smo se svi ugledali. Bio je naš lider, naš kapetan.“
OSMIJEH
“S jednim milijunom dolara ili s pet, deset ili sto, opet možeš samo jednom dnevno ručati i večerati!“
Draženova rečenica s malo riječi i jako velikom porukom.
Dražen Petrović je trenirao i igrao sport koji je volio, ne zato što je to bilo moderno i zato što to drugi rade, on je vrijedno radio i borio se protiv vjetrenjača i životnih prepreka, a svaki uloženi trud dao mu je rezultat. Dokaz njegove ispunjenosti životom i osobnog zadovoljstva bio je Draženov prepoznatljiv osmijeh. Danas, kada ljudi žive u najboljim mogućim uvjetima od kada postoji čovječanstvo, nestvarno je koliko je ljudi kronično nesretno, koliko vremena troše na sve moguće brige svijeta osim one najbitnije, kako kvalitetno i sretno živjeti.
Nešto takvo nije bilo dio Draženovog životnog poziva i identiteta, on je bio koncentriran na rad i na svoje ciljeve, nije ga bilo briga što drugi misle i rade, on je svoju kvalitetu dokazivao na terenu, bio je u svemu poseban. Ono što je već kao jako mlada osoba shvatio je zapravo ono što mnogi tijekom cijelog svog života ne shvate, a to je da te novac i materijalna dobra neće učiniti sretnim, već tvoji uspjesi, ostvareni ciljevi, iskustva te vrijeme provedeno u dobrom i kvalitetnom društvu.
Prošlo je jako puno vremena, no i dalje je nevjerojatno i za mnoge fascinantno da je gotovo uvijek bio nasmijan, jednostavno Dražen je definicija uspjeha i životne radosti.