Jason Kidd: “NBA legenda koja je na parketu bila doslovno svemoguća”

Nalazimo se na kraju pete utakmice finala NBA lige, Mavericksi vodi 102:100 na 1:30 minuta prije kraja. Pred njima je mogućnost osiguranja pobjede. Naravno da se traži Dirk Nowitzki, ali Udonis Haslem igra odličnu obranu na Dirkulesu, te on ne dolazi do lopte. Vrijeme otkucava, Jason Terry prodire i mora donijeti odluku, a Kidd je otvoren na šutu. Na tri sekunde do kraja, Kidd dobiva loptu. Treba napomenuti: Kidd je dugo bio poznat kao “Ason” jer je katastrofalno šutirao. Tijekom prvih 13 sezona imao je loš postotak šuta za tri poena (tek 33 posto). Kasnije se poboljšao – od 2007. Kidd je puno bolje šutirao, iako je u sezoni 2010/11 “gađao” samo 34 posto.

Međutim, ovo nije bio samo šut za tri, već potencijalno najvažniji šut u njegovoj karijeri – i možda zadnja prilika da on ipak osvoji dugoočekivanu NBA titulu koja mu je tako dugo bila uskraćena. Neki drugi igrač ovdje bi sigurno bio u nedoumici, ali Kidd ne.

Uhvatio je loptu, šutnuo i pogodio. To je trebao biti pretposljednji čavao u “lijes” Miami Heata, a otprilike minutu kasnije Terry rješava pitanje pobjednika. U šestoj utakmici, Mavericksi su dovršili posao i odnijeli pobjedu u jednom od uzbudljivijih finala u NBA povijesti – a današnji slavljenik Kidd je završio karijeru na najbolji mogući način.

Kidd je najpoznatiji po nevjerojatnim asistencijama te će ga većina ljudi po tome i pamtiti (samo je John Stockton “podijelio” više asistencija nego on), a gotovo nitko u NBA povijesti nije pokazao takvu preciznost, ali i kreativnost i šarm kao playmaker. Međutim, više od “generala parketa”, Kidd je sebe definirao kao pobjednika, zbog čega njegov šut u petoj utakmici finala protiv Miamija na kraju nikoga nije trebao iznenaditi.

Barem po njegovom mišljenju.

Moj je stav uvijek bio: Ako moram riješiti utakmicu šutom, ja ću to i učiniti. Uvijek sam mislio da mogu napraviti sve što momčad treba od mene, rekao je Kidd kasnije u filmu The Undefeated. Ali želio sam se koncentrirati prije svega na svoje glavne moći.

Kidd je zapravo dugi niz godina bio jedan od najlošijih razigravača po pitanju učinkovitosti, no Kidd je definicija nesebičnog igrača na parketu, njegovi suigrači su ga voljeli jer ih je poput Stevea Nasha uvijek stavljao u savršenu poziciju, a “služio” je mnoštvu prosječnih NBA profesionalaca s visokim ugovorima vrijednim milijunima dolara.

Kidd je tijekom godina sa svim trenerima imao odličan odnos, uključujući Ricka Carlislea u Dallasu, ali je ipak čak tri puta trejdan, jednom čak i usred vrhunca karijere. Na početku njegove karijere, obećavajući trio Mavsa, on, Jimmy Jackson i Jamal Mashburn navodno su se posvađali zbog R&B pjevačice Toni Braxton (iako je Kidd ovu glasinu demantirao).

Na terenu je Kidd bio superzvijezda, sjajni razigravač, možemo reći i veliki majstor u fastbreaku, pravi genij kada je u pitanju košarkaška inteligencija.

Istodobno, bio je nevjerojatno loš šuter (NBA karijera: 40 posto FG) te je podsjećao na razigravače iz 50-ih i 60-ih. Kao jedan od rijetkih igrača u NBA povijesti, Kidd je morao dominirati parketom bez velike šuterske sposobnosti. To govori o njegovom sjaju u svim ostalim segmentima igre, a to je zapravo uspio činiti mnogo godina. Teško je objasniti koliko su bila nevjerojatna dva finala u kojima su Netsi igrali. Gruba usporedba mogu biti Cavsi iz sezone 06/07, gdje osim mladog LeBrona Jamesa nijednog igrača nisu mogli nazvati zvijezdom. Za razliku od LeBrona, Kidd je ipak promašio potez koji bi mu potpuno promijenio karijeru. U ljeto 2003. Kidd je imao priliku to učiniti. Bio je slobodan agent, a aktualni prvak San Antonio još nije bio potpuno uvjeren u sposobnosti mladog Tonyja Parkera. Obje strane su se sastale i dogovarale, a na kraju sastanka Kidd se i zapravo složio – ali na povratku je ponovno promislio i umjesto toga produžio s New Jerseyjem.

Mislio sam da ću postati Spurs. Bio sam s njima i pristao sam, prisjetio se Kidd kasnije. Ponekad i dalje imam noćne more zbog toga. Mogao sam tamo osvojiti dvije ili tri NBA titule.

Spursi su osvojili još tri naslova s ​​Parkerom, 2005., 2007. i 2014. U prosincu 2004. Vince Carter je bio je prva legitimna zvijezda uz Kidda, dok je Nash svoj vrhunac doživio u Phoenixu s dvije MVP nagrade, činilo se kako je Kiddovo vrijeme brzo prolazilo usprkos još uvijek visokoj razini igre.

U tom trenutku više nije bilo sumnje da će Kidd biti Hall of Famer, početkom 2008. bio je već desetostruki All-Star, pet puta je predvodio ligu u asistencijama, bio je Rookie of the Year, pet puta u All-NBA prvoj momčadi i devet puta u All-Defence momčadi. A ipak je nešto nedostajalo.

Kidd nije imao naslov, a uspjeh s Netsima gotovo je brzo zaboravljen. S 49 pobjeda koje je New Jersey ostvario kao finalni tim 2003. godine, oni bi na zapadu zauzeli sedmo mjesto i drugo na istoku.

Kruna je, dakle, došla (a vjerojatno ne bi ni došlo do nje da nije bilo superzvijezda i franšize u Dallasu koji su bili jednako očajni) 2011. godine u dresu Dallasa. Mavsi su također izgubili NBA finale 2006. protiv Miamija, nakon vodstva od 2:0 u finalu. Imali su još uvijek jednog od najboljih igrača lige u Dirku Nowitzkom, ali su bili u lošem stanju nakon ispadanja u prvom krugu doigravanja 2007. godine protiv outsajdera Golden Statea.

Dallas je želio nešto promijeniti i naišao je na igrača koji je profesionalnu karijeru započeo u njihovom dresu 1994. godine, ali već su ga trejdali na Božić 1996. godine. Paketom koji je uključivao dva picka prvog kruga, Devina Harrisa i Keitha Van Horna, Dallas je vratio “sina razmetnog” u svoje redove u veljači 2008., čime je postavio temelj uspjehu 2011. godine.

Jason Kidd: savršen partner za Dirka Nowitzkog
Nije sve funkcioniralo odmah – Kidd je nekoliko puta ušao u sukob s Averyjem Johnsonom i Carlisleom, ali tada više nije bio prva violina momčadi i morao se prilagoditi. Odlično se dopunjavao s Nowitzkim na parketu.

Bilo je lako. Imate igrača koji voli probijati i jednog koji voli šutirati, rekao je Kidd kasnije o njihovoj suradnji.

Kad je Kidd došao, igra je postala puno lakša, rekao je Nowitzki. Opet sam se zabavljao u igri, više smo trčali, imao sam otvorenih šuteva. Gleda stvari prije nego što se dogode, pa probije kad još niste otvoreni. Tada pass uvijek dolazi u pravom trenutku.

Nowitzki i Kidd su trebali jedno drugo i činili su se boljim. Sve se finaliziralo u doigravanju 2011. – a Kidd je još jednom mogao pokazati što ga čini toliko posebnim kao košarkaša. Više nije bio vrhunski sportaš kakav je bio kad je bio mlad, rijetko je prodirao. Ali još je mislio kako je njegova igra bolja od igre drugih igrača.

To se pokazalo protiv Lakersa kada je “izludio” Kobea Bryanta svojim brzim rukama u obrani, a iskazao se osobito u velikom NBA finalu, gdje je također imao nekoliko najvažnijih obrambenih poteza protiv LeBrona i Dwyanea Wadea.

Kidd je 2011. godine postao najstariji razigravač u petorci šampionske momčadi u povijesti NBA lige.

Bilo je to ostvarenje snova, rekao je Kidd nakon svoje 17 sezone. Moji suigrači zaslužuju svaku pohvalu. Drago mi je što sam bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.