Clyde The Glide: Veliki gospodin na košarkaškom terenu koji je motivirao i hvalio pokojnog Dražena Petrovića

Legenda Portland Trail Blazersa i Houston Rocketsa Clyde Drexler bio je jedan od najboljih bekova svoje generacije, a u 15 odigranih NBA sezona Drexler je pokazao da je sjajan all-around igrač. Na početku karijere bio je najpoznatiji po spektakularnim zakucavanjima.

Gospodin na košarkaškom terenu
Clyde Drexler rođen je 22. lipnja 1962. u New Orleansu u saveznoj državi Louisiana. Kad je imao tri godine s majkom Eunice Scott preselio se u Houston. Clydeov otac James Drexler odavno je prestao biti faktor u Clydeovom životu. Clyde je doživio sudbinu mnogih NBA igrača koje su njihovi očevi napustili te su ih odgajale samohrane majke. Clydeova majka Eunice odgajala je sedmero djece.

“Ona nam je bila i majka i otac,” rekao je Clyde. “I super je to odradila. Imam neizmjerno poštovanje prema njoj.”

Za oca Jamesa nema teške riječi i ništa mu ne zamjera. Clyde je uvijek bio gospodin, kako na košarkaškom terenu tako i izvan njega.

“Otac bi mi poslao čestitku možda jednom godišnje, za moj rođendan ili za Božić, ali niste mnogo o tome razmišljali zato jer ni vi niste znali ništa bolje. Volio bih da je češće kontaktirao sa svojom djecom, ali on je to radio najbolje što je mogao.”

Eunice je sa svojom djecom živjela u trosobnoj kući, a radila je u trgovini.

“Nikada nismo bili gladni. Nismo imali mnogo novaca, ali nije bilo tako loše. Bili smo veoma povezani,” rekao je Clyde.

Clyde je volio sport kao dječak, osobito američki nogomet. U srednjoj školi je postao starter u košarkaškoj ekipi tek u trećoj godini srednje škole. Na četvrtoj je postao kapetan momčadi, ali tada nije bio ništa posebno. Za to razdoblje Drexler će reći:

“Čak nisam bio među deset najboljih košarkaša u saveznoj državi Texas.”

Posjetio je sveučilišta New Mexico State i Texas Tech, ali se na kraju odlučio ostati u blizini doma te je odabrao sveučilište Houston koje je vodio legendarni Guy Lewis. To je bila dobra odluka. Postao je All-American te član slavnog košarkaškog bratstva zvanog ‘Phi Slamma Jamma.’ Houston Cougarsi su uz Drexlera u momčadi još imali sjajnog Akeema Olajuwona te Larryja Micheauxa i Michaela Younga, sve odreda odlične igrače. Ali nažalost ta talentirana generacija nije uspjela osvojiti NCAA naslov, dva puta zaredom igrali su Final Four, 1982. izgubili su u polufinalu od kasnijih pobjednika North Caroline predvođene Jamesom Worthyjem te brucošem Michaelom Jordanom. Houston je 1983. igrao NCAA finale, ali su senzacionalno izgubili finale od North Carolina Statea.

Već na sveučilištu Drexler je bio sjajan all-around igrač, a to će kasnije potvrditi i u NBA ligi. Postao je prvi igrač u povijesti sveučilišta Houston koji je ukupno skupio preko 1000 koševa, 900 skokova i 300 asistencija. Na sveučilištu je proveo tri godine nakon čega se odlučuje za izlazak na draft. U te tri godine imao je prosjek od 14,4 koševa, 9,9 skokova i 3,2 asistencije po utakmici.

Na draftu 1983. izabran je tek kao 14. pick prve runde, ali Clyde nije bio oduševljen time.

“Bio sam razočaran, mislio sam da će me Houston uzeti trećim pickom. To je bio i razlog zašto sam godinu dana ranije napustio sveučilište. A tada su Rocketsi trećim pickom uzeli Rodneya McCraya.”

Da podsjetimo, Houston Rocketsi su kao prvi na draftu 1983. birali sjajnog centra sa sveučilišta Virginia, Ralpha Sampsona, kojeg su nažalost u karijeri uništile ozljede. Drugi su birali Indiana Pacersi koji su uzeli bijelog centra Stevea Stipanovicha. Treći su opet birali Rocketsi (zamjena sa Philadelphia Sixersima) koji su uzeli Rodneya McCraya.

Rookie sezona u Portlandu bila je frustrirajuća za Drexlera, koji nije bio naviknut da vrijeme provodi na klupi. Drexler je u rookie sezoni prosječno zabijao 7,7 koševa za 17 minuta igre. Mijenjao je Jima Paxsona na mjestu beka šutera te Calvina Natta na mjestu niskog krila, a Paxson i Natt su te sezone bili najbolji strijelci Portlanda. Blazersi su te sezone ostvarili omjer 48-34, ali Clyde nije bio zadovoljan, smatrao je da zaslužuje veću minutažu, želio je da ga mijenjaju u drugi klub.

“Valjda sam dvadeset puta tražio da me mijenjaju u mojoj prvoj sezoni,” rekao je Drexler. “Mnogo sam naučio od Jima Paxsona, ali sam želio igrati u momčadi gdje ću više igrati.”

Unatoč ne baš sjajnoj rookie sezoni čelnici Blazersa te trener Jack Ramsay smatrali su da Drexler ima potencijal da bude zvijezda u NBA ligi. Samo je trebalo imati strpljenja jer je na Drexlerovoj poziciji igrao Jim Paxson. Plan čelnika Blazersa je bio da s vremenom starter postane Drexler, a da njegova zamjena bude upravo Paxson.

Već u drugoj sezoni Drexler pokazuje da će biti sjajan igrač, iako je uglavnom ulazio s klupe (u 42 od 80 utakmica), prosječno je zabijao 17,2 koševa po utakmici za 32 minute. U trećoj sezoni Drexler je gotovo standardan u startnoj petorci te je izabran na prvu All-Star utakmicu, prvu od ukupno deset izbora. Ali tek je jednom izabran u najbolju NBA petorku i to u sezoni 1991/92. – njegovoj najboljoj sezoni. Drexler je povećavao svoj prosjek koševa u svakoj od prvih šest sezona. U sezoni 1988/89. je imao najveći prosjek poena po utakmici u karijeri (27,2 poena).

Drexler i Jim Paxson na poziciji beka šutera sigurno su bili jedan od razloga zašto Portland, birajući drugi na draftu 1984., nije izabrao Michaela Jordana nego 216 cm visokog centra Sama Bowieja. Bowie bi bio vrlo dobar centar da ga nisu uništile ozljede. Tko zna kako bi se razvijali Drexler i Jordan da je Portland draftirao Jordana i zadržao Drexlera, posebno zbog toga jer su obojica igrali istu poziciju te imali slične vještine. Da su Drexler i Jordan postali suigrači Drexler bi se s pozicije beka šutera prebacio na poziciju niskog krila, koju je u karijeri znao igrati, ali činjenica jest da je Drexler najbolje partije pružao na poziciji beka šutera, istoj poziciji koju je igrao i Jordan. Ali treba reći i to da nitko, ali ama baš nitko nije mogao znati da će se Michael Jordan razviti u takvog fantastičnog igraèa te da će postati najbolji košarkaš u povijesti.

Trener Blazersa Ramsay je o nedraftiranju Jordana rekao:

“Clyde je razlog zašto nismo uzeli Michaela. Osim toga, trebao nam je centar. Nije bilo potrebe da draftiramo beka šutera.”

Drexler je s Portlandom tri sezone zaredom igrao finale Zapada. Postao je vođa momèadi, a čak je zabijao i manje poena nego što je realno mogao, sve kako bi pomogao momčadi. Bez takvog Drexlerovog pristupa Portland bi teško igrao tri finala Zapada te igrao u NBA finalu 1990. i 1992.

“Uvijek se trebate usredotočiti kako uklopiti vlastite vještine u momčadski koncept i učiniti ono što možete kako bi pomogli momčadi da pobjeđuje,” rekao je Drexler. “Na poèetku moje karijere trebali su me kako bih zabijao koševe, ali posljednje dvije godine ima i drugih koji osim mene mogu zabiti, tako da ja mogu raditi i druge stvari osim zabijanja koševa. Mislim da sam godinama igrao dobru obranu, ali nisam nikad izabran u obrambenu momčad. Moja reputacija zakucavača i sjajnog napadačkog igrača sigurno je imala mnogo veze s tim. Oni koji glasuju za najbolje obrambene momčadi misle da ste vi samo zakucavač i da ne možete igrati obranu.”

Drexler je dva puta doveo Portland do NBA finala, ali nažalost nisu uspjeli osvojiti naslov i time ostvariti sjajan uspjeh koji je 1977. ostvarila Waltonova generacija kada su po prvi, i zasad jedini put donijeli NBA naslov u Portland.

Prvi put su Drexler i društvo igrali NBA finale 1990., kada je Isiah Thomas predvodio Detroit Pistonse koji su u finalu bili bolji u pet utakmica (4-1). Drugi put su igrali finale 1992., ali bolji su bili Chicago Bullsi u šest utakmica (4-2). Te 1992. samo je jedna momčad imala bolji omjer od Portlanda u regularnom dijelu – Chicago Bullsi, a Jordan je bio MVP regularnog dijela sezone kao i finala. Upravo prije tog finala pričalo se kako je Drexler te sezone drugi najbolji igrač u ligi. Jordan je u tom finalu prosječno zabijao 35,8 poena uz šut iz igre od 53 posto, dok je Drexler u finalu imao prosjek od 24,8 koša uz šut iz igre od 41 posto. Bullsi su ipak bili premoćni za Blazerse. Ali Drexler je te sezone definitivno bio drugi najbolji igrač lige, u regularnom dijelu prosječno je zabijao 25,0 poena po utakmici, uz 6,6 skokova i 6,7 asistencija po utakmici. Bio je i drugi u glasovanju za MVP-ja lige.

Ako gledamo Drexlerovo razdoblje u Portlandu, upravo je od 1989. do 1992. igrao najbolju košarku u karijeri. U ljeto 1992. Drexler je igrao na Olimpijskim igrama u Barceloni kao član jedinog istinskog Dream Teama, koji se prošetao cijelim turnirom i uvjerljivo osvojio zlato.

14. veljače 1995., na Valentinovo, Drexler je mijenjan u Houston Rocketse gdje je sa svojim starim prijateljem Hakeemom Olajuwonom napokon osvojio toliko željeni NBA naslov.

Drexler je u NBA ligi proveo 15 sezona, od toga je za Portland odigrao 11 i pol sezona. Zabio je više od 22 000 poena u NBA ligi, uz prosjeke od 20,4 poena, 6,1 skokova i 5,6 asistencija. Drexlerove momčadi u njegovih 15 sezona nisu nikada propustile playoff, a njegov prosjek poena u regularnom dijelu te playoffu je identičan (20,4 koša po utakmici). Ali možda najimpresivniji statistički učinak Drexlerove karijere je taj da je skupio više od 20 000 poena, 6000 skokova, 6000 asistencija i 2000 ukradenih lopti u karijeri – i po tome je jedini igrač u NBA povijesti kojem je to uspjelo. To samo pokazuje kako je svestran igrač bio i kakva je bila njegova vrijednost za momčadi u kojima je igrao.

Imao samo riječi pohvale za Dražena:
Clyde Drexler i Dražen Petrović bili su suigrači u Portlandu sezonu i pol. Na treninzima je Dražen često igrao protiv Drexlera i mnogo je naučio od njega. Kada je Dražen mijenjan u New Jersey Netse Drexler mu je rekao:

Ovo je najbolja stvar koja ti se mogla dogoditi. Portland čini veliku pogrešku i to je tvoja šansa da svima pokažeš kakav si igrač.

OSOBNI KARTON:
Ime: Clyde
Prezime: Drexler
Datum rođenja: 22. VI. 1962.
Mjesto rođenja: New Orelans, Louisiana
Pozicija: Bek
Visina: 201 cm
Težina: 100 kg
Srednja škola: Sterling (Houston)
Sveučilište: Houston
NBA draft: 14. izbor 1983. (Portland)
NBA naslovi: 1 (1995.)
All-Star: 10 (1986., 1988., 1989., 1990., 1991., 1992., 1993., 1994., 1996., 1997.)
Hall Of Fame: (2004.)