14. lipnja je zasigurno jedan od najbolnijih dana u povijesti NBA momčadi Portland Trail Blazersa i NBA legende Clydea Drexlera, budući da su upravo na današnji dan 1990. i 1992. izgubili finalne serije protiv Detroit Pistonsa i Chicago Bullsa.
No, krenimo redom. Na današnji dan 1990. godine su Detroit “Bad Boys” Pistonsi pobjedom protiv Portlanda u petoj utakmici NBA finala rezultatom 92-90 osvojili drugi NBA naslov zaredom, postavši tako tek treća NBA momčad (uz LA Lakerse i Boston Celticse) kojoj je to pošlo za rukom.
Vinnie Johnson je zabio šut za pobjedu u zadnjoj sekundi, čime je momčad iz Motor Cityja mogla započeti slavlje naslova na gostujućem parketu. Inače, bila je to čak peta pobjeda u NBA finalu zaredom u gostima za Pistonse, NBA rekord koji su kasnije izjednačili Chicago Bullsi.
Pistonse su do novog naslova predvodili Isiah Thomas s 29 poena, pet asistencija i tri skoka i Vinnie Johnson, koji je postigao 16 poena, od kojih su najbitnija dva u zadnjoj sekundi utakmice te je zapravo on glavni junak utakmice.
Portland je imao cijelu početnu petorku dvoznamenkastu, a najbolji su bili Clyde Drexler s 20 poena, šest skokova i četiri asistencije i Terry Porter s 21 poenom i devet asistencija. Naša pokojna košarkaška legenda Dražen Petrović u toj utakmici nije igrao.
1992. godine je Portland ponovno sjajno igrao te su opet došli do NBA finala, gdje su ih kao i 1990. čekali branitelji naslova, ovog puta Chicago Bullsi Michaela Jordana.
Chicago je postavio rekord NBA finala nadoknadivši deficit od 15 poena (79-64) nakon tri četvrtine, postigavši 33 poena u posljednjih 12 minuta, čime su pobijedili Portland rezultatom 97-93 u šestoj utakmici NBA finala i tako osigurali svoj drugi NBA naslov zaredom. Michael Jordan je prosječno postizao velikih 35,8 poena u finalnoj seriji te je imenovan najkorisnijim igračem NBA finala, postajući prvi igrač koji je tu nagradu osvojio u uzastopnim godinama. Portland je slobodna bacanja šutirao 21 od 21, čime je postavljen rekord NBA finala.
Bullse je predvodio dvojac Jordan-Pippen, MJ je postigao 33 poena, a Pip je dodao 26 poena. Trail Blazerse je ponovno predvodio Drexler s 24 poena i osam skokova, Jerome Kersey je također postigao 24 poena uz devet skokova, a Porter je imao 22 poena, sedam asistencija i šest skokova.
14. lipnja 1995. je Drexler napokon “došao na svoje”. U dresu Houston Rocketsa, u momčadi koja je osim njega u petorci imala Hakeema Olajuwona, Roberta Horryja, Kennyja Smitha i Maria Eliea je napokon došao do toliko željenog NBA naslova.
Rocketsi su u NBA finalu “pomeli” Orlando Magic mladih NBA zvijezda Shaquillea O’Neala i Anferneea Hardawayja, unatoč njihovoj sjajnoj igri, posebno u zadnjoj četvrtoj utakmici finala, koju su Rocketsi pobijedili rezultatom 113-101.
Shaq i Penny su dali sve od sebe, obojica su postigli po 25 poena (Shaq 12 skokova, Penny pet asistencija), a solidnu partiju je odigrao i Horace Grant (11 poena i 12 skokova), no bilo je to nedovoljno za preokret u seriji.
Rakete su bile jednostavno premoćne te sezone. Hakeem je predvodio Rocketse do obrane NBA naslova, zabio je 35 poena uz 15 skokova i šest asistencija, Mario Elie je imao 22 poena, Horry 21 poen i 13 skokova, a Drexler je bio blizu triple-double učinka s 15 poena, devet skokova i osam asistencija.
Houston Rocketsi su te sezone postali prva momčad koja je pred početkom playoffa bila na šestom mjestu Zapada, a koja je osvojila NBA naslov. Houston je također postao prva NBA momčad koja je pobijedila četiri uzastopna protivnika (Utah, Phoenix, San Antonio i Orlando) u doigravanju, a koji su tijekom regularnog dijela sezone pobijedili u 50 ili više utakmica.
Houston i Orlando su zajedno postavili rekord NBA finala za najviše postignutih šuteva za tri poena (čak 25). Orlando je postigao 14 trica (po pet Anfernee Hardaway i Brian Shaw), a Houston 11 (Mario Elie i Robert Horry po četiri postignute trice).