Razvoj u NBA-u nije linearan. Postoje usponi i padovi, skokovi prema naprijed i koraci unatrag. Razvijaju se nove vještine, s novim okruženjima dolaze različite mogućnosti. Više iskustva donosi bolje razumijevanje igre.
Igrači se razvijaju, pokušavajući se ne samo poboljšati, već i shvatiti kako se najbolje prilagoditi njihovoj situaciji. Možda nijedan igrač to ne pokazuje više od Jaylena Browna.
On je igrao malu ulogu u svojoj rookie sezoni, a zatim se našao u središtu pozornosti u svojoj drugoj godini, kada je pomogao dovesti ozljedama iskasapljene Celticse do finala Istočne Konferencije. Ali s Kyriejem Irvingom i Gordonom Haywardom koji su se vratili nakon ozljeda, on je poprilično stagnirao u svojoj trećoj sezoni. Nesiguran u sebe ili svoju ulogu u momčadi, on je pružao pristojne brojke, ali nije pokazao vrstu poboljšanja koju je svatko očekivao.
Jaylen Brown 2020. – 2.0
Neopterećen dramom i problemima prošlogodišnje momčadi te s puno većim ovlastima u igri, Brown je procvjetao u rekli bismo graničnog All-Stara. Na kraju nije uspio zaraditi poziv, ali kroz prvih 50-ak utakmica sezone ima najbolje brojke karijere u svim relevantnim statističkim kategorijama : 20,4 poena, 6.4 skokova, 2.2 asistencija i 1.1 krađe, s vrlo dobrim postotcima (49.0/38.1/73.6) i iznadprosječnom obranom na perimetru. Iako je potonja kategorija u današnje vrijeme poprilično precijenjena.
Njegova atletičnost i svestranost na obrambenom kraju nikada nisu bili upitni, ali kako se njegova napadačka igra poboljšala, pretvorio se u savršenog komplementarnog igrača za keltske zvijezde, Jaysona Tatuma i Kembu Walkera. Pitanje je, koliko još može dati?
Šutiranje je uvijek ključ, očito, a nakon klimave sezone 2018.-19., čini se da je napokon stabilizirao svoj šut. On je na 38,1 posto za tri poena na ukupno 5,6 pokušaja po utakmici, i više od 45 posto iz kuta, što je sve što možete tražiti; On naravno nikada neće biti Steph Curry niti šuter takvog ranga. Osim toga, on je poboljšao i svoja slobodna bacanja na 73,6 posto, što za igrača njegove pozicije kaže da i tu postoji prostor za napredak.
Umjesto toga, najveće područje za poboljšanje u Brownovoj igri je njegov „playmaking”. On je gotovo uvijek u potrazi da stvori situaciju za sebe, i to u tolikoj mjeri da se čini da mu je dodavanje samo prolazna misao, zapravo ima negativan omjer asistencija i turnovera, s 2,2 asistencije i 2,3 turnovera po utakmici.
Iako Celticsi ne žele gušiti njegovu agresivnost, postoji nekoliko načina na koje bi mogao poboljšati svoju igru kako bi postao još opasniji igrač.
KONTROLA – BALL HANDLING
Brownovo vođenje lopte je bilo nejasno u najboljem slučaju kad je došao u ligu. Jasno se vidi da je uložio ogromnu količinu rada u poboljšanje svoje kontrole. Bilo je trenutaka ove sezone kada bi izveo neke stvarno divne poteze koje nije bio u mogućnosti učiniti u nekim prethodnim sezonama.
U isto vrijeme, još uvijek postoji previše situacija gdje on jednostavno gubi kontrolu i lopta mu izleti iz ruku.
Brownov napadački, tranzicijski stil će dovesti do nekih turnovera i pogrešaka s kojima će se morati živjeti zbog pritiska koji on stavlja na obranu. Treneri će u tom slučaju moći “istrpiti” greške i tu neopreznost koja ga karakterizira.
POGREŠKE U JEDNOSTAVNIM DODAVANJIMA
Brown ima brz prvi korak, i voli spustiti glavu prilikom prodora. Uglavnom je imao puno uspjeha ove sezone. On je na 65,5 posto u ograničenom području, a njegova slobodna bacanja (4,3 po utakmici) i postotak (73,6) su oba poboljšana ove sezone.
Međutim, on ima tendenciju da izgubi „kompas” i ne vidi ništa osim puta ispred sebe. Bilo da je to sa svojim čistim atletičnim, ili jednim od njegovih poboljšanih dribling poteza. No, double-team s visokim igračima u obrani stvara probleme s dosta zakašnjenom reakcijom, odnosno pravovremenim dodavanjem.
Ta kasna dodavanja su izazov s mentalnog stajališta, jer morate razmišljati unaprijed i čitati igru. Prepoznavanje gdje će biti otvoreni čovjek….
Jaylen Brown je strijelac, a njegove glavne vještine na ofenzivnom kraju parketa će uvijek biti pogađanje „spot up trica” i agresivno napadanje obruča. Njegova sposobnost pri ulazu u reket je ključna za Celticse.
Ali ako može izbalansirati barem dio svoje energije i shvatiti kada ići do kraja, u odnosu na to kada samo napraviti jednostavno dodavanje svojim suigračima. Tako bi mogao smanjiti razinu neopreznosti i ući u kategoriju puno ozbiljnijeg igrača. To bi mogla biti razlika između njega kao odličnog „role playera” i dolaska do svog prvog All-Star nastupa.