Chicago Bullsi predvođeni Michaelom Jordanom u više navrata nisu uspjeli u NBA doigravanju “preći” barijeru zvanu Detroit Pistons. Tri puta zaredom su takozvani “Bad Boysi” bili bolji od njih u playoffu.
Uveli su tzv. “Jordan Rules”, čime su Air Jordana natjerali u očaj. Bullsima je tek 1991. godine uspjelo pobijediti Detroit u doigravanju, Bullsi su ih “pomeli” i rezultatom 4-0 otišli u veliko finale s LA Lakersima.
Predstavljamo vam zloglasne Bad Boyse, koji su dva puta postali NBA prvaci.
ISIAH THOMAS (1981-1994.): 19,2 poena, 9,3 asistencije, šut 45,2 posto iz polja (979 utakmica).
Iza lukavog osmijeha stajao je pravi “ubojica”. Thomas je uglavnom više od tri četvrtine bio klasični “distributer” lopti, a u posljednjoj četvrtini je odlični playmaker uzeo stvari u svoje ruke, možemo reći kako je njegov scoring učinak uvijek bio podcijenjen.
JOE DUMARS (1985-1999): 16,1 poena, 4,5 asistencija, 46,0 posto šuta iz polja (1018 utakmica).
Tihi “ubojica”. S Thomasom je godinama činio vjerojatno najbolji backcourt NBA lige. Njegov skok-šut je bio odlično “oružje”, a bio je i izuzetno dobar u obrani te je mogao lako izbaciti iz takta i “naživcirati” Jordana.
VINNIE JOHNSON (1981-1991): 12,7 poena, 3,1 skokova, 3,3 asistencije, 46,3 posto šuta iz polja (798 utakmica).
Prije Jamala Crawforda i Loua Williamsa na NBA parketima je “harao” Vinnie nadimka “Mikrovalna”. Johnson je bio prototip šestog igrača. Nedostatak visine je nadoknadio mišićnom masom.
MARK AGUIRRE (1989.-1993.): 12,9 poena, 3,8 skokova, 46,2 posto šuta iz polja (318 utakmica).
Top pick Mavsa je komadić puzzle koji je nedostajao Bad Boysima. S njim su Pistonsi “uzeli” dva NBA naslova. Aguirre se u potpunosti posvetio momčadi te je žrtvovao svoj scoring učinak za uspjeh tima.
ADRIAN DANTLEY (1986-1988): 20,3 poena, 3,8 skokova, 52,5 posto šuta iz polja (192 utakmice).
Bio je kratko razdoblje član Pistonsa. Na samo 1,96 metara visine branio je puno više igrače od sebe. On je bio majstor u iznuđivanju osobnih greški protivnika i pravi stroj za zabijanje poena. Ipak, kolovođa momčadi Thomas je zatražio da ga trejdaju te je Dantley morao otići, a Detroit je nakon toga osvojio dva NBA naslova.
DENNIS RODMAN (1986-1993): 8,8 poena, 11,5 skokova, 53,7 posto šuta iz polja (549 utakmica).
Tijekom igranja za “Bad Boyse” je osim osvajanja NBA naslova, osvojio i dva puta nagradu za najboljeg obrambenog igrača sezone. U napadu je zahvaljujući nevjerojatnom atleticizmu također bio puno efikasniji, nego što je bio dok je nosio dres Bullsa. O njegovoj sposobnosti “skupljanja” skokova nećemo trošiti puno riječi, već tada je bila elitna (u sedam sezona u Pistonsima prosjek od 11,5 skokova po utakmici).
JAMES EDWARDS (1988-1991): 11,2 poena, 3,6 skokova, 49,2 posto šuta iz polja (256 utakmica).
Buddha je bio utočište mira za momčad koja je naporno radila, odlično je branio protivnike i “skupljao” skokove. Za visokog igrača je imao prilično “meku” ruku.
RICK MAHORN (1985-1989, 1996-1998): 6,1 poen, 5,8 skokova, 49,8 posto šuta iz polja (363 utakmice).
Klasični “izvršitelj” Pistonsa bio je Mahorn, što je bilo vidljivo tijekom osvajanja prvog NBA naslova. Mahorn je plakao “gorke” suze kada ga je Minnesota 1989. odabrala na NBA Expansion draftu. Nešto kasnije je ipak trejdan u Philadelphiju, a pred kraj karijere se vratio u Detroit, gdje je trenirao i WNBA momčad.
BILL LAIMBEER (1982-1994): 13,5 poena, 10,1 skokova, 0,9 blokada, 49,8 posto šuta iz polja (937 utakmica).
Najomraženiji član Pistonsa! Nitko nije bio “prljaviji” i nepopularniji od Laimbeera, koji je bio sklon udarcima ispod pojasa, no isto tako je neizostavni dio legendarnih “Bad Boysa”.
JOHN SALLEY (1986-1992): 7,5 poena, 4,6 skokova, 1,5 blokada, 52,1 posto šuta iz polja (459 utakmica).
Salley je bio rezervni centar iza Laimbeera. Prozvan je Spiderom zbog svojih dugačkih tankih ruku. Kasnije je osvojio NBA naslove i s Bullsima i Lakersima, a zalaže se za legalizaciju kanabisa.
GLAVNI TRENER: CHUCK DALY
Od 1983. do 1992. bio je glavni trener Pistonsa i vodio je “Bad Boyse” do dva NBA naslova (1989. i 1990.). Daly je smatran dobrim motivatorom i vođom, a 1992. godine je trenirao i neponovljivi Dream Team koji je osvojio zlato na Olimpijadi u Barceloni nakon finalne pobjede protiv reprezentacije Hrvatske koju je predvodio “njegov” igrač iz New Jersey Netsa, pokojna legenda hrvatske košarke, Dražen Petrović.