Michael Jordan rođen je 17. veljače 1963. u Brooklynu, New York. Nedugo zatim, obitelj Jordan preselila se u Wilmington u North Carolini, nedaleko od malenog sela Wallacea, gdje je odrastao Michaelov otac James Jordan. U Wilminghtonu je James radio prvo kao vozač viličara u General Electricu, zatim kao dispečer, a prije mirovine je bio supervizor. Majka Deloris je bila zaposlena u banci. Michael je odrastao u sedmeročlanoj obitelji, njegovi roditelji imali su petero djece. Michael je bio četvrti od petero djece (braća Ronnie i Larry te sestra Delores bili su stariji od njega, a sestra Roslyn bila je mlađa). U idiličnom ozračju Wilmingtona obitelj Jordan živjela je normalnim životom kao i svaka druga prosječna obitelj.
Michaelova najveća ljubav bio je sport, volio je baseball i košarku.
Njegova dječja baseball momčad bila je vrlo uspješna.
“Moja najdraža uspomena iz djetinjstva je ona kad sam dobio MVP nagradu kad je moja momčad osvojila prvenstvo savezne države u bejzbolu,” jednom je rekao.
Jordan je imao 14 godina kad je njegov otac označio dimenzije terena i postavio koševe s obje strane igrališta u dvorištu obiteljske kuće. Košarkaška podloga bila je travnata, ali Michael i njegova braća ubrzo su izlizali svu travu. Michaelove hiper natjecateljske vještine su se razvijale na tom terenu. Uglavnom je igrao jedan na jedan protiv starijeg brata Larryja, kojeg nikako nije mogao dobiti. I upravo je iz tih okršaja Michael razvio strast za takmičenjem. Tada je bio visok 178 cm i imao je 14 godina. Igrao je za osnovnoškolsku ekipu i u to je vrijeme prvi puta zakucao iz igre u životu, ukrao je loptu protivničkom igraču i zakucao.
“Bilo je to baby zakucavanje, čisto obično zakucavanje,” prisjetio se Jordan svog prvog zakucavanja. “Tim zakucavanjem sam iznenadio sam sebe. Bio sam ponosan što mogu zakucati.”
1978, na drugoj godini srednje škole Laney High, nije uspio ući u srednjoškolsku košarkašku momčad. Ali nije odustao od igranja košarke. Zarekao se da će sljedeće godine biti još bolji. I bio je, na trećoj godini je ušao u momčad gdje se pridružio starijem bratu Larryju. Tražio je dres s brojem 23. Prije sljedeće sezone narastao je do 191 cm. Igrao je krilo, i imao je tako impresivnu sezonu na trećoj godini srednje škole da je preko ljeta, prije početka četvrtog srednje, pozvan na glasoviti Five-Star Camp u Pittsburghu gdje je odlično odigrao.
Ali sveučilišni skauti nisu baš kucali na vrata Jordanovih i raspitivali se za Michaela. Njegovo ime nije bilo na listi od 300 srednjoškolskih talenata u košarkaškoj publikaciji koja je objavljena prije nego je krenuo u četvrti srednje.
Jordan, međutim, nije bio tako jako tražen među sveučilištima kao drugi bolje poznati srednjoškolski igrači, i na kraju se odlučio da će pohađati sveučilište North Carolina. Njegova majka se prisjeća da je Michael mrzio to sveučilište dok je odrastao. Jordanova legenda počela se pisati već na prvoj godini studija kada je brucoš Jordan pogodio pobjednički šut u NCAA finalu 15 sekundi prije kraja utakmice. North Carolina je pobijedila Georgetown 83-82.
“S time je sve počelo,” rekao je Jordan mnogo godina kasnije.
Iako nakon te prve godine North Carolina nije osvojila više nijedan naslov s Jordanom u ekipi, njegova igra donijela mu je dvije titule sveučilišnog igrača godine (na drugoj i trećoj godini studija). U tri sezone prosječno je zabijao 17.7 koševa po utakmici. Strogi trener Dean Smih nije dopuštao nikakve solo dionice i nabijanje vlastite statistike, pa otuda i prosjek manji od 20 koševa u tri sezone. Nakon treće godine sveučilišta Jordan se odlučuje za izlazak na draft. Tu odluku podupro je i njegov trener Dean Smith.
“Uvijek ću ga cijeniti zbog te potpore,” rekao je Jordan za svog trenera.
Houston Rocketsi izabrali su centra Hakeema Olajuwona kao prvog na draftu. Drugi su birali Portland Trail Blazersi koji su uzeli još jednog centra, Sama Bowieja. Treći pick imali su Chicago Bullsi, koji su uzeli Jordana. Kasnije će se pokazati da je Portlandova pogreška što nisu uzeli Jordana bila jedna od najvećih gafova u NBA povijesti.
Kada su Bullsi draftirali Jordana ni u najljepšim snovima nisu mogli zamisliti što će on postati.
A Jordan će u međuvremenu Jerryja Reinsdorfa i njegovu grupu od 20 ulagača učiniti jako, jako bogatima. Naime, u Jordanovoj rookie sezoni Reinsdorfova grupa kupila je momčad za oko 17 milijuna dolara. Desetak godina kasnije momčad Bullsa vrijedila je više od 350 milijuna dolara.
U rookie sezoni Jordan je prosječno zabijao 28.2 koševa, 6.5 skokova i 5.9 asistencija, postao je prvi rookie nakon Larryja Birda koji je bio vodeći u momčadi u tri glavne statističke kategorije. Naravno, bio je i rookie godine.
Sljedeće sezone zbog slomljene noge igra samo 18 utakmica. Na samom početku sezone, u trećoj utakmici je slomio nogu. Vraća se na parket 15. ožujka i do kraja regularnog dijela igra još 15 utakmica. U play-offu Bullsi u prvom krugu igraju protiv supersnažnih Boston Celticsa i budućih prvaka te godine. U prvoj utakmici Jordan zabija 49 koševa, a u drugoj se upisuje u povijest: zabio je 63 koša (šut iz igre 22-41), a Bullsi su izgubili tu utakmicu nakon dva produžetka. Jordan je u toj utakmici oborio rekord Elgina Baylora (61 koš) za najviše koševa u play-offu na jednoj utakmici. Jordanov rekord stoji i dan danas i teško da će ga itko oboriti budući da se u play-offu igraju puno bolje obrane nego u regularnom dijelu.
Nakon te utakmice Larry Bird izjavljuje:
“To je Bog prerušen u Michaela Jordana.”
Sezona 1986/87. najbolja je Jordanova statistička sezona. Bio je vodeći u ligi u sedam ofenzivnih statističkih kategorija i osvojio je prvi naslov najboljeg strijelca lige, zabijajući u prosjeku 37.1 koševa po utakmici.
Bullsi u prvih šest sezona s Jordanom nisu došli do finala. U play-offu im je najviše poteškoća zadavao Detroit. U sezoni 1987/88. izgubili su u polufinalu Istoka 4-1. Sezonu kasnije izgubili su 4-2 u finalu Istoka. 1989/90. izgubili su 4-3 u finalu Istoka.
Kada je Phil Jackson postao glavni trener Chicaga 1989, rekao je da će Jordan i dalje biti opcija broj jedan u napadu, ali da će morati bolje koristiti suigrače kako bi osvojio NBA naslov. Jackson je odlučio da će Bullsi u napadu igrati tzv. trokut napad – rašireni napad u kojem će vještine igrača još više doći do izražaja s pravilnim postavljanjem i kratkim dodavanjima. Postignuća Scottieja Pippena, Horacea Granta, Johna Paxsona i B.J. Armstronga su se povećala.
Play-off frustracija konačno je završila u play-offu 1991. Bullsi su se osvetili Detroitu za poraze u prethodne tri godine glatko ih pomevši 4-0 u finalu Istoka. U velikom finalu bili su bolji od Los Angeles Lakersa u pet utakmica. Iako su izgubili prvu u Chicagu, dobili su sljedeće četiri i osvojili prvi naslov u klupskoj povijesti. Jordan je sa 28 godina osvojio prvi naslov. U finalu je Jordan zasjenio peterostrukog prvaka Magica Johnsona, prosječno je zabijao 31 koš uz šut iz igre 54%, a imao je i 11 asistencija i 6 skokova po utakmici. Naravno, bio je MVP finala. Dok je primao trofej kojeg šest godina nije mogao osvojiti, televizijska publika mogla ga je vidjeti kako nekontrolirano plače.
Magic je među prvima čestitao Jordanu.
“Vidio sam suze u tvojim očima,” rekao je Magic. “Svima si dokazao da si pobjednik i sjajan igrač.“
Njegov zadatak u sezoni 1991/92. bio je da osvoji uzastopni naslov, da dokaže kako naslov iz 1991. nije bio puka slučajnost. To se i dogodilo, iako im put do finala nije bio nimalo lak. New York Knicksi, pod vodstvom novog trenera Pata Rileya, igraju čvrstu fizičku obranu i dovode Bullse do sedme utakmice polufinala Istočne konferencije. Jordan je tu sedmu utakmicu zaključio sa 42 koša, a Bullsi su u legendarnom Chicago Stadiumu uništili Knickse, 110-81. U finalu Istoka Bullsi dobivaju Cleveland Cavalierse u šest utakmica. U velikom finalu ih čeka Portland. U prvoj utakmici Jordan je bio nezaustavljiv, u prvom poluvremenu pogodio je šest trica zaredom i završio to poluvrijeme s rekordnih 35 koševa. Nakon šeste trice pogledao je prema TV kameri i samo slijegnuo ramenima, kao da ni sam ne vjeruje da mu se to događa. U drugom dijelu je zabio samo 4, a Bullsi su uništili Portland 122-89. Devet dana kasnije, u utakmici broj 6, Bullsi pobjeđuju 97-93 i osvajaju drugi naslov. Jordan u zadnjoj četvrtini postiže 14 koševa. Drugi put zaredom proglašen je MVP-jem finala.
Sezona 1992/93. donijet će Jordanu i lijepe i loše trenutke. Nakon što je Chicago u New Yorku izgubio prve dvije utakmice u finalu Istočne konferencije Jordan je napustio New York i zajedno sa svojim ocem Jamesom otišao u Atlantic City kako bi malo kockao. Mediji su se odmah raspisali o tom događaju: kako može igrač čija momčad gubi 2-0 u seriji biti dovoljno relaksiran za kockanje. Jordan je prijetio da će tužiti sve koji su tvrdili da je u 2 sata ujutro bio u kasinu (o čemu je pisao New York Times). Jordan je tvrdio da je napustio kasino jedan sat prije ponoći u društvu svog oca.
Jordan je idući dan zašutio, nije davao intervjue, osim jednog kojeg je dao svom prijatelju Ahmadu Rashadu, novinaru NBC-a.
“Kockanje u kasinu je legalno, i nisam se kladio na utakmice Bullsa, pa zašto bi me onda mediji trebali osuđivati?”
A kako je Jordan odigrao sljedeće utakmice? Nakon početna dva poraza Bullsi su se sabrali i dobili četiri zaredom, u utakmici broj 4 Jordan je zabio 54 koša. U velikom finalu ih je čekao Phoenix predvođen Charlesom Barkleyem. U prve dvije utakmice Jordan je zabio 73 koša (u prvoj 31 koš, u drugoj 42), a Bullsi su dobili obje utakmice.
“Sada se radi samo o povijesti,” rekao je. “Ovdje smo da napravimo povijest.“
S riječju “povijest” Jordan je aludirao na činjenicu da Bullsi žele postati prva momčad nakon Boston Celticsa iz šezdesetih koja je osvojila tri naslova prvaka zaredom (Celticsi su od 1959. do 1966. osvojili osam naslova prvaka zaredom). Treća utakmica finala 1993. bila je jedna od najboljih u povijesti finala. Bullsi su izgubili nakon tri produžetka 129-121, Jordan je zabio 44 koša. U četvrtoj je Jordan Sunsima utrpao 55 koševa. Unatoč Jordanovom 41 košu Bullsi su izgubili petu utakmicu i Phoenix je smanjio na 3-2. Chicago se sada morao vratiti u Phoenix na šestu. U šestoj utakmici Bullsi su vodili za osam koševa na kraju treće četvrtine, ali u četvrtoj četvrtini Phoenix se nije predavao te je pod kraj utakmice poveo 98-94. Bullsi su do tada u posljednjoj četvrtini zabili samo devet koševa, a sve ih je zabio Jordan. Phoenix je imao vodstvo od četiri koša i posjed lopte 40 sekundi prije kraja utakmice. Sunsi nisu iskoristili napad, odbijenu loptu uzeo je Jordan i s njom prešao cijelo igralište i zabio za 98-96. Sunsi opet imaju priliku povesti za četiri, ali Dan Majerle s pet metara promašuje cijeli obruč. Bilo je to 14 sekundi prije kraja utakmice. Bullse spašava John Paxson koji pogađa tricu za vodstvo Bullsa 99-98 3.9 sekundi prije kraja utakmice. Sunsi opet imaju priliku za pobjedu, ali Horace Grant blokira pokušaj šuta Kevina Johnsona u zadnjoj sekundi. Jordan je u toj utakmici zabio 33 koša, opet je MVP finala, treći put zaredom. S prosječno 41 košem u finalu postavio je novi rekord finala.
Jordan je tada bio na vrhu svijeta. Ali mediji su mu neprestano dosađivali i prčkali po njegovom privatnom životu. Zbog toga je i s ocem već razgovarao o povlačenju iz košarke. Oko mjesec dana kasnije, 22. srpnja, njegov otac otišao je na jedan sprovod u Atkinson u North Carolini. Nakon toga nitko se danima nije čuo s njim. I onda je 3. kolovoza na vidjelo izašla istina. Tog dana je u jednom potoku u South Carolini nađeno tijelo Jamesa Jordana koje se počelo raspadati. Identificirali su ga preko zubnog kartona. Ubijen je s jednim metkom u prsa. Priča navodno ide ovako: izgleda da je James bio umoran pa je odlučio parkirati crveni Lexus (koji mu je Michael darovao) pokraj ceste. Suđenje je pokazalo je da je motiv ubojica Larryja Martina Demeryja i Daniela Greena bila pljačka.
Kada je Jordan u listopadu 1993. objavio da se povlači iz košarke, javno je optužio medije za nedostatak osjećaja. Njegovi odgovori na pitanja novinara bili su kratki. Jordan je rekao da je otišao zato što više ništa nije morao dokazati u košarci. S njegove strane bio je zadovoljan zato jer je njegov otac vidio njegovu posljednju utakmicu.
Ali ako se već odrekao košarke, nije se mogao odreći natjecateljskog duha. Pokušao je sa svojom prvom sportskom ljubavi, baseballom. Kako je vlasnik Bullsa Jerry Reinsdorf ujedno bio i vlasnik čikaških White Soxa dao je Jordanu priliku u White Soxima. Ali Jordan nije bio baš neki osobit talent u baseballu pa je ubrzo prebačen u filijalu White Soxa, Birmingham Baronse. Ni tamo nije pružio bog zna kakve partije.
Unatoč prognozama nekih prijatelja koji su rekli da Jordan više nikad neće igrati košarku, to se na veliku radost košarkaških navijača diljem svijeta ipak nije dogodilo. Jordan je posjetio nekoliko treninga Bullsa i već su počele špekulacije o njegovom ponovnom povratku na parket. Bejzbolsku palicu i zelenu travu baseballa zamijenio je narančastom loptom i parketom.
Vratio se s kratkom izjavom: “I’m back.” To je bilo 19. ožujka 1995. u utakmici protiv Indiana Pacersa. Ali ovaj put s drugim brojem na dresu – 45. Devet dana nakon utakmice protiv Indiane utrpao je 55 koševa New York Knicksima. Ukupno je u 17 utakmica u regularnom dijelu sezone imao prosjek od 26.9 koševa. Ali to nije bio onaj stari Jordan, osim što je bio izvan natjecateljske forme, imao je i šut iz igre za njega loših 41.1% (najgori postotak šuta u jednoj sezoni u karijeri). U play-offu protiv Orlanda u drugoj rundi play-offa u ključnom trenutku gubi loptu u prvoj utakmici. Bullsi gube tu utakmicu. Orlando dobiva seriju u šest utakmica.
Tog ljeta je snimio vrlo uspješan košarkaški film Space Jam, a i žestoko je trenirao kako bi došao u što bolju kondiciju. Tada je imao 32 godine i u natjecateljskoj košarci nije bio 18 mjeseci, od lipnja 1993. do ožujka 1995. I zato su se mnogi pitali može li Jordan povratiti staru formu i opet odvesti svoju momčad do naslova.
Odgovor je uslijedio u sezoni 1995/96. I to kakav. Te sezone Bullsi su ušli u povijest jer ih je Jordan odveo do 72 pobjede, čime su prestigli prijašnji rekord od 69 pobjeda koji su držali Lakersi iz 1972. U play-offu su doslovno pomeli konkurenciju: u prvoj rundi pao je Miami 3-0, u polufinalu Istoka New York 4-1, u finalu Istoka Orlando 4-0, tek su u velikom finalu Sonicsi predvođeni Paytonom i Kempom pružili nešto veći otpor, ali Chicago je dobilo finale omjerom 4-2. Jordan je prosječno zabijao 30.7 koševa u play-offu, a Bullsi su u play-offu ostvarili omjer 15-3. U kompletnoj sezoni (regularni dio plus play-off) ostvarili su omjer 87-13. Jordan je četvrti put proglašen MVP-jem finala.
“Žao mi je što sam bio odsutan 18 mjeseci,” tada je rekao. “Sretan sam što sam se vratio i sam opet vratio naslov u Chicago.”
U sezoni 1996/97. Bullsi opet igraju veličanstveno. Imaju omjer 69-13, a mogli su opet imati preko 70 pobjeda budući da su u pretposljednjoj utakmici sezone izgubili u gostima od Miamija, a u posljednjoj su na domaćem terenu izgubili dva razlike od New Yorka. U velikom finalu čekao ih je Utah Jazz predvođen Karlom Maloneom i Johnom Stocktonom. U prvoj utakmici finala Jordan pogađa pobjednički koš sa zvukom sirene preko Bryona Russella. Tu utakmicu je završio s 31 košem, 8 asista i 4 skoka. Bullsi su dobili i drugu utakmicu, 97-85, Jordan je zabio 38 koševa uz 13 skokova i 9 asista. Ali Bullsi gube sljedeće dvije i Utah u petoj utakmici na svom terenu ima priliku povesti 3-2. Ali tada slijedi jedna od najvećih individualnih predstava ikada. Na kraju se ispostavilo da je to bio jedan od najgorih dana za Jordana, ali i jedna od najboljih noći. Zbog viroze Jordan je na dan utakmice dobio žestoku glavobolju povezanu s mučninom i povraćanjem. S pomoću lijekova i s ispijanjem mnogo tekućine iscrpljeni Jordan je navečer izašao na parket u dvorani Utah Jazza u petoj utakmici finala. 47 sekundi prije kraja utakmice Bullsi su zaostajali 85-84, a tada je pogodio slobodno bacanje za izjednačenje, drugo bacanje je promašio, ali je uzeo taj ofenzivni skok. 25 sekundi prije kraja zabio je tricu koja je bila ključna za pobjedu 90-88. Ukupno je zabio 38 koševa (15 koševa u zadnjoj četvrtini) za 44 minute, uz šut iz igre 13-27. Još je imao 7 skokova, 5 asistencija i 3 ukradene lopte. Predstava za povijest, na kraju utakmice je jedva stajao na nogama. U šestoj utakmici u Chicagu Jordan je u pobjedi Bullsa 90-86 zabio 39 koševa uz 11 skokova, i odveo Bullse do petog naslova. U finalu je prosječno zabijao 32.5 koša po utakmici, a bio je i MVP finala (peti put).
U sezoni 1997/98. Bullsi su stavljeni na svojevrsni test. Počele su kružiti glasine da je 35-godišnji Jordan istrošen i umoran. Međutim, to nije smetalo Bullsima i Jordanu da odigraju još jednu odličnu sezonu. Bullsi su te sezone imali omjer 62-20, a Jordan je peti put u karijeri bio MVP regularnog dijela sezone. Opet je bio prvi strijelac lige, prosječno je zabijao 28.7 koševa po utakmici (prva puna sezona u kojoj je imao prosjek manji od 30 koševa nakon rookie sezone). Ukupno je u karijeri bio 10 puta najbolji strijelac lige, a te sezone je izabran u prvu obrambenu momčad rekordni deveti put.
Bullsi su u play-offu u finalu Istoka imali velikih problema s Indiana Pacersima koje je vodio legendarni Larry Bird. Žilavi i borbeni Pacersi uspjeli su izboriti sedmu utakmicu u Chicagu. U toj utakmici Pacersi su četiri minute prije kraja utakmice vodili za sedam. Ali Bullsi su se vratili i na kraju pobijedili 88-83, Jordan je zabio 28 koševa. U toj utakmici je pretekao Kareema Abdul-Jabbara po ukupnom broju koševa u play-offu. Nakon te utakmice Jordan je imao 5786 koševa u 173 play-off utakmice (prosjek od 33.4 po utakmici).
Drugu sezonu zaredom u finalu su igrali protiv Utah Jazza. Ali ovaj put su prednost domaćeg terena imali Jazzeri. Bullsi su poveli u seriji 3-2. U odlučujućoj šestoj utakmici u Salt Lake Cityju Utah je Stocktonovom tricom povela 86-83 41.9 sekundi prije kraja. Jordan je zabio posljednjih osam koševa Bullsa u utakmici, pogodio polaganje, i tada je pri vodstvu Jazzera za 1, dok su Jazzeri imali napad kojim su mogli riješiti utakmicu, prišao Maloneu s leđa i ukrao mu loptu (18.9 sekundi prije kraja utakmice). Jordan je odmah krenuo u napad i nakon kratkog driblinga i lažnjaka kojim se oslobodio Russella, pogodio šut sa pet metara 5.2 sekunde prije kraja. Trica Stocktona sa zvukom sirene odbila se od obruča i Bullsi su pobijedili 87-86 i osvojili šesti naslov u osam godina. Jordan je zabio 45 koševa u posljednjoj utakmici u karijeri (bar se tako tada činilo), i to je bilo 23 put u karijeri da je zabio toliko koševa u play-offu. Šesti put (i posljednji) proglašen je MVP-jem finala.
Nakon te sezone se umirovio. Tada je na kontu imao ukupno 29277 koševa, zaostajao je samo za Jabbarom i Chamberlainom. Imao je najbolji prosjek koševa u povijesti, kako u regularnom dijelu sezone (31.5) tako i u play-offu (33.4). U sezoni 1997/98. postao je najstariji strijelac lige sa 35 godina (prijašnji najstariji strijelac bio je Jerry West, koji je imao 32 godine 1970). Devet puta je biran u najbolju obrambenu petorku lige, osim njega samo je još jedan bek devet puta biran u najbolju obrambenu petorku lige: Gary Payton.
Michael Jordan je otišao iz košarke kao pobjednik, zadnji koš koji je pogodio bio je pobjednički. Kakav završetak. I tako je trebalo ostati za sva vremena. Slika pobjednika. Ali malo je tko vjerovao da će se opet vratiti.
Jednu godinu je bio u uredu Washington Wizardsa, i onda je odlučio da će se vratiti igranju košarke u sezoni 2001/02. Iako je na oproštajnoj konferenciji 1999. rekao da su šanse da više nikad neće igrati 99.9% ipak je ostalo još tih 0.1%. Nakon što je dao otkaz s mjesta predsjednika košarkaških operacija Wizardsa i prodao svoj udio u momčadi rekao je:
“Vraćam se kao igrač igri koju volim.”
Nakon što su sezonu prije završili s omjerom 19-63 (treći najgori omjer u ligi te sezone), s Jordanom u momčadi Wizardsi su imali 37 pobjeda. Jordan je prosječno zabijao 23 koša po utakmici, ali je zbog ozljeda propustio 22 utakmice i zbog toga se nisu plasirali u play-off. Sezona 2002/03. opet je donijela razočaranje. Jordan je ovaj put odigrao sve 82 utakmice, ali momčad je ostvarila isti broj pobjeda kao i sezonu prije: 37. Play-off im je izmaknuo za pet pobjeda. Jordan nije bio zadovoljan igrom svoje momčadi pa je nakon jednog poraza od New Yorka javno kritizirao svoje suigrače. Nakon te sezone zauvijek se umirovio.
Međutim, ovaj drugi povratak mu uopće nije trebao. Momčad je bila prosječna, a osim toga s igranjem u Wizardsima je samo pogoršao ionako impresivnu statistiku. Konačno se umirovio s prosjekom od 30.1 koša po utakmici (za 0.05 bolji od Wiltovog prosjeka: Jordan 30.12, a Wilt 30.07). Da nije bilo tog nepotrebnog drugog povratka ostao bi na prosjeku od 31.5 po utakmici. Njegovih deset naslova najboljeg strijelca lige (sedam zaredom) također je najviše u povijesti. 50 ili više koševa zabio je 39 puta (31 put u regularnom dijelu, 8 puta u play-offu), i po tome je na drugom mjestu iza nedodirljivog Wilta Chamberlaina.
1987, u tek trećoj sezoni, Jordan je postao prvi bek u povijesti koji je zabio više od 3000 koševa u jednoj sezoni (3041) i bio je prvi strijelac lige sa prosjekom od 37.1 koševa. U toj sezoni postao je i prvi igrač u povijesti koji je imao više od 100 blokada (125) i 200 ukradenih lopti (236). Sljedeće sezone opet je bio prvi strijelac lige i opet je imao više od 200 ukradenih lopti (259) i 100 blokada (131). Te sezone bio je najbolji obrambeni igrač lige, a i u narednim sezonama potvrdit će primat jednog od najboljih obrambenih igrača lige. Svi znaju da Jordan može zabiti, ali ih malo zna da on može igrati i odličnu obranu. U devet sezona Jordan je istovremeno bio najbolji strijelac lige i izabran u NBA All-Defensive prvu momčad i po tome mu nitko nije ravan. Tri puta bio je vodeći u ligi po ukradenim loptama.
Najbolju all-around sezonu imao je 1988/89. kada je prosječno bilježio 32.5 koša, 8.0 asistencija i 8.0 skokova. Vrlo blizu triple-doubla. Jordanu niti triple-double nije bio stran, u karijeri je zabilježio 28 triple-doubleova. A zabilježio je i jedini triple-double u povijesti All-Star utakmica kada je 1997. u Clevelandu zabio 14 koševa uz 11 skokova i 11 asistencija.
JESTE LI ZNALI?
Jordanov zaštitni znak – plaženje jezika prilikom zakucavanja – rezultat je gledanja njegovog oca Jamesa koji je isto to radio dok je popravljao obiteljski auto.
Izvan košarkaškog terena Michael kaže da je najlijeniji od petero djece u obitelji Jordan.
Iako je napustio sveučilište nakon treće godine kasnije se vratio i diplomirao geografiju.
Michael obožava golf, kubanske cigare (puši ih od 1991. kada su Bullsi osvojili prvi naslov) i vožnju motorima. Najveći porok mu je kockanje, a voli popiti i butelju kvalitetnog vina.
JORDANOVA PETORKA SNOVA
U intervjuu koji je Jordan dao za stoti broj SLAM-a, uglednog košarkaškog časopisa, postavljeno mu je sljedeće pitanje: da imenuje dream team, momčad snova iz njegove ere. Novinar je odmah napomenuo njegovo mjesto u petorci na mjestu beka šutera, a Jordan je trebao imenovati ostalu četvorku:
“Playmaker je Magic, bez imalo sumnje. Imao bih velikih dilema oko pozicije niskog krila, tako da ću se odlučiti između dvojice, Scottieja Pippena i Larryja Birda.“
Rekao je da bi jedan od njih dvojice bio šesti čovjek.
Na poziciji krilnog centra je također imao dileme: Kevina McHalea, Karla Malonea i Jamesa Worthyja. Na kraju se ipak odlučio za Worthyja zato jer je Worthy pohađao isto sveučilište koje i Jordan. Zanimljivo je da na poziciji krilnog centra nije imenovao svog velikog prijatelja Charlesa Barkleya.
“Charles će se naljutiti na mene zbog toga, ali on nikada nije igrao obranu,” rekao je Jordan.
Jordanov izbor na centru je Hakeem Olajuwon, iako je rekao da nikada nije vidio Jabbara na vrhuncu snage.