Shaq, Olajuwon, Robinson, Ewing, Mourning, Mutombo, Sabonis, Divac. Zlatna era centara, zlatne ‘90-e. Vrijeme kad je započeo nagli rast NBA lige i kad je fizikalnost i čvrstina dominirala u igri. Big boys league. Bilo je i prije te ere velikih centara, a i nakon, ali nikad u jednoj eri nije bilo toliko dobrih centara koji su praktički iz večeri u večer vodili sjajne bitke.
Shaq je bio najdominantniji, Sabonis preteča modernog centra koji radi sve na terenu, Ewing i Robinson napadačke mašine koje je nemoguće zaustaviti, Mutombo i Mourning obrambene zvijeri kraj kojih se te večeri nećeš puno naigrati. Hakeem “The Dream” Olajuwon je bio sve, dominantan, u napadu sa svojim genijalnim rješenjima nezaustavljiv, dobrog osjećaja za dodavanje, u obrani fenomenalnog tajminga za ukrasti ili blokirati loptu. Najbolje ga opisuje sezona 93/94. Osvojio je sve…što se osvojiti moglo tu sezonu! Osvojio je NBA naslov, bio je MVP finala, MVP regularne sezone i DPOY sa prosjecima 27.3 poena, 11.9, 3.6 asistencije, 3.7 (!) blokade, 1.7 ukradenih lopti po utakmici pritom šutirajući iz igre 52% i za 3 poena 42% u odigranih 80 utakmica (41.0 (!) MPG) te sezone. U playoffu je imao 28.9 poena, 11.0 skokova, 4.3 asistencije, 4 (!) blokade i 1.7 ukradenih lopti po utakmici (51% FG, 50 3PT%, 79% FT, 43.0 (!) MPG) u 23 odigrane utakmice. U finalu su igrali protiv Knicksa gdje se odvila epska bitka u 7 utakmica u kojima je Hakeem bilježio 26.9 poena, 9.1 skokova, 3.6 asistencije, 3.9 (!) blokade, 1.6 ukradene lopte (50% FG, 86% FT, 43.1 (!) MPG), a u izravnom duelu je limitirao Ewinga na 18.9 (!) poena i 36% (!!!) šuta iz igre. Game 7 je odlučio sa 25 poena, 10 skokova, 7 asistencija i 3 blokade ostavivši Ewinga na 17 poena. Nitko prije i nitko kasnije nije toliko izdominirao Ewinga na oba kraja terena. E da, nitko nikad nije uspio u jednoj sezoni osvojiti sve te nagrade osim Olajuwona. Slobodno se može reći da je to najbolja individualna sezona jednoga igrača u povjesti lige. Hakeem je dominirao, zabijao, asistirao, štitio reket i što je najvažnije pobjeđivao. Iduće sezone su obranili naslov, a on je opet igrao nestvarnu sezonu. U regularnoj sezoni su završili tek šesti, a on je bilježio u 72 odigrane utakmice 27.8 poena, 10.8 skokova, 3.5 asistencija, 2.9 blokade i 1.8 ukradenih lopti po utakmici (51% FG, 75% FT, 39.6 MPG). 22 utakmice je odigrao te godine u playoffu igrajući 42.2 minute s prosjecima od 33.0 poena, 10.3 skokova, 4.5 asistencije, 2.8 blokade i 1.2 ukradene lopte po utakmici (53% FT, 50% 3PT). U finalu su pomeli Shaqov Orlando 4-0, a nakon što je godinu ranije izdominirao Ewinga, isto je učinio i O’Nealu. Imao je prosjeke od 32.8 poena, 11.5 skokova, 5.5 asistencije, 2 blokade i 2 ukradene po utakmici (48% FG). Shaq je bio na 28.0 poena, 12.5 skokova, 6.3 asistencije, 2.5 blokade i 59% šuta iz igre. Ovoga puta to je bila ravnopravna, punokrvna, old school centarska bitka u NBA finalu, možda i najbolja ikada u sučeljevanju 2 centra u finalima.
To su bile godine kada Jordana nije bilo u ligi, a kako znamo tko sve nije osvojio prsten zbog Jordana (Barkley, Ewing, Stockton, Malone, Payton, Kemp, Reggie Miller, Tim Hardaway, Penny Hardaway, Mutombo, Mullin…), Olajuwon je preuzeo i uzeo 2 uzastopna naslova na putu pobjedivši Malonea i Stocktona 2 puta, Drexlera, Barkleya 2 puta, Robinsona, Shaqa i Ewinga. Svi pričaju o njegovim “dream shakeovima”, ali čovjek je bio obrambeni genijalac, možda i najbolji ikada, i u po mnogima najjačoj eri košarke, u vrijeme Jordanove dominacije, on je uzeo 2 naslova. Kada smo već kod centarskih duela, u finalu Zapada 1995. godine protiv Spursa (4-2) Hakeem je uništio The Admirala sa 35.3 poena, 12.5 skokova, 5.0 asistencije, 4.2 blokade i 1.3 ukradene lopte (56% FG, 86% FT, 43.5 MPG) limitiravši Robinsona na 23.8 poena i 44.9 (!) posto šuta iz igre.
Na svom putu do 2 uzastopna naslova je nadigrao Ewinga, Shaqa i Robinsona sa ukupno 12-6 u playoff pobjedama, pritom je zabijao 31.6 poena u prosjeku protiv 3 elitna defanzivca i općenito centra. Nezapamćena dominacija Nigerijca koji je nastupao za SAD. Bio je 2 puta prvak, 2 puta MVP u finalima, MVP regularne sezone, rookie godine, 2 puta obrambeni igrač godine, 2 puta najbolji skakač lige, 3 puta najbolji bloker lige, olimpijski pobjednik, 12 puta All-Star i još puno nagrada koje nema smisla pisati jer lista je zaista preduga.
Majstor elegancije i finese, poetry in motion, prvak. Sve je to bio veliki Hakeem o kojem se nedovoljno priča kad se govori o najboljim ne samo centrima, nego i igračima svih vremena. Ako želite uživati u ljepoti košarkaške igre, ukucajte njegovo ime u Youtube tražilicu, udobno se smjestite i uživajte u čarobnim potezima.