Plasmanom Phoenix Sunsa u veliko finale NBA lige, Dario Šarić postao je tek peti Hrvat koji će biti sudionikom završnice najjače svjetske košarkaške lige. Pravo je vrijeme da se prisjetimo i ostale četvorice, sa zapaženim ili manje zapaženim ulogama u finalnim serijama.
DRAŽEN PETROVIĆ ( Portland Trail Blazers )
Prvi Hrvat koji je imao čast biti sudionikom NBA finala je Dražen Petrović. Njegovi Portland Trail Blazersi su se 1990. godine plasirali u veliko finale. U finalu su ih čekali branitelji naslova Detroit Pistonsi, koji su prethodne godine osvojili naslov “metlom” protiv Lakersa. Na megdan su im ovaj put izašli Trail Blazersi, a konačan scenarij je bio skoro pa identičan. Iako su Blazersi imali prednost domaćeg terena, dovoljna je bila jedna pobjeda gostiju iz Michigana da kući pečatiraju back-to-back titulu. Podsjetimo se, tada se finale još igralo u starom 2-3-2 formatu. Dražen nije dobio previše minuta od Ricka Adelmana, a najviše je pokazao u drugoj utakmici serije (ujedno i jedinoj koju su Blazersi dobili), kada je ubacio 8 poena. Za prosječno 7 minuta ubacivao je 2.5 poena po utakmici. To je bio okidač za promjenu sredine i odlazak u Netse.
Konačan epilog : Detroit – Portland 4-1
ŽAN TABAK (Houston Rockets, Indiana Pacers)
Tabak je nastupio u čak 2 NBA finala, s polovičnim učinkom i još neznatnijom ulogom od Draženove. Malo tko je davao šanse Houston Rocketsima da će 1995. obraniti naslov nakon neuvjerljivog regularnog dijela i tek 6.mjesta na zapadu. Situacija se nije uvelike izmjenila ni kada je sredinom sezone u trampi za Otisa Thorpea stigao Clyde Drexler. Ipak, kockice su se posložile u doigravanju. Redom su padali Utah i Phoenix nakon zaostataka od 2-1, odnosno 3-1. U finalu zapada The Dream je očitao lekciju aktualnom MVP-u Davidu Robinsonu. Houston je slavio sa 4-2 i plasirao se u veliko finale. Tamo su pomeli Magic s uvjerljivih 4-0, a čitavu seriju su usmjerila 4 promašena slobodna bacanja Nicka Andersona u posljednjoj minuti prve utakmice, koju su naposljetku Rocketsi dobili u produžetku. O ulozi Žana Tabaka se teško može bilo što napisati, jer u finalnoj seriji nije dobio niti minute.
Ipak, 5 godina poslije Tabak se ponovno našao u velikom finalu. Njegovi Indiana Pacersi stali su na put „dinastiji u izgradnji.“ Lakersi su bili favoriti predvođeni Kobejem i Shaqom, tako da su trupe Larryja Birda morale potpisati kapitulaciju nakon šeste utakmice. Tabakova minutaža se tek nešto neznatno popravila u odnosu na Rocketse. Nastupio je u 3 od šest utakmica finala, odigrao 10 minuta, te zabilježio 2 poena i skok. Preskromno.
ANTE ŽIŽIĆ ( CLEVELAND CAVALIERS )
U žiži postsezone našao se još jedan „naše gore list.“ Ante Žižić se sa svojim Cavsima 2018.plasirao u veliko finale. Turbulencije uoči sezone i trade Kyriea Irwinga nije poremetio Cavse koji su se plasirali u četvrto finale zaredom. Nakon omjera 50-32 u regularnoj sezoni redom su padali Indiana, Toronto i Boston. Ipak, u velikom finalu protiv Golden State Warriorsa predvođenih triom Durant-Curry-Thompson nisu imali previše šansi. Laganih 4-0 bio je znak Lebronu za novi odlazak iz Ohija, ovaj put u LA.
Voljeli bi da o ulozi Ante Žižića možemo napisati nešto konkretno, međutim i njegova uloga se uglavnom svela na promatranje s klupe. Tri utakmice, pet minuta, 6 poena govori i više nego dovoljno.
TONI KUKOČ ( CHICAGO BULLS)
Tonija Kukoča smo ostavili za kraj, jer je njegova uloga, minutaža i efikasnost višestruka u odnosu na sve nabrojane iznad. Važan kotačić u stroju Chicago Bullsa uzeo je tri naslova prvaka. Prvi je osvojio 1996. godine. Regularnom dijelu ovjenčanom sa 72 pobjede pridružio je i naslov najboljeg šestog igrača lige, a u velikom finalu pali su Seattle SuperSonicsi rezultatom 4-2. U šest utakmica finalne serije Toni je bilježio u prosjeku 13 poena, 4 skoka i 3 asistencije.
Iduće sezone su im protivnici bili Jazzeri iz Salt Lake Cityja. Nakon što su Bullsi poveli 2-0, Utah uspijeva izjednačiti seriju na 2-2. Ipak, Bullsi nakon ranog zaostatka u petoj utakmici uspijevaju preokrenuti i pobijediti 78-73. U šestoj utakmici u United Centru, Kukoč zakucava u kontri za 90-86 i peti naslov Bullsa ukupno, njegov drugi uzastopni. Za 24 minute u prosjeku Toni je bilježio 8 poena, te 3 skoka i asistencije.
Godina 1998. značila je ujedno i kraj velike dinastije Bullsa. Isto tako, značila je i istog protivnika kao i prethodne sezone. Razlika je bila u tomu, što su ovaj put Jazzeri bili ti koji su imali prednost domaćeg terena. Bullsi uzimaju jednu pobjedu na strani, spajaju dvije kući i imaju “meč loptu”. Toni je odigrao briljantnu petu utakmicu, za 30 poena potrošio samo 13 lopti. Nažalost po njega i Bullse, nije bilo dovoljno. Serija se vratila u Utah, gdje je veliki Michael 6 sekundi prije kraja preko Bryona Rusella zabio za pobjedu i pokazalo se konačnih 4-2.
Tonijeva uloga je opet bila od iznimne važnosti. Threepeatu Bullsa pridonio je s prosječnih 15 poena, 4 skoka i 3 asistencije. Bio je i drugi strijelac u šestoj utakmici finala, u kojoj se Scottie Pippen mučio s ozlijedom leđa i bio više na klupi nego na parketu.
Ukupno u finalima Toni je bio na prosjeku od 30 minuta, bilježeći 12 koševa 4 skoka i 3 asistencije po utakmici.
DARIO ŠARIĆ ( PHOENIX SUNS )
Dariu možemo poželjeti samo sve najbolje u svom prvom NBA finalu. Trener Williams ga u postsezoni uglavnom koristi kao backup centru Deandreu Aytonu, stoga mu je i minutaža reducirana na 10 do 15 minuta po utakmici. Ipak, unatoč manjku minuta pokazao je da može biti učinkovit i važan kotačić u igri Sunsa.
U svakom slučaju, veselimo se finalu i “držimo fige” da Dario odigra što bolje!