Julius Randle istaknuo MIP kandidaturu

Julius Randle bio je „ball hog“ u svojoj prvoj sezoni s Knicksima. Problem se razvio tako brzo da se do prosinca Randle morao ispričati suigračima zbog nedostatka vodstva. U travnju te godine iz više izvora su došle inormacije da je nekoliko igrača, uključujući treći izbor drafta RJ Barretta, ostalo frustrirano njegovim stilom igre.

Te su frustracije bile potpuno opravdane. Samo su tri igrača s Randleovim usage rateom od 27,6 posto u prosjeku imala manje od njegovih 3,1 dodavanja po utakmici prošle sezone: Jayson Tatum, Joel Embiid i Zion Williamson. Ta su trojica nadoknadila ograničena dodavanja s elitnim brojem poena. Randle nije. Bio je jedini od četvorice s efektivnim postotkom šuta iz polja ispod 50 posto, i imao je više turnovera od prethodne trojke. Završio je na 16. mjestu u NBA-u u ukupnim turnoverima, odmah iza Damiana Lillarda.

Randle je plaćen da bude elitni strijelac, pa se pokušao ponašati poput njega. Njegov „tunel vision“ redovito ga je vodio u pretrpan reket. Nije bilo važno. Svejedno je nastavio šutirati.

Ti su turnoveri često bili rezultat njegove vlastite ambicije, posebno na nepromišljenim spin-potezima: Randle je i ranije u svojoj karijeri znao zalutati u sebične poteze, ali nikada tijekom cijele sezone. U prosjeku je smanjio broj dodavanja u 36 minuta u svojoj prvoj sezoni kao Knick više nego u bilo kojoj punoj sezoni od svoje prve zdrave sezone kao Laker, i to usprkos svojoj najvećoj ofenzivnoj ulozi ikad. To govori toliko o njegovoj vještini, koliko i o stavu. Randle je vješt dodavač. Jednostavno nije uvijek bio voljan uključivati suigrače. Prošle sezone gotovo nikada nije bio. Rezultati su bili ono što biste i očekivali. Knicksi su u ofenzivnom rejtingu završili na 27. mjestu.

Istraživali su mogućnosti trade-a u postsezoni. Čak su pripremili i njegovu zamjenu, Obi Toppina, igrača koji je bio 8. na NBA draftu 2020. Činilo se da će se tijekom ljeta odreći Randlea, za kojeg je garantirano samo 4 milijuna dolara za sezonu 2021.-22. A onda je Tom Thibodeau napravio ono što radi najbolje. Randle ove sezone igra 38,4 minute po utakmici, što je dovoljno za drugo mjesto nakon njegovog suigrača Barretta.

To je bio Thibodeauov rizik i urodio je plodom na oba kraja parketa. Randleova poboljšana kondicija i predanost obrani među najvećim su ovosezonskim iznenađenjima. Knicksi imaju 10-u najbolju obranu kroz sedam utakmica, a Randle je protivničke igrače držao na 13 posto poena manje u odnosu na njihove prošlosezonske brojke.

To je osmi najbolji rezultat u NBA ligi među igračima koji su se pojavili u najmanje pet utakmica. Ni 11 skokova po utakmici kao najbolje brojke u karijeri ne škodi. Ali Randleova nagrada za obavljanje prljavih poslova bila je skoro pa „uvredljiva“ sloboda, jer ga je Thibodeau osnažio da rukuje loptom više nego što je to činio prošle sezone.

Prvi put u karijeri vodi svoju momčad u ukupnim dodirima lopte. Ustvari, njegovih 94,8 dodira po utakmici četvrti su najveći u cijeloj ligi, ispred čak i Jamesa Hardena. Drži loptu duže kad je dobije (3,0 sekunde po dodiru ove sezone u usporedbi s 2,76 prošle sezone), a u to isto vrijeme ima i više
driblinga (1,77 driblinga po dodiru u odnosu na 1,67 prošle sezone).

Na papiru, ovo bi sugeriralo da je Randle ove sezone više „carinik“ lopte nego što je bio prošle. Ali baš je suprotno. Naizgled preko noći, Randle se iz power forwarda pretvorio u point forwarda. Razlika u asistencijama u odnosu na prošlu sezonu apsolutno je zapanjujuća.

Statistika u sezoni 2019-20.

Asistencije po utakmici- 3.1
Sekundarne asistencije po utakmici- 0.2
Ukupna dodavanja na utakmici- 46.1

Statistika u dosadašnoj sezoni.

Asistencije po utakmici- 7.4
Sekundarne asistencije po utakmici- 0.6
Ukupna dodavanja po utakmici- 69.1

Kroz sedam utakmica, Randle ima više dodavanja po utakmici od Bena Simmonsa i više dodavanja u minuti od Stephena Curryja. Stvara više poena po utakmici na svojim asistencijama od LeBrona Jamesa i Luke Dončića. Prosječno bilježi više dodavanja po utakmici nego što ih je Nikola Jokić imao tijekom cijele sezone. I sve to radi dok dijeli teren s razigravačem sklonijim dodavanju nego šutiranju Elfridom Paytonom i krilnim strijelcem velikog volumena Barrettom.

Nije kao da je Randle preko noći naučio kako dodavati loptu. Samo je postao mnogo spremniji to učiniti u situacijama u kojima je to odbijao prije godinu dana. Sada kada ulazi u gužvu u reketu, ulazi s ciljem da loptu proslijedi dalje.

Ta želja za dijeljenjem lopti učinila je Randlea strpljivijim igračem. Čeka dupliranja više nego ikad ove sezone u pokušaju da kazni obrane zbog pretjeranog pritiska na njega.

Taj stav nije ograničen samo na post-up situacije. Postao je daleko svjesniji onoga što njegova reputacija kao sebičnog igrača i njegova ukupna gravitacija kao strijelca mogu učiniti za suigrače. Centri očekuju da pokuša proći do obruča, a često će mu se približiti na račun pokrivanja vlastitog čovjeka.

To su temeljnije, pasivne verzije kretanja lopte. Randle uzima ono što mu daje obrana. Ali tamo gdje je to moguće, radi izvanredan posao stvarajući prilike za prolaz iz ničega.
Riječ je o potezima s visokim kvocijentom inteligencije koje se oslanjaju na dodavača koji je svjestan svega što se oko njega događa na terenu. Ta svijest je ono što stvara lagane poene. Čak pažljivije raspoređuje taj opasni spin, štiteći loptu u gužvi, ali češće ga koristi kako bi sebi dao povoljne kutove i za dodavanje i za zabijanje.

Postoje sebične koristi ako se ovako nesebično igra. Randle pokušava točno isti broj šuteva po utakmici kao i prošle sezone – 15,7 – ali u prosjeku za 2,6 poena više jer ne forsira toliko loših šuteva. Rekord karijere s najviše dodavanja (7,4) dovela je i do novog rekorda u broju poena (22,1 poen po utakmici), i zauzvrat doseže skoro maksimum u karijeri u praktički svim mjerilima učinkovitosti. Prihvaćanje dodavanja učinilo je Randlea boljim u gotovo svemu ostalom u napadu.

A ako nastavi tako, postat će fascinantna studija o tome kako birači određuju NBA-ovog najpoboljšanijeg igrača. Pobjednici su gotovo uvijek mlađi od Randlea, jer je 10 od zadnjih 12 još uvijek imalo rookie ugovor, a njih osam je još uvijek igralo za momčad koja ih je izabrala na draftu. Glasači nesrazmjerno favoriziraju igrače koji iskaču kao strijelci. Onih 12 pobjednika u prosjeku su postizali 6,9 poena više nego inače po utakmici. Upravo to je nagradu učinilo donekle formulativnom.

Mladi igrač dobija više vremena za igru i, naučivši na pogreškama svojih prvih par godina, postaje igrač kakav smo očekivali da će postati. Ta se povijest toliko zanimljivo suprotstavlja Randleu, jer nakon prošle sezone nitko nije mogao očekivati da će postati igrač kakav je bio u protekla dva tjedna. To je potpuno drugačija vrsta poboljšanja. Randle nije stekao nove vještine niti se „stavio na mapu“.

Svjesno je donio odluku da igra sveobuhvatniji stil igre, onaj koji više pogoduje pobjedi. To je svojevrsno poboljšanje koje treba nagraditi jer je lakše dostižno. Nema svaki igrač talent ili priliku postati strijelac od 20 koševa, ali svatko može odabrati igranje timske košarke.

Počastiti nekoga tko je odabrao taj pristup na tako ekstremni način priznanje je moći te odluke. New York Knicksi su prošle sezone završili 24 utakmice ispod 50 posto pobjeda. Oni su sada jednu utakmicu iznad toga. Ako je poboljšanje mjera koliko više igrač utječe na pobjedu iz jedne u drugu sezonu, Knicksi imaju dokaz za to u Randleu. Do sada ove sezone pobjeđuju u košarkaškim utakmicama, barem dijelom zahvaljujući Randleu koji je prerastao svoju prošlost kao „ball hog“.