UCLA je zahvaljujuæi treneru Johnu Woodenu i odliènim potpisivanjem igraèa bila najbolja NCAA ekipa punih dvanaest godina. Od 1964. do 1975. osvojili su deset titula NCAA prvaka i u povijesne knjige se upisali kao najtrofejnija sveuèilišna momèad ikad osvojivši i jedanaestu titulu 1995. godine. Kareem-Abdul Jabbar, Gail Goodrich i Bill Walton su samo neki od imena koji su nosili dres Bruinsa u vrijeme trenera Woodena.
Bill Walton je imao izvanrednu sveuèilišnu karijeru u kojoj je osvojio dvije titule prvaka i bio djeliæ niza Bruinsa od 88 uzastopnih pobjeda, što je i danas NCAA rekord. Prva Waltonova titula došla je 1972. godine, u finalu su pobijedili Florida State i sezonu završili s 30-0 rekordom. San se nastavio i iduæe godine – nova neporažena sezona za UCLA. Do finala protiv Memphis Statea su stigli lagano pobijedivši Indianu u polufinalu 70:59.
Veèer za pamæenje
23. ožujka daleke 1974 u St. Louisu dvadeset pet tisuæa gledatelja svjedoèilo je dijelu košarkaške povijesti. Igralo se NCAA finale i zadnja utakmica sezone. Bruinsi su u ovu utakmicu ušli neporaženi u prethodna 74 nadmetanja. Memphis State je predvoðen centrom Ronniejem Robinsonom i odliènim šuterom Larryjem Finchom došao spreman za gladijatorsku borbu protiv favoriziranih protivnika.
Bill Walton je u utakmicu ušao maksimalno koncentriran i veæ je na poèetku svojom brzinom i centarskom tehnikom uništavao Memphis State. Dodavanjima iz posta i izvrsnim pregledom igre je stvarao dodatne probleme nemoænom rivalu. Waltonov poznati horok je radio savršeno, a nepogrešivi šut o tablu s poludistance je bio nezaustavljiv. Big Red je utakmicu završio s 44 poena i 13 skokova uz nevjerojatnu preciznost, pogodio je 21 šut iz 22 pokušaja! Samo jedan jedini promašaj u najvažnijoj utakmici sezone. Walton je s 44 poena ušao u knjigu rekorda i postavio rekord po broju postignutih poena u NCAA Finalu.
Waltona su nakon fenomenalne sveuèilišne karijere Blazersi, koji su imali 1. pick, uzeli na draftu 1974. godine. Ozljede su se kao problem poèele javljati odmah na poèetku i Walton je veæi dio od prve dvije sezone propustio zbog loma stopala i noge. Proglašen ”spasiteljem Portlanda” donio im je naslov prvaka 1977. godine u finalu protiv Ervingovih Sixersa. Iako je do kraja karijere igrao samo jednu kompletnu sezonu, osvojio je još jedan naslov prvaka s Celticsima 1986. godine i to kao najbolji šesti igraè lige. U Kuæu slavnih uvršten je 1993. godine što je pravi pokazatelj njegove velièine. Imao je jednu od najboljih koledž karijera i unatoè ozljedama osvojio je dvije NBA titule, proglašen je najkorisnijim igraèem lige 1978. godine i bio je najkorisniji igraè Finala 1977. godine. Bill Walton je uistinu centarska elita i zasigurno je igraèki raritet koji se ne viða èesto.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.