Kada je “His Airness”, u to vrijeme još uvijek bez poznatog nadimka, u sezoni 1984/85 stigao u NBA ligu, nitko nije oèekivao takvu raskoš talenta kod tog mladog igraèa koji je 3. izborom doveden sa sveuèilišta North Carolina. Iako je na samom koledžu Michael Jordan igrao u sistemu Deana Smitha, potpuno posveæenom timskoj igri, svejedno je individualno zablistao u nekim susretima, a uz pomoæ buduæih NBA igraèa Jamesa Worthyja i Sama Perkinsa došao je do NCAA naslova 1982. godine, finale se igralo protiv Patricka Ewinga i sveuèilišta Georgetown, a baš je Jordan presudio poznatim skok šutom s poludistance.
Kada je Jordan došao u ligu kao 3. pick (prije njega izabrani Hakeem Olajuwon i Sam Bowie) mnoštvo novinara i struènjaka spominjalo je kao najveæi nedostatak šut Michaela iz vana te da æe kao bek bez šuta imati problema u NBA društvu. Veæ u treæoj utakmici NBA karijere, 29. listopada 1984. godine protiv Milwaukee Bucksa, bilo je jasno da je ovaj rookie nešto posebno, novi val NBA igraèa koji je unio revoluciju u košarku i sve oko košarke, a da nedostataka u njegovoj igri gotovo i nema.
Milwaukee Bucksi su, za razliku od tadašnjih Bullsa, bili iskusna momèad s dugom klupom i odliènim trenerom Donom Nelsonom. Kroz osamdesete su bili jedna od boljih ekipa, iako èesto zaboravljena od strane košarkaške publike jer nisu nijednom vidjeli veliko NBA finale. Svake godine su, kroz veoma teško desetljeæe, stigli do playoffa, a tri puta su izbaèeni u finalu Istoka. Protiv Boston Celticsa i Philadelphia 76ersa se jednostavno nije moglo, iako su Bucksi jedina NBA momèad koja je uspješno pomela Boston Celticse s Larryjem Birdom (4-0 u polufinalu Istoka 1983.). Na ulazu u 1985. predvoðeni Terryjem Cummingsom i Sidneyem Moncriefom su bili favoriti, uz Celticse i Sixerse, za uspješan izlazak s Istoka. Samim time Jordanova predstava je dobila potpuno drugu dimenziju, a kada se uzme u obzir da su Bucksi bili najbolja obrambena momèad lige po primljenim poenima i da su imali najboljeg obrambenog beka lige u Moncriefu, onda je sve jasno.
Nakon prve èetvrtine Bucksi su imali vodstvo 27:25, a Bullse su na životu držali, kao i cijelu sezonu, Jordan i nedavno preminuli Orlando Wooldridge. Kombinacija bek-visoko krilo, oba ekstremno atletièna igraèa, donijeli su Bullsima doigravanje, a kombinirano su zabijali više od 50 poena svaki susret kroz regularnu sezonu. Igrom gdje su dva igraèa, u tom trenutku neiskusna i neuigrana, glavni kotaèi ekipe, veoma je teško raèunati da æe u nekom veæem planu (doigravanje) pomrsiti raèune Bucksima, Celticsima ili Sixersima, unatoè nevjerojatnoj rookie sezoni Jordana. No, u jednoj utakmici regularne sezone gdje je sve moguæe i gdje imate dva izuzetno kvalitetna individualca, pobjeda je itekako realan pothvat. Jedini problem kod takvog sistema, uz nemoguænost pobjede playoff serije protiv dubokih NBA ekipa, su takozvane “crne rupe”, trenuci u igri kada dvije najbolje opcije ne mogu zabiti, a ostatak momèadi samo gleda – a toèno takav scenarij dogodio se u treæoj dionici. Nakon izjednaèenog prvog poluvremena, Jordan u treæoj èetvrtini nije zabio niti jedan poen, dok je napadaèka igra pala na leða Wooldridgea – takav scenarij donio je preuzimanje kontrole od strane Bucksa i vodstvo od devet razlike na ulazu u zadnju dionicu. Jordan je do poluvremena zabio 15 poena te je na toj brojci stao sve do poèetka zadnjih 12 minuta kada je krenula rošada.
Rookie senzacija je, nakon 15 poena u prvom poluvremenu i bez ijednog poena u treæoj èetvrtini, samo u zadnjih 12 minuta zabio 22 poena, od toga 15 u zadnjih pet minuta. Nakon vodstva Bucksa kroz cijeli susret, novak iz North Caroline je po prvi puta, tek u treæoj utakmici svoje karijere, na NBA parketima pokazao ono što slijedi košarkaškom svijetu – dominacija i naslovi. Jordan je, kod izjednaèenog rezultata minutu prije kraja, u dva napada zaredom imao dva velièanstvena polaganja uz prekršaj te je u svom stilu dovršio Buckse i gotovo pa ponizio obrambenog specijalistu Sidneya Moncriefa. S 37 zabijenih poena Michael je po prvi puta u NBA karijeri probio granicu od 30 poena, nešto što æe raditi gotovo svaku veèer do kraja putovanja. Naravno da su i dva najbolja poteza utakmice otišla u ruke zvijezdi veèeri – blokada nad centrom Bucksa Paulom Mokeskiem i akrobatsko polaganje u zadnjoj minuti za konaènu pobjedu 116:110 kao da su prikazali što æe puniti minute svih sportskih TV kuæa u bliskoj buduænosti.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.