San Antonio Spursi su klub s bogatom povijesti, od dana kada je Iceman George Gervin harao ligom kao jedan od ubojitih napadačkih oružja pa sve do danas kada su Spursi klub s četiri NBA naslova i bogatom tradicijom velikih igrača, velikih utakmica i velikih trenera. Uz Tima Duncana i Gervina, treće lice franšize iz Texasa je legendarni centar, Admiral David Robinson. Spursi su ga na draftu 1987. godine uzeli kao prvi pick s nadom da će tada najtraženiji sveučilištarac promijeniti lice kluba. 216 centimetara visoki centar je učinio točno to, promijenio je San Antonio i zauvijek ih upisao na mapu najboljih NBA ekipa.
Iako je Robinson tek 1995. osvojio svoju prvu i jedinu MVP nagradu, u sezoni 1993/94 je upisao brojke karijere te je ispred njega u glasanju bio samo Hakeem Olajuwon (vjerojatno zbog boljeg omjera pobjeda i poraza momčadi). Međutim, liga i glasačka komisija ne bi pogriješile da su nagradu za najkorisnijeg NBA igrača dale Robinsonu – prvi strijelac lige, 5 dodavanja u prosjeku (daleko najviše u karijeri, drugi najbolji prosjek mu je bio 3 po susretu), 11 skokova i omjer 55-27 s dobrom postavom, ali daleko je to od respektabilne družine. Tadašnji Spursi bez Robinsona bili bi nešto slično kao nekadašnji Cleveland Cavaliersi bez LeBrona Jamesa. Kao dokaz superiornosti i dominacije Robinsona u toj sezoni, najbolje se prisjetiti njegovih najboljih predstava, točnije njegove četiri najbolje utakmice iz te sezone. Danas donosimo priču o quadruple-double utakmici.
Quadruple-double protiv Pistona
Spursi su sredinom sezone, krajem siječnja i početkom veljače, igrali najbolju košarku u toj regularnoj sezoni. Niz od 13 uzastopnih pobjeda izvrsno pokazuje koliko su moćni bili, a pred sam kraj niza centar Spursa je upisao dvije nezaboravne utakmice. Prva je nevjerojatni quadruple-double (tek četvrti u povijesti) protiv Pistonsa koji se dogodio 17. veljače. Detroit Pistonsi u tom razdoblju nisu bili niti sjena Bad Boysa, obrambeno i napadački su bili na samom dnu lige, a omjer 20-62 dovoljno govori o kvaliteti igre. Isiah Thomas i Joe Dumars su još uvijek bili tu, ali raspad sistema je bio i više nego očit. Samim time ova ekipa Pistonsa bila je savršena žrtva i prilika da jedan igrač, u tom trenutku na vrhu svojih košarkaških sposobnosti, upiše povijesne brojke.
Sam početak susreta nije nagovještavao da će Robinson upisati jedan od najtežih i najrjeđih ostvarenja u sportskom svijetu. Na poluvremenu su Pistonsi, na čuđenje publike pa i njih samih, imali minus od samo tri poena. Međutim, drugo poluvrijeme donijelo je ubrzanu igru, na granici run’n’gun košarke. Takav scenarij donio je Spursima veliko vodstvo, a Robinson je proradio na svim poljima igre – u asistencijama, blokadama, skokovima u napadu i obrani te u redovnom zabijanju poena. Kada je sredinom zadnje četvrtine Robinson uhvatio svoj deseti skok (Rodman je, naravno, bio na klupi jer dok bi on bio u igri, uhvatiti skok je bila nemoguća misija), upisao se u NBA povijest kao četvrti igrač s učinkom od 10+ u četiri statističke kategorije – 34 poena, 10 skokova, 10 asistencija i 10 blokada.
Ove brojke su posebne iz još dva razloga – do danas je ovaj učinak ostao zapisan kao zadnji službeni quadruple-double u NBA ligi, a drugi razlog je što je ovaj podvig jedini takav u povijesti sa zabijenih 30 i više poena:
Nate Thurmond, Golden State, 18. listopada 1974. – 22 poena, 14 skokova, 13 dodavanja, 12 blokada protiv Chicago Bullsa.
Alvin Robertson, San Antonio, 18. veljače 1986. – 20 poena, 11 skokova, 10 dodavanja, 10 ukradenih lopti protiv Phoenix Sunsa.
Hakeem Olajuwon, Houston, 29. ožujka 1990. – 18 poena, 16 skokova, 10 dodavanja, 11 blokada protiv Milwaukee Bucksa.
David Robinson, San Antonio, 17. veljače 1994. – 34 poena, 10 skokova, 10 dodavanja, 10 blokada protiv Detroit Pistonsa.
Gore navedeni igrači su ostvarili quadruple-double, a očito je kako je ovaj od Robinsona najimpresivniji upravo iz razloga što je čovjek zabio i 34 poena dok ostali igrači nisu prešli ni 22. Nate Thurmond, inače prvi igrač koji je službeno ostvario magične brojke, osvrnuo se i odlično opisao koliko je teško napraviti takav podvig.
“Glavni razlog zašto je quadruple-double tako teško napraviti je činjenica da igrač mora biti izuzetno dominantan na obje strane terena, a da pritom ne bude pretjerano sebičan, tako da može upisati dodavanja. Igrač mora paziti i da ne bude isključen iz igre zbog 6 osobnih, a da pritom blokira šuteve i hvata skokove. Mnogo njih može upisati dodavanja, skokove i poene, ali obrana je ključ svega, morate voljeti igranje obrane ako hoćete napraviti quadruple-double. Nema drugog puta do takvih brojki”, izjavio je Thurmond
Za napomenuti je i da su svi igrači osim Thurmonda, koji je i sam bio elitni defenzivni centar, osvojili nagradu za najboljeg obrambenog igrača lige. Jedini razlog zašto Thurmond nije došao do nagrade je taj što je NBA liga tek 1983. godine odlučila dijeliti nagrade za najboljeg defenzivca, dok je Thurmond svoje najbolje godine proveo igrajući u 70-ima.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.