Kada je heroj naše priče David Robinson napravio nevjerojatni quadruple-double u susretu protiv Detroit Pistonsa, nitko nije mogao očekivati da će samo četiri dana nakon, u gostima kod Minnesota Timberwolvesa, probiti granicu od 50 poena. No, i taj učinak je ostvaren uz dominaciju na obje strane terena – Robinson je susret protiv Vukova odigrao sjajno i u obrani i u napadu.
Timberwolvesi su, slično kao i Pistonsi, bili savršena meta za individualne rekorde i postignuća nekog igrača. Na kraju regularne sezone imali su identičan rekord kao i Pistonsi, očajnih 20-62, obrambeno su bili po sredini lige, a napadački tek predzadnja momčad s tada veoma niskih 97 poena po susretu. Ništa čudno kada im je prvi strijelac ekipe jedan Christian Laettner koji je, uz dužno poštovanje prema njegovoj koledž karijeri u dresu Dukea, bio osrednji NBA igrač. Uz njega, tu su još bili mladi i poletni rookie Isaiah Rider te budući centar Bullsa Luc Longley kojeg je Robinson u ovom susret uništio i ponizio. Rifleman Chuck Person bio je daleko od svojih najboljih šuterskih dana u dresu Pacersa dok je svijetla točka ekipe bio Doug West, vrlo dobar spoj beka i krila koji je mogao zabiti, ali i igrati obranu. Kada malo pogledate kompletnu postavu Wolvesa , jasno je zašto su, u tada prilično jakoj Zapadnoj konferenciji i NBA ligi općenito, bili tako loša momčad.
50 poena “preko” Longleya
Sami početak tj. prva akcija utakmice bila je pokazatelj i naznaka onoga što će se događati punih 48 minuta na gostujućem terenu Timberwolvesa – Robinson je nakon promašenog šuta s poludistance uhvatio napadački skok te silovito zakucao s dvije ruke uz nemoćnog, presporog Longleya. U obzir se mora uzeti i savršeni rad na terenu playmakera Spursa Vinnyja Del Negra i Robinsona, njihove pick’n’roll i give’n’go kombinacije većinom bi završavale alley-oop zakucavanjem preko nemoćnih obrambenih igrača, kao što se vidi u akciji protiv navedenog protivnika. Iako Del Negro nije bio toliko razvikan igrač i velika zvijezda, bio je odličan razigravač, posebno za Robinsona, jer je ovaj tandem imao izvrsnu kemiju na terenu.
Zvijezda večeri, centar San Antonio Spursa, nastavio je prolaziti pokraj Longleya neviđenom brzinom za jednog diva te je već u prvoj četvrtini zabio 18 poena uz tri zakucavanja i uzdahe domaće publike. Da stvar bude još i bolja, Robinson je obranu igrao kao unaprijeđena verzija Billa Russella (veliki kompliment, ali za ovaj susret potpuno opravdan) – blokade su sijevale jedna za drugom, a pomaganje u obrani i pravovremena izlaženja nakon prodora bekova zaustavili su domaću momčad. Unatoč svemu, Wolvesi su se držali cijelu prvu četvrtinu i cijelo prvo poluvrijeme (46:45), da bi u drugom poluvremenu ipak posustali i izgubili snagu.
Drugo poluvrijeme donijelo je veliku razliku u igri Spursa – nakon prve 24 minute Robinsona, u drugom poluvremenu napokon su proigrali i suigrači. Dalle Ellis, izvrstan tricaš i šuter, počeo je pogađati svoje dalekometne bombe, prelazak iz obrane u napad porastao je na razinu Showtime Lakersa, a Robinson je nastavio zabijati. Takva formula donijela je totalni raspad Vukova i ogromnu pobjedu 114:89 (drugo poluvrijeme 68:44).
“Petica” Spursa je susret završio s 50 poena, 9 skokova (Dennis Rodman je uhvatio 20), 6 blokada i sjajnih 7 zakucavanja (nebitna statistika, ali pokazuje razinu atleticizima koju je posjedovao 216 centimetara visoki centar), a večer je zapečatio tricom nakon koje je napokon prešao magičnu granicu i natjerao svog trenera Johna Lucasa da doslovno skače po terenu.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.