1996-97: NBA liga slavi 50 godina a Bullsi peti naslov

Michael Jordan i Chicago Bullsi ponovno su uspjeli u sezoni 1996./97. Pobjedom protiv Utah Jazza osvojili su peti naslov u 90-ima i time okončali lijepu sezonu Jazzera na ne baš lijep način. Karl Malone predvodio je Utah do 64 pobjede, ali nije uspio osvojiti prvenstvo u prvom nastupu Jazzera u NBA Finalu.

U NBA ligu ušle su brojne zvijezde koje će dominirati parketima narednih 15-ak godina. Prvim pickom drafta Sixersi su doveli Allena Iversona, a u ligu su još došli Kobe Bryant, Ray Allen, Stephon Marbury, Steve Nash, Jermaine O’Neal, Peja Stojaković, Marcus Camby i ostali. Prije početka sezone Lakersi su napravili sjajan potez potpisivanjem Shaquille O’Neala.

Bullsi predvođeni najboljim strijelcem Jordanom (29,6 poena po utakmici), svestranim Pippenom (20,2 poena, 6,5 skokova i 5,7 asista po utakmici) i “mašinom za skokove” Rodmanom (16,1 skok po utakmici) projurili su kroz regularni dio sezone s omjerom 69-13 čime su izjednačili omjer Los Angeles Lakersa iz sezone 1971/72 koji zauzima drugo mjesto u povijesti. S tri izgubljene utakmice u posljednje četiri utakmice sezone Bullsi nisu uspjeli ponoviti sezonu sa 70 pobijeđenih utakmica.

Bullsi su bili bolji od svih ekipa Istočne Konferencije. Iza Bullsa bili su Atlanta Hawksi predvođeni najboljim obrambenim igračem sezone Dikembeom Mutombom i brzim Mookiejm Blaylockom koji je predvodio ligu u broju ukradenih lopti. Charlotte je pod novim trener Daveom Cowensom imala jednak omjer kao Detroit, 54 pobjede što je samo dvije pobjede manje od Atlante.

Miami je osvojio diviziju Atlantic sa 61 pobijeđenom utakmicom. Patu Rileyu ovo je bila druga sezona u Miamiju a imao je ulogu trenera i predsjednika ekipe. Alonso Mourning (19,8 poena, 9,9 skokova po utakmici) bio je dobar kao uvijek, ali ključni igrač bio je razigravač Tim Hardaway (20,3 poena i 8,6 asista po utakmici) koji je bio vođa ekipe a dobar učinak imali su Voshon Lenard i Isaac Austin koji je osvojio nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Miami je bio bolji od New York Knicksa u borbi za diviziju Atlantic, ali i u doigravanju. Knicksi su izgubili od Heata nakon 7 utakmica, ali Miami nije imao šanse protiv Bullsa u finalu Konferencije.

Malone i Utah Jazz ponovno su vladali Zapadnom konferencijom iako je razigravač John Stockton prekinuo niz od devet uzastopnih naslova najboljeg asistenta lige. Bolji od Stocktona bio je Mark Jackson, koji je u sezoni igrao za Denver i Indianu. Jackson je prosječno podijelio 11,4 asista po utakmici a Stockton 10,5. Jazzeri su svojoj ekipi uspješno pridodali mlade igrače poput centra Grega Ostertaga, krila Byrona Russella i Shandona Andersona i beka Howarda Eisleya u rotaciju i zajedno s Maloneom, Stocktonom, Jeffom Hornacekom i Antoineom Carrom ostvarili su najbolju sezonu za Jazzere. Malone je osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača lige jer je bio u najboljih 10 u ligi po poenima (27,4 po utakmici, drugo mjesto), skokovima (9,9 po utakmici, deseti) i postotku ubačaja iz igre (55%, šesti). Jazzeri su imali omjer 64-18 i time bili bolji od Houstona i njegovog veteranskog trija Hakeem Olajuwon, Clyde Drexler i Charles Barkley.

Seattle SuperSonicse predvodili su Gary Payton (21,8 poena i 7,1 asist po utakmici) i Shawn Kemp (18,7 poena, 10 skokova po utakmici). SuperSonicsi su bili bolji od Los Angeles Lakersa koje je predvodio Shaquille O’Neal (26,2 poena i 12,5 skokova po utakmici) za samo jednu pobjedu u utrci za najboljeg u diviziji Pacific. U doigravanju Houston je pobijedio Seattle u sedam teških utakmica ali Utah je bila bolja u finalu konferencije u šest utakmica. U već spomenutom finalu lige, Bullsi su došli do svog petog naslova prvaka, uz petu titulu MVP-a finala Michaela Jordana.

Najvažniji trenutak sezone dogodio se tijekom All-Star vikenda u Clevelandu gdje je proslava pedeset godina postojanja NBA lige kulminirala kada su se na terenu pojavili svi igrači izabrani u najboljih 50 NBA igrača svih vremena. Na samoj revijalnoj utakmici ekipa Istoka slavila je rezultatom 132:120, a MVP titulu odnio je Glen Rice, igrač Charlotte Hornetsa, s učinkom od 26 poena u 25 minuta na parketu.

Svoju četvrtu i posljednju sezonu u NBA ligi odigrao je Dino Rađa, koji je tijekom svoje NBA karijere u dresu Bostona prosječno postizao 16,7 poena i 8,4 skoka po utakmici.

NBA sezona 1996./97.

Istok

1. Chicago Bulls 69-13
2. Miami Heat 61-21
3. New York Knicks 57-25
4. Atlanta Hawks 56-26
5. Detroit Pistons 54-28
6. Charlotte Hornets 54-28
7. Orlando Magic 45-37
8. Washington Bullets 44-38
9. Cleveland Cavaliers 42-40
10. Indiana Pacers 39-43
11. Milwaukee Bucks 33-49
12. Toronto Raptors 30-52
13. New Jersey Nets 26-56
14. Philadelphia 76ers 22-60
15. Boston Celtics 15-67

Zapad

1. Utah Jazz 64-18
2. Seattle SuperSonics 57-25
3. Houston Rockets 57-25
4. Los Angeles Lakers 56-26
5. Portland Trail Blazers 49-33
6. Minnesota Timberwolves 40-42
7. Phoenix Suns 40-42
8. Los Angeles Clippers 36-46
9. Sacramento Kings 34-48
10. Golden State Warriors 30-52
11. Dallas Mavericks 24-58
12. Denver Nuggets 21-61
13. San Antonio Spurs 20-62
14. Vancouver Grizzlies 14-68

Najbolja petorka lige

Tim Hardaway
Grant Hill
Michael Jordan
Karl Malone
Hakeem Olajuwon