Milwaukee Bucksi su početkom prošlog desetljeća bili jedna od sila Istočne konferencije. U doigravanju 2001. godine su pod vodstvom Georgea Karla s klupe i velike trojke Ray Allen – Glenn Robinson – Sam Cassell s terena, stigli sve do finala Istoka, gdje ih je izbacio Allen Iverson tek u sedmoj utakmici. Dakle, 2001. su bili na samom vrhu, da bi već dogodine sve palo u vodu, a najveće razočarenje je došlo u drugom dijelu regularne sezone kada su izgubili i mjesto u doigravanju u izuzetno tijesnoj utrci s Toronto Raptorsima i Indiana Pacersima.
Zamislite, jedne godine ste u finalu Istoka i nedostaje vam jedna pobjeda do finala, a u sljedećoj sezoni nakon izvrsnog starta (Bucksi su prije All-Star pauze bili druga ekipa Istoka) izgubite mjesto u doigravanju, i to na zadnji dan sezone kada su ih Detroit Pistonsi uništili rezultatom 123:89. Nevjerojatno, ali istinito. Međutim, jedan igrač je u svom tom neredu odskakao, a to je Ray Allen, po mnogima najbolji šuter svih vremena.
Allen danas NBA rolu ispunjava ulazeći s klupe NBA prvaka Miami Heata, stoji u kutu i čeka loptu LeBrona Jamesa ili Dwyanea Wadea, prosječno igra 25 minuta, a zabija 10 poena po susretu. Iako je danas čisti spot-up šuter, Allen je u najboljim godinama mogao svakoj ekipi zabiti 40 poena. Upravo to je Ray napravio u pobjedi nad Charlotte Hornetsima pri kraju te melodramske sezone, u 80. utakmici regularnog dijela godine; ubacio je 47 poena i točno deset trica, sve u nadi da će nekako uhvatiti doigravanje. Treba naglasiti da su Buckse te godine pokosile ozljede, Glenn Robinson je propustio 16 utakmica, Ray Allen 13, a Sam Cassell 8.
Allen je već nakon prvog poluvremena zabio 17 poena, ali ono što je napravio u drugom dijelu je jedna od njegovih najboljih predstava. Zabio je 30 poena, pet trica samo u trećoj četvrtini, a pogađao je na sve moguće načine; iz tranzicije, koristeći blokove igrača, nakon uhvaćenog skoka u napadu, kod igre jedan na jedan. Kada ga uhvatite u ovakvom ritmu, igrati obranu je potpuno besmislena stvar. Allen je susret završio s 47 poena (10/14 trica), 4 skoka, 4 dodavanja i 3 ukradene lopte. Bucksi su pobijedili Hornetse 98:91, ali nažalost nisu uhvatili doigravanje jer su već spomenutu zadnju utakmicu sezone izgubili od Detroit Pistonsa 123:89.
Ray Allen je sljedeće sezone (2002/03) napustio Buckse te je otišao u Seattle SuperSonicse taman prije kraja roka za razmjenu igrača. Iz Sonicsa su dovedeni razigravač Gary Payton i legendarni zakucavač Desmond Mason. Zanimljivo je da od te famozne 2001. godine, kada je Istočnom konferencijom harala velika trojka Allen-Robinson-Cassell, Bucksi nijednom nisu prošli prvu rundu doigravanja niti su pobijedili 50 utakmica u regularnoj sezoni. Ni ove godine im se ne piše bolja sudbina jer će s vjerojatnog osmog mjesta konferencije ići na prošlogodišnje prvake i glavne favorite za naslov Miami Heat.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.