Minnesota Timberwolvesi su na èelu s Kevinom Garnettom bili jedna od najboljih ekipa sezone 2003./2004. dok je Orlando Magic, predvoðen Tracyjem McGradyjem, bio je jedna od najgorih ekipa lige. Unatoè tome, ova dva tima su 3. veljaèe 2004. godine odigrali izvanrednu utakmicu. Naravno da su najzaslužniji za to bili Garnett i T-Mac – dvije zvijezde u naponu snaga su nam po tko zna koji put podarili utakmicu punu uzbuðenja i nesvakidašnjih poteza.
Vukovi su u ovaj susret ušli s izvrsnim rekordom od 33 pobjede i 13 poraza, a Orlando je zadnje dvije utakmice izgubio i imao je samo 13 pobjeda u 36 odigranih susreta. Wolvesi su bili izraziti favoriti za pobjedu, a tako su i igrali. Garnett je igrao najbolju košarku u karijeri, a pravi pokazatelj njegove dominacije na terenu je i osvojena MVP nagrada te sezone. Igra Minnesote se veæinom bazirala na odliènoj pick’n’roll kombinaciji Garnetta i Cassella, dok se Sprewell izvrsno uklapao u sistem i sa svojim vještinama zabijanja je èinio dio velike trojke Garnett-Cassell-Sprewell.
McGrady nažalost u Orlandu nikada nije imao prave suigraèe, oèajni potezi èelnika kluba upropastili su najbolje godine ovog iznimnog talenta. A kada su se još umiješale i ozljede, sve je bilo više-manje jasno, T-Mac nikada neæe osvojiti naslov kao glavni igraè kluba. Iako je ukupan rekord franšize bio iznimno loš, McGrady je u sezoni 03/04 bio vodeæi strijelac lige s 28 poena po susretu, isto kao i sezonu prije kada je u prosjeku zabijao 32 poena po susretu (što mu je rekord karijere).
Prije samog poèetka susreta bilo je jasno da æe sva svjetla pozornice preuzeti McGrady i Garnett. Veæ na poluvremenu Garnett je zabio 14 poena, uhvatio 6 skokova i imao 5 dodavanja, dok mu je McGrady uzvratio zabivši 16 poena. Iako je zvijezda Orlanda zabila više, Minnesota je na poluvremenu vodila 51:48, a glavni razlozi tome su bili Garnettov nastup, timska igra, izvanredna dodavanja i pravovremena kretanja igraèa Wolvesa.
I u drugom poluvremenu nastavila se napadaèka dominacija dvojice glavnih igraèa, jedina je razlika bila u tome što je Garnett bio precizniji i efikasniji, a imao je i puno bolju pomoæ svojih suigraèa, posebice Cassella i Sprewella. Odlièna treæa èetvrtina Vukova bila je dovoljna za konaènu 113:100 pobjedu i dokaz koliko su bili moæni te godine. Garnett je utakmicu završio s 30 poena, 14 skokova, 7 dodavanja i 4 blokade. Ove brojke su pravi pokazatelj koliko je dominantan Garnett bio, kako u obrani, tako i u napadu. McGrady mu je uzvratio zabivši 34 poena, ali uz vrlo loš šut 12/31.
Karijere ova dva velikana su nakon toga išle drugaèijim putevima. Garnett je te godine dogurao do finala Zapada u kojem su ih izbacili Lakersi i osvojio je naslov kada je prešao u Boston, a McGrady je playoff vidio prešavši u redove Rocketsa. Ozljede i nesretne okolnosti su glavni razlozi što nikada nije prošao niti prvu rundu doigravanja, a danas igra u Hawksima tek nešto više od 16 minuta po utakmici, a zabija samo 5 poena po susretu. Igraè koji je dvije sezone zaredom bio vodeæi strijelac lige s 32 godine grije klupu Hawksa, dokaz je kako lako karijera može krenuti silaznom putanjom.
Antonio Rogulj pokrenuo je portal TrueNba kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.