Kad sutra naveèer na parket American Airlines Arene istrèe igraèi Dallasa i Miamija bit æe to repriza finala iz 2006. u kojem je Miami iznenaðujuæe stigao do svog prvog naslova NBA prvaka. Iako su danas, kao i tada, prve zvijezde klubova Dwyane Wade i Dirk Nowitzki puno toga se promijenilo pa æe podsjetnik na finale odigrano prije pet godina svima dobro doæi kao zagrijavanje za obraèun koji nas oèekuje.
Dallas je u to finale ušao nakon sezone koju su završili na èetvrtom mjestu Zapada iako su s omjerom 60-22 imali drugi najbolji omjer u konferenciji i do kraja sezone se borili s prvoplasiranim Spursima koji su, na njihovu žalost, u istoj Southwest diviziji. Glavni igraèi te momèadi bili su Nowitzki, Terry, Stackhouse i Dampier te mladiæi Josh Howard i Devin Harris, a s klupe ih je vodio Avery Johnson. U prvom krugu pomeli su Memphis da bi u drugom slijedio obraèun sa starim rivalima San Antonio Spursima koje su izbacili nakon sedam nevjerojatno uzbudljivih utakmica od kojih je èak pet odluèeno u zadnjoj minuti, a odluèujuæa sedma otišla u produžetke. U finalu Zapada slijedio je obraèun s Phoenix Sunsima predvoðenim najboljim igraèem sezone Steveom Nashom u kojem se Dallas nakon 6 utakmica dokopao finala. Tada se veæ govorilo kako Mavericksi i Dirk zaslužuju naslov, kako su dugo èekali, a osim toga na suprotnoj strani su bili prestari centar i premlada zvijezda u usponu.
Momèad s Floride do finala je došla nakon omjera 52-30 što je bilo dovoljno za drugo mjesto na Istoku. Miami su predvodili Wade, tada u svojoj treæoj sezoni u kojoj je zacementirao mjesto meðu NBA zvijezdama, i Shaquille O’Neal, èiji je dolazak sezonu prije donio instant-uspjeh i plasman u finale Istoka u kojem su ih izbacili Pistonsi. Osim spomenutog dvojca bili su tu još Udonis Haslem, James Posey, Jason Williams, iskusni Antoine Walker te legende Alonzo Mourning i Gary Payton dok je trener bio jednako slavni Pat Riley. Kroz playoff su prošli pobjedama nad Bullsima (4-2) i Netsima (4-1) da bi u reprizi finala Istoka izbacili Pistonse u 6 utakmica. Za one koji su smatrali da je dovoðenje Shaqa odlièan posao bili su favoriti, dok su za druge, koji su bili u veæini, bili momèad s premladim ili prestarim igraèima koji su veæ dali svoje.
Dallas je u finalu nastavio ono što su zapoèeli u sezoni u kojoj su dva puta pobijedili Miami s prosjeènom koš-razlikom 24.5 i prve dvije utakmice, unatoè problemima na samom otvaranju utakmice broj jedan, završili su u svoju korist. Naroèito impresivni bili su Jason Terry s 32 koša u prvoj i Dirk Nowitzki s 26 koševa i 16 skokova u drugoj, a pamti se i ludih 10 koševa Jerrya Stackhousea u zadnjih 79 sekundi prvog poluvremena druge utakmice èime je potpuno uništio nade Miamija i natjerao javnost da veæ unaprijed proglasi Maverickse buduæim NBA prvacima. U redovima Heata najbolji je bio Dwyane Wade s 28 i 23 koša, ali neuèinkovitost Shaqa kojeg je Dallas odlièno zatvorio bila je preveliki teret.
Zatim je došla utakmica broj tri, jedna od najpoznatijih utakmica NBA finala u povijesti. Razbijeni Miami protiv raspucanog Dallasa koji je želio poniziti protivnike u njihovoj vlastitoj dvorani. Trener Riley odlièno je pripremio svoju momèad koja je u prvom poluvremenu napokon našla svoj ritam i otišla na 9 razlike, ali Mavericksi se vraæaju u drugom i na krilima odliènog Nowitzkog dolaze do prednosti od 13 koševa 6 i pol minuta prije kraja. Riley je pozvao time-out, a onda je poèela ludnica. Dwyane Wade vratio je Heat gotovo sam, a kad je još Shaq pogodio dva slobodna bacanja sve je bilo spremno za senzaciju. U posljednjem napadu Miamija devet sekundi prije kraja Gary Payton pogaða tricu, svoj jedini ubaèaj iz igre na utakmici i Miami dolazi do prve pobjede, ali i ogromne psihološke prednosti. Wade je ubacio 42 uz 13 skokova, a Dirkovih 30 nije bilo dovoljno.
Èetvrta utakmica bila je jednostavno gaženje potpuno demoralizirane momèadi Dallasa koja nikako nije mogla naæi rješenje za odliènog Wadea koji je utakmicu završio s 36 koševa, a double-double je dodao i O’Neal. Rezultat 98-74 dovoljno govori o onome što se dogaðalo na terenu.
Utakmica broj pet izazvala je najveæe kontroverze i navijaèi Dallasa još ni dan-danas nisu zaboravili ono što smatraju urotom sudaca protiv njihovog kluba. Miami je ponovo bio u dobrom ritmu, ali Dallas je iskoristio loše prvo poluvrijeme Dwyanea Wadea i stvorio prednost. U treæoj èetvrtini Wade se napokon budi i vraæa svoju momèad u igru. Iako je Dallas imao u svojim redovima odliènog Terrya s 35 koševa, Wade je ipak uspio odvesti svoju momèad u produžetke pogodivši posljednji šut za izjednaèenje. Nakon prekršaja 1,9 sekundi prije kraja produžetka Wade je mirno stao na liniju slobodnih bacanja i pogodio oba za pobjedu 101-100. U toj utakmici pogodio je èak 21 slobodno bacanje, a šutirao ih kao cijela momèad Dallasa zajedno što je razbjesnilo Averya Johnsona i vlasnika kluba Marka Cubana. Utakmicu je završio sa èak 43 koša.
U šestoj utakmici Dallas je imao priliku izjednaèiti seriju pred svojim navijaèima i izboriti sedmu utakmicu. Odlièno su krenuli i brzo stvorili dvoznamenkasto vodstvo, ali momèad Miamija bila je potpuno drugaèija od one koja je samo tjedan dana ranije razbijena u toj istoj dvorani. Odliènom igrom i pogaðanjem u serijama stvorili su prednost pred ulazak u posljednju èetvrtinu, a posebno upeèatljiv bio je veliki Alonzo Mourning koji se doslovno bacao po terenu i skupio èak 5 blokada fanatièno braneæi prednost Heata. Dallas je uspio nadoknaditi zaostatak i Terry je imao priliku tricom na kraju utakmice izboriti produžetak. Lopta se odbila iz obruèa i Miami je stigao do svog prvog naslova na krilima 36 koševa ponovo nezaustavljivog Wadea.
Sve u svemu bilo je to jedno od najuzbudljivijih NBA finala s puno obrata i iznenaðenja. Prvi put nakon 35 godina u finalu su igrale momèadi kojima je to bio premijerni nastup u odluèujuæoj seriji. Titulu MVP-a finala osvojio je nevjerojatni Dwyane Wade koji je prosjeèno postizao 34,7 koševa, a u 3 odluèujuæe utakmice u Miamiju èak 40,3. Ove godine Dallas je dobio novu priliku za osvetu, Nowitzki je bolji nego ikada, ali i Wade je dobio pojaèanja u vidu Jamesa i Bosha. Nadajmo se samo da æe i ovogodišnje finale biti jednako spektakularno kao ono prije 5 godina.