Veljača je tu, NBA sezona mirno teče svojim koritom, preživljena su i doživljena prva razočaranja i oduševljenja fanova, ekipe bruse formu za playoff, druge su već kapitulirale, Stoudemire je opet ozlijeđen, a crème de la crème igrača raduje se skorom All-Star vikendu koji navodno više nije tako raskalašen kao nekada. Mislimo naravno na ono vrijeme kada su kamere ugašene, iza zatvorenih vrata luksuznog hotela gdje igrači odsjedaju.
Selekcija je obavljena. Navijači i treneri su glasovali i poznata su nam imena koja će sudjelovati na spektaklu od utakmice između Istočne i Zapadne konferencije.
Iz godine u godinu, kako već tradicija nalaže, javila se i horda navijača, trenera, igrača i GM-ova nezadovoljnih izborom iz nekog razloga. Liste s “pravednijom” selekcijom od postojeće rade se iznova. Trend je to, a trendovi su tu da se prate. Kad je tako, priključujemo se i mi. Trendsetteri. Ne zato jer smatramo da je trenutni izbor nepravedan, već zato što smatramo da je zabavno stvarati takve liste i određivati svoja pravila igre. Tko smo mi da sudimo o ukusu navijača i izbor proglašavamo nepravednim? Ali, ipak ne možemo a da ne primijetimo ekonomski mudar potez vrhuške NBA lige koji je omogućio fanovima da odaberu startere. Tko prodaje TV prava za All-Star? Imena. Tko prodaje All-Star dresove? Imena. Tko prodaje paprene All-Star ulaznice? Imena, igrači. Za koga glasuju navijači? Svake godine se uvjerimo, za imena, što zvučnija i popularnija to bolje.
Nemojte se nervirati i uzrujavati dragi fanovi jer vašeg favorita nema na All-Star utakmici. Ipak je to ekshibicija gdje će centri prevoditi loptu preko centra i šutirati trice, gdje će pasti 300 poena, a onda će se namjestiti egal završnica i odigrati 3-4 ozbiljne minute košarke, i to je sasvim fer. Sve u službu spektakla.
Aha, vi gledate malo drugačije na stvar. Znamo, znamo. Mimo spektakla i vječnog argumenta da se All-Star održava zbog navijača. Mi recimo NBA košarkaša gledamo u ovom slučaju kao radnika kojemu je košarka posao, a nastup na All-Staru promaknuće, povećanje vrijednosti, podebljavanje reputacije i odavanje priznanja za naporan rad tijekom sezone te ostvarenje timskih i individualnih postignuća. Pitajte Jruea Holidaya, prošlogodišnjeg sudionika All-Star utakmice između Istoka i Zapada koji je Pelicansima bio vrijedan predaje Nerlensa Noela i draft izbora prve runde 2014. godine na nikad moćnijem draftu.
Ljutili bi se da je netko u vašem radnom okruženju promaknut ispred vas iako ste vi, ma što god to značilo i kako god to pravdali, sposobniji i kvalificiraniji? Koga briga. Živimo u nepravednom svijetu. All-Star koncept je takav kakav je, a zvučno ime, rodbinska veza, eskadrila navijača i spektakl opravdavaju sve.
Preostalo nam je još da vam predstavimo dva pravila prema kojima ćemo napraviti naš odabir, a onda slijedi lista igrača koji će nastupati na našem imaginarnom All-Staru.
1. pravilo: uopće nas ne zanima čiji se dresovi prodaju, tko je snimio više reklama, tko ima bolju mehaniku šuta, ljepši crossover ili veću vilu na Floridi. Da nas zanima gledali bi Harlem Globetrotterse ili Miss Universe. Zato, u obzir dolazi samo učinak pojedinog igrača, kombinacija individualnih predstava i timskog uspjeha od nas opravdanih subjektivnim eye testom i objektivnom analitikom. Tako mora biti jer je All-Star svake godine, a ne svake pete pa da odabiremo igrače na osnovu bivših zasluga. Onima koji pak žele spektakl i estetiku skraćujemo muke i nudimo sljedeće petorke: Isaiah Thomas, Gerald Green, Tyreke Evans, Jeremy Evans i DeAndre Jordan, te; Brandon Jennings, J.R. Smith, Terrence Ross, Josh Smith, Chris Andersen. E ovo bi bilo raskalašeno!
2. pravilo: ukidamo, u našem svijetu, besmislenu podjelu na frontcourt i backcourt, te uvodimo tipično košarkaško old school pozicioniranje startera: razigravač, bek šuter, nisko krilo, visoko krilo, centar. Nema small balla, nema “Big Three” kombinacija, nema robovanja taktici. Takvo pravilo nećemo nužno slijediti pri odabiru rezervi ali potrudit ćemo se da i klupa bude funkcionalna i dobro pokrivena na svim pozicijama.
Jasno je, slijedimo Aristotelovu formulaciju pravednosti “dati svakome što mu pripada”. No, da se ne zapetljamo u kolopletu misli…
Istočna konferencija
Starteri:
Razigravač – John Wall (Washington Wizards)
Za svoje ranije predstave iz prošlosti dobio je nagradu u vidu novog ugovora kojega je potpisao ovo ljeto i nije popustio u formi što se zna dogoditi s igračima kojima naraste bankovni iznos. John je svoju ulogu lidera momčadi ozbiljno shvatio i ključni je razlog zašto su Wizardsi visoko plasirani u Istočnoj konferenciji. Odličan pregled igre, ubojita tranzicija i sve bolji šuterski dio njegove su karakteristike. Prvi strijelac i asistent momčadi, baš kao i rekordne brojke u karijeri u istim kategorijama. Koliko je napadački bitan za Wizardse najbolje oslikava njegova on/off statistika prema kojoj Čarobnjaci s Johnom na parketu postižu 106,3 poena na 100 posjeda, a bez njega samo 94,3.
Bek šuter – DeMar DeRozan (Toronto Raptors)
Baš kao i cijela ekipa Toronta, preporodio se nakon odlaska njegovog “brata blizanca” iz momčadi, Rudyja Gaya. Najbolji je strijelac Raptorsa s 21,8 poena, treći asistent momčadi i drugi kradljivac lopti. Uz to igrač je s gomilom minuta u svojim nogama (šesti u ligi). Kao i Wall ostvaruje u spomenutim kategorijama najbolje brojke u karijeri i jedan je od najvažnijih razloga zašto su se Raptorsi pretvorili u Trail Blazerse Istoka.
Nisko krilo – LeBron James (Miami Heat)
Žestoka je konkurencija na Istoku bila za ovu poziciju, ali jedini pravi konkurent Jamesu, i onaj tko bi mu mogao parirati za ovu poziciju zauzima istu u drugoj konferenciji. Još uvijek službeno najbolji igrač lige i all-round majstor. O brojkama nećemo, kalkulator ne bi preživio.
Visoko krilo – Paul Millsap (Atlanta Hawks)
“Tiha voda brege dere”. Činjenica je da Istok nema bolju ili u boljoj formi četvorku, a tihi Millsap je izrastao u lidera Hawksa otkad se ozlijedio Al Horford. Ide mu jako dobro: ne računajući Horforda najbolji strijelac momčadi sa 17,8 poena, i najbolji skakač s 8,2 skokova po utakmici. Brojke života i za Paula. Legitimna druga napadačka opcija, s ligaški iznadprosječnom efikasnošću, pozitivna on/off statistika i svaka petorka Hawksa koja je u pozitivnom omjeru postignutih i primljenih poena uključuje i naše All-Star visoko krilo.
Centar – Roy Hibbert (Indiana Pacers)
Osim što su Pacersi prvi na Istoku već sada ih se proglašava i najboljom obrambenom momčadi ikada, što je velika zasluga Hibberta, najboljeg rim protectora među centrima. Neka brojke govore umjesto riječi, a one su doista čudesne. Pacersi primaju samo 96,5 poena na 100 posjeda i po tome su uvjerljivo prvi u ligi, drugi su Bullsi koji dopuštaju već “ljudskih” 100,7 poena. Osim toga Pacersi dopuštaju najmanji postotak šuteva za dva svojim protivnicima, samo 43,5%, kao i najlošiji postotak šuta iz igre uopće, 42%. Kada je Hibbert na parketu Indiana prima 3 poena manje, ali postiže i 8 poena više s njim na parketu. Četvrti je najbolji bloker lige, gledajući ukupan broj blokada, drugi gledajući prosjek blokada, i igrač s najboljim defanzivnim rejtingom u ligi.
Rezerve:
Kyle Lowry (Toronto Raptors)
Srce, duša i mozak Raptorsa. Jako zahvalan playmaker, all-rounder koji se sjetio maksimizirati svoj potencijal. Nikad nije kasno. Majstor pick and rolla, ubojita igra 2 na 2 u varijaciji pick and popa sa momčadskim kolegom Amirom Johnsonom, kreator spot up situacija za svoje šutere i sve manje „kockar“ u obrani.
Kyrie Irving (Cleveland Cavaliers)
Jedan od onih koji je vjerojatno ove sezone pao u formi zbog lošeg konteksta, odnosno nesposobne franšize da mu stvori kvalitetno okružje i primjerenog trenera. Zvuči poznato? Da, prošlost se ponavlja za Cavse čini se. Talentiran scorer, majstor driblinga, clutcher. Ipak, činjenica je da ni on ne briljira. Užasna obrana jer protivnici na 100 posjeda postižu 8,5 poena više kada je Irving na parketu, i šutiranje preko ruke iz driblinga u maniri najvećih gunnera svakako ne popravljaju dojam, ali neka mu opravdanje barem za sada budu kontekst i mladost.
Lance Stephenson (Indiana Pacers)
Već prošle sezone je bio pravo osvježenje kod Pacersa, a ove je nastavio u dobrom ritmu i ne da povratniku Grangeru ni približiti se mjestu startera. Čovjek s velikim ulogama kod Pacersa. Često čuva najopasnije protivničke igrače na vanjskim pozicijama, primarni ball handler momčadi, najbolji asistent i čovjek zarazne energije. Prekrasne all-round brojke: 14,2 poena, 7,3 skokova, 5,4 dodavanja uz šut iz igre od gotovo 50%.
Paul George (Indiana Pacers)
Znamo da Paul može igrati i beka šutera i da je tu počeo karijeru, ali kao što smo naglasili, ne robujemo imenima i taktici već pravilima koje smo postavili. Ali, da budemo realni, rado bismo nakon 3-4 minute izvadili iz igre DeRozana i spojili Jamesa i Georgea kao par swingmana, ali pošto je George većinu sezone proveo na mjestu visokog krila, a DeRozan beka šutera, stvari su jasne. Legitimni kandidat za MVP titulu, kao i za obrambenog igrača godine, te legitimna prva napadačka opcija elitne efikasnosti, sekundarni kreator u momčadi i igrač bez kojega Indiana ne funkcionira. Osam poena na 100 posjeda više za Pacerse kada je George na parketu, poen manje primaju kada je u igri, što je konačni plus od gotovo 9 poena.
Carmelo Anthony (New York Knicks)
Znamo i da Melo može odigrati četvorku, ali vjerujemo da se najbolji scorer današnjice uz Duranta i Curryja ne bi ljutio da mora ući s klupe. Scorerski dio nešto lošiji u pogledu efikasnosti nego prošle godine, ali napredak u skokovima, asistencijama i ukradenim loptama. Treba li reći da napad Knicksa bez Mela na 100 posjeda postiže 8 poena manje? Nažalost za njega i navijače Knicksa rođen je u doba Jamesa, pa ni nedavnih 62 poena i odlazak u besmrtnost nisu dovoljni da se na našem All-Staru domogne startne pozicije.
Al Jefferson (Charlotte Bobcats)
Big Al kako mu tepaju ostao je car niskog bloka uz lijevi baseline odakle najviše voli operirati u napadu i to je još uvijek sasvim dovoljno da Bobcatsi preko njega vrte 28% napada kada je Al na parketu. On im to vraća sa 19,3 poena i 10,5 skokova kao i činjenicom da im još uvijek drži glavu iznad vode u nadi da će dohvatiti playoff poziciju.
Joakim Noah (Chicago Bulls)
Nitko na svijetu ne zna bolje odigrati give and go akciju sa lakta ili podvaliti dodavanje za back door cut. Najbolji playmaker među centrima, bolji play od nekih playeva, fantastičan skakač, smetlar, fajter i defanzivni specijalac. Što vam više treba od centra?
Trener: Frank Vogel (Indiana Pacers)
Važniji izostanci:
Dwyane Wade (Miami Heat)
Propustio 12 utakmica do sada, problemi s koljenima i nekonstantne partije za razliku od konkurencije na istoj poziciji.
Chris Bosh (Miami Heat)
Klasična sezona Bosha otkad je u Heatu, zahvalan igrač iz sjene, ali za nas nedovoljno dobar da se progura pored Noaha i Jeffersona.
Joe Johnson (Brooklyn Nets)
Stigmatiziran zbog previsokog ugovora kojeg nije sam sebi dao niti je ikoga opljačkao, ali je zbog toga redovito nepravedno podcjenjivan. Možda i ključan kotačić u igri Netsa i čovjek koji drži Netse na pravoj ruti za playoff, međutim, imao je Joe i boljih sezona od ove.
Zapadna konferencija
Starteri:
Razigravač – Stephen Curry (Golden State Warriors)
U izostanku Chrisa Paula zbog ozljede kao logična zamjena na mjestu startnog razigravača nameće se ubojiti šuter Steph Curry koji je ove sezone nastavio tamo gdje je stao prošle, a to podrazumijeva nemilosrdno rešetanje protivnika iz svih pozicija i na sve moguće načine. Legitimna prva napadačka opcija, igrač s najviše pogođenih trica ove sezone, drugi najbolji asistent, peti strijelac. Njegovi šuterski postoci i lakoća zabijanja su već općepoznata stvar a segment u kojemu je Curry vrlo podcijenjen je kreativnost. Trenutno je na prosjeku od 9 dodavanja po susretu što su dva dodavanja više nego lani, a osim toga, Steph ukupno asistira 41% svojim suigračima dok je na parketu, što je popravljanje učinka od 10% u odnosu na prošlu sezonu.
Bek šuter – James Harden (Houston Rockets)
Zapad trenutno nema boljeg beka šutera, iako je forma nešto lošija u odnosu na prošlu sezonu, kao i brojčani pokazatelji iste djelomično i zbog toga što ga stalno gnjave sitne ozljede zbog kojih ne može ući u pravi ritam utakmica, do sada ih je propustio osam. Mogu vam se ne sviđati njegova obrambena nezainteresiranost, haklerski stil ili previše slobodnjaka kojima pumpa poene ali Harden je svejedno dokazana franšizna vrijednost od prošle sezone i triple threat opcija kakvih nema puno u ligi.
Nisko krilo – Kevin Durant (Oklahoma City Thunder)
Ako vam doista moramo objašnjavati zašto je Durant na ovoj poziciji onda zatvorite ovaj tekst i idite igrati Tetris.
Visoko krilo – Blake Griffin (Los Angeles Clippers)
Gospodin “Mrženi” ušutkao je sve kritičare, dokazao da može i bez Paula, da se napadi mogu kreirati preko njega, a dodavanjem šuta s poludistance i popravljanjem slobodnih bacanja nadamo se da nas je poštedio budućeg čitanja i slušanja: “pa on samo zakucava”. Prosjek od 23 poena, 9,7 skokova, 3,4 asistencije, 1,2 ukradene lopte, šut iz igre od 53%, i koketiranje sa potrošnjom i efikasnošću koje ga svrstavaju u legitimnu prvu napadačku opciju što Clippersima nužno treba.
Centar – Dwight Howard (Houston Rockets)
Cousins je najbolji centar napadač, Hibbert obrambena klasa, a Howard je još uvijek najbolji balans obrane i napada pa zato i ima dodatnu vrijednost koja ga lansira među naše startere. Na 18 je poena prosječno, 12,5 skokova, 1,7 blokada prosječno, 57% šuta iz igre što je u stvari ukupni prosjek Dwightove karijere. I dalje je velika opasnost u napadu iz pick and roll situacija kao roller naravno jer postiže 1,3 poena po posjedu, a u obrani iste situacije je također fantastičan. Upitno je hoćemo li više ikada vidjeti njegovu Hall of fame sezonu kao nekada u Orlandu, ali kombinacija njega i Hardena dobar su zalog za budućnost Rocketsa.
Rezerve:
Goran Dragić (Phoenix Suns)
Glavni i najbolji igrač hit momčadi Phoenixa. Kao jedan od iskusnijih u mladoj ekipi Sunsa fenomenalno je preuzeo lidersku palicu pružajući partije kakve je pružao njegov mentor i prethodnik u dresu Sunsa, Steve Nash. To je bilo sasvim dovoljno da ga ispred Parkera i Conleyja svrstamo na naš popis. Čovjek je klasičan primjer što pravi sustav igre može napraviti za igrača. Slovenac ima jedinstven spoj tehnike, ball handlinga i brzine, opasan je pick and roll igrač, još opasniji u tranziciji, može odigrati spot up rolu, kreirati sebi šut, napasti obruč ili pogađati sa poludistance. Sigurno, u ovome trenutku i sa trenutnom formom, jedan od najboljih razigravača NBA lige.
Damian Lillard (Portland Trail Blazers)
Još uvijek je puno više šuter nego razigravač ali i kao takav savršeno se uklapa u napadački model igre Portlanda. Postiže 20,6 poena prosječno, uz 5,6 asistencija. Zanimljivo je da je jedan period sezone puno bolje šutirao za tri, nego za dva, dok su se sada postotci ujednačili. Obrana mu je još uvijek veliki problem, posebno obrana ball handlera u pick and rollu.
Jamal Crawford (Los Angeles Clippers)
Dozvolite nam moment subjektivnosti jer smo apsolutno slabi na ovog igrača, a budući da ne želimo u izbor trpati još jednog playmakera jer rasnih bekova šutera kronično nedostaje što su uz sentiment bili dovoljni razlozi da na naš All-Star ubacimo i hodajući show od igrača. Najbolja košarka u zadnje četiri sezone okrunjena sa 17,9 poena, 2,3 skoka, 3,1 asistencijom uz 41% šuta iz igre. Još uvijek se mlade haklerske nade u ligi mogu sakriti iza njega, a tijekom utakmice kada se iznad njega kao u igrici pojavi simbol hot hand nadajte se da ne igra protiv momčadi za koju navijate.
Kevin Love (Minnesota Timberwolves)
Kevin ima bolje statističke brojke od Griffina, ali i lošiji momčadski uspjeh zbog činjenice da su Wolvesi u ovom trenutku izvan pozicija koje vode u doigravanje. Studeni i prosinac je Love odigrao kao čovjek s druge planete, a u trenutnom ne-svemirskom izdanju postiže 25,1 poena, 13 skokova, 41,1 asistenciju, elitni PER i napadački rejting. Šteta što Wolvesima ipak nedostaje poneka pobjeda više.
LaMarcus Aldridge (Portland TrailBlazers)
Relativno precijenjen kao napadač jer mu postotci nisu elitni, čak su ispod ligaškog prosjeka, posebno ako promatramo njegov odnos potrošnje i učinkovitosti. Razlozi su konstantna udvajanja, striktna pozornost obrane ali i poneki šut viška preko ruke sa poludistance. Ali, koga briga za statistiku dok Portland igra odlično i pobjeđuje.
Dirk Nowitzki (Dallas Mavericks)
Inflacija četvorki u našem izboru se nastavlja. Dirkules je opet mlad i trenutno vodi Maverickse u playoff. 21,8 poena prosječno, 6,2 skokova, 2,9 asistencija, i što je najzanimljivije Dirk je na dobrom putu da ostvari 50-40-90 postotke. Iz igre šutira 48,5%, za tri 39,2%, a slobodna bacanja 91,2%. Carlisle opet radi dobar posao sa Mavsima, ali je i Dirk okružen sa nešto više talenta i igračima koji mu odgovaraju pa su i brojke bolje nego u zadnje tri godine. Šteta samo što ti isti Mavsi ne mogu ništa obraniti.
DeMarcus Cousins (Sacramento Kings)
Kingsi su trenutno najlošija ekipa Zapadne konferencije, ali Cousinsove individualne predstave nisu mogle proći neopaženo od naše strane i treba ih nagraditi. Čovjek se smirio, radi manje problema i u svlačionici i na parketu, u napadu je prestao potezati duge dvojke i više napada iz low posta, a u obrani više nije statist koji samo swipea već se trudi i nešto je naučio o timskoj obrani, a obrana niskog bloka je već sada vrlo dobra. Liga je upravo ove sezone dobila centra kakav joj je nedostajao i koji će trajati. Inače, Boogie je igrač s najvećom potrošnjom akcija dok je na parketu u ligi, šesti najbolji skakač, deseti strijelac sa šestim najboljim PER-om u ligi.
Trener: Jeff Hornacek (Phoenix Suns)
Važniji izostanci:
Tim Duncan i Tony Parker (San Antonio Spurs)
Slabije igre od onih na koje su nas navikli, nemogućnost pobjeđivanja vrhunskih ekipa i prava gužva na njihovim pozicijama koje su okupirali, u ovome trenutku, ipak bolji igrači.
Mike Conley (Memphis Grizzlies)
Lillard, Dragić i Curry su ipak u ovom trenutku bolja kombinacija individualnih predstava i timskih uspjeha.
Nikola Peković (Minnesota Timberwolves)
Za njega vrijedi isto što i za Conleyja.
Anthony Davis (New Orleans Pelicans)
Još jedna četvorka koja bi prema svemu prikazanom trebala biti na ovom All-Staru. Davisu ipak nedostaju timski uspjesi s New Orleansom, baš kao i Cousinsu s Kingsima, ali moramo imati još jednog pravog centra na rosteru. Sigurni smo da ćemo ovog igrača gledati na All-Star vikendima idućih petnaestak godina i nema straha za budućnost mladog Pelikana.