All-Star natjecanja nekad i sad

Svima je poznato da Amerikanci iz svega žele napraviti šou i pritom dobro zaraditi, a osim Super Bowla u američkom nogometu i NFL ligi, to čine i tijekom All-Star vikenda u NBA ligi, koji započinje ovoga petka.  Davne 1951. održana je prva All-Star utakmica, a od tog trenutka All-Star vikend postao je nezaobilazna razonoda za igrače i navijače, koja dijeli sezonu na dva dijela. Međutim, za neke stvari se postavljaju pitanja koja često nemaju logičan odgovor.

Krenimo od utakmice NBA zvijezda. Koncept je u početku bio veoma jednostavan. Najbolje igrače u ligi, koji će se natjecati na All-Star utakmici, birali su sportski novinari (pri čemu nisu smjeli izabrati igrača iz svog grada), a igrači su bili birani bez obzira koju poziciju igraju. Neko vrijeme je bilo tako, a zatim je uvedena podjela na bekove, krila i centre. S vremenom su se u ligi izgubili pravi centri te je 2012. uvedena podjela na frontcourt (unutarnje) i backcourt (vanjske) igrače.

Između ostaloga, početne petorke All-Star susreta počeli su birati navijači, a NBA trenerima je prepušteno da izaberu rezerve. Takav je koncept u svakom slučaju besmislen i predstavlja natjecanje u popularnosti, jer malo koji navijač glasa prema zaslugama igrača u sezoni, već samo izabire svoje favorite. Tako je zbog ogromnog broja glasača iz Azije Jeremy Lin gotovo završio u početnoj petorci prošle godine, a prije njega je to uspio Yao Ming 2011. godine, kada je odigrao svega pet utakmica u sezoni. Tako je i ove godine Kobe Bryant  imao najviše glasova iako je do sada propustio 45 ovosezonskih utakmica. Ovaj vikend u početnoj petorci mjesto je pronašao i Dwyane Wade koji, uz dužno poštovanje, ove sezone možda ipak nije zaslužio startati. Razumljivo je da se cijeli susret radi zbog navijača, ali da oni imaju toliki utjecaj možda baš i nije najbolje.

Današnja Rising Stars Challenge utakmica uvedena je 1994. godine, a u njoj su izmiješani u dvije momčadi bili najbolji igrači kojima je to bila prva godina u NBA-u, tzv. rookieji. Taj format je promijenjen 1996. kada su i ovdje po uzoru na All-Star utakmicu igrači podijeljeni na Istok i Zapad. Budući da je 1999. bio lockout, sljedeće godine je uvedeno da se natječu i igrači kojima je to druga godina u ligi (sophomores), koji su igrali protiv rookieja. Kao da to nije bilo dovoljno, 2012. se opet promijenio format, a sada bivše NBA zvijezde biraju igrače koji će biti u njihovim momčadima, pri čemu ekipe imaju kombinirano igrače prve i druge godine.

Sljedeće je natjecanje u tricama, koje je odlično funkcioniralo još od uvođenja 1986. godine, kada je uvijek zasluženo pobijedio onaj tko je zabio najviše trica. U međuvremenu, točnije prošle godine, uvedeno je novo pravilo koje dijeli natjecatelje na Istok i Zapad, kao u All-Star utakmici. Tako se igrač Istoka s najboljim rezultatom, u finalnom ogledu nađe s najboljim sa Zapada, bez obzira ako je drugi najbolji s npr. Zapada bio bolji od prvog s Istoka. Da stvar bude još gora, ove su godine odlučili uvesti novo pravilo po kojem će svaki igrač imati na jednom mjestu po svome odabiru svih pet šarenih lopti (tzv. money ball), koje vrijede dva poena.

Natjecanje u zakucavanju vuče korijene od ABA lige i 1976. godine, kada je prvo takvo natjecanje pripalo legendi Juliusu Ervingu. Kao i sva ostala natjecanja, i ono je doživjelo promjene u ovogodišnjem izdanju. I ovdje je sada veći naglasak na timskom natjecanju, Istok protiv Zapad. Prvo će dvije ekipe od po tri natjecatelja sudjelovati u freestyle rundi, koja traje 90 sekundi i u kojoj natjecatelji mogu izvesti koliko god žele/stignu zakucavanja. Druga runda od sada nosi naziv battle i u njoj se izravno natječu igrači iz suprotnih ekipa. To znači da će jedan igrač iz ekipe Zapada i jedan iz ekipe Istoka izvesti zakucavanje, suci će im dodijeliti ocjene, te onaj koji skupi manje bodova je eliminiran iz natjecanja, a ekipa pobjedničkog igrača dobiva jedan bod. Zatim na scenu stupaju druga dvojica igrača i tako dalje, dok neka od ekipa ne skupi tri boda. Time će se odrediti timski pobjednik, a navijači diljem svijeta će glasovati tijekom natjecanja i igrač koji skupi najviše njihovih glasova bit će proglašen najboljim zakucavačem.

Promjene su ove godine uvedene i u Skills Challenge, natjecanje u brzini i vještini driblanja lopte, šutiranja i dodavanja. Ponovno je naglašen timski koncept, te će ove godine svaka konferencija dati po dvije ekipe od po dva igrača, uz princip štafete, odnosno vrijeme jedne ekipe će biti ukupno vrijeme koje je potrebno da obojica igrača iz ekipe dovrše stazu s preprekama. Natjecanje se odvija u dvije runde, najbrže dvije ekipe nakon prve runde odmjerit će izravno snage u finalnoj rundi koja će dati pobjedničku ekipu.

Dakle, kroz povijest se mijenjalo puno formata, pravila i koncepcija natjecanja, a možemo se složiti da to nije uvijek bila promjena na bolje. Na kraju se postavlja jedno pitanje: Zašto popravljati ono što nije potrgano?