Spursi bolje ulaze u utakmicu predvođeni vrlo agresivnim Tonyjem Parkerom koji previše lagano pronalazi rupe u obrani Oklahome nakon igre 2 na 2 sa svojim centrima. Za početak je namjestio dva zicera na trici za Kawhija Leonarda, a onda je i on zabio iz ulaza, što je bilo dovoljno da Spursi na startu pokažu zube dodatno osokoljeni činilo se ozljedom Reggieja Jacksona koji im je u trećoj utakmici pravio probleme.
Na kraju se ispostavilo da je to bio i jedini udarac koji su Spursi zadali u četvrtoj utakmici. Oklahoma se jako brzo konsolidirala, i preko svojih napadačkih opcija Kevina Duranta i Russella Westbrooka serijom 11:4 došla u egal. Razbudio se i Serge Ibaka, zaključao reket sa nekoliko blokada što je bilo dovoljno da igrači Spursa počnu promašivati i što nikada ne bi, Parker više ne uspijeva kreirati za sebe i druge, Manu Ginobili koji se ubrzo našao na parketu ne pogađa kao u prošloj utakmici, a Tim Duncan gubi hrvačke okršaje sa Kendrickom Periknsom koje bi da je 5-6 godina mlađi lakoćom rješavao. Dovoljno dobri razlozi da Oklahoma četvrtinu završi vodstvom 26:20.
Ništa dobro Spursima nije donijela ni druga četvrtina jer gube lopte kao na traci, Westbrook ih je ukrao nekoliko, te ne uspijevaju generirati lake poene za razliku od Oklahome koja ubacuje hrpu laganih poena iz tranzicije koji su produkt dobre obrane, ali i slabe kontrole lopte Spursa. Na vidjelo izlazi i nesposobnost Spursa da dođu na liniju slobodnih bacanja, a prvo su izveli tek nakon 18 minuta igre, dok su Westbrook i Durant već izveli svoju kvotu „penala“. Oklahomi više nije bitno tko je na parketu. I Westbrook i Durant, samo jedan od njih dvojice, visoke ili niske postave, oni su pronašli savršeni ritam i izbacili u orbitu dvojicu najboljih igrača na parketu, Westbrooka i Duranta koji su kombinirano u prvom poluvremenu ubacili 39 poena. Spursi bez neutraliziranja barem jednog od njih dvojice nemaju šanse.
Na poluvrijeme se odlazi rezultatom 58:43 za domaćine, a u trećoj četvrtini ta ja razlika dodatno porasla na više od dvadeset poena prednosti, i tako smo i četvrti put u seriji morali gledati utakmicu neravnopravnih protivnika umjesto da nas ekipe počaste klasičnom playoff bitkom. Nismo ugasili utakmicu i otišli spavati jer ovo je ipak košarka gdje se čuda događaju, vjerovali smo da bi Cory Joseph i Aaron Baynes mogli vratiti neizvjesnost u utakmicu, i čak su se uspjeli približiti na -11,a li više od toga nisu mogli.
Za kraj nekoliko opservacija o ovoj čudnoj playoff seriji.
Iako su Spursi savršeni sistem koji možemo usporediti sa strojem za mljevenje to ne znači da nisu imuni na probleme s kojima se gotovo redovito suočavaju kada igraju protiv družine kakva je Oklahoma. Ako krenemo od povijesti i tradicije onda moramo reći da San Antonio ne voli igrati protiv Oklahome, koja ih je izbacila iz playoffa prije dvije sezone, također u finalu konferencije, rezultatom 4:2, i to u seriji u kojoj su Spursi poveli sa 2:0. Doduše tada je za Thundere igrao James Harden, ali od tada pa do prve utakmice doigravanja ove sezone Oklahoma ima pozitivan omjer protiv San Antonia, 6:2, od čega ove sezone 4 pobjede, bez poraza. Dakle računajući vrijeme od playoffa 2012. godine pa do danas Oklahoma ima 12 pobjeda i 6 poraza protiv Spursa.
Činilo se da će ozljeda Ibake usmjeriti seriju u samo jednom pravcu, što je i bio slučaj, jer su se Spursi u prve dvije utakmice obračunali sa Oklahomom na način kako se veterani obračunavaju sa srednjoškolcima. I naviknuli su Spursi imati u te dvije utakmice prazan reket kojega praktički nitko ne štiti te zabijati gomilu poena iz ulaza. Ali povratak Ibake u reket ukinuo je veliki dio poena Teksašana, djelomično i izbacio Spurse iz napadačkog ritma na kakav su navikli u prve dvije utakmice.
I to uopće ne bi bio problem za njih, jer i onako se njihov sistem ne temelji na produkciji takvih poena, u sustavnom napadanju reketa, već u cirkulaciji lopte i stavljanjem najboljeg igrača u najbolju situaciju. Međutim problem nastaje kada i takav način igre zakaže što je bio slučaj na dva gostovanja u Oklahomi. Njihove sporedne opcije poput Leonarda, Borisa Diawa, Marca Belinellija ili Pattyja Millsa ne donose dubinu i širinu na kakvu su Spursi naučili.
Možda bi taj problem bio sakriven da su tri glavne napadačke opcije i trijumvirat Spursa raspoloženi. Tony, Tim i Manu nisu na razini kojom bi se mogli suprotstaviti Durantu i Westbrooku. Zapravo, bili su, do povratka Ibake, kada je Parker imao šetnju do obruča, Duncan se poigravao sa Adamsom, a Ginobili izluđivao Westbrooka i Jacksona. Ali od druge utakmice problemi ove trojice opet su na danjem svjetlu. Parker je u potpunosti nadigran od Westbrooka u svakom aspektu igre, Duncan više nije mlad i ne može nositi napad kada sve zagusti, dok Ginobili čak i nudi nešto u svojoj napadačkoj igri, ali ne konstantno. Bez sistema, i bez individualnog talenta ovog trojca, Spursi nemaju načina kako parirati Thunderu, jer iako Oklahoma nema sistem i jedni sustav im je improvizacija, barem je u zadnje dvije utakmice maksimizirala napadački talent Duranta i Westbrooka koji uvijek mogu izmisliti poene. Spursi takav luksuz nemaju, i u obračunu sistema koji „kašljuca“ i elitne napadačke klase jasno je tko odnosi pobjedu.
Nema San Antonio ni gomilu lakih poena sa slobodnih bacanja. Imali su, do povratka Ibake, a u zadnje dvije utakmice izveli su 38 slobodnih bacanja, dok je Oklahoma izvela 62. Spursi jednostavno u svom DNA nemaju taj segment igre, ili prevedeno, nemaju atlete koje će napadati reket i iznuđivati prekršaje. Osim Leonarda, svaki njihov igrač je igrač finese ne mišića, „tehničar“, nogometna desetka, a takav im je i sustav igre, s čim su Spursi navikli živjeti jer je to njihov identitet, ali u sukobu sa atletski potentnijom ekipom takav nedostatak (uz dodatni koji se odnosi na nemogućnost generiranja napadačkih skokova) izlazi na vidjelo.
Ali treba biti fer i reći da nisu samo Spursi krivi za ovo što im se događa, veliki dio „krivice“ nose i Thunderi koji u zadnje dvije utakmice igraju sjajno. Povratak Ibake, igranje pred fanatičnim navijačima i osviještenost da su itekako prošlih godina jednostavno ušli Spursima u glavu i tako im stvorili nelagodu i nesigurnost, važni su faktori zbog kojih Oklahoma igra preporođeno.
Povratnik Ibaka nije klasa Duranta ili Westbrooka ali je za sistem igre Thundera itekako bitan, u oba pravca. Napadački zato što je dodatni šuter na kojega obrana mora paziti, a u obrani je već opjevana njegova sposobnost zaštite obruča koja je u zadnje dvije utakmice došla do izražaja. Uvrštavanje Jacksona u petorku također je bio važan faktor za Oklahomu jer su dobili još jednog driblera ali i šutera. Zbog njih dvojice San Antonio više ne funkcionira odlično, kao u prve dvije utakmice serije, u obrani, u svom zonskom rasporedu oko reketa. Spoznaja da i Jackson te Ibaka mogu pogoditi šuteva tjera ih na dublje izlaske prema njima, što slasheri poput Duranta i Westbrooka obilato koriste.
Upravo je na kraju spomenuti dvojac u najvećoj mjeri zaslužan za povratak Oklahome u život u ovoj seriji. Westbrook postiže 26,5 poena prosječno, Durant 24,8. Koriste dodatni prostor koji su im osigurali Ibaka i Jackson, ali i kreiraju drugima prostor kada se njih udvoji ili im se posveti veća pažnja obrane. Durant je u zadnje dvije utakmice pokazao zašto je MVP lige, usprkos tome što Leonard igra sasvim korektnu obranu, on jednostavno pogađa šuteve. Kao što smo rekli, Westbrook je trenutno puno veći faktor za svoju ekipu nego što je to Parker za svoju.
Obrambeno, od povratka Ibake, Thunder pokazuje zašto je šesta najbolja momčad lige po defanzivnim parametrima. U svom stilu štite obruč pod svaku cijenu, ali ne popuštaju na perimetru (barem ne dovoljno da ih Spursi ugroze) kao što je to bio slučaj u regularnoj sezoni. Njima San Antonio kao momčad jednostavno odgovara. Njihove četiri atlete koje su redovito u postavama imaju sposobnost igrati 1 na 1 protiv bilo kojeg igrača San Antonia, po potrebi preuzimati, igrati presing ili „kockati“ se svjesni da bilo koju slabost od spomenutih opcija mogu nadoknaditi dužinom i atleticizmom. Tromiji Spursi takav luksuz nemaju.
Ovo nikako nije oproštajno pismo od Spursa, previše je prekaljena ta momčad da bismo ih otpisivali ovako rano, ali posljednji rezultati su zvono za uzbunu. Što može smisliti Popovich? Jedan od prioriteta svakako je skinuti psihološku barijeru kod igrača, strah ili kompleks od Oklahome. Možda će Pop pokušati odigrati i zonsku obranu, zatvoriti Thunderu ulaze Duranta i Westbrooka od kojih žive i natjerati ih da napadaju šutom, a to bi istovremeno značilo da i lopta kod Thundera mora cirkulirati, što nije njihov stil igre i ne bi se ugodno osjećali. Ujedno bi to značilo i premještanje većeg pritiska na sporedne opcije Oklahome što nikada nije loše, te bi Durant i Westbrook bili prisiljeni više raditi za druge nego za sebe.
San Antonio može pokušati preorijentirati se napadački više na napadanje obrane Oklahome tricama, jer čini se da su prve dvije utakmice naviknule Spurse na napadanje reketa, što u zadnjim utakmicama nije bilo moguće tako lako ostvarivati, a Spursi su to i dalje Sizifovski pokušavali zaboravivši na igru na perimetru.. Više miksati postave (stretch postave sa Mattom Bonnerom, niske postave sa Leonardom na četvorci i Diawom na petici) mijenjati čuvare na Westbrooku i Durantu itd.
Nismo Gregg Popovich pa ne znamo za što će se isti odlučiti, a ništa lucidniji nismo i kada kažemo da Spursima treba pobjeda da bi vratili momentum na svoju stranu.