Ono što nije napravio u prvoj utakmici Erik Spoelstra je napravio u drugoj, ubacio u petorku Udonisa Haslema umjesto Shanea Battiera, ne želeći više riskirati da ga Pacersi „siluju“ u reketu. Potez je donio i dobre i loše stvari: dobra je stvar što je Haslem odradio korektnu rolu nad Royom Hibbertom, a loša je što je usprkos dobroj obrani Miami ostao bez svog zaštitnog znaka u napadu – tri igrača na perimetru koja čekaju povratne LeBrona Jamesa i Dwyanea Wadea i razvučen reket. Haslem je bio sasvim dovoljan da uspori ritam igre, što opet ide na mlin Pacersa, i da Indiana igra sasvim ravnopravno sa Heatom bez matchup problema.
Ali i Heat je riješio matchup probleme u obrani dodavši visinu i masu u postavu, zatvorili su reket i spasili Jamesa igranja na četvorci i Chrisa Bosha hrvanja sa Hibbertom. Pomogli su im i Pacersi, odnosno Paul George i Lance Stephenson koji su ipak puno više nego u prvoj utakmici držali loptu u svojim rukama i često igrali 1 na 1, ili 1 na 5, što nije mudro jer oni nisu klase Wadea i Jamesa što se pokazalo točnim kada je trebalo dovršiti utakmicu. Cilj Pacersa mora biti pod svaku cijenu spuštati loptu i Hibbertu i Davidu Westu da igraju leđima, da traže kontakt i prekršaje bez obzira što se Miami prilagodio i zaigrao tradicionalnije. Ako su mogli igrati tako protiv Washingtona, mogu i protiv Miamija, a George i Stephenson trebaju tražiti ritam, spot up i cacth and shoot role igrajući kroz visoke, a ne da oni stvaraju ritam jer Miami sa tim može itekako dobro živjeti.
Svejedno su Pacersi bolje otvorili utakmicu, prvi se odlijepili na značajniju prednost od 18:10 na 5 minuta prije kraja prve četvrtine, a onda je Spoelstra izvadio iz igre sve startere osim Jamesa i na parket poslao klupu. Završnih 5 minuta Ray Allen je proveo na Georgeu iniciravši tako opet Georgeovu igru 1 na 1 umjesto protoka lopte, a Battier je bio na Westu za razliku od prve utakmice kada ga je čuvao James koji je imao problema s njim u obrani. Ta niža postava Heata bila je prevaga tijekom cijele utakmice, bilo da su radili razliku ili smanjivali prednost protivnika, i to je ujedno bila važna novotarija u odnosu na prvu utakmicu gdje su Pacersi imali značajniji doprinos s klupe. Sinoć Luis Scola nije mogao ništa pogoditi s poludistance i bio je laka meta u obrani, a C.J. Watson je promašivao zicere oko obruča i trice. Na drugoj strani, vrlo raspoložen bio je Norris Cole ubacivši 11 poena (više nego cijela klupa Pacersa), a Chris Anderson radio je odličan posao u obrani skupivši 11 skokova. Anderson i Cole uspjeli su zasjeniti protivničku klupu (što nije lagano, posebno ne na gostovanjima gdje klupe igraju lošije) već i svoje kolege startere Marija Chalmersa i Haslema.
Nekakvu iskru s klupe u drugoj četvrtini dobili su Pacersi od Rasuala Butlera koji je pogodio dvije trice, dok se Heat održavao igrom Wadea (sredinom druge četvrtine imao je 13 poena, a Miami ukupno 29) i Colea. Miami je izgledao u toj drugoj četvrtini jako dobro, posebno u obrambenim rotacijama, udvajanjima visokih Indiane i držali su Pacerse čak 5 minuta bez postignutog poena. Toliko o klupi Pacersa sinoć. Odvajaju se prvaci i na prvu opipljiviju prednost, tricama Chalmersa i Allena odlaze na +8 na minutu do poluvremena, ali na poluvrijeme se odlazi sa prednošću Heata 41:37.
A onda se u petorku Miamija vratio Haslem, te Miami iz vodstva 45:38 dolazi u minus, Pacersi preuzimaju vodstvo 47:45, ponajviše fenomenalnom Stephensonu koji zabija tricu, and one, zakucava i namješta zicere Westu u igri 2 na 2 te za čas domaćini opet vode 60:54.
Nema mjesta panici, trener Miamija opet poseže za dobitnom kombinacijom i u igri su Allen, Anderson i Cole čime igra Miamija opet dobiva na lepršavosti i efikasnosti. Do tada poprilično „sramežljivi“ James namješta zicere u desnom korneru Coleu i Boshu, i Miami je opet u vodstvu 63:62.
Vogel nema namjeru u četvrtoj opet riskirati sa puno minuta rezervi, ostavlja Hibberta na parketu i prvih šest minuta zadnje četvrtine i jedni i drugi se održavaju u igri pogađanjem skok šuteva u sporom tempu utakmice. Egal je trajao sve dok nije isplivala individualna klasa i talent Miamija koji radi seriju 10:0 najviše zahvaljujući Jamesu i Wadeu naravno. James postiže 4 poena iz skok šuteva, ubacuje slobodna bacanja, krade loptu Georgeu Hillu, promašuje polaganje koje popravlja Wade koji je zabio još jedan poen iz solo akcije.
Pacersi nemaju odgovor za što su sami krivi: njihovi visoki nisu razigrani (Hibbert je šutnuo samo 9 lopti), George je odigrao od starta lošu šutersku partiju i još ga je Wade na kraju jako dobro čuvao, Stephenson je potrošio svoju kvotu pogođenih šuteva ne razigravši ostatak ekipe, a West je promašivao zicere također tijekom utakmice, a dijelom nije mogao pronaći ritam i zbog problema sa osobnim pogreškama. Pacersi nemaju tu privilegiju kao Heat da se uvijek mogu osloniti na jednog od dva ubitačna scorera koji mogu uvijek zabiti kada treba što su napravili i sinoć. Utakmica je završila rezultatom 87:83, a James i Wade su kombinirano u zadnjoj četvrtini ubacili 22 od 25 Miamijevih poena i to je više od polovice tih njihovih koševa postignuto u zadnjih 6 minuta kada se utakmica lomila.
Heat je uzvratio udarac, i to oružjem Pacersa. Žrtvovali su napad da bi iskontrolirali reket (Bosh nije odigrao ni minute na centru) visinom i masom, ali su imali i sreće jer su dobili produkciju s klupe kada im je to trebalo i u trenutku kada je protivnička klupa podbacila. Čekamo da vidimo što će u sljedećoj ponuditi Pacersi, i za vjerovati je da će se vratiti korijenima i identitetu: više lopti za Hibberta, i iste u rukama Westa i Hilla, a manje Georgea i Stephensona.