Analiza Hrvatske reprezentacije na Eurobasketu

Nisam oèekivao da æu tako rano poèeti pisati posljednji sadržaj naših sa ovog europskog prvenstva. Istina, trebao bi ovo biti zadnji, ali s obzirom na debakl koji smo doživjeli sumnjam da æe ova analiza biti posljednja do kraja europskog prvenstva.

U tom posljednjom sadržaju æemo se dotaknuti i ocijeniti individualne igre naših reprezentativaca, te struènog stožera.

Marko Popoviæ – Kapetan reprezentacije je zaslužio dobru ocjenu iskljuèivo protiv Crne Gore, sve ostale utakmice su bile ispod oèekivanja. Meðutim cjelokupni dojam se svakako popravio sa posljednja dva javna istupa gdje je skupio hrabrosti i otvoreno priznao barem djeliæ naših problema ove godine u Litvi.

Dontaye Draper – Brzo i lako prihvaæeni Amerikanac koji je morao donijeti dimenziju više našoj igru to nije uspio. Kao i svi ostali amerièki naturalizirani razigravaèi koji su odlièno vodili svoje momèadi Draper je to èinio kod nas solidno, ali ništa više od toga. Imali smo konaèno playmakera kojem je u prvom planu razigrati, pa tek onda zabiti, ali manjak iskustva velikih utakmica, manjak taktièkog znanja, a na kraju krajeva i sam napadaèki limit nas vodi do pitanja da li nam je bilo potrebno razbijati èar reprezentacije uvoðenjem stranca i samim time zatvaranje vratima našim mlaðim deèkima.

Rok Stipèeviæ – Srèan, ali i limitiran igraè. Bio je ovdje iskljuèivo da odmori spomenutu dvojicu iznad njega, da u vrijeme njegovog zbivanja rezultat ne pati, ali to su bili rijetki sluèajevi. Protivnici su to vrlo dobro znali, èesto nas kažnjavali, a Vrankoviæeva odluka da Rok dobiva iz utakmice u utakmicu sve više minuta je nerazumljiva.

Krunoslav Simon – Trebao je biti taj joker s klupe, na kraju se prometnuo u prvog šutera momèadi. Simon je donio svježinu našoj ekipi, èesto je u trenucima kada je naš napad izgledao sasvim bez ideje povukao na vlastitu inspiraciju i kvalitetu, ali èinjenica je kako je on i dalje iskljuèivo prosjeèan europski bek.

Bojan Bogdanoviæ – Najveæe razoèaranje prvenstva. Trebao je biti naš prvi napadaèki lider, trebao je igrati kao i prvu utakmicu protiv Finske, ali Bojan je u kljuène dvije utakmice sasvim zakazao. Promašio je i šut za pobjedu, previše je promašivao kljuènih lopti, a naši su najbolju završnicu odigrali upravo bez njega na parketu. Protiv Crne Gore. Talent nije sporan, ne može se ga više svrstati u mlade igraèe, trebao je biti nositelj, nadamo se da æe za dvije godine biti spremniji i bolji.

Damjan Rudež – Došao je na mala vrata, izgledao je da neæe dobiti previše prilike, ali nakon ozljede Tomasa otvorio se prostor. Igraè sa vjerojatno najlošijim uèinkom na prvenstvu, ali ruku na srce prije odlaska nismo ni imali od njega prevelika oèekivanja.

Marko Tomas – Šteta. Došao je nespreman u Litvu, naravno zbog ozljede, trebao je polako hvatati formu, ali je taj jedan ‘nevini’ prodor uništio svu nadu. Izgubili smo najboljeg obrambenog igraèa, pouzdanog napadaèa i igraèa koji sigurno ne bi dozvolio Domercantu i/li Teletoviæu da se tako razigraju. Igraè s kojem bi danas možda i ostali u igri, ali na kraju kada podvuèemo crtu možda æe nam ta ozljeda riješiti košarku. Velim opet taj možda?

Damir Markota – Prateæi ga ove godine u ljubljanskoj Union Olimpiji brzo sam vidio da je rijeè o sasvim novoj osobi. Kao što je sam rekao – nije više tempirana bomba, da se smirio i to se vidjelo. Hvalevrijedan igraè koji je donio pobjedu protiv Finske s onom vrlo važnom tricom, igraè koji je mogao još više dati u obrani, ali iz èudnih razloga je tu prednost primjerice èesto dobivao Andriæ. Markota je i u Zdovæevom konceptu, koji je prakticirao tvrdu obranu bio okosnica njegove vizije, je li moguæe da Vrankoviæ to nije uspio primijetiti u 2 mjeseca? Vrlo lako!

Lukša Andriæ – Iskreno reèeno teško je dati jedan realan, objektivan komentar na njegovu igru nakon današnjeg lošeg otvaranja protiv Grèke. I nije to bilo jedino. Andriæ je škripao na obje strane parketa, i dok je obrana uvijek bila njemu velika nepoznanica, imali smo nade da bi uspio ponekad ‘otvoriti taj reket’, ali nismo vidjeli ni to. Andriæ se borio – jedan od rijetkih, ali kada ne možeš onda jednostavno ne možeš.

Luka Žoriæ
– Trebao bih ovdje zadržati razinu objektivnosti, meðutim moram odmah naglasiti kako je po mom stavu (!) ovdje rijeè o igraèu koji nije zaslužio poziv u reprezentaciju, niti ponudu Unicaje. Ukoliko je dobio poziv na raèun uspješne sezone u Hrvatskoj ligi, moram odmah konstatirati dvije stvari – ’em je rijeè o hrvatskoj ligi – ’em je rijeè o najzaštiæenijem igraèu lige koji se morao (!) prodati. To valjda svi znamo, samo neki možda ne želimo vidjeti. Borac, ali igraè koji ne ulijeva samopouzdanje za buduænost. Još jednom dodajem – zapisan je osobni stav.

Ante Tomiæ – Naš najbolji igraè turnira. Dokazao je i potvrdio svoj status najboljeg centra ACB lige. Nije potrebno trošiti rijeèi, Ante je sigurno sada naš prvi nositelj, voða te mlade reprezentacije i igraè u kojeg se svaki navijaè može pouzdati.

Stanko Baraæ – Vratio se Stanko, di je bia? Vratio se protiv Grèke, gdje je do tada bio? Kažu da još nije formu uhvatio, i zato nije igrao. No Stanko je donio svježinu, i to danas protiv Grèke usprkos tome da nije bio u formi. Konaèno smo nekako djelovali u skoku i u obrani, èak je i u napadu pred krajem pokazao da ipak je u formi, pa nije uzalud u Euroligi bio na desetak poena i 5 skokova u prosjeku, preko noæi se košarka ne zaboravljati igrati, a takvi profesionalci ne gube toliku razinu forme. E moj Joke – feler prvenstva!

Josip Vrankoviæ – Najveæi gubitnik natjecanja. Igraè koji je bio poznat po srèanoj, borbenoj igri izgubio je upravo to kod veæine svojih izabranika. Kao neiskusan trener izgubio se još jednom na velikom natjecanju, još jedna žrtva našeg vrlog mudrog struènog saveza koji je Vrankoviæa prebrzo poslao u vatru. Na kraju æe ostati loše zapamæene sve njegove smiješne u jednu ruku i èudne izjave u kojima se nakon oèitog rasula dala išèitati prevelika doza optimizma.

Prije nego se dotaknemo onih kojih nije bilo iz ovakvih ili onakvih razloga, moramo se zapitati da li je ovo bila zdrava selekcija? Zdrava po pitanju onog èega sam se juèer dotakao. Jesu li to doista bili iskljuèivo Vrankoviæevi izabranici, je li se namjerno odreðene igraèe izbjeglo odnosno odreklo. Je li ovakvo drastièno pomlaðivanje doista bilo pametno, i to sa ruku na srce igraèima koji više nisu mladi i sumnjamo da æe biti ikada važan faktor u reprezentaciji. Naime pomlaðivanje zvanjem 26-godišnjeg Simona, ili godinu mlaðeg Roka Stipèeviæa. Dok primjerice 28-godišnji Krešimir Lonèar i godinu stariji Zoran Planiniæ nisu dolazili u obzir. Dvojica igraèa koji bi sigurno donijeli kvalitetu više, pogotovo Lonèar koji je dokazano dobar obrambeni igraè.

Najviše prašine je sigurno digao Marko Baniæ. I dalje postoje veliki broj ljudi koji podupiru Vrankoviæa, iskreno reèeno za taj dio ljudi se osobno ne zamaram jer samim time potvrðuju meni i ostalima koliko znaju i shvaæaju košarku. Jedan igraè koji je godinama bio naš starter kod boljih i kvalitetnijih struènjaka, igraèa koji ima i individualne uspjehe i momèadske je izgubio mjesto meðu 12. Igraè koji nam je mogao donijeti kvalitetu u obrani i zatvoriti reket  izgubio je mjesto iskljuèivo zato jer je igraè koje ne može otvoriti reket. Sreæom imali smo Andriæe, Žoriæe koji su znali i mogli otvoriti reket – ali pod svojim košem.

Ovdje sasvim sigurno fali i Roko Leni Ukiæ, naš nominalno prvi playmaker, i usprkos mnogobrojnim komentarima kako je trebala odnosno bila naša igra puno teènija bez njega odnosno s Draperom moramo reæi kako je Ukiæ nedostajao reprezentaciji, a o procjeni koliko ostavljam svakom pojedincu.

I moramo se na kraju dotaknuti i naših najmlaðih oko kojih se puno pisali i po komentarima u juèerašnjem èlanku. Naravno nitko nije oèekivao pozivanje Šariæa, Hezonje, mlaðeg Baraæa, Mavre i drugih igraèa. Iskreno ne znam ni kakvo je stanje bilo s Tonijem Katiæem na kraju svjetskog prvenstva, da li je on bio u moguænosti odazvati se reprezentaciji, ali ukoliko je bio u stanju i ukoliko nije trebao više vremena se rekuperaciju on je ovdje prvi pick meðu mlaðim igraèima koji je jednostavno morao biti izabran. Prije Stipèeviæa jer Katiæ je igraè koji bi uspio prije zadržati naš rezultat, i naravno po meni prije Drapera jer sada smo vidjeli da nam stranci ne trebaju.

Za kraj moram dodati kako je ovaj kiks možda i dobro došao, da se doista skupe glave, napravi dobra struèna analiza, postave novi temelji naše reprezentacije i da za dvije godine doðemo u Sloveniju kao posložena ekipa, mlada, ili iskusna sasvim svejedno, ali sigurna onakva koja æe biti u ponos našem narodu, a ne ona koja æe nas prisiljavati da gasimo TV!