UTAH JAZZ
Došli: Joel Bolomboy (draft, 52. pick), Marcus Paige (draft, 55. pick), Tyrone Wallace (draft, 60. pick), Joe Johnson (2 godine/21.5 miliona dolara), George Hill (stigao putem tradea), Boris Diaw (trade)
Otišli: Trey Burke, Trevor Booker
Utah Jazz je tiho, ispod radara, imala fenomenalno ljeto i poprilično pojačala već solidan roster. Dennis Lindsey, generalni menadžer Jazza, odradio je dva tradea tokom ljeta kojima je doveo dva igrača koja popunjavaju dvije velike potrebe u timu Utahe – playmaker i četvorka koja može raširiti teren. George Hill je novi startni playmaker Jazza za narednu sezonu, a Utah je zauzvrat morala predati 12. izbor na ovogodišnjem draftu. Ako uzmemo u obzir da je Utah već tokom prošle sezone imala solidnu ekipu, kojoj je playoff izmakao zbog problema sa povredama i par olako ispuštenih „već dobijenih“ utakmica, onda je jasno da je Utah ovim tradeom povukla pravi potez. Naravno, 12. pick na draftu nosi solidnu vrijednost jer se na tom mjestu najčešće može naći koristan igrač za duži niz godina, a ponekad i budući All-Star koji je promakao ekipama koje su birale ranije. Ipak, tek draftovanim igračima treba vremena da se aklimatizuju na NBA, da nauče igrati na pravi način i uglavnom tek nakon par godina se može očekivati da počnu doprinositi pobjedama na terenu.
Utah, sa druge strane, završava proces rebulidinga, ima odličnu osnovu i želi playoff, a dovođenje Hilla ih približava tom cilju. George Hill je poprilično potcijenjen igrač čije karakteristike bi koristile svakoj NBA ekipi, a posebno se uklapa u koncepciju Jazza. Utah ima košarkaše koji znaju sa loptom, poput Gordon Haywarda i Rodney Hooda, međutim, trebao im je profil igrača koji može sam organizovati napade ali kojem ne treba lopta u rukama da bude efikasan. Sve ove karakteristike ispunjava Hill, koji je prošle sezone šutirao preko 40% za tri poena, a u karijeri pogađa 38% tih šuteva. Hill nije klasičan playmaker, u Indiani je često korišten kao spot up opcija dok su Danny Granger, a kasnije Paul George bili prva opcija na lopti. Međutim, George je veći dio 2014/2015 sezone propustio zbog povrede, što je natjeralo Pacerse da Hillu stave loptu u ruke i promovišu ga u primarnog kreatora i Hill se u toj ulozi odlično snašao, postavivši rekord karijere po procentu asistencija, uz vrlo nizak procenat izgubljenih lopti.
Dakle, Hill je igrač koji Quin Snyderu pruža više opcija, kakvih nije imao posljednjih godina jer se Trey Burke se nije pokazao kao playmaker za budućnost, zbog čega je i tradeovan, Dante Exum je propustio cijelu prošlu sezonu dok Shelvin Mack, i pored solidnih partija prošle sezone, jednostavno nije kalibar startnog playmakera ozbiljne NBA ekipe. Takođe, Hill je odličan defanzivac koji može čuvati i jedinice i dvojke, čime će dodatno ojačati odličnu odbranu Utahe.
Uprava Jazza nije stala samo na ovom pojačanju, već je iskoristila činjenicu da se Spursi moraju riješiti Boris Diawa radi otvaranja većeg prostora u salary capu i „ukrala“ ga poslavši zauzvrat Olivier Hanlana, 42. picka 2015. sezone u Spurse. Diaw godinama kuburi sa kilažom i sistem Spursa je iz njega izvlačio najbolje, međutim, to ne mijenja činjenicu da je Diaw playmaker na poziciji četvorke, koji pritom ima solidan range i nije minus u odbrani. Prošle sezone je bio ispod svog nivoa, međutim, ukoliko bude motivisan, Diaw može donijeti pregled terena i šut sa distance koji će itekako služiti rezervnoj postavi Jazza, a uz to će i rasteretiti Trey Lylesa, koji je pokazao solidan potencijal u svojoj prvoj godini i koji će uz Diawa dodatno ubrzati svoj razvoj. Diaw je odlična opcija za rezervnu četvorku ili peticu, a s obzirom da je na jeftinom ugovoru od 7 miliona dolara za narednu sezonu i potpuno negarantovanom ugovoru za sezonu 2017/2018, praktično ne postoji rizik koji ova akvizija nosi.
Dennis Lindsey je ovog ljeta doveo i Joe Johnsona, koji je došao kao slobodan agent. Najbolji košarkaški dani su iza Iso Joea, danas je više rezervista koji može raširiti teren sa pozicije četvorke, gdje je proveo dobar dio vremena u Heatu. S obzirom da će u Utahi biti rezerva, Johnson može igrati i na svojoj prirodnoj poziciji trojke, ali mi se čini da je produktivniji na poziciji krilnog centra, posebno u postavi sa dobrim defanzivcem, poput Derrick Favorsa ili Rudy Goberta, pa će biti zanimljivo koliko će Snyder vrhunski defanzivni kombo Favors/Gobert razdvajati korišćenjem strech četvorke (Johnson, Diaw, Lyles) umjesto jednog od njih.
Trey Burke je tradeovan u Wizardse, Trevor Booker je novi član Netsa, a Utah ih je zamijenila boljim igračima na taj način dobila na širini rostera. Sve u svemu, sjajno ljeto za Jazz i naredne sezone playoff ne bi trebao da dođe u pitanje. Ovo je ekipa koja može igrati više stilova – visokom postavom „gušiti“ protivnike odbranom ili širiti teren šuterskim postavama. 45-50 pobjeda izgledaju kao realan domet naredne sezone, vrlo moguće i top 4 pozicija na Zapadu. Zapad je podijeljen na nekolika klasa, gdje su Warriorsi sami u prvoj, a kako se ko kotira u drugoj je još uvijek u magli. Ipak, Utah je potezima ovog ljeta ugurala sebe u konkurenciju sa Clippersima, Spursima, Grizzliesima i Trail Blazerima, što je veliki pomak u odnosu na prošlu sezonu.
Ocjena: 4+
DENVER NUGGETS
Došli: Jammal Murray (draft, 7. pick), Juan Hernangomez (draft, 15. pick), Malik Beasley (draft, 19. pick), Petr Cornelie (draft, 52. pick)
Ostali: Darrell Arthur (3/23), Mike Miller (2/7)
Otišli: D.J. Augustin
Denver Nuggetsi su imali mirno ljeto – nakon odrađenog drafta, potpisali su svoja dva slobodna agenta, pokušali da uđu u trku za Dwayne Wadeov potpis i kada nisu uspjeli u toj namjeri, praktično su završili ljetnje aktivnosti. D.J. Augustin je draftovanjem Jamal Murreya postao suvišan, pa je prešao u Orlando za solidnu sumu novca (29 miliona za 4 godine) a Nuggetsi su postupili ispravno time što ga nisu preplatili da bi obavljao ulogu trećeg organizatora igre.
Darrell Arthur je vraćen po cijeni koja u novim NBA uslovima nije loša. Osam miliona godišnje za krilnog centra koji je dobar defanzivac i zna da šutira nije mnogo. Arthur nema fizičke predispozicije ni napadački kvalitet da bude startna četvorka, ali on to u Nuggetsima i ne mora da bude, dovoljno je da 20-22 minuta po utakmici pruži solidnu odbranu i dobar šut. Prošle sezone je pokazao da može da odgovori tom zadatku, kada je šutirao odličnih 39% za tri poena, a Denver je bez njega na parketu imao skoro 5 poena slabiji defanzivni rating nego sa njim u igri. Nuggetsi imaju dosta igrača na pozicijama 4 i 5, pored Arthura tu su još i Kenneth Faried, Joffrey Louvergne, Jusufu Nurkić i Nikola Jokić, draftovan je Juan Hernangomez, dok Danillo Gallinari takođe može biti krilni centar u nižim postavama, tako da Arthuru nije zagarantovana minutaža, zbog čega se može postaviti pitanje opravdanosti ovog ugovora.
Međutim, osim Jokića i Gallinarija (koji je krilo), niko od navedenih igrača nema sigurnu minutažu u Nuggetsima, tako da Arthur, između ostalog, predstavlja solidno osiguranje u slučaju da stvari ne krenu predviđenim tokom.[1] Osam miliona za igrača koji će vjerovatno biti standardni član rotacije ovog ljeta jednostavno nije mnogo. Nuggetsi su potpisali ugovor i sa Mike Millerom, kojim će Miller ostati član Nuggetsa još makar godinu dana. Miller je prošle sezone odigrao samo 373 minuta i pitanje je da li će mu brojne povrede dozvoliti da ove sezone odigra više, međutim, Miller je veteran velikog iskustva, popularan i cijenjen saigrač koji svlačionicu čini stabilnijom, što je Nuggetsima potrebno, s obzirom na veliki broj mladih igrača. Koliko je Miller integrisan u organizaciju Nuggetsa najbolje govori činjenica da je upravo on prisustovao sastanku Nuggetsa sa tada slobodnim agentom Dwayne Wadeom. Druga godina ugovora je u potpunosti negarantovana tako da, iako su male šanse da će Miller doprinijeti na terenu, Nuggetsi ne rizikuju previše kada odvajanjem 3,5 miliona u salary capu za iskustvo i profesionalizam koje će im Miller donijeti.
Najveća akvizicija Nuggetsa ovog ljeta je sedmi izbor na draftu, Jamal Murray, koji može igrati na pozicijama jedan i dva. Murray je jedan od najboljih šutera ovogodišnjeg drafta, na Kentackyju je trojke šutirao 41%, postizao preko 22 poena po meču igrajući uglavnom na poziciji beka zaduženog za postizanje poena. Na ljetnjoj ligi je pokazao i solidne instikte playmakera, tako da bi Murray mogao biti korišten i na poziciji jedinice i dvojke. To će koristiti Mike Maloneu, s obzirom da je Emmanuel Moudiay u ovoj fazi karijere nije dobar šuter, tako da može dijeliti minute jedino sa igračem dobrog šuta. Ono što Murrayu može predstavljati problem je što na koledžu nije bio dobar defanzivac, a mnogi draft eksperti navode da nije dovoljno eksplozivan da može kreirati šut za sebe na NBA nivou. Ipak, Murray zna da igra košarku i biće zanimlljivo pratiti njegov razvoj pod Maloneom.
Nuggetsi su još dva puta birali u prvoj rundi i opredijelili su se za krilnog centra iz Španije Juan Hernangomeza i beka Malika Beasleya. Hernangomez ima odličan range za krilnog centra, bio je solidan skakač u španskoj ligi, ali će mu na startu NBA karijere odbrana predstavljati problem, s obzirom da još uvijek nema fizikalije da se nosi sa elitnim NBA atletama. Beasley, iako je niži od Murraya, nema karakteristike playmakera ali je dobar je šuter i atleta i ima potencijal da postane ozbiljan defanzivac. Ipak, interesantno je da su se Nuggetsi opredijelili baš za igrača njegovih karakteristika, kada u timu već imaju mladog beka u Garry Harrisu, koji je prošle godine igrao velike minute. Takođe, Will Barton, koji igra na pozicijama 2 i 3, je prošle godine bio kandidat za najboljeg igrača sa klupe, a u tim se nakon povrede vraća i Wilson Chandler, tako da je pitanje koliko će NBA minuta Malik Beasley imati prilike da dobije. Problem predstavlja i to što Nuggetsi nemaju svoju D-League ekipu u koju mogu slati igrače kada god požele, gdje bi ti igrači sticali potrebno iskustvo, već takvu ekipu dijele sa većim brojem NBA franšiza.
Nuggetsi su u procesu rebuildinga, pokušavaju da pronađu svoj identitet pod Mike Maloneom, koji je ozbiljan trener, a u narednu sezonu ne ulaze oslabljeni, s obzirom da je samo D.J. Augustin napustio ekipu. Imaju zanimljiv spoj mladih igrača i nekoliko iskusnih veterana, potencijalnog nosioca igre u Nikoli Jokiću, a igrači izabrani na ovogodišnjem draftu će povećati ukupan talenat ekipe. I dalje nisu playoff ekipa ali je jasno da žele što prije dostići taj nivo pa su još od prošle sezone spremni da uđu u trku za nekog od top 20 igrača lige, ako se kojim slučajem otvori mogućnost da se putem tradea anagažuje takav igrač. Imajući u vidu broj mladih potencijala i nekoliko korisnih NBA igrača koje imaju u rosteru, trebalo bi da budu ozbiljan kandidat u svakoj većoj trade priči.
Ocjena: 3
MINNESOTA TIMBERWOLVES
Došli: trener Tom Thibodeau, Kriss Dunn (draft, 5. pick), Cole Aldrich (3/22), Jordan Hill (2/8.2), Brandon Rush (1/3.5)
Otišli: trener Sam Mitchell, Damjan Rudež, Tayhaun Prince
Minnesota Timberwolsi su ovu off sezonu učinili uspješnom još krajem aprila, kada su Sam Mitchella zamijenili Tom Thibodeauom, jednim od najboljih trenera svijeta. Thibodeau je, pored trenerske, u Minnesoti dobio i ulogu predsjednika košarkaških operacija, čime je postao glavni čovjek za sve košarkaške odluke u Timberwolvsima. To je velika moć, ali je to cijena koju su Timberwolvesi bili više nego voljni da plate, s obzirom da su sada dobili dokazanog trenera i jednog od najboljih defanzivnih umova.
U noći drafta su zamalo doveli Jimmy Butlera, međutim, kako do razmjene sa Bullsima nije došlo, Minnesota je zadržala prava na petog picka i na tom mjestu draftovala Kris Dunna, što bi se takođe moglo pokazati kao odličan potez. Dunn je čisti playmaker, vjerovatno najbolji na ovogodišnjem draftu koji već sada ima defanzivne predispozicije i instinkte ozbiljnog NBA defanzivca. Ljetnju ligu je igrao odlično, ulazom je dolazio do koša kada god je htio i izgledao je kao igrač koji ima par godina iskustva igranja u NBA ligi. Ukoliko izgradi respektabilan šut, Dunn bi mogao postati višestruki All-Star. Biće, međutim, zanimljivo koliko će Thibodeau koristiti Dunna i Ricky Rubioa zajedno, s obzirom da je riječ o igračima koji nemaju dobar šut i kojima je potrebna lopta u rukama da bi bili efikasni. Ne bi bilo iznenađenje da Rubio do isteka roka za tradeove krajem februara ne bude član Minnesote, posebno ukoliko Timberwolvesi u Dunnu vide startera za budućnost.
U prelaznom roku je doveden Brandon Rush, koji će predstavljati poboljšanje u odnosu na Tayshaun Princea, kojem je istekao ugovor. Rush je isključivo spot up opcija u napadu, ali je dobar šuter za tri poena i solidan defanzivni skakač za svoju poziciju tako da će, ukoliko ostane zdrav tokom sezone, gotovo sigurno opravdati poprilično jeftinu cijenu za koju je doveden. Interesantno pojačanje je i Cole Aldrich, koji je prošle sezone odlično koristio minute u Clippersima. Aldrich je ofanzivno limitiran i upotrebljiv je jedino u pick and rollu ali je dobar defanzivac i može da bude solidan rezervni centar, i pored toga što će imati konkurenciju za te minute u Minnesoti. Plaćen je manje nego pojedini rezervni centri, plus je treća godina ugovora negarantovana, tako da su Timberwolvesi odradili poprilično dobar posao ovim potpisom.
Jedini diskutabilan potez predstavlja angažovanje Jordan Hilla, koji je plaćen samo 4 miliona i praktično je doveden na godinu dana, s obzirom da mu je ugovor u drugoj sezoni negarantovan, ali to ne mijenja činjenicu da je igrač njegovog kalibra poprilično nepotreban u Minnesoti. Hill nije strech opcija, ne šutira trojke, a nije ni snajper sa poludistance, tako da neće pomoći Wolvesima da rašire teren sa pozicije četvorke. Ukoliko ga Thibodeau bude koristio na poziciji centra, vrlo je vjerovatno da bi odbrana imala problema, s obzirom da Hill nije rim protector i da su njegove ekipe posljednje dvije godine mnogo bolju odbranu igrale sa njim na klupi[2]. Hill nije loš igrač, posebno ne po cijeni od 4 miliona dolara, ali je pitanje koliko je neophodan Wolvesima.
Naime, Minnesota trenutno ima 8 igrača na pozicijama 4 i 5: Karl-Anthony Towns, Gorgui Dieng, Kevin Garnett, Nemanja Bjelica, Nikola Peković, Adreian Payne, Aldrich i Hill. Naravno, pod uslovom da Garnett odluči da odigra još jednu sezonu i ne pojača klasu penzionisanih velikana ovo ljeta. Towns je stub ekipe i igraće veliki broj minuta naredne sezone, Nemanja Bjelica donosi šut i odličan pregled igre na poziciji četvorke (što bi konačno trebalo da bude iskorišteno, jer mu Mitchell prošle sezone nije davao slobodu sa loptom, očigledno ne poznajući Bjelicin stil igre), Garnett je srce ekipe i imaće 10-15 minuta po utakmici ukoliko odluči da igra naredne sezone, dok je teško očekivati da će se Hill izboriti za minute ispred Dienga i Aldricha. Kada je zdrav, Peković je bolji igrač od Hilla, međutim, njegovo zdravlje predstavlja veliki znak pitanja i ukoliko ponovo bude imao problema sa povredama, postoji opcija da ga Wolvesi waiveuju, odnosno prekinu ugovor sa njim, u kom slučaju bi Hill predstavljao jeftiniju i kratkoročniju rezervnu opciju na centru. Ukoliko, ipak, Peković bude zdrav naredne sezone, on je još jedan igrač koji je u rotaciji ispred Hilla. Sve u svemu, čini mi se da je bilo pametnije novac utrošen na Hilla iskoristiti za angažovanje još jednog krila, s obzirom da je teško očekivati da će Hill biti nešto više sigurnosne opcije u slučaju povreda.
Timberwolvesi su mlada ekipa velikog potencijala koja će pod Thibodeauom uozbiljiti odbranu i bez dileme napredovati. Towns je superstar u stvaranju a Andrew Wiggins izgleda kao dobra druga opcija u pobjedničkoj ekipi tako da vrijeme Wolvesa tek dolazi. Pojačanja koja je Minnesota dovela ovog ljeta neće biti presudan faktor u borbi Timberwolvesa za playoff ali je činjenica da su Wolvesi povlačili niskorizične poteze koji im mogu donijeti lijepu nagradu. Zbog toga se ovo ljeto može smatrati solidno odrađenim.
Ocjena: 3+
PORTLAND TRAIL BLAZERS
Došli: Jake Layman (draft, 47. pick), Evan Turner (4/70), Festus Ezeli (2/15.1), Shabazz Napier (trade)
Ostali: C.J. McCollum (4/106), Allen Crabbe (4/74.8), Mo Harkless (4/42), Meyers Leonard (4/41)
Otišli: Gerald Henderson, Chris Kaman
Portland Trail Blazersi su prošle sezone napravili odličan rezultat, slavili u 44 utakmice regularnog dijela sezone i došli do druge runde playoffa, što je veliki uspjeh za ekipu koja se prije početka 2015/2016 smatrala kandidatom za draft lutriju. Ovog ljeta su imali mnogo svojih slobodnih agenata što je predstavljalo poprilično komplikovanu situaciju, s obzirom na novac koji bi Trail Blazersi morali utrošiti da vrate sve ključne igrače iz prošle sezone.
Neil Olshey, generalni menadžer Portlanda, se opredijelio upravo za tu strategiju, pa je na kraju potpisao sve svoje slobodne agente (osim Geralda Hendersona) koji su imali značajniju ulogu u prošlogodišnjem rezultatu. „Zaključan“ je C.J. McCollum na ugovor od 4 godine, bez opt out klauzule[3], vrijedan 106 miliona, što nije maksimalni mogući ugovor koji je mogao da dobije ali je blizu maxa. U pitanju je dobar posao za Trail Blazerse jer će ovaj ugovor će, kada stupi na snagu sezone 2017/2018, zauzimati nešto manje od 25% ukupnog salary capa a McCollum je izrastao u kreativnog poentera, sjajnog šutera koji može sebi stvoriti šut, a koji pritom može igrati na pozicijama 1 i 2. Još uvijek nije napunio 25 godina, tako da će ga Blazersi imati u najboljim godinama karijere.
Meyers Leonard prošle sezone nije produžio ugovor do roka predviđenog za to, računavši da na otvorenom tržištu može zaraditi više nego što mu je Portland tada nudio, međutim, sezona ispunjena povredama ga je spriječila da na pravi način unovči porast u salary capu. Na kraju, Leonard je potpisao ugovor sličan onom koji su mu Trail Blazersi nudili na jesen 2015. godine. Sve u svemu, ukoliko Leonard uspije ostati zdrav, ovo je još jedan pametan potez Trail Blazersa, s obzirom da je Leonard odličan šuter za tri poena i sa njim u igri je teren mnogo širi da igrače koji napadaju iz driblinga poput McColluma i Damian Lillarda. Nije dobar defanzivac na poziciji centra gdje je ofanzivno najupotrebljiviji, međutim, nije totalni minus u odbrani. Petice koje pogađaju oko 38%+ šutnutih trojki i završavaju dobro u reketu, a pritom su solidni defanzivni skakači su na cijeni, tako da ovo nije nerazumna cijena za igrača koji može dati solidnih 22-25 minuta na parketu, posebno ako ga zaobiđu povrede.
Još dva igrača se vraćaju u Porland nakon potpisa novih ugovora i na primjeru ova dva igrača Trail Blazersi su pokazali da su spremni trošiti novac. Mo Harkless je potpisao ugovor na 4 godine u vrijednosti od 42 miliona dolara, što nije malo, ali nije ni preplaćivanje, s obzirom da je Harkless prošle sezone služio kao solidna strech opcija na poziciji četvorke, koja pritom igra solidnu odbranu. Harkless je nominalno trojka, međutim, u playoffu je bio starter na svim utakmicama i dosta vremena je proveo na poziciji krilnog centra, što mu je pomoglo da bude korisniji i popravi procenat šuta za tri poena (sa 28% u reglarnoj sezoni na 34%). Harkless igrama još uvijek nije opravdao cijenu od 10 miliona godišnje, međutim, nesporno je da je igrač sa dosta potencijala koji je prošle sezone pokazao da može biti igrač u rotaciji, a uz to ima samo 22 godine tako da vremena za napredak ima dovoljno.
Dva poteza od strane Portlanda koja su me najviše iznenadila su odluka da izjednače ponudu Netsa za Allen Crabbea i da dovedu Evan Turnera za ogroman novac. Crabbe je prošle sezone dao solidan doprinos, pogodio je 40% šutnutih trojki, povremeno igrao sa loptom u rukama a pritom je prosječan defanzivac na pozicijama 2 i 3. Dobro se dopunjava sa Lillardom i McCollumom, a može po potrebi igrati na poziciji beka sa jednim od njih dvojice ili se čak spustiti na poziciju krilnog centra u superniskim postavama. Ipak, to ne opravdava činjenicu da je plaćen 18 miliona godišnje, što je u suštini novac koji dobijaju starteri u ligi, a Crabbe to nije. Jednostavno, osim šuta, Crabbe ni jednu stvar na terenu ne radi na nivou NBA startera. Očekivalo se da će Trail Blazersi birati između Harklessa i Crabbea pa iako je Crabbe bolji igrač, mislim da je Blazersima bilo pametnije da ga puste u Netse za ugovor koji je dobio a da sačuvaju 72 miliona. Ovako, došli su u situaciju da će jako teško izbjeći porez na luksuz, ali o tome nešto kasnije.
Vraćanje Crabbea stavlja dodatan znak pitanja na prvu akviziciju Trail Blazersa u ovom prelaznom periodu – Evan Turnera je već 1. jula dobio ugovor na 4 godine u vrijednosti od 70 miliona. Nekadašnji drugi pick na draftu je prošle sezone bio važan igrač sa klupe u Celticsima gdje je faktički obavljao ulogu organizatora igre druge postave. Nesporno je da je Turner vrlo dobar asistent za svoju poziciju, da odlično vidi teren, što ekipama pruža mogućnost interesantnih akcija na terenu sa njim kao igračem sa loptom. Ipak, i pored dobre dvije sezone u Celticsima, 17.5 miliona godišnje za igrača njegovih karakteristika je previše. Turner skoro da ne šutira trojke, uglavnom se oslanja na šut sa poludistance, a uz je u najboljem slučaju prosječan defanzivac, i pored toga što je prošle godine u sistemu Brad Stevensa igrao najbolju odbranu karijere. Sve u svemu, Turner je solidan igrač ali se jednostavno ne uklapa u sistem Trail Blazersa, koji su u suštini „mini Warriorsi“ i čiji se ofanzivni koncept bazira na kretnji lopte i širenju terena dobrim šuterima. Turner funkcioniše jedino sa loptom u rukama tako da je zaista teško naći razlog zbog kojeg su mu Trail Blazeri dali toliki novac.
Gerald Henderson je slabiji asistent ali bolji šuter i defanzivac od Turnera, a Trail Blazeri su ga pustili da potpiše ugovor sa Philadelphiom za samo 9 miliona godišnje.[4] Ja bih u radije u timu imao Hendersona jednu godinu za 9 miliona, nego Turnera 4 godine za 70 miliona, posebno u sistemu Portlanda. Sa druge strane, potpis Festus Ezelija je solidan potez jer je druga godina ugovora negarantovana, tako da Ezeli predstavlja low risk/high reward pojačanje. Kada je zdrav, Ezeli je dobar defanzivac koji zna zaštiti reket a pritom zna završiti iz picka, međutim, od kad je povrijedio koljeno krajem januara jednistavno nije bio isti igrač. Ukoliko uspije da se vrati u formu sa starta prošle sezone, Ezeli će biti sasvim solidno pojačanje. Orlando je Shabazz Napiera dao Trail Blazersima praktično ni za šta (samo novac je poslat u Magic, bez igrača ili pickova), tako da ovaj potez ne nosi gotovo nikakav rizik za Portland. Napier nije igrao dobro u prve dvije sezone, ali je još uvijek dovoljno mlad da vrijedi probati pronaći u njemu funkcionalnu rezervu. Ukoliko u tome ne uspiju, Trail Blazersi neće puno izgubiti jer ga na kraju sezone mogu pustiti da ode kao slobodan agent.
Kad se podvuče crta, Portland je ovog ljeta dao veliki novac da vrati svoje slobodne agente i potpiše dvojicu novih igrača. Ove sezone će biti na granici poreza na luksuz, koji itekako udara po džepu vlasnike ekipa. Porez na luksuz za sezonu 2016/2017 počinje nakon što plate premaše cifru do 113.287.000 $. Portand je trenutno malo iznad te cifre, ali može se spustiti ispod ukoliko Luis Monterov ugovor za narednu sezonu ne učini garantovanim. Međutim, problemi će nastati kroz godinu dana jer Trail Blazersi već sada imaju preko 123 miliona dolara garantovanog novca „zaključanog“ za sezonu ’17/’18. To ne samo da predstavlja ogroman finansijski izdatak, već i u potpunosti limitira potrošačku fleksibilnost ekipe.
To nije sve. Ukoliko Crabbe ne iskoristi opt out klauzulu koju ima na kraju treće sezone ugovora, Trail Blazersi, već sada, za 6 igrača (Lillard, McCollum, Crabbe, Turner, Harkless, Leonard) sezone 2019/2020 duguju preko 100 miliona dolara. To je preveliko ulaganje u trenutnu osnovu ekipe koja, realno, nije šampionska i teško da će to postati u naredne 3 godine. Trail Blazersi će ostati relevantna NBA ekipa, svi igrači na dužim ugovorima su mladi tako da salary cap situacija Trail Blazersa za tri godine može biti drugačija ukoliko dođe do određenih tradeova, međutim, čini mi se da je bilo pametnije pustiti nekog od ograničenih slobodnih agenata (Crabbe ili Harkless) ili uopšte ne potpisati Turnera za toliku svotu novca. Sumnjam da bi produkcija na terenu bila mnogo slabija, a ostvarila bi se veća finansijska fleksibilnost za naredne sezone.
Ocjena: 3-
OKLAHOMA CITY THUNDER
Došli: Domantas Sabonis (draft, 11. pick), Daniel Hamilton (draft, 56. pick), Alex Abrines (3/17.2), Victor Oladipo (trade), Ersan Ilyasova (trade)
Otišli: Kevin Durant, Serge Ibaka, Dion Waters, Randy Foye
Ostali: Russell Westbrook
Kako ocijeniti ljetnje aktivnosti ekipe koju je napustio jedan od najvećih slobodnih agenata svih vremena i prešao u redove najvećeg rivala? Oklahoma City Thunder je prije samo dva mjeseca imala tri meč lopte protiv Warriorsa za NBA finale, a sada moraju da žive sa tim da je njihov najbolji igrač član tih istih Warriorsa.
Kada su Thunderi odradili razmjenu kojom su Ibaku poslali u Orlando u zamjenu za Victora Oladipa, Ersan Ilyasovu i Domantas Sabonisa, mislio sam da im taj trade neće pomoći da sruše Warriorse, s obzirom na defanzivnu fleksibilnost koju im je Ibaka pružao. Ipak, sad kada Thunderi više nisu kandidati za titulu, ova razmjena ima smisla. Naime, Ibaka je bio važan dio ekipe koja je konkurisala za titulu ali je takođe činjenica da je riječ o igraču koji nije ostvario svoj puni potencijal. Ibaka odlično brani reket a upotrebljiv je i kao defanzivac na perimetru, ali je igrač čija se uloga u napadu posljednjih godina zasnivala isključivo na širenju terena šutiranjem poludistance i trojki. To ima svojih prednosti, ali je Ibaka prije nekoliko sezona potencijalom najavljivao mnogo više.
Danas, osim solidnog šuta spolja, Ibaka nema nijednu napadačku vrlinu – nema dovoljno dobru kontrolu lopte da može napasti driblingom a nema ni igru leđima kojom može poentirati iz reketa. Moguće da ga je igranje sa dva dominatna igrača sa loptom onemogućilo da se razvije napadački ali je teško očekivati da će Ibaka sa 27 godina početi da razvija ofanzivni arsenal. Uz to, Ibaka je narednog ljeta slobodan agent koji će zahtijevati maksimalan ugovor, pa su Thunderi odlučili da ga “unovče” prije nego što bude kasno. Dobili su Victor Oladipa, igrača koji narednog ljeta može postati ograničeni slobodni agent i koji, prema nekim izvještajima, takođe zahtijeva maksimalan ugovor, ali treba napomenuti da bi taj max bio manji od max ugovora koji bi dobio Ibaka, s obzirom da je Ibaka igrač koji spada u kategoriju igrača sa 7-9 godina iskustva u NBA ligi, čime njegov maksimalni ugovor obuhvata 5% salary capa više od Oladipovog, koji ulazi u posljednju sezonu rookie ugovora.
Oladipo nije bolji igrač od Ibake i do sada nije pokazao sve što se od njega očekivalo kada je draftovan kao drugi pick na draftu ali je skoro 3 godine mladji i nesporno je da ima potencijal da bude ozbiljan bek u ligi. Što se njegovih karakteristika tiče, on je dvojka koji može pomalo voditi napade, ali nema dovoljno dobar pregled da bi bio efikasno obavljao ulogu playmakera veći broj minuta. Takođe, još uvijek nije dovoljno dobar šuter, što ne nadoknađuje previše efikasnim prodorima ka košu koji bi mu donosili besplatne poene putem slobodnih bacanja. Oladipo je igrač koji mnogo stvari radi na prosječnom do solidnom nivou, ali još ne posjeduje nijednu elitnu vještinu koju najbolji igrači moraju imati. Ipak, činjenica je da je prošle sezone napravio korak naprijed, popravio je šut[5] i povremeno počeo da pokazuje defanzivne partije na nivou svojih atletskih sposobnosti. Oladipo, ipak, još uvijek nije dovoljno konstantan šuter da bi njegovo prisustvo automatski raširilo teren nakon Durantovog odlaska – interesantno je da je Oladipo prošle sezone bolje pogađao šuteve iz driblinga nego spot up šuteve.
Nisam siguran da Oladipo zaslužuje maksimalan ugovor koji traži i mislim da bi Oklahomi bilo pametnije da sačeka naredno ljeto i vidi kako će ga tržište procijeniti jer uvijek mogu izjednačiti ponudu koju dobije, s obzirom da je ograničeni slobodni agent. Vidjećemo kako će funkcionisati u tandemu sa Westbrookom, posebno u napadu, ako na poziciji trojke bude igrač koji nije šuter (poput Andre Robersona). Ukoliko, međutim, na poziciji trojke bude dobra šuterska opcija, prostora za napadanje koša ulazom će biti više. O tome je još uvijek rano govoriti ali je činjenica da su Thunderi u Oladipu dobili mladog, talentovanog igrača koji se može dodatno razvijati. Uz njega, u razmjeni sa Orlandom, Oklahoma je angažovala i Domantas Sabonisa i Ersana Ilyasovu.
Sabonis je draftovan kao 11. izbor, vrhunski je skakač, dobro tehnički potkovan u igri leđima i dodatno će ojačati ionako sjajnu skakačku liniju Kanter/Adams, ali je pitanje kako će se defanzivno snaći na NBA nivou s obzirom da nije dovoljno eksplozivan. Ilyasova je dobar šuter koji osim u toj oblasti neće puno pomoći ali je na povoljnom jednogodišnjem ugovoru. Thunderi su pustili i Dion Waitersa, što ne bi trebalo da predstavlja veliki gubitak, s obzirom da su konačni potpisali ugovor sa Alex Abrinesom, kojeg su draftovali još 2013. godine i poslali u Evropu na sticanje iskustva. Tri godine kasnije, Abrines dolazi u Oklahomu kao odličan šuter i igrač dobrih fizičkih predispozicija koje ga mogu učiniti solidnom 3 and D opcijom. Teško da će Waitersova produkcija naredne sezone biti veća od Abrinesove, a i Abrinesove karakteristike se bolje uklapaju u ekipu sa igračima koji vole imati loptu u rukama poput Westbrooka i Oladipa.
Nakon Durantovog odlaska, Sam Presti i saradnici su odlučili da uđu u pregovore sa Westbrookom oko ponovnog pregovaranja njegovog ugovora. Što tačno podrazumijeva ponovno pregovaranje i potpisivanje novog ugovora dok sadašnji još uvijek traje? Prije svega, rekonstrukcija ugovora se može izvršiti samo sa igračima koji su potpisali ugovore na 4 ili 5 godina, a pregovori o rekonstrukciji ugovora mogu početi tek nakon što prođu tri godine ugovora koji je prvobitno potpisan. Ponovnim pregovaranjem se mijenja igračeva plata koja je dogovorena ugovorom koji je na snazi, a ugovor se zatim produžava na dodatne dvije ili tri godine. Takođe, ponovnim pregovaranjem nije moguće smanjiti platu, jedino se mogu povećati igračeva primanja i produžiti ugovor.
Westbrook i menadžment Oklahome su dogovorili produžetak saradnje ovim manevrom i Thunderi će zadržati svog najboljeg igrača još makar dvije sezone, s obzirom da je novim ugovorom Westbrook izmijenio uslove postojeće posljednje godine ugovora i produžio saradnju sa Oklahomom na još dvije sezone, od čega je važno napomenuti da posljednja godina ugovora ima opciju za igrača, odnosno Westbrook može odabrati da na ljeto 2018. “izađe iz ugovora” i postane slobodni agent. RW je novim ugovorom sebi obezbijedio povišicu od 8 miliona dolara za predstojeću sezonu[6], a ukupna vrijednost ugovora je oko 85 miliona. Ovo produženje ugovora predstavlja dobar kompromis dvije strane – Westbrook dobija povišicu i mogućnost da izađe na tržište na ljeto 2018., kada bude imao 10 godina iskustva igranja u ligi, čime će imati mogućnost da potpiše maksimalan ugovor koji će u prvoj sezoni obuhvatati 35% salary capa (što je najveći max ugovor koji igrač može da dobije), a Oklahoma je sačuvala svog superstara makar godinu dana duže nego što je prošlim ugovorom bilo predviđeno.[7]
Durantov gubitak je nenadoknadiv jer ne samo da automatski izbacuje Thunder iz trke za prsten, već dovodi u pitanje i svijetlu budućnost franšize. Ipak, produžetak saradnje sa Westbrookom je sjajna vijest, s obzirom da se Oklahoma suočavala sa mogućnošću da ih u uzastopnim ljetima napuste dva top 5 igrača lige, bez ikakve nadoknade. Ovako, Westbrook bi trebao biti tu još makar dvije sezone a ekipa, ako bude zdrava, ima kvalitet da uhvati playoff. Sve to, međutim, ne može nadomijestiti činjenicu da su izgubili top 3 igrača lige i nekadašnjeg MVP-a lige.
Ocjena: 2
[1] Faried bi mogao biti tradeovan, Hernangomez je ipak novajlija, Nurkić se vraća nakon povrede zbog koje je odigrao samo 32 utakmice poršle sezone i sl.
[2] Lakersi, Pacersi.
[3] Što znači da igrač ne može „izaći“ iz ugovora godinu prije isteka istog.
[4] Ukupna vrijednost ugovora je 2 godine 18 miliona dolara, ali je druga godina ugovora negarantovana.
[5] šutirao 35% za tri poena, što je oko prosjeka za beka, i sasvim solidnih 43% sa poludistance.
[6] Starim ugovorom Westbrookova plata za 2016/2017 sezonu iznosila je 17.769.374 $ dok će novim ugovorom Westbrook će zarađivati 26.500.000 $
[7] Ukoliko, naravno, Westbrook ne bude tradeovan u toku ove sezone jer sada ekipa koja bi ga dovela ne bi morala da strahuje da će ih Westbrook nakon pola godine napustiti kao slobodan agent. Jasno je da tradeovanje Westbrooka nije bilo u glavama čelnika Oklahoma kada su dogovorili produžetak saradnje sa RW, ali valja napomenuti da je i ovo mogućnost, iako malo vjerovatna.