Jedna je završila, ali da ih još 100 bude, ovakvih naravno, malo bi bilo. Odličnu utakmicu smo gledali mi dovoljno „ludi“ da ostanemo do 3:38 koliko je sada kada ja pišem ovaj tekst. Iako se činilo kako ćemo gledati jednostranu utakmicu zbog velikog vodstva Clevelanda, Atlanta je učinila utakmicu vrlo zanimljivom kada su Cavsi popustili u obrani, ali na kraju je je pobijedila dnostavno veća razina koncentracije i konstantni miss-match kojeg stvara LeBron James tko god je na njemu u obrani. Ipak, do kraja utamkmice imamo tri i pol četvrtine u kojima je bilo svega.
Počinjemo, kao i obično u mojim recapima, sa gubitnicima, a to su Atlanta Hawksi. Jastrebovi su ušli u ovu seriju sa par ogromnih prepreka i prije nego što se izašlo na parket, a te prepreke su se vrlo lako mogle vidjeti u ovoj utakmici. Ipak, krenuti ćemo od pozitivnih stvari a gdje krenuti nego od najboljeg strijelca, njemačkog reprezentatica Dennisa Schroedera. On je u seriji sa Boston Celticsima imao šut za tri poena od „ogromnih“ 19% (3-16), ali je u ovoj utakmici protiv Cavaliersa očigledno „poludio“ te je susret završio sa 5-10 za tri poena i 10-20 ukupno iz igre. Odigrao je vrlo bitne minute ispred inače startnog razigravača Jeffa Teaguea i to rekao bih poprilično opravdano, s obzirom da je Teague imao 2-9 iz igre te 1-4 za tri poena. Također, vjerujem kako raduje dobra igra Kenta Bazemora na ofanzivnom kraju parketa, s obzirom da je u prvoj četvrtini Kent pogodio par šuteva i imao osam od ukupno 19 poena Atlanta Hawksa. Susret je završio sa 16 poena i 12 skokova, uz četiri asistencije i par ukradenih lopti. Na defanzivnom kraju parketa, moram pohvaliti duo Horford-Millsap, koji su susret završili sa sedam blokada, a najimpresivnija je bila chasedown blokada Millsapa na pokušaju Jamesa da zakuca loptu u kontri kasno u četvrtoj četvrtini kada se lomila utakmica.
Kada već hvalim duo, moram izuzeti Horforda iz naredne pohvale – Millsap je odličan posao uradio na skoku, posebno ofanzivnom, te tako iznenadio nas sve koji smo očekivali da će Cavsi vrlo lako uzimati skokove sa svojom nadmoći nad lošim skakačima Atlante. Još jedna, i zadnja stvar, koju bih pohvalio u igri Hawksa je srce koje je tokom ove noći ostavljeno na parketu Quicken Loans centra. Sredinom treće četvrtine imali su minus od 18 poena, ali postepeno (trice Scotta i Schroedera, pa polaganje Schoredera, te poslije još dvije trice od Schroedera i Bazemora), oni su se vratili u utakmicu i od 72-54 na 3:56 do kraja treće četvrtine, došli su prvo do 74-70 na kraju treće te onda i prvog vodstva, na točno osam minuta do kraja četvrte četvrtine, kada Al Horford zakucava alley-oop na dodavanje Dennisa Schroedera. Iako na kraju nisu izdržali, svakako mora da se pohvali volja unutar ekipe Mikea Budenholzera da se stigne jedan takav minus i to protiv ekipe koja, objektivno, na Istoku ima daleko najviše talenta na rosteru.
Što se tiče negativa, početi ćemo sa All-Star duom pod košem, Paulom Millsapom i Alom Horfordom. Iako je Millsap popravio ofanzivnu igru tokom perioda lošije obrane Cavaliersa, svu utakmicu je ovaj duo zvijezda „bacao cigle“ prema košu Cavsa, zbog čega je dosta dug dio utakmice Atlanta bila u velikom minusu. Kada igrate protiv elite ove lige (to su ekipe Warriorsa, Spursa, Cavsa i Thundera), onda vam trebaju najbolje moguće izvedbe vaših najboljih igrača, a tu mogu staviti slobodno i Jeffa Teaguea koji je masivno podbacio, ali tu je bio Dennis Schroeder da „pokupi“ to što je Teague ostavio. Međutim, visoki sa klupe Atlante su Mike Muscala i Kris Humphries, od kojih je samo Muscala odigrao neke minute i za tih šest minuta nije imao pokušaja na koš. Iako su Horford i Millsap bili sasvim dobri na defanzivnom kraju, mislim da je bilo dosta, dosta problema u ofanzivi, a par promašaja za tri poena i sa poludistance vrlo rano natjerali su Cavse da pune reket umjesto da se brinu o ovim inače solidnim šuterima sa perimetra. Horford je imao vrlo lošu utakmicu što se tiče skoka, posebno defanzivnog, jer je pored njega dosta puta Tristan Thompson vrlo lako uzeo ofanzivni skok. Također, kada su Cavaliersi igrali koncetriranu obranu, Hawksi ništa nisu mogli da urade i tada su se oslanjali na to da Cavsi već sada dokazano loše brane perimetar i na to da su imali Bazemora i Schroedera koji su „uboli“ par trica čisto da Atlanta skroz ne preda momentum Cavsima.
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko će Hawksi imati problema sa obranom LeBrona Jamesa, a to se samo dokazalo sinoć. Koliko sam ja uspio da upratim, u suštini imali su Hawksi tri igrača na LeBronu – Bazemora, Sefoloshu i onda, u clutch momentima, Millsapa. Nijedan nije uspio ništa, osim već spomenute chasedown blokade Millsapa kada se lomila utakmica. Što se tiče one-on-one obrane, jednostavno, najbolje se to može očitati u tome da je LeBron tri ili četiri puta dobijao šamare u lice ili prste u oko, čak jednom (i to u bitnim trenutcima) to nije ni svirano kao faul. Ako se oslone na ove grubosti, ne vjerujem da će mnogo postići. Inače, kada god je to htio, LeBron se samo zalijetao pod koš, a moram još iskritikovati to da je LeBron na kraju imao samo jedno slobodno bacanje, što znači da u Hawksima nisu radili dovoljno da onemoguće lake poene zvijezdi Cavaliersa. Isto tako, inače vrlo dobra obrana Hawksa je vrlo loše branila šut za tri poena, koji ću kasnije dalje analizirati, kada dođem do pozitiva Clevelanda.
Kada sam već spomenuo Cavse, vrijeme je za njih, a tu ćemo početi sa negativnim stvarima. Mislim da prvo trebam spomenuti stvarno nekonstantnu razinu igre na obje strane parketa koju bi trener Lue morao da tri puta podvuče kada bude popisivao neke bitne stvari iz ove utamice. Jednostavno se mora spomenuti kako su Cavaliersi, kada su igrali skoncentrisano i sa dosta volje za pobjedom, stvarno dominirali te nisu dopustili igračima Atlante puno slobode u napadu, dok su u obrani uzimali pametne šuteve nakon izgrađenih akcija. Kada sam u pregledu serije rekao da je ekipa Clevelanda u suštini knjiga Dr. Jekyll & Mr. Hyde, nisam mislio da ću biti upravu, a složiti će se ovi koji su gledali utakmicu, koliko jesam bio.
Dobri Jekyll naravno predstavlja te periode sa jako visokim nivoom koncetrantrcije u obrani i sa visokom dozom inteligencije pri izboru šuta u napadu. Međutim, onda dolazimo do Hydea, a to je naravno puštanje utakmice da ode u potpunosti u ruke Atlanta Hawksa. Kada su otišli na +18, Cavsi su totalno opali na obje strane parketa što su vrlo pametno iskoristile trupe trenera Budenholzera. Također, u par navrata te generalno, dopustili su Hawksima da pokupe nekoliko ofanzivnih skokova, što sa svojom nadmoći tu oni ne smiju dopuštati.
Najveći i poslijednji minus – odbrana trice i perimetra generalno. Dok su na ofanzivnom kraju odlično koristili to što je Atlanta u dosta navrata punila reket te dobila kaznu od JR Smitha ili nekoga sa klupe Cavaliersa, u obrani su Schroedera i nakon što je pogodio par trica puštali da šuta uncontested trice, a većina igrača će, vođeni svojim prijašnjim uspjehom iza linije za tri, nastaviti da pogađaju. Jednostavno, ne morate biti Steph Curry da nakon tri ili četiri pogođene trojke, pogodite još jednu ako nema apsolutno nikakve obrane na vama. Ovo nije problem kada imate Horforda i Millsapa sa 0-4 za tri te Korvera sa samo jednim pokušajem iz igre, ali jeste problem kada imate vrlo vruću ekipu Atlante, a oni mogu biti dosta vrući.
Pozitiva ima, kao što smo navikli od Cavsa u ovom playoffu, dosta. Početi ću sa velikom trojkom, a ići ću od najgoreg ka najboljem. Kevin Love je stvarno bio najgori od čitave velike trojke, ali mislim da je on imao isto tako ključnih poteza kao i LBJ i Uncle Drew. Imao je 4-17 iz igre, 3-9 za tri i 6-7 sa linije za slobodna bacanja, ali mislim da je popravio svoj, rekao bih, šuterski mentalitet. Dosta puta sam Kevina vidio kako nakon dva ili tri promašaja u napadu komplikuje, radeći sve da izbjegne šut i tako pokazuje da ga je strah neke serije promašaja. Meni je taj promašaj donekle i uredu, a trebao bi biti i treneru Lueu, ako je to dobar, otvoren šut do kojeg se došlo jednim dobro postavljenim napadom, a takvih je bilo. I ovdje je imao promašaja, ali i loših šuteva, međutim u clutch momentima je digao tricu iz kornera i pogodio je, vjerojatno tako čiščeći sve ono što je relativno loše uradio u ovoj utakmici. Ponovno, kažem relativno loše jer meni nisu loši njegovi promašaji – do šuteva je dolazio obično vrlo dobrim napadom Cavaliersa, uz izuzetak jedan ili dva stvarno loša šuta. Fino je „čistio“ defanzivni skok i mislim da je pobijedio Millsapa i/ili Horforda na tom kraju parketa.
Idemo dalje, idemo do Kyrie Irvinga. Irving je ponovno rano počeo da puni koš Atlante, i ono što sam uspio kod njega da primjetim jeste da on „uleti“ u specifičnim momentima sa svojim akcijama, bilo defanzivnim (dosta rjeđe), bilo ofanzivnim. Ti momenti u ovom playoffu su početci utakmica, trenutci kada Cavsi ne mogu ništa da pogode (ostali Cavsi) te clutch momenti. Inače, moram spomenuti kako sam u diskusiji sa prijateljem prije relativno mnogo vremena, na njegovo pitanje tko točno preuzima odgovornost kada Cavsima treba clutch šut, odgovorio LeBron i – pogriješio. Istina, kada dođemo do LeBrona, malo ću opravdati svoj odgovor na navedeno pitanje, ali što se tiče recimo prve serije sa Pistonsima, ali pomalo i ove prve utakmice sa Hawksima, clutch čovjek u Cavaliersima je Kyrie Irving, što je bio odgovor tog mog prijatelja koji je postavio pitanje. Jednostavno, Kyrie voli da uzima teške šuteve, i voli da preuzme odgovornost kada je teško, zbog čega ga izuzetno cijenim, a još i više ga cijenim kada shvatim koliko je on mlad. Susret je završio sa 21 poenom, sa tri trojke (iz pet pokušaja), te sa za njega čudnih osam asistencija. Neću sada biti radikalan te reći kako se Kyrie potpuno mijenja, kako postaje 20-10 razigravač, ali svakako je lijepo vidjeti kako on dijeli loptu u napadu Cavsa, što je uostalom radio i u seriji sa Detroitom.
Također, ogromna pohvala za igru na defanzivnom kraju, osim male opaske da je često Schroederu išao ispod bloka te mu ostavljao otvoren šut za tri poena, čak i kada se ovaj „zapalio“. Osim toga, mislim da nam polako Kyrie dokazuje da može igrati vrlo dobru obranu kada to stvarno želi.
LeBron James je sljedeći, i šta reći? 25 poena, dvije trojke, sedam skokova, devet asistencija i čak pet ukradenih lopti. Ono što se mene dojmilo nije količina poena, jer on sigurno može i više, već dva bitna broja – devet asistencija i pet ukradenih lopti. Kao primarni ball-handler i kao netko tko očigledno zna tendencije obrane Hawksa da se, pri ulazu, skuplja u reket, on je vrlo pametnim dodavanjima bukvalno poklanjao otvorene trice svojim sugiračima, primarno Kevinu Loveu. Vrlo često smo mogli vidjeti kick-out dodavanja nakon što se kao nezaustavljiva sila zalijetao u reket koja su završavala trojkama Clevelanda, do kojih ću doći uskoro, Što se tiče njegovih pet stealova, ono što sam ja primjetio je vrlo visoka razina truda u obrani od Kralja. On je jednostavno bio svugdje, kada se spetljao neki Jastreb on je bio tu da ukrade loptu, te je pametno prepoznavao gdje će lopta ići u napadu, te je te „linije dodavanja“ često presretao i krao lopte, a kada on ukrade loptu, lako je pokrenuti ubitačnu kontru.
Ono što me još dojmilo u igri Cavaliersa jeste visok procenat šuta za tri poena, te nakon malo dubljeg pogleda u stvari, mora se reći kako su Cavsi, a primarno James, Hawkse doveli u pick your poison situaciju, gdje mogu izaći na perimetar i nadati se da Horford ili Millsap mogu barem otežati neke poene Jamesu, ili mogu skupiti reket i tako limitirati ulaz – ali zato dati nekome od ubitačnih šutera Cavaliersa otvoren šut za tri poena. Doduše, par puta ti kick-out pasovi i dodavanja s jedne na drugu stranu napada nisu uspijevali, pa je James završio susret za četiri izgubljene lopte. Na kraju, 15 trojki na 48.4% šuta, i Cavsi su u tom izuzetno bitnom segmentu nadigrali Hawkse koji su imali četiri trojke manje na 32.4% šuta.
Od ostalih statsa, izdvojio bih to da su starteri Cavsa totalno nadigrali startere Hawksa, što se lako vidi kada se pogledaju +/- brojevi. Starteri Cavsa su imali ukupno +80, dok su Hawksi duboko zagazili u minus sa -59. Ono što bih još volio da naglasim jeste to da, vrlo slično utakmici Spurs-Thunder, pobjednici ne treba da se puno zamaraju ovom pobjedom. Dok je u slučaju Spurs-Thunder Oklahoma jednostavno imala loš dan a Spursi stvarno dobar, u ovom slučaju Cavaliersi su igrali nekom zlatnom sredinom, dok su Hawksi, posebno njihova trojka Horford-Teague-Millsap (malo je možda nefer Millsapa imati tu, ipak se on kasnije koliko toliko probudio), imali vrlo loš dan. Često, tokom same utakmice, komentatori su govorili kako je vodstvo Clevelanda debelo ispod onog vodstva kojeg bi morali imati sa ovako lošom utakmicom pojedinih bitnih igrača Atlante. To je to što se tiče utakmice broj jedan, a recap očekujte i nakon utakmice dva. Na kraju, (ne tako) lagana pobjeda Clevelanda rezultatom 104-93.