Three down…one to go? Ja se nadam da ne! Iskren da budem, ne bih volio da se ova odlična serija završi sa narednom utakmicom a i volio bih vidjeti da se nagradi ova vanserijska igra Detroit Pistonsa. Moram reći kako bi po meni Pistonsi vjerojatno odveli Toronto do sedme utakmice, a nekoga poput Atlante ili Heata bi možda i pobijedili, ako bi igrali ovako. Nažalost po njih, naletjeli su na vrlo raspoloženu veliku trojku Cleveland Cavaliersa koja prijeti da ih „očisti“. Za mene najbolja utakmica od tri, a krećem prvo od gubitnika.
Detroit Pistonsi su vjerojatno najbolji gubitnici ovog playoffa s obzirom na to koliki otpor pružaju a koliko manje talenta imaju na svom rosteru. Ono što sam više puta spomenuo u ovim recapima je da se njima mora dosta stvari stvarno „potrefiti“, a kao te stvari sam spomenuo – njihova ubojita pick igra, dobar šut za tri poena i loša noć Cavsa. Nekako se desi da jedna stvar fali, a da ovog ostalog ima djelimično. Odlično su koristili pick igru, s tim da je ovaj put sa Jacksonom u više slučajeva tu akciju radio Morris, o kojem ću više malo kasnije, nego Drummond, koji je jedan bitan dio utakmice propustio kako ne bi dao šansu Cavsima da igraju hack-a-Drummond taktiku u obrani. Što se tiče loše noći Cavaliersa, ovdje moram pohvaliti odličnu obranu na LeBronu Jamesu svu noć. Morris posebno, a na momente i Drummond, je odlično limitirao Jamesa na mid-range igru a ironično (ironično zbog komentara mladog Johnsona), većinu svojih šuteva s perimetra James je pogađao kada je na njemu bio rookie Johnson kojeg čeka omanji rant malo kasnije u analizi Detroita.
Pohvale za Pistonse kreću od toga što su od početka igrali na svoju snagu te razigravali dva igrača koja su igrala pick’n’roll sa Reggiejem Jacksonom. Prvo je tu naravno Andre Drummond, koji je stvarno radio što je želio sa Tristanom Thompsonom a kasnije i sa Channingom Fryeom koji je također bio par puta na njemu u obrani. Što se tiče obrane, mislim da su ga prelako gurali sa defanzivnog skoka ali par puta je lijepo izvršio preuzimanje LeBrona Jamesa. Nažalost po Detroit, isto se ne može reći za situacije kada je tu umjesto neraspoloženog Jamesa bio Irving. Još jedan vrlo raspoloženi igrač bio je Marcus Morris koji je igrao dobro obje strane parketa. U napadu je vrlo lako koristio to što je dosta pokretljiviji od svog originalnog čuvara Kevina Lovea a u obrani je u par navrata vrlo dobro limitirao ulaze Jamesa prema košu i tjerao ga je na mid-range koji nije više jako oružje u repertoaru Kralja. Još jedan pozitiv je ofanzivna igra Johnsona, ali njega čeka veći dio u negativima Detroita. Pozitiv je, naravno, Stan Van Gundy. Osim što ima više energije nego neki njegovi igrači, on je u par navrata odlično pročitao svog dosta mlađeg kolegu Luea koji je na kraju utakmice vrtio jednu akciju – pick Jamesa gdje bi netko poput Arona Baynesa (igrao zadnje minute zbog toga što je Drummond očajan sa linije za slobodna) završio na Kralju i tako bi se ovaj s njim i njegovom nepokretljivošću jednostavno poigrao. Na to Van Gundy vadi Baynesa i Tollivera koji je isto tako tada bio na parketu i igra Harrisa i Morrisa kao dva visoka, koji omogućavaju Detroitu da sasvim opušteno switchaju na LeBronu nakon tog picka. Poslijednji među pozitivima je Kentavious Caldwell Pope koji je ovoga puta bio odličan na oba kraja parketa – 18 poena (7-14 iz igre, 3-8 za tri) uz odličnu clutch obranu na picku Irving-Thompson te uz vrlo bitne četiri ukradene lopte.
Uf…minusi. Minusa za Detroit ima, a počinjemo od Reggijea Jacksona. Brojevi su impresivni – 13 poena, 12 asistencija i samo jedna izgubljena lopta, a uz to svu noć je vrhunski vrtio za Cavalierse nebranjiv 1-5 i 1-4 pick. Ipak, ta jedna izgubljena lopta je došla nakon što je uzeo jedan užasan šut i tako je u dva stvarno zbrzana posjeda on vjerojatno koštao Pistonse neke veće borbe za ovu utakmicu. Stanley Johnson. Shvaćam ja sve, mlada i luda glava, ali neke stvari jednostavno ne možeš reći. Naravno, mislim na trash talk upućen LeBronu Jamesu i meni stvarno nije do toga da nekome branim da priča. Svatko može pričati, ali, čovječe, barem imaj neko pokriće! Da priča Kobe Bryant, nitko mu ne bi smio ništa reći. Da priča netko poput Currya, Carmela čak, nekoga sa NBA rezimeom dostojnim poštovanja, pa hajde. Ali ne 19-godišnji rookie koji je tek došao u ovu ligu i koji tek treba da zaradi poštovanje svojih kolega na svih 30 ekipa u NBA ligi. Ovako, Stanley samo „upada“ u jednu grupu u kojoj ne želite biti – trash talkeri koje je LeBron ušutio na parketu (Lance Stephenson, DeShawn Stephenson, Joakim Noah). Još tome bih dodao ovo – od svih igrača koji su igrali obranu na Jamesu, najbolji procenat šuta ima protiv – samog Johnsona. Još jedan veliki negativ za Detroit – nema kretnje lopte u napadu. Napad je poprilično šablonski – traži se pick, onda spuštanje lopte na niski post, zatim kick-out šuteru u slučaju udvajanja ili pokušaj na koš ako nema udvajanja. Ako to ne radi, daje se lopta na weak side KCPu da kreira. Međutim, što je treća opcija? Što je treći napad ako su prva dva zatvorena? To su pitanja koja se moraju srediti ako ne sada i za ovu seriju, onda barem za budućnost.
Cavaliersi su ovu utakmicu dobili teže nego što to rezultat sugeriše i ono što sam ja primjetio u ovoj utakmici, primjećivao sam manje-više i u drugima, ali ću ipak probati izvući neke druge pozitivne i negativne stvari. Negativna stvar je sigurno forsiranje Jamesa da rješava napade kada ga ne ide. Nekada te ne ide mid-range, prilaz košu je poprilično dobro zatvoren a trica ne ide još od prošle godine – to nije povod da se forsira šut s perimetra ili da se na silu igra (bezuspješno) leđima prema košu i kreće na neki ludi fadeaway skok-šut. Pored Jamesa na parketu su obično još barem dva odlična igrača koji mogu sebi kreirati šut ili koji mogu da iskoriste to što LBJ obično navuče dva igrača na sebe tako što se otvore na perimetru i čekaju još jedan odličan pas od Jamesa. Još jedna negativna stvar je preveliko miksanje vrlo čudnih postava. Neke postavke sa Jeffersonom na četvorci i Fryeom na petici koje su išle na Detroitove petorke s Drummondom bile su mi u najmanju ruku čudne, ali sreća Cavaliersa je da je Lue brzo reagovao. Također, u prvoj četvrtini je Morris bukvalno bacao Shumperta po parketu i mislim da je on stvarno fizički preslab da čuva jednog igrača takvih fizičkih predispozicija. Kada sam već kod Shumperta, ponavljam ono što sam rekao prije – on mora pronaći svoj šut. Istina, završio je sa solidnih 2-3 za tri, ali van toga on je odigrao ispodprosječno. Također, ne sviđa mi se što Lue u vrlo čudnim momentima odmara Jamesa, ali to je bila rijetkost jer je ovaj odigrao na kraju ipak 43 minute.
Pozitiva ima dosta više, a krećemo od velike trojke. Iskreno, kako oni igraju, Cavsima šanse za prsten polako skaču. Okej, možda nisu tolike zbog izuzetno jakog vrha Zapada, ali sa ovako raspoloženim bitnim igračima, ništa nije nemoguće. Krenuti ću od Jamesa koga bi pohvalio kao generala na momente lockdown obrane Cavaliersa te kao igrača koji je u svakom mogućem pogledu lider ove ekipe. James ipak nije zvijezda u ovoj utakmici, tu čast dijele Irving i Love, mada Uncle Drew malo više. Love je odigrao jednu Minnesota-throwback utakmicu – bio je aktivan na skoku, pogađao je bitne šuteve i na trenutke nas vraćao u prošlost. Mislim da se stvarno odlično snalazi u playoffu i nakon što je po mnogima (i po meni) bio igrač utakmice broj jedan, za mene je u ovoj ipak drugi iza Kyriea. Kyrie Irving je odigrao dosta bolje nego što to brojevi sugerišu. 11-20 iz igre, tri trojke i na kraju 26 poena, od čega je svaki bio nemjerljivo bitan. To kažem zato što su prvi poeni bili tokom prve četvrtine gdje je bilo vidljivo kako Jamesa čeka loša utakmica, dok je Love čekao svoju šansu na perimetru. Uzeo je par bitnih šuteva, ulazio pod koš, igrao pick sa Tristanom poslije kojeg se bukvalno igrao s Drummondom i sve u svemu, odigrao još jednu utakmicu gdje je dokazao da je playoff košarka „njegov đir“. Najbolji dokaz toga je bitna trica koju je pogodio na 45 sekundi do kraja utakmice za +8. Tu tricu je digao za manje od sekunde i pogodio je iz jednog dosta teškog ugla, a ta trojka je na kraju vjerojatno završila priču u ovoj utakmici.
Dosta o ovima što ste znali da će biti dobri – gdje su tu role playeri?! Pa treba početi od startnog dvojca Smith-Thompson. Smith je loše počeo utakmicu, ali na kraju svaka od njegove tri trojke bila je vrlo bitna. Osim spomenutih devet poena, imao je i devet skokova te igrao sasvim solidnu obranu. Tristan je igrao odlično, posebno je bio dobar u onome u čemu je bio najbolji, skoku, te je u napadu imao par tip-in koševa standardnih za njega. Sa klupe ponovno taj australski buldog, Matthew Dellavedova i njegov doprinos igri koji se počinje pokazivati i kroz njegovu statistiku. U ovom playoffu, on je postao pravi šesti igrač Cavsa ali ne toliko kao scorer već kao all-around razigravač koji radi ono što mu Lue namijeni, a kada je on na parketu čini se kako su Cavaliersi na obje strane parketa bolji. U ovoj utakmici je ponovno davao koševe i to prilično efikasno (4-5 iz igre, 2-3 za tri, 2-2 slobodna bacanja), ponovno je razigravao (pet asistencija) te igrao svoju klasičnu obranu, onu koja te nervira ako si fan ekipe protiv koje Cavsi igraju. Kada gledamo van velike trojke u Clevelandu, mislim da komotno možemo zvati Dellavedovu x-faktorom ove ekipe te pravim šestim igračem koji se ponovno ne može nazvati NBA definicijom šestog igrača – on nije instant offense opcija s klupe, on je jednostavno igrač koji radi sve za ekipu i tako je masivno poboljšava. Ako mogu istaći jednu stvar zbog koje bi volio da Delly igra više, to je ball movement Cavaliersa koji je ionako bolji od pomalo usporenog napada Pistonsa, ali kada je Australac na parketu, ta razlika između dva tima se vidi još i više. Zadnji plus za Cavse je sigurno odlična igra velike trojke prikazana kroz to da se slobodno može reći kako su najbolji igrači ovih utakmica bili redom različiti članovi ubojitog trojca Clevelanda – prvo je to bio Love, zatim LeBron i u ovoj utakmici Kyrie.
Kada gledamo timsku statistiku, ponovno iskaču brojevi u skokovima. Stvarno velika prednost Clevelanda koji kroz ovu seriju vrlo dobro limitira ili Drummonda ili sve ostale jake reboundere u ekipi Pistonsa. Limitirali su Andrea na jedan skok u cijelom prvom poluvremenu, dok su oni na kraju utakmice imali redom Jamesa sa 13 skokova, Lovea sa 12, Tristana sa 10 te JR Smitha sa devet. Na kraju, 46-32 ukupno i 12-5 u ofanizvnom skoku, što pokazuje koliko je Tristan Thompson dobar u box-outu najboljeg reboundera u regularnom dijelu sezone, Andre Drummonda. Međutim, koliko je dobar u guranju Andrea dalje od koša na skoku, toliko je loš u obrani gdje ga je većinu noći Andre Drummond „pojeo“. Zbog toga, a i zbog toga što Cavsi ponovno nisu mogli da brane pick Jacksona i Drummonda/Morrisa, Detroit je imao prednost 42-32 u poenima iz reketa. Mislim da im fali ta neka rim protection opcija koju nemaju sa Tristanom Thompsonom, a ubacivati Timofeya Mozgova samo radi toga i trpiti njegovu stvarno lošu igru nema baš nekog smisla.
Od ostalih stvari vrijedi spomenuti to suđenje koje, iako malo popravljeno nakon očajne prve dvije utakmice, ipak nije još uvijek na pravom nivou. To kažem jer su propustili par nesportskih poteza Andrea Drummodna i Marcusa Morrisa koji su u par navrata laktom krenuli na LeBrona. Ipak, malo sudije „vadi“ to što su ipak sankcionisali zadnji taj lakat i dali su tehničku Andreu Drummondu. Moram spomenuti i odličnog Stan Van Gundya koji me impresionira svojom energijom i koliko se on stavlja u ovu ekipu. Osim toga, pokazivao je svu utakmicu svoje trenersko znanje i svojim odlukama da napadne slabosti Cavsa i da se prilagodi situaciji na parketu me stvarno podsjetio na to da on spada među trenersku elitu NBA lige. Za mene MVP utakmice Kyrie Irving, dok je suprotno od toga Reggie Jackson, sa svojim 1-8 šutem za tri poena i sa time da je vrlo loše reagovao na dva posjeda u clutch momentima. Naredna utakmica je u noći sa nedelje na ponedeljak, što znači da je naredni recap u ponedeljak. Može li Detroit do te jedne pobjede koju sam im u previewu serije predvidio? Nadam se da može, jer oni to stvarno i zaslužuju.