Thursday, March 28, 2024

ZADNJE OBJAVE

Analiza utakmice Cleveland-Atlanta

Najgore je pred utakmicu imati velika očekivanja. Sigurno ćeš onda dobiti obavijest u 5 do 12 preko Twittera ili rotoworlda da jedan ili nekoliko bitnih igrača ne igra, ili još gore, potencijalno velika utakmica biti će riješena nakon 20 minuta. Još ćeš i podnijeti stvar ako si uživo u Staples centru, Oracle Areni ili MSG-u. Imaš cheerleadersice, imaš kiss cam, a uz malo sreće šutirat ćeš loptu s centra za neku masnu lovu ili će te u glavu dok švrljaš po smartphoneu pogoditi majica ispaljena iz onih pištolja. Ali što ako je subota večer, a ti sve što imaš su ispucani očni kapilari, laptop, papir i olovka, bolja polovica koja spava iza tebe i nabrijanost na utakmicu?

Pa, opet nećeš zdvajati nad sudbinom nego ćeš čitaocu, kojeg doista ne zanimaju tvoji egzistencijalistički problemi i filozofija depresije, prenijeti dojmove s utakmice uz nezaobilazno teoretiziranje o igri.

Nije više lako nabrojiti tko sve nedostaje Cavaliersima. Konkretno sinoć protiv Hawksa nisu mogli računati na 2 startera (Kyrie Irving, Timofey Mozgov), i dva važna igrača (Mo Williams, Iman Shumpert)  rotacije od kojih je jedan trenutni starter (Mo). Irvinga od prošlosezonskog playoffa muči koljeno, Shumpert također još nije odigrao minute u novoj sezoni zbog ručnog zgloba, Mozgov je u zadnjoj utakmici ozlijedio rame, baš kao i Williams gležanj.

Sreće s gležnjevima nemaju ni starteri Hawksa, Jeff Teague i Kent Bazemore. Prvi je nastupio u sinoćnjoj utakmici ali vidno usporen i bez lifta u nogama što se savršeno vidjelo prilikom završavanja akcija na obruču, a drugi nije ni igrao.

David Blatt svejedno nije imao puno problema sa sastavljanjem rotacije koja je ove sezone puno dublja za Cleveland. Petorku su činili: Dellavedova-J.R. Smith-James-Love-Thompson. Hawksi su Teaguea zamijenili Dennisom Schroderom, a Bazemorea Thabom Sefoloshom, i oni su počeli utakmicu uz Kylea Korvera, Paula Millsapa i Ala Horforda.

Ironije radi, Dellavedova i Thompson čine si i kao bolje opcije kada igraš protiv Hawksa. Sličnu situaciju imali su Cavsi u finalu protiv Warriorsa kada su Dellavedova i Thompson ako ničim drugim onda energijom radili dosta problema Golden Stateu, posebno obrambeno, gdje ne možemo biti sigurni kako bi reagirali Irving i Love. Imati Dellyja na lopti protiv brzih i spretnih bekova Hawksa svakako je bonus, a imati Thompsona koji se izvrsno kreće i može popratiti visoke igrače Atlante koji igraju kao bekovi i plus u napadu koristiti njihovu slabost da „ne znaju skakati“ također je plus. Bez Irvinga ili Williamsa gubiš na kreaciji i šutu, ali koliko ti toga i treba pored Smitha, Jamesa i Lovea? Bez Mozgova nemaš pick and roll opciju i dobrog zaštitnika obruča, ali imaš boljeg skakača i krilnog centra koji može switchati i neće biti osramoćen u izolaciji protiv centara ili bekova Atlante.

Atlanta je također profitirala, barem jednim dijelom, jer je Bazemorea zamijenio Sefolosha. Thabo je nešto lošiji šuter od Bazemorea ali puno više paše kao defender na krilu protiv Jamesa. Bazemore jednostavno nema ni fizikalije ni iskustvo da parira Jamesu. Na drugoj strani, Schroder je i dalje puno bolji kao igrač s klupe nego startni play. Protiv rezervnih postava on može igrati jako dobro, ali protiv startera i sa starterima ima probleme jer voli gnjaviti loptu, nije pouzdan šuter pa mu protivnici mogu ići ispod bloka i prečesto igra u jednoj brzini. Kada igra sa starterima teško se odriče navike da je lopta često kod njega i da je on finišer akcija kao što je to običaj kada ulazi s klupe.

Cleveland svoje utakmice ove sezone uvijek otvara akcijom za Lovea u postu ili na trici kroz pick and pop, što su situacije koje je izvrsno riješio u prvih par napada. Love uživa u trenutnom periodu zato jer mu je potrošnja od role playera skočila na potrošnju napada druge napadačke opcije u odsustvu Irvinga. Cleveland poticaj dobiva i od Smitha koji u svom stilu preko ruke pogađa spot-up trice. U uvodu utakmice praktički ne vidimo Jamesa koji je na parketu samo kao šestar, zadužen da geometrija igre funkcionira, da lopta kruži i mijenja stranu i po potrebi da zaigra na postu, navlači double-team a onda dijeli loptu dalje.

Atlanta zna da im za pobjedu protiv Clevelanda treba vrhunska predstava unutarnje linije, samo što ni Millsapove ni Horfordove akcije i šutevi ne izgledaju obećavajuće. Love je odigrao nekoliko vrlo dobrih 1 na 1 obrana protiv krilnog centra Atlante, a Horfordovi šutevi s poludistance ne upadaju. Od nikud se zato pojavio Sefolosha sa mid-range šutevima i trenutno uglavnom on spašava Atlantu da ne upadne u rani minus. Kasnije su mu se priključili Korver i Teague tricama, a kroz 2 na 2, roll i pop akcije nešto ubacuju Horford i Millsap. Schroeder je out nakon dvije minute utakmice zbog dva bezvezna prekršaja na Dellavedovi.

Inače, mala digresija, nekada ne kužim potrebu trenera da odmah mijenjaju igrače zbog dva rana prekršaja, posebno u NBA ligi. Uvijek postoji opasnost od trećeg, ali jednako kao što postoji šansa da ne napravi više prekršaj. Do kraja utakmice Schroder je imao 3 osobne pogreške, u sezoni ima 1,8 prekršaja po utakmici, a ako bi se do kraja utakmice, protiv Dellavedove i Cunninghama, napunio do 6 onda bi ga trebalo zakovati na klupu idućih 6 utakmica. Mislim, Cavsi su Dellavedovi u nekoliko navrata spuštali loptu u post protiv Schroedera jer je Australac fizički snažniji od Nijemca. Ali što je tu loše? Što je loše u činjenici da te Delly napada iz posta a ne James, Love ili Smith? Slična situacija je bila prije nekoliko dana u utakmici Clippersa i Warriorsa kada je Steph Curry zaradio dva rana faula i Luke Walton ga je poslao na klupu nakon čega Clippersi rade prvu veću prednost. Curry je pazio na Chrisa Paula, a tijekom sezone ima 1,9 prekršaja po utakmici, zašto ga treba odmah povući iz igre? Pa što ako dobije i treći, ima pravo na još 3? Walton ga je jednostavno mogao prekomandirati na Jamala Crawforda, a Klayu Thompsonu povjeriti Paula. Crawford je viši i može bez problema u skok šutevima šutirati preko Curryja ali što je tu loše? Da te Crawford napada off balance šutevima a da tvoj najbolji perimetar obrambeni igrač pazi na Paula, jer Curry s dvije osobne pogreške na Crawfordu je čista pozivnica da se glavnina napada usmjeri na Jamala, ali istovremeno težište napada skloni od Paula i Blakea Griffina. Od čega želiš „umrijeti“: Paulovog pick and rolla i šuta s poludistance koji je među najboljima u ligi ili Jamalovih cirkusantskih šuteva sa svih krajeva terena?

Prvi veliki problemi, koje Hawksi do kraja utakmice nisu riješili, pojavili su se pred kraj prve četvrtine kada oba trenera daju šansu igračima s klupe uz ponekog startera uz njih. Za Cavse su igrali Cunningham ili Dellavedova na playu, Smith, Richard Jefferson, Thompson ili Love i Anderson Varjeao. Kod Hawksa na parketu su čak tri startera – Korver, Horford i Teague uz Lamara Pattersona ili Justina Holidaya i Splittera. Cavsi su napravili seriju 11:0 i imaju vodstvo na kraju prve četvrtine 27:19.

Začudo, Budenholzer se ne odlučuje na novo miksanje petorke, ostaje vjeran gore spomenutoj rotaciji ali Atlanta i dalje ne može ništa zabiti. Nevjerojatan je broj šuteva koje su promašili na obruču sinoć, ne samo bekovi, već i centri i krila. J.R. Smith nastavlja uništavati tricama suparnika, pogađa dvije u nizu, a u momentu kada je Richard Jefferson izveo svoj trademark potez, tamo negdje iz 2005. godine, polaganje na drugi obruč nakon utrčavanja iz kornera bilo je jasno da Atlanta večeras nema šanse. Jer ako petorka s Teagueom, Korverom i Horfordom ne može kontrolirati i dominirati utakmicom protiv 10. (Varejao) i 11. (Cunningham) člana rotacije Cavsa čemu se imaju nadati. Nakon prvih par minuta domaćini imaju +14, što je prednost koja će se zadržati do poluvremena.

Hawksi su potpunu katastrofu doživjeli u trećoj četvrtini kada Cavsi imaju +22. Ne mogu zabiti ništa ni iz akcija, a ni kroz improvizaciju centara u igri 1 na 1, dok bekovi i kada dođu do obruča promašuju zicere. U tim momentma Cavsi su Hawksi od lani – fantastično kretanje lopte i igrača, korištenje missmatcheva i pogađanje trica, a Hawksi su Cavsi od lani – bez obrambenog intenziteta, previše 1 na 1 akcije i promašenih šuteva.

Atlanta je krajem trećeg perioda uspjela povezati nekoliko dobih napadačkih i obrambenih stop akcija i vraćaju utakmici mikro dozu neizvjesnosti, ali onda Blatt izvlači novog asa s klupe koji do tada nije dobio ni minute – Jamesa Jonesa. Jones je na parketu dok je +13 za Cavse, a kada je spakovao dvije trice utakmica je i konačno završena iako se imala još igrati posljednja četvrtina.

Nekoliko random razmišljanja za kraj:

Cavaliersi su potpuno drugi level za sve ostale ekipe na Istoku, čak i bez Irvinga. Bili su i lani, što su zorno prikazali u playoffu, iako lani kroz regularnu sezonu nisu igrali idealno, u prvoj zajedničkoj sezoni. Puno toga je bilo na leđima Jamesa, previše se igralo kroz izolacije, obrana je tražila identitet, pa čak je Blatt i petorke previše miskao i tražio dobitnu formulu. Ove sezone sve je posloženo, James je zadržao istu potrošnju lopti ali je lopta manje u njegovim rukama. Rotacija se zna iako će je trebati korigirati kada se vrate Irving i Shumpert, ali Cavaliersi su kompletna ekipa koja na svakoj poziciji ima dva do tri izvrsna rješenja za bilo kakav stil igre. Uz to, nijedna druga momčad nema toliko individualnih majstora koji mogu izmisliti poene, (čak ni Warriorsi, da) – Smith, James, Irving, Love, Mo Williams.

Cleveland je pročitao Atlantinu igru. Nakon playoffa i ove utakmice to je sasvim jasno. Ono što su sinoć fantastično radili bila je promjena strana cross-court pasovima s jednog kraja parketa na drugi, najčešće u korner odakle su tricama zasipali obruč Smith, Love i drugi. Atlanta obranu bazira na presingu na strani s loptom gdje gomilaju igrače i pune reket ali zbog tog pretjeranog pomaganja kojim žele maskirati manjak visine i atleticizma stranu bez lopte ostavljaju ispražnjenom. Sinoć su Cavsi to fenomenalno čitali i čim bi Atlanta ispraznila weak side cross-court dodavanjima bi tražili šutera na trici što je funkcioniralo sjajno.

Koristim priliku da pohvalim na momente simpatičnog, a na momente iritantnog Australca Dellavedovu. Usprkos svim atletskim i igračkim limitima Delly je izrastao u odličnog člana rotacije u kojeg se uvijek možeš pouzdati. Za njega znaš da će uvijek izaći na parket i odraditi posao. Više to nije samo energija i hustle, Delly je počeo vrlo lijepo vrtjeti pick and roll, mijenjati strane iz koraka a nakon Jamesa je najbolji asistent Cavaliersa. Takva je situacija kada je simpatičan, a kada mi počne ići na onu stvar onda uredno iskoristim priliku da ga usporedim s vombatom, australskom beštijom.

delly

Atlanta ima problema protiv svake ekipe koja im može razvući obranu na ovaj način, sa 4-5 šutera ili koja može zaigrati small ball. Njihovi vanjski igrači, osim Sefoloshe nisu pretjerano kvalitetni u 1 na 1 obrani zbog čega Hawksi puno pomažu, udvajaju, a onda rotiraju prema vani na šutere. Vrlo zahtjevna obrana ali Hawksi nemaju alternativu dok imaju ovakav roster. A čini se da ni problem skoka nisu riješili, Tristan Thompson je sinoć dograbio 6 napadačkih skokova, Atlanta je i dalje među najlošijim skakačkim ekipama u ligi. Protiv Cavsa imaju problem i kada brane pick and pop 1-4 ili 3-4 jer Millsap uvijek udvaja s bekom ball handlera i riskira na visokom šuteru. Protiv opcija kao što je Love pomoglo bi da se manje pomaže beku u obrani 1-4 pick and popa, a u 3-4 pick and popu Cavsa Millsap može switchati i preuzeti Jamesa dok Sefoloshu ostavlja protiv Lovea na trici.

Napadački sinoć Atlanti na ruku svakako nije išla činjenica da su igrali s pola Teaguea i da su Dellavedova i Thompson imali veliku minutažu (objašnjeno gore). 1-4 akcija Teagua i Millsapa mogla bi biti dobro oružje u budućnosti jer Love i Irving još uvijek nemaju dobru suradnju i komunikaciju u obrani. Horford i Millsap jednostavno moraju uvjerljivo dobiti svoje individualne dvoboje ako Hawksi žele pružiti otpor Clevelandu. To su jedine pozicije na kojima Atlanta zbog specifičnog stila igre svojih visokih igrača može dominirati. Mozgov, premda viši i snažniji je povoljniji matchup protivnik Horfordu od pokretljivijeg i „dosadnog“ Thompsona koji Horforda može bez problema pratiti na 6 metara od koša, izlaziti mu na šut i kao sjena ga pratiti ako Horford napadne driblingom.

Koristim još priliku da na kraju pohvalim na momente simpatičnog, a na momente iritantnog Australca Dellavedovu. Usprkos svim atletskim i igračkim limitima Delly je izrastao u odličnog člana rotacije u kojeg se uvijek možeš pouzdati. Za njega znaš da će uvijek izaći na parket i odraditi posao. Više to nije samo energija i hustle, Delly je počeo vrlo lijepo vrtjeti pick and roll, mijenjati strane iz koraka a nakon Jamesa je najbolji asistent Cavaliersa. Takva je situacija kada je simpatičan, a kada mi počne ići na onu stvar onda uredno iskoristim priliku da ga usporedim s vombatom, australskom beštijom.

Toni Lazarušić ima i svoj blog koji možete čitati ovdje.

Latest Posts

NE PROPUSTITE