Sinoć je odigran vjerovatno najveći derbi u istoriji regularnog dijela sezone NBA lige. Nikada prije se nije dogodilo da se sastanu ekipe koje zajedno imaju 88.2% dobijenih utakmica, na uzorku većem od po 50 utakmica za svaku ekipu. Okršaj nije razočarao, iako nije viđena atraktivna košarka i puno poena. Evo nekoliko detalja koji su obilježili utakmicu:
Taktičko nadmudrivanje počelo prije početka utakmice i trajalo do samog kraja
Steve Kerr je, u odsustvu dva centra, odlučio da utakmicu počne sa niskom postavom i Andrew Boguta zamijenio Brandon Rushom, dok je Draymond Green prešao na poziciju centra. Gregg Popovich nije oklijevao da napravi prilagodbu, pa je veliki Tim Duncan poslat na klupu a Boris Diaw promovisan u startera. Duncan je u ovoj utakmici služio kao rezervni centar i to samo u prvom poluvremenu – ukupno je odigrao 8 minuta a u drugom poluvremenu nije igrao. Potez je razumljiv – u petorci Warriorsa gdje su Harrison Barnes i Draymond Green na pozicijama 4 i 5, jako je teško naći igrača kojeg Duncan može čuvati. Nije realno očekivati od 40-ogodišnjeg Duncana da prati Barnesa i Greena do linije za tri poena, kao ni da preuzima Steph Currya nakon pick and rolla. Diaw daje Popovichu fleksibilnost prilagođavanja nižim postavama bez oduzimanja visinske prednosti za svoju ekipu. Takođe, viđena je jedna zanimljiva stvar – Kawhi Leonard je veći dio utakmice proveo čuvajući Draymond Greena i to je nešto što ćemo sigurno gledati u eventualnoj playoff seriji ove dvije ekipe. Interesantno, Warriorsi u tim momentima nisu uključivali Greena u pick igru sa Curryem, što je najjače oružije njihovog napada, već Harrison Barnesa, sa ciljem da ostave LaMarcus Aldridgea na Curryu nakon preuzimanja. Međutim, Curry/Barnes pick and roll jednostavno nije toliko efikasna opcija koliko Curry/Green pick, jer Barnes nije dodavač Greenovog kalibra koji može prepoznati višak i konstantno kažnjavati 4 na 3 situacije koje nastanu kada oba igrača odbrane ostanu na Stephu. Barnes je sinoć samo jednom iskoristio višak na adekvatan način i asistirao, što nije dovoljno. Warriorsi su pokušavali i 3-1 pickom u kojem je Green sa loptom a Curry postavlja blok, ali sinoć to nije dalo rezultata. Kawhi na Greenu je Popov odgovor na najubitačniju akciju u modernoj košarci i to je možda najbolji odgovor koji smo do sada vidjeli. Ipak, treba sačekati prave okršaje a i Warriorse u najjačem sastavu, kada taj pick okruže Barnesom, Klay Thompsonom i Andre Iguodalom. Interesantno je da je Pop odlučio da Thompsona jedan dio utakmice čuva Patty Mills, što Thompson nije iskoristio na najbolji način, iako je obično efikasan protiv manjih defanzivaca.
Spursi su potpuno odsjekli Currya
Najbolji košarkaš svijeta je sinoć bio potpuno indisponiran, dijelom zbog umora ali u velikoj mjeri zbog odbrane Spursa. Nisu mu dali mira ni jednog sekunda – konstantno su ga pritiskali, igrali odbranu na ivici faula, eliminisali mu šut i tjerali ga na ulaz, što su pravovremeno prepoznavali i na vrijeme smetali takvim šutevima. Treba reći da je Curry sinoć promašio nekoliko šuteva koje inače pogađa, ali isto tako njegove konstantne kretnje bez lopte i košarkaška magija nisu rezultirale u velikom broju otvorenih šuteva. Prema podacima nba.com, 11 od 18 Curryevih šuteva bilo je contestovano, što znači da se defanzivac nalazio u neposrednoj blizini. Curry je pogodio samo 2 od 11 takvih šuteva. Odličan posao je odradio Tony Parker, koji se borio, izlazio iz blokova i otežavao Curryu koliko je god to bilo moguće. Čak je i Aldridge bio solidan, s tim što se čini da je Curry bio malo nestrpljiv kada je god imao Aldridgea „na ostrvu“. Danny Green je bio nevjerovatan, ali o njemu malo kasnije.
Odbrane su bile nevjerovatne
Defanziva obje ekipe je bila na vrhunskom nivou, a Spursi su se bolje branili taman toliko da odnesu pobjedu. Pokazali su zašto su jedna od najboljih defanzivnih ekipa u istoriji lige, jer su agresivnošću i nevjerovatnom komunikacijom redovno eliminisali prve, druge, ponekad i treće ofanzivne opcije Warriorsa i tjerali ih na vrlo teške šuteve. Impresivno je djelovalo njihovo snalaženje, nakon nekih pick and roll akcija, kada su se velikom brzinom preraspoređivali, ne dozvoljavajući mismatcheve. Pravoremeno su prepoznavali brojne decoy akcije i komunicirali pri preuzimanju igrača bez lopte. Takođe su tranziciju, jedno od glavnih oružija Warriorsa, branili gotovo bez greške, eliminišući lake poene. Probijali su se kroz blokove, kontrolisali skok i na taj način spriječili ofanzivnu mašineriju da dođe do izražaja. Defanzivna partija za udžbenike. Međutim, i Warriorsi su bili fenomenalni u odbrani. Impresioniran sam njihovim izdanjem, posebno zbog činjenice da im 3 od 4 najbolja defanzivca nisu igrala. Thompson je bio izvanredan, Green standardno dobar, Shaun Livingston je upadao u linije pasova i krao lopte, čak se ni Barnesu, koji nije loš defanzivac ali je sinoć jednostavno bio nadvladan višim i težim igračima, ne može ništa zamjeriti. Warriorsi su popustili u odbrani u posljednjih par mjeseci i protivnike savlađuju tako što njihov napad odradi najveći dio posla, međutim, pokazalo se da šampioni mogu ponovo da budu na najvišem nivou u defanzivi kada je to potrebno. Povratak Iguodale, Boguta i Festus Ezelija će ih samo dodatno ojačati na tom polju. Ne zaboravite, Spursi nisu prosječna napadačka ekipa, već treći napad po efikasnosti u ligi.
Aldridge je bio odličan. Treba li to da brine Warriorse?
LaMarcus Aldridge se sinoć iskupio za partiju u prvom meču, kada su ga Warriorsi „otjerali“ sa terena. Sinoć je bio stub San Antoniovog napada, kažnjavao Barnesa u reketu a i sa Greenom je u nekoliko navrata izašao kao pobjednik. Međutim, nisam siguran da je ovakva njegova partija pretjerani game changer u eventualnoj playoff seriji. Aldridge jeste postigao 26 poena, ali mu je za to trebalo 25 šuteva. Takođe, u playoff okršaju ne treba očekivati previše Barnesa na njemu, ta uloga će u velikoj mjeri biti ostavljena Greenu. Aldridge je sinoć postizao poene preko Greena, međutim, jedna stvar je primjetna. Jedini način da Aldridge post upom pogodi preko Greena je da ga „zapečati“ u reketu, odnosno da ostvari što dublju poziciju pod košem. To mu je uspjelo u nekoliko navrata jer je izuzetno fizički snažan, ali ne treba zaboraviti da ni Green nije laka kategorija, tako da to neće biti stalna pojava u narednim susretima. Kad god je Aldridge primio loptu, a da to nije neposredno ispod koša, njegovi post upovi protiv Greena završavali su neuspješno. Takođe, Warriorsi ga nisu udvajali već su se branili gotovo isključivo 1 na 1. U playoffu, ako Aldridge krene da pravi probleme, očekujte češća udvajanja, a Aldridge nije LeBron James da nevjerovatnim pregledom igre to kažnjava izbacivanjem pasa na otvorenog šutera, kao što je LeBron radio u playoffu proše sezone. Isto tako, nisam siguran da će Spursi moći da opstanu u odbrani sa onoliko preuzimanja Aldridgea na Currya jer je sinoć Steph bio nekarakteristično pasivan i zadovoljavao se šutem preko ruke iako mu je put ka košu svaki put otvoren kada ga Aldridge preuzme. LaMarcus je odigrao odlično, pokazao da može biti koristan u utakmicama protiv Warriorsa, ali nisam siguran da njegov uticaj u playoff seriji može biti toliko pozitivan.
Postave Warriorsa sa dva centra ne funkcionišu, McAdoo bolji od Varejaoa
Jasno je da su Kerrove opcije bile vrlo limitirane jer je bio bez dva centra i Iguodale, koji je idealan igrač u small ball postavama. Međutim, postave Warriorsa sa dva centra, a da jedan od njih nije Green, nastavljaju da budu vrlo loša opcija. Kerr je, u njegovu odbranu, čak pokušao da malo dobije na spacingu time što je Curry počeo drugu četvrtinu, uz James McAdooa i Anderson Varejaoa, međutim, ni to nije pomoglo. Warriorsi su u samo dva minuta ovog centarskog tandema bili slabiji za 4 poena od rezervne postave Spursa. Nisam siguran koliko je ovo relevantno jer u playoffu nijedan neće imati značajne minute, ali McAdoo je bolji igrač od Varejaoa i trebao bi imati rezervne minute na centru kada Warriorsima nedostaju dva centra, kao sinoć. McAdoo je bolji screener, bolje završava u reketu i bolji je defanzivac. Varejao je prije povreda bio dobar igrač ali jednostavno više nema kvalitet za igru na visokom nivou jer, osim što je solidan dodavač za svoju poziciju, nema nijednu osobinu koja bi opravdala njegove minute.
Diaw, Green i ofanzivni skok X faktori
Bobo Diaw možda ima 10-ak kilograma viška, ali to ne umanjuje njegovo majstorstvo i uticaj na terenu – sinoć je u četiri navrata „izmaltretirao“ Barnesa u postu, pogodivši preko njega igrom leđima iz reketa. Na samom startu utakmice je uspostavio ritam kada je postigao 6 poena i imao sjajno high-low dodavanje za Aldridgea. Sinoć je odigrao za njega nekarakterističnih 35 minuta, mada mu je pomoglo što je utakmica igrana San Antoniovim tempom. Izvanrednom partijom Diaw je podsjetio na dane kada je u finalu 2014. godine bio jedan od ključnih razloga zašto su Spursi „zbrisali“ small ball Heata.
Velike zasluge za pobjedu idu i Danny Greenu, koji je radio veliki posao u odbrani, čuvao i Thompsona i Currya kao primarni defanzivac, a po potrebi sjajano pomagao sa strane pomoći. Uspio je da udari 2 blokade Curryu, od čega jednu pri šutu za tri poena, i na taj način postao prvi igrač u NBA ligi koji je to uradio Curryu ove sezone. Takođe je, u finišu utakmice kada stvari nisu išle glatko za Spurse, pogodio vrlo tešku trojku preko Barnesa na isteku vremena za napad. Imao je i dva nekarakteristična prodora ka košu i polaganja na startu četvrte četvrtine, čime je rasteretio rezervnu postavu Spursa koja se u tom momentu mučila sa postizanjem poena. Green više nije elitni šuter, iako je i dalje opasan izvan linije za tri poena zbog činjenice da ga odbrane ne smiju ostavljati samog, ali je i dalje vrlo koristan igrač koji odbranom može praviti razliku. Biće jedan od ključnih igrača eventualne playoff serije sa Wariorsima.
Ofanzivni skok Spursa je odigrao važnu ulogu u konačnom rezultatu jer su Spursi na najbolji način iskoristili prednost u visini. Leonard je vrhunsku partiju krunisao sa čak 6 ofanzivnih skokova, od čega 2 u samom finišu utakmice, a važne skokove u napadu je kupio i Aldridge. Spursi nisu pretjerano dobra ekipa u ofanzivnom skoku, međutim, sinoć su taj posao odradili odlično i time ispunili važan uslov za savlađivanje Warriorsa – stvaranje drugih šansi.
Šta smo naučili iz ovog okršaja?
Spursi mogu biti vrlo zadovoljni svojim izdanjem, sjajnom odbranom su potpuno neutralisali najbolji napad lige, čime su se iskupili za poraz u januaru. Ova utakmica je sakrila određene karte, ali i pokazale neke ozbiljne playoff indikatore. Recimo, ne treba očekivati da Kevin Martin ili Anderson Varejao odigraju jedan značajan minut u playoff okršaju ove dvije ekipe, a sumnjam da će Pop u playoffu koristiti petorku bez playmakera kao u nekoliko minuta sinoć[1]. Leonard na Greenu, međutim, nije bila nikakva taktička varka već vrlo ozbiljno rješenje, kao i smanjenje Duncanovih minuta.
Ipak, čini se da je ovo bila idealna prilika za pobjedu Spursa. Warriorsi su igrali šestu utakmicu u devet dana, noć prije su imali utakmicu sa Mavericksima, u kojoj su starteri igrali značajne minute, bili bez Iguodale, Boguta i Ezelija, čime im je pogođena dubina rostera, ostali su ranjivi na skoku, a small ball nisu mogli implementirati na najbolji način. To, naravno, ne oduzima ništa od Spursa, koji su pokazali zašto su nevjerovatna ekipa i zašto će finale Zapadne konferencije biti fenomenalno. Naravno, ako obje ekipe ostanu zdrave, što bi im omogućilo da prođu prve dvije runde. Do tada, ostaju nam dva duela istih ekipa do kraja regularnog dijela sezone, u kojima će vrlo moguće dosta aduta biti sakriveno. Interesantno je da je pobjedom Spursa nekoliko rekorda ostalo u igri – vrlo je moguće da će Warriorsi postati ekipa sa najviše pobjeda u regularnom dijelu sezone a Spursi i Warriorsi imaju šansu da sezone završe kao jedine ekipa u istoriji lige sa skorom 41-0. Činjenica da se radi o istoj sezoni dovoljno govori kakve dvije ekipe imamo prilike da gledamo.
[1] Mada je na to bio primoran na neki način, s obzirom da je Mills dobio drugu ličnu grešku a Parker bio na redovnom odmoru.